Ideja o obnovi monarhije u Iranu ponovno se pojavljuje u političkim raspravama, posebno u ovom trenutku dok bjesni rat koji je započeo izraelsko-američkim napadima na zemlju.

Međutim, većina analitičara smatra da je povratak iranskog šaha malo vjerojatan, unatoč podršci koju ideja ima među dijelom oporbe i iranske dijaspore.

Kako časopis kaže Nacionalni interesraspravu je nedavno ponovno otvorio iranski prijestolonasljednik u egzilu Reza Pahlavi, koji tvrdi da bi mogao igrati ulogu u političkoj tranziciji zemlje ako Islamska Republika padne.

No, stručnjaci upozoravaju da takav scenarij trenutno ima više simboličnu nego realnu političku težinu.

Ključni razlog, prema analizi, leži u činjenici da je monarhija u Iranu srušena masovnim društvenim pokretom tijekom revolucije, kada je 1979. uspostavljena Islamska Republika.

Za razliku od zemalja u kojima su monarhije nestale vojnim udarima ili političkim dogovorima, promjena sustava u Iranu bila je rezultat široke revolucije koja je zahvatila gotovo sve slojeve društva.

Bivšu dinastiju dio iranske javnosti još uvijek povezuje s autoritarnom vladavinom i snažnim stranim utjecajem. Posljednji iranski monarh Mohammad Reza Pahlavi vladao je uz potporu zapadnih zemalja, a njegova je vlast dodatno učvršćena nakon 1953. godine, kada je svrgnut tadašnji premijer Mohammad Mosaddegh.

U analizi se podsjeća da su se nakon političkih preokreta u nekim zemljama Bliskog istoka pojavile ideje o obnovi monarhije, poput prijedloga u Afganistanu, Iraku i Libiji, ali takve inicijative nikada nisu dobile širu političku podršku.

Prema profesoru Hamidu Dabashiju, iransko društvo već je iskusilo monarhijsku autokraciju, a potom i teokratsku vladavinu, zbog čega bi bilo kakve političke promjene u zemlji prije vodile republikanskom i demokratskom modelu vlasti nego obnovi kraljevske dinastije.