Promjena retorike ruskog predsjednika Vladimira Putina o ratu u Ukrajini posljednjih je tjedana izazvala brojne reakcije zapadnih medija i analitičara, i britanski Guardian u svojoj analizite navodi da bi Kremlj možda prvi put ozbiljno razmotrio mogućnost zaustavljanja rata zbog sve većih vojnih i gospodarskih pritisaka na Rusiju.

Prema pisanju ovog lista, Putinovi signali o mogućem prekidu sukoba ne znače da Moskva smatra da je ostvarila potpunu pobjedu, već da rusko vodstvo procjenjuje da ulazi u sve teže razdoblje rata.

Ruska strategija dugoročnog iscrpljivanja Ukrajine počela je pokazivati ​​jasna ograničenja, posebice nakon što su ukrajinske snage uspjele usporiti rusko napredovanje i vratiti dio teritorija na pojedinim dijelovima bojišnice.

Osim situacije na samom bojištu, Rusija se suočava i sa sve većim problemima u održavanju ljudstva.

Nova mobilizacija velikih razmjera predstavljala bi značajan politički rizik za Kremlj jer bi mogla izazvati nezadovoljstvo među stanovništvom slično onom u jesen 2022.

Upravo zbog toga trenutna Putinova retorika o kraju rata može imati i važnu unutarnjopolitičku funkciju, odnosno stvaranje privida da se sukob približava kraju kako bi se opravdale dosadašnje žrtve.

Dodatni pritisak stvara sve veća sposobnost Ukrajine da koristi napade bespilotnim letjelicama i raketama za ciljanje strateških ciljeva duboko unutar ruskog teritorija.

Ovi napadi na energetsku infrastrukturu i logističke objekte imaju snažan vojni, ali i psihološki učinak, jer rusko stanovništvo postaje svjesno da rat više nije ograničen isključivo na ukrajinski teritorij.

Iako rusko gospodarstvo još nije na rubu kolapsa, troškovi rata kontinuirano rastu, što stvara sve veći proračunski pritisak i dodatno vezuje gospodarstvo za vojni sektor, čineći ga dugoročno neodrživim.

Kremlj vjerojatno pokušava otvoriti prostor za moguće pregovore prije nego što pozicija Rusije dodatno oslabi.

Moskva računa i na moguće promjene prioriteta u Washingtonu ili opći zamor Zapada, koji bi mogli omogućiti postizanje dogovora pod povoljnijim uvjetima.

Ipak, zaključak analize je da Putinovi govori ne jamče brzi mir, već ukazuju na redefiniranje strategije u trenutku kada rat postaje sve skuplji i neizvjesniji za obje strane.

Sve intenzivniji diplomatski napori da se stabiliziraju odnosi između Izraela i Libanona otvaraju prostor za potencijalni politički iskorak, ali istovremeno i za ozbiljne pokušaje opstrukcije. Hezbolah se nameće kao ključni akter čiji interesi nisu nužno usklađeni s idejom dugoročne deeskalacije napetosti, ističe se u analizi The National Interesta.

Eventualni pomak prema izravnijem dijalogu između dviju država predstavljao bi značajnu promjenu dosadašnjeg obrasca odnosa koji se uglavnom odvijao posrednim kanalima i povremenim eskalacijama.

Upravo bi takav zaokret, kako stoji u analizi, mogao ugroziti temeljnu političku i ideološku poziciju Hezbollaha, koji svoj legitimitet u velikoj mjeri crpi iz narativa otpora Izraelu.

U situaciji kada bi Libanon institucionalno krenuo prema normalizaciji ili barem stabilnijem odnosu s Izraelom, taj bi narativ izgubio dio svoje snage, a time i politički kapital same organizacije.

Pitanje Hezbollaha ne može se odvojiti od šire regionalne dinamike i uloge Irana koji kroz ovu organizaciju održava značajan utjecaj u Libanonu.

Svaki pokušaj približavanja Bejruta i Tel Aviva mogao bi se protumačiti kao udarac tom utjecaju, što dodatno komplicira ionako složenu geopolitičku sliku.

U takvim okolnostima potencijalno djelovanje Hezbollaha ne mora nužno imati oblik otvorenog sukoba, već se može manifestirati kroz suptilnije oblike političkog i sigurnosnog pritiska koji bi usporio ili obesmislio pregovarački proces.

Analiza sugerira da bi destabilizacija mogla biti izvedena kombinacijom unutarnjih političkih napetosti i kontroliranih sigurnosnih incidenata, što bi dovelo u pitanje pregovore bez formalnog odbijanja dijaloga.

Takav pristup omogućuje zadržavanje utjecaja uz istovremeno izbjegavanje izravne odgovornosti za eventualni neuspjeh mirovnih inicijativa.

Izgledi za mogući mir između Izraela i Libanona ne ovise samo o njihovoj bilateralnoj volji, već io sposobnosti upravljanja utjecajem aktera poput Hezbollaha i interesima regionalnih sila.

Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi rekao je da postoji “tračak nade” za mir, unatoč snažnim porukama iz Teherana da borbe neće prestati.

U odvojenim razgovorima s kolegama iz Turske i Egipta, Wang je naglasio važnost trenutnog povratka dijalogu, ističući da i Sjedinjene Države i Iran šalju ohrabrujuće signale svoje spremnosti na pregovore.

