Miralem Pjanić za La Gazzettu dello Sport govorio je o velikom talentu bh. nogometa Kerimu Alajbegoviću, mladom igraču koji je posljednjih tjedana u fokusu brojnih europskih klubova među kojima se posebno ističe Roma.

Pjanić je potvrdio da surađuje s Kerimovim ocem Seminom, koji brine o karijeri talentiranog nogometaša, a Alajbegovića je opisao kao igrača ogromnog potencijala.

– Radi se o mladom, talentiranom igraču s velikom perspektivom. Ističe se igrom i brzinom, a ima i odličan osjećaj za gol. Zanimljiv je mnogim klubovima, ali u ovom trenutku nema dogovora ni s kim – rekao je Pjanić.

Dodao je kako obitelj Alajbegović s posebnom pozornošću prati događanja u Italiji, zemlji koja im je vrlo zanimljiva za nastavak karijere.

– Vidjet ćemo što će biti na kraju, ali za sada ne bih previše o tome – kazao je bivši reprezentativac BiH.

Alajbegović se u subotu oprostio od Salzburga. Njegov ugovor otkupio je Bayer Leverkusen i upravo je to adresa na koju zainteresirani klubovi mogu poslati svoje ponude.

Roma balansira između nužde i ambicije, a transfer tržište je već u tijeku, ali neizbježno pod utjecajem financijske situacije.

Klub pokušava postaviti temelje za budućnost, a jedan od zaloga za budućnost trebao bi biti Kerim Alajbegović.

No, da bi doveli talentiranog Zmaja, Roma prvo mora prodati zvijezdu

– Svaki posao prvo će se morati zaključiti prodajom. Cilj je ostvariti kapitalni dobitak bez previše propadanja. Težak zadatak za sportskog direktora Massaru – piše La Repubblica.

Romin prioritet od sada do 30. lipnja je poravnati račune vezane uz sporazum o nagodbi: moraju ostvariti kapitalnu dobit i time barem jedan značajan transfer.

Među imenima koja bi mogla otići su Svilar, Kone, Ndicka i Pisilli, s ciljem zarade bez potpunog raspada momčadi. Unatoč tome, La Repubblica primjećuje da se tržište novih transfera već kreće.

– Najpopularnije ime je Kerim Alajbegović, talentirani ofanzivac Bayer Leverkusena rođen 2007. godine.

Razgovori traju tjednima, a proteklih dana u Rimu je održan sastanak Massare i igračevog menadžera (oca Semina, op.a). Miralem Pjanić je bio posrednik.

Konkurencija je jaka, posebno Napolija i Intera, kao i engleskih i španjolskih klubova. Leverkusen cijeni igrača između 20 i 30 milijuna eura – kaže La Repubblica.

Roma je samo jedan od klubova koji ovog ljeta želi dovesti Kerima Alajbegovića, iako je Bayer Leverkusen iskoristio otkupnu klauzulu i vratio ga iz Salzburga pod svoj krov.

Kako prenosi Corriere dello Sport, Kerimov otac Semin, inače njegov menadžer, posjetio je Rim s Miralemom Pjanićem. Pjanić jako dobro zna šta znači nositi dres Vučice, s obzirom da je to radio nekoliko sezona.

Talijanski izvori tvrde da je održan i sastanak sa sportskim direktorom Rome Fredericom Massarom. Vučica želi doći ispred konkurencije, prije svega talijanske konkurencije – Napolija i Milana. Pjanić je Romin as u ovom poslu. Navodno su prvi kontakti počeli krajem ožujka.

Alajbegovićeva plaća za Romu ne bi bila problem jer bi iznosila manje od milijun eura godišnje. Problem je cijena igrača koja se kreće između 25 i 30 milijuna eura, a to nije konačna cifra koja bi mogla narasti s obzirom da je u borbi uključeno više klubova. Osim toga, dolazi i Svjetsko prvenstvo. Pod uvjetom da Alajbegović “bljesne” u Sjevernoj Americi, onda je samo nebo granica…

Miralem Pjanić ovih dana boravi u Rimu, a u ponedjeljak je ručao sa Seminom Alajbegovićem, ocem Kerima Alajbegovića, u jednom od restorana talijanske prijestolnice.