– S obzirom na to da obje strane pokazuju volju za pregovorima, postoji tračak nade za smirivanje sukoba – rekao je Wang tijekom razgovora s egipatskim ministrom vanjskih poslova Badrom Abdelattyjem.

Peking je ponovno pozvao na smanjenje napetosti i diplomatsko rješenje krize, upozorivši da bi daljnja eskalacija mogla imati ozbiljne posljedice po stabilnost cijele regije.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio je da je stav njegove zemlje po pitanju krize u Iranu jasan, ističući da je Turska uvijek na strani mira, a ne rata, javlja Anadolija.

Ukazujući na napore Ankare da postigne prekid vatre u Iranu, Erdogan je rekao da Turska ulaže “intenzivne napore da utiša oružje, postigne prekid vatre i ponovno pokrene pregovore”.

– Pokušavamo ugasiti požar prije nego što plamen postane veći, prije nego se vatreni obruč dodatno proširi i prije nego što bude više žrtava i još više krvi se prolije – naglasio je.

Erdogan je istaknuo da je intenzitet podrhtavanja tla koji je bacio regiju u krv i suze dodatno pojačan napadima na susjedni Iran koji su počeli 28. veljače, te podsjetio da Izrael, koji misli da svoju sigurnost može osigurati teroriziranjem regije, intenzivira napade u Gazi, ne poštujući primirje, a istovremeno pokušava izvršiti invaziju na Libanon.

– Čak i Izraelci, koji noći provode u skloništima, sada govore da je (premijer Benjamin Netanyahu) njihova najveća katastrofa od holokausta.

28. veljače Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli su zajedničke napade na Iran, ubivši više od 1300 ljudi, uključujući tadašnjeg vrhovnog vođu Alija Khameneija, kao i više od 150 učenica.

Teheran je uzvratio napadima bespilotnim letjelicama i projektilima usmjerenim na Izrael, Jordan, Irak i nekoliko zemalja Zaljeva u kojima se nalaze američki vojni objekti.

Američki predsjednik Donald Trump rekao je norveškom premijeru Jonasu Gahr Storeu da se više ne osjeća obaveznim usredotočiti se samo na mir, ponavljajući svoj zahtjev za američkom kontrolom nad Grenlandom.

U pismu Storeu, Trump je podsjetio na “neuspjeh” Norveške da mu dodijeli Nobelovu nagradu za mir i rekao da je to utjecalo na njegov pristup međunarodnim poslovima.

– Dragi Jonase: Budući da mi je vaša zemlja odlučila ne dodijeliti Nobelovu nagradu za mir za zaustavljanje osam plus ratova, više ne osjećam obvezu razmišljati isključivo o miru, iako će on uvijek biti dominantan, ali sada mogu razmišljati o tome što je dobro i ispravno za Sjedinjene Države – rekao je.

Poruku je prvi izvijestio strani dopisnik PBS NewsHoura Nick Schifrin, a kasnije je potvrdio ured norveškog premijera.

U istoj poruci Trump je doveo u pitanje suverenitet Danske nad Grenlandom i ustvrdio da se otok ne može zaštititi od Rusije ili Kine bez angažmana SAD-a.

– Danska ne može zaštititi ovu zemlju od Rusije ili Kine… Svijet nije siguran osim ako nemamo punu i potpunu kontrolu nad Grenlandom – dodao je.

Store je za PRC rekao da je pismo došlo kao odgovor na zajedničku poruku koju je ranije poslao Trumpu zajedno s finskim predsjednikom Alexanderom Stubbom, protiveći se planovima Washingtona da nametne veće carine Norveškoj, Finskoj i drugim zemljama.

– Naznačili smo potrebu za deeskalacijom razmjene i zatražili telefonski poziv između predsjednika Trumpa, predsjednika Stubba i mene – rekao je Store.

Isticao je taj stav Norveške o Grenlandu ostaje nepromijenjen.

– Grenland je dio Kraljevine Danske, a Norveška u potpunosti podržava Kraljevinu Dansku po tom pitanju – rekao je, dodavši da Oslo također podržava napore NATO-a da održi sigurnost i stabilnost na Arktiku.

Store je također odbacio Trumpovu tvrdnju u vezi s Nobelovom nagradom za mir, ističući da je dodjeljuje neovisni Nobelov odbor, a ne norveška vlada.

Trump je kasnije ponovio svoju retoriku o Grenlandu na svojoj društvenoj mreži Truth Social, napisavši da je sada vrijeme za rješavanje onoga što je opisao kao sigurnosne prijetnje na Arktiku.

Grenland, samoupravni teritorij unutar Kraljevine Danske, dugo je privlačio interes SAD-a zbog svog strateškog položaja i golemih mineralnih resursa, kao i navodne zabrinutosti zbog rastuće ruske i kineske aktivnosti.

Trump je u subotu rekao da će Washington od 1. veljače uvesti carine od 10 posto na robu iz osam europskih zemalja, uključujući Dansku, Norvešku, Švedsku, Francusku, Njemačku, Veliku Britaniju, Nizozemsku i Finsku, koje će porasti na 25 posto u lipnju, zbog njihova protivljenja američkoj kontroli Grenlanda i slanju malog broja osoblja na autonomni teritorij.

Osam europskih zemalja objavilo je zajedničku izjavu kao odgovor u nedjelju, osuđujući američku prijetnju i ponovno potvrđujući svoju predanost sigurnosti Arktika.