Gazzetta dello Sport u utorak se piše kako se nije radilo samo o turističkoj posjeti, već se u pozadini krije mogući prelazak Alajbegovića Juniora u Romu.

Najveći dragulj Bosne i Hercegovine. nogomet je već neko vrijeme na radaru Rome, a Pjanić bi trebao imati ulogu posrednika u cijelom poslu jer je Vučici cilj što prije završiti posao kako bi izbjegla konkurenciju.

Na samom kraju igračke karijere Pjanić je već uplovio u menadžerske vode, pa je svojevremeno bio posrednik u transferu Amara Dedića iz RB Salzburga u Marseille.

Talijani pišu da Bayer Leverkusen za Alajbegovića želi cifru od 20 milijuna eura te da je tražena plaća u skladu s Rominim mogućnostima.

Prisutnost seniora Alajbegovića u Rimu svakako je pojačala glasine o mogućem transferu 18-godišnjaka kojeg još traže Milan, Napoli, Lazio i mnogi drugi klubovi.

Alajbegovića je u siječanjskom prijelaznom roku kupio Bayer Leverkusen za 8 milijuna eura, a sada ima priliku od njega zaraditi višestruko više.

Bosna i Hercegovina i Italija u utorak igraju izravni dvoboj za Svjetsko prvenstvo. Zmajevi će biti domaćini na Bilinom polju.

Niz bh. reprezentativaca itekako je poznat Talijanima, prije svega to se odnosi na Edina Džeku, dok na Apeninima trenutno nastupaju Tarik Muharemović i Sead Kolašinac.

Ove sezone u Serie A prijavljeni su i Milan Đurić (Cremonese), Eman Košpo (Fiorentina) i Niko Kovač (Lecce).

Uključujući i razdoblje prije osamostaljenja, u prvenstvu Italije igrala su ukupno 34 nogometaša. Prvi je bio Petar Manola koji je igrao za Lazaio u razdoblju od 1943. do 1946. godine.

Nakon osamostaljenja BiH, prvi bh. nogometaš koji je zaigrao u Serie A je Zlatan Muslimović. Igrao je za Udinese 2001. godine.

Najviše nastupa u elitnom rangu talijanskog nogometa do bh. nogometaši imaju Senada Lulića u dresu Lazija, ukupno 282 utakmice, a slijedi ga Miralem Pjanić (281), dok je Džeko treći sa 279 nastupa.

Od ostalih poznatih imena koja su igrala u Serie A treba izdvojiti Hasana Salihmidžića, Vedina Musića, Ervina Zukanovića, Radeta Krunića, Harisa Škora…

Posljednja prepreka za drugo mjesto Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu je Italija, koja će 31. marta na Bilinom polju biti domaćin direktnom susretu.

U razgovoru za talijanski Sky Sport Miralem Pjanić, koji je veći dio karijere proveo na Apeninima, govorio je o duelu Zmajeva i Azzurra.

– Bit će to lijepa utakmica između dvije utakmice koje su imale jako dobar prolaz u kvalifikacijama. Bosna i Hercegovina je konačno pronašla samopouzdanje. Riječ je o momčadi koja se puno troši i puno žrtvuje na terenu. Selekor je napravio dobar psihološki i taktički posao.

Utakmica će se igrati na Bilinom terenu, a Pjanić dobro zna kako je igrati u špilji zeničkog hrama fudbala, gdje se očekuje neviđena atmosfera.

– Na papiru stadion ima 11.000 mjesta, ali garantiram vam da kad ste na terenu mislite da ima 25.000 do 30.000. Stadion je star i strukturno se jako razlikuje od modernih objekata.

– Protivničke ekipe osjećaju se malo nelagodno i prestrašeno kada uđu na teren, čak je i svlačionica vrlo seljačka. Veliki je pritisak, a publika je odmah na terenu.

– Ne postoji pravi odvojeni, tihi VIP dio. Čak i dužnosnici stoje i pjevaju. Bit će to prava ludnica, a navijači će ludo navijati do posljednjeg zvižduka.

Kada je u pitanju igrački kadar, Pjanić je posebno izdvojio dva imena, a to su Amar Dedić i Edin Džeka.

– Dobro poznajem Dedića i njegovu obitelj. On je zlatni dječak koji je izabrao pravi put. Čisti talent na kojeg će reprezentacija računati sljedećih 15 godina. Čim primi loptu, odmah krene na čovjeka, ne boji se ni pucati ni centrirati.

– Džeko ostaje apsolutni orijentir. On je čovjek koji zabija u najtežim trenucima, zna čuvati loptu i zabiti one prljave golove koji pobjedu znače. Sam odlučuje utakmice. Njegova je nogometna inteligencija netaknuta bez obzira na godine.

Mnogo prije nego što je radio pod trenerskim štabovima Luisa Enriquea, Xavija, Rudija Garcije, Luciana Spallettija i Massimiliana Allegrija, mladi Miralem Pjanić bio je strastveni ljubitelj nogometa, spreman izdržati 17-satno putovanje autobusom kako bi gledao kako igra njegova voljena Bosna i Hercegovina.

Dapače, kad se prisjeti svoje velike reprezentativne karijere, sjećanja mu se odmah vraćaju u djetinjstvo. Nogomet je konstanta u njegovom životu otkad zna za sebe, čak i kada je s jedva godinu dana morao bježati od rata u bivšoj Jugoslaviji da bi se s roditeljima preselio u Luksemburg.

– Samo sam krenuo očevim stopama – rekao je Pjanić za FIFA– u, prije polufinala play-offa protiv Walesa:

– U Luksemburg smo stigli kao izbjeglice iz rata. Moj tata je bio talentiran igrač, a nogomet mu je pomogao da nađe posao. On je radio kao fizički radnik od 7 ujutro do 16 sati, a moja mama je imala posao čistačice od 15 sati. do 22 sata Kad je tata morao brinuti o meni, to se ponekad poklapalo s njegovim treninzima, pa bi me vodio sa sobom. To je ono što je potaknulo moju ljubav prema igri.

Uvijek sam samo želio igrati nogomet i nikad se nisam dvoumio – dodao je Pjanić, koji je za svoju zemlju odigrao 115 utakmica, što ga čini drugim igračem s najviše nastupa u povijesti BiH, nakon Edina Džeke.

Sada kada se povukao iz nogometa, Pjanić može razmišljati o tome koliko su duboko životni usponi i padovi, te povijest, oblikovali igrača kakav je postao.

Pjanić je kao mladić doživio mnogo uspona i padova prije nego što je stigao do vrha. Ljubav prema reprezentaciji njeguje od malih nogu, a o tome govore brojne priče.

Njegovo divljenje Hasanu Salihamidžiću, kojeg smatra istinskim uzorom, zajedno sa očevom zaraznom strašću prema Zmajevima kada su se probili na međunarodnu scenu, bili su posebno formativni utjecaji. Ukratko, slobodno se može reći da su bosanskohercegovački podvizi bili sastavni dio školovanja svršenika Akademije u Metzu.

– Kad god je reprezentacija igrala, iz svake zemlje u kojoj su se nastanili Bosanci krenuli su autobusi. Svi su dolazili kući gledati utakmice. Kao dijete sam do 17 sati putovao autobusom kako bih s tatom gledao utakmicu i bodrio našu reprezentaciju. Kad sam iz prve ruke svjedočio svom tom uzbuđenju na stadionu, počeo sam sanjati da bih jednog dana i sam mogao biti tamo na terenu. Imao sam 11-12 godina i ti trenuci će mi zauvijek ostati u sjećanju – prisjeća se Pjanić.

Njegov san se na kraju ostvario, iako je bio prisiljen donijeti odluku u ranoj mladosti kada je, nakon što je predstavljao Luksemburg na razini U-17 i U-19.

– Imam luksemburško državljanstvo. Sve dugujem Luksemburgu i uvijek ću osjećati duboku privrženost toj zemlji – rekao je Pjanić, koji je otkrio i da ga je Raymond Domenech 2008. čak kontaktirao s namjerom da ga angažira za Francusku.

Međutim, veznjaka ništa nije moglo odvratiti od nošenja bh. dresa.

– Već sam bio odlučio! Moji korijeni su u Bosni i kod kuće smo uvijek poštovali bosanske običaje i tradiciju. Zbog toga sam se odlučio za tu reprezentaciju. Znam odakle sam i gdje sam rođen – rekao je Mali princ.

Sa samo 17 godina, Pjanićev urođeni talent, koji je bio vidljiv od trenutka kada je napravio profesionalni debi u Metzu, privukao je interes nekoliko vrhunskih klubova. Godinu dana kasnije, nakon što je prešao u Lyon, gdje će se itekako ostvariti, veznjak je ispunio ambiciju koju je kao dječak imao na tribinama Sarajeva ostvarivši prvu reprezentativnu utakmicu. Dogodilo se to u prijateljskoj utakmici protiv Bugarske u kojoj rezultat (poraz 1:2) nije bio bitan.

– Nositi taj dres i igrati u tom pretis loncu na stadionu je nešto posebno jer je cijela publika na nogama, pjeva od početka do kraja. Nikad to neću zaboraviti!

Iako je predstavljao vrhunske klubove uključujući Romu, Juventus i Barcelonu, te dijelio svlačionicu s nekim od vodećih zvijezda 21. stoljeća, poput Cristiana Ronalda i Lionela Messija, vrhunac Pjanićeve karijere nedvojbeno je FIFA Svjetsko prvenstvo u nogometu u Brazilu 2014. godine, prvo u povijesti Bosne i Hercegovine.

– Želio sam da moja karijera bude posebna i da svoju reprezentaciju odvedem na Svjetsko prvenstvo, što nikada prije nije uspjelo. Pokazalo se da je to izvanredno i vrlo teško postignuće. S ponosom mogu reći da smo blagoslovljeni zlatnom generacijom.

Na južnoameričkom tlu, njegova se momčad činila dobro pozicioniranom za napredovanje iz svoje skupine, ali loša sreća uzela je danak. Nakon poraza od Argentine rezultatom 1:2, ostaje žal za porazom od Nigerije – 0:1. U toj utakmici Džekov pogodak je poništen, a reprize su kasnije pokazale da nije bio ofsajd. Međutim, u to vrijeme VAR sustav još nije bio uveden. Turnir smo završili pobjedom nad Iranom 3:1, a Pjanić je postigao gol i upisao asistenciju. Njegova će se generacija stoga zauvijek pamtiti po tome što je svoju zemlju odvela na prvo Svjetsko prvenstvo i postigla svoju prvu pobjedu na završnom turniru.

– Još gledamo unatrag i pitamo se što se moglo dogoditi da smo primili gol – kaže Pjanić 12 godina kasnije:

– Morate se znati nositi i pripremiti za te turnire. Gledajući unatrag, mislim da se pokazalo naše neiskustvo. Možda smo neke od tih trenutaka mogli podnijeti malo drugačije. Ali ostalo je puno lijepih uspomena, uključujući moj gol i našu prvu utakmicu protiv Argentine na Maracani. Ne može biti bolje od toga.

Bosna i Hercegovina nije uspjela ponovno izboriti vrhunac kvalifikacija u Pjanićevim igračkim danima, propustivši ga i 2018. i 2022. Kada se spustio zastor na njegovu igračku karijeru, životopis legende Lyona broji samo jednu sezonu na najvećoj svjetskoj sceni – onu koja mu je i dalje izvor neizmjernog ponosa.

Iako se rado prisjeća briljantne karijere izgrađene na kombinaciji neumorne radne etike, samoprijegora i prirodnog talenta, bivši bh. reprezentativac sada se, na neki način, vratio u navijački autobus koji ga je kao dijete vozio diljem Europe.

Kada njegov dugogodišnji suigrač Džeko bude vodio svoju momčad u Walesu 26. ožujka u UEFA play-offu za FIFA Svjetsko prvenstvo 2026., Pjanić će biti njihova podrška broj jedan, bodrit će ih od kuće.

– Bilo je dosta promjena u reprezentaciji, ali utakmice u doigravanju nikad nisu lake, pogotovo u gostima – rekao je Pjanić u intervjuu za FIFA:

– Ovo su obje utakmice koje se moraju pobijediti. Morate se znati nositi s usponima i padovima. Vjerujem u svoj tim i svoju zemlju, iako je Wales težak protivnik i neće se predati bez borbe.

Bosna i Hercegovina će, ukoliko pobijedi, narednu utakmicu igrati pred domaćim navijačima protiv pobjednika susreta Italija – Sjeverna Irska, kojeg čeka probno gostovanje.

– Ako uđemo u finale, atmosfera na stadionu i u cijeloj zemlji bit će naelektrisana – rekao je Pjanić:

– Bosna nikad nije lako mjesto za igranje gostujućih ekipa. Odlazak tamo sa spoznajom da se radi o utakmici koja odlučuje o plasmanu u vrh natjecanja bit će prava noćna mora za protivnike.

Pjanić je otkrio da u budućnosti razmišlja o trenerskom poslu, možda i na klupi svoje reprezentacije, ali da je trenutno potpuno posvećen očinstvu. Nema sumnje da bi gledanje Bosne i Hercegovine na sljedećem Svjetskom prvenstvu bio prikladan način za njega da u svoju djecu usadi goruću strast koju je njegov otac jednom zapalio u njemu.

Miralem Pjanić je pravi poliglota. Govori sedam jezika. francuski, bosanski, talijanski, španjolski, engleski, njemački i luksemburški. Otkrio je to bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine za Gazzetta dello Sport.

Pjanić se nedavno povukao iz nogometa. Sada uči još jedan zanat vezan uz nogomet – menadžerski posao.

– Učim zanat agenta, radeći sa svojim agentom Falijem Ramadanijem. Kombiniram svoje iskustvo i nogometno znanje s brojnim jezicima koje govorim – rekao je Pjanić, koji živi u Dubaiju, gdje je posljednjih dana napet sukob na Bliskom istoku.

– Živim blizu centra. Ponekad možete osjetiti nešto čudno u zraku, možete čuti buku presretnutih iranskih projektila. Ali sigurni smo. Dobivam poruke od prijatelja koji žive u Europi, skoro sve fake news – nastavio je bivši bh. predstavnik.

Neizostavna tema bio je Juventus. Posljednjih dana u Torinu se priča o produžetku ugovora s Dušanom Vlahovićem. Ima li Pjanić savjet za napadača iz Srbije?

– Rekao bih Dušanu: jesi li siguran da ćeš naći bolje mjesto od Torina i Juventusa. Nije lako, govorim to iz osobnog iskustva. Uvjeren sam da može imati rekordnu sezonu pod Spallettijem. Luciano je izvukao najbolje od svih svojih napadača: Džeko, Icardi, Osimhen.

Na direktno pitanje koji su mu najbolji treneri s kojima je radio, Pjanić je odgovorio:

– Luis Enrique za ideje, Allegri za menadžment.

Pjanić je tokom karijere bio i specijalist za slobodne udarce. Tko su njegovi najbolji slobodni umjetnici?

– Uz Juninha sam odrastao u Lyonu, pravi fenomen. A ja sam imao privilegiju trenirati s Tottijem, Ronaldom i Messijem. Leo me oduševio u Barceloni. Vježbali smo slobodne udarce, ali on nikad. Pucao je samo tijekom utakmica. I zabijao je golove. Ronaldo je bio stroj u svemu. Jednom nas je Allegri ostavio na klupi da se odmorimo. Vratili smo se u 2 sata ujutro s gostovanja, a on je ipak ostao trenirati – otkrio je Pjanić.

Talijane je zanimalo je li Pjanić nešto poklonio suigračima kada je iz Juventusa otišao u Barcelonu.

– Ne, ali imali smo pravilo u svlačionici. Za svaki crveni karton svakom si morao dati poklon. Crveni karton koštao me Louis Vuitton torbe od 40.000 eura.

Adem Ljajić (34), jedan od najboljih nogometaša Premijer lige Bosne i Hercegovine, izabrao je najboljih 11 nogometaša s kojima je igrao u karijeri.

U emisiji je gostovao kapiten Sarajeva Mojih TOP 11 Sportissimo portalaa naglasio je kako mu je bilo teško pri izboru. Iz Bosne i Hercegovine nogometaša je u tim uvrstio Miralem Pjanić, s kojim je dijelio svlačionicu u Romi.

Za Malog princa je rekao da su veliki prijatelji.

– Majstor nogometa. Dok je igrao u Juveu bio je među pet najboljih na svijetu na toj poziciji. Igrao je nevjerojatno. Prijatelji smo, stalno se čujemo – rekao je Ljajić, a potom se ispričao Džeki s kojim je dijelio svlačionicu u Romi:

– Žao mi je što nisam stavio Mitovića ili Džeku, Dekija Stankovića ili Sergeja Milinković-Savića. Ali što učiniti. Pravila su pravila – naglasio je Ljajić.

Ljajićev vrhunski tim suigrača djeluje impozantno. Na golu Samir Handanović. Stoperi su Mladen Krstajić i Pepe (dodao i Nemanju Vidića). Na desnom beku je Maicon, a na lijevom Aleksandar Kolarov. U veznom redu su De Rossi i Miralem Pjanić.

Stevan Jovetić i Marcelo Brozović igraju na krilima, Francesco Totti je ofenzivni vezni, a Andrea Bellotti u vrhu napada. Trener ekipe je pok. Siniša Mihajlović.

Bivši bh. reprezentativac Miralem Pjanić završio je nogometnu karijeru.

Pjanić je nakon razlaza s moskovskim CSKA ostao bez kluba, pa je već tada bilo jasno da razmišlja o zasluženom odmoru.

U međuvremenu su se pojavile informacije da bi Kazahstan mogao biti put, ali to se neće dogoditi.

Sada je bio vrlo emotivan te je između ostalog rekao kako je nogomet njegova glazba, a teren njegov klavir.

– Proveo sam cijeli život svirajući svoju melodiju. Svaki dodir, dodavanje, šut bio je nota. Nogomet je bio moja glazba, a teren moj klavir. Moji snovi su uvijek bili da vam omogućim da čujete ljepotu ove igre – napisao je Pjanić i dodao.

Danas, s velikom zahvalnošću u srcu, mogu reći da je ta simfonija bila moj život. Bila je čast podijeliti to sa svima vama.”

Posebno hvala mojoj obitelji koja je bila moja prva podrška i moja tiha snaga. Trenerima, suigračima s kojima sam dijelio snove, odricanja i pobjede. Svim ostalim članovima tehničkog osoblja, liječnicima i svima koji su radili iza scene. Navijačima koji su duša ove igre.

Hvala vam što ste dio moje muzike – napisao je Pjanić.

Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine Pjanić je upisao 115 nastupa uz 17 golova.