Politički put sarajevske trojke pretvorio se u najdužu oproštajnu turneju u povijesti Bosne i Hercegovine. parlamentarizam. Kada su došli na vlast, njihov glavni adut nije bio ekonomski program ili infrastrukturna vizija, već obećanje moralne čistoće.

– Ako ne damo rezultate, odlazimo – odjekivalo je poput kletve koja ih je trebala odvojiti od tobožnje desetogodišnje letargije.

Danas to obećanje zvuči kao naivan predizborni slogan davno žrtvovan na oltaru koalicijskog komfora.

Rezultati su utopljeni u birokratskim procedurama i međusobnim optužbama, ali su mandati ostali neosporeni.

Najfascinantniji nusprodukt njihove vladavine je uvođenje paradne rezignacije u politički vokabular. To je trenutak kada, nakon tragičnih nesreća u sarajevskom prometu ili kvarova na sustavu, dužnosnici Trojke izađu pred kamere sa sjetnim izrazom lica i ponude svoj mandat.

To nije čin odgovornosti, to je vrhunski spin. Znaju da će vlastita stranačka mašinerija tu ostavku odbiti u roku od 24 sata, stvarajući tako privid moralnosti bez ikakvih stvarnih žrtava.

Podnijeti ostavku i ne napuštati ured isto je što i proglasiti post sjedeći za punim stolom. Uvreda je to za inteligenciju građana koji su vjerovali da “nova politička praksa” znači snositi posljedice, a ne samo glumiti grižnju savjesti radi populizma.

Slučaj Dragana Miokovića služi kao savršena studija slučaja ovog novog licemjerja. Kad javna osoba na tako visokoj poziciji izrekne uvrede na račun cijelog jednog naroda, u svakom zrelom demokratskom društvu, to je kraj karijere.

No, za nas to postaje početak višemjesečne sapunice. Miokovićevo “kukanje” o medijskim progonima i navodnim zavjerama HDZ-a i SDA klasičan je primjer političke nezrelosti.

Umjesto da dostojanstveno odstupi i sačuva trunku integriteta o kojem je godinama pisao na društvenim mrežama, odabrao je ulogu žrtve.

Optuživati ​​“mračne koalicije” za vlastitu nesmotrenost najjeftiniji je štit za obranu privilegija.

Ispada da je za svaki gaf, svaku uvredu i svaki neuspjeh Trojke kriv “netko” tko im ne da raditi, a oni sami su samo neshvaćeni idealisti koji, eto, moraju ostati u svojim foteljama da nas “spasavaju”.

Na kraju smo dobili vladu koja je majstorski usavršila upravljanje percepcijom umjesto upravljanja procesima.

Oni ne mijenjaju sustav iznutra. Samo ga dotjeraju modernijim rječnikom i boljim vizualnim prikazima na Instagramu.

Njihov ostanak na pozicijama unatoč svim aferama, uvredama i očitom izostanku rezultata konačna je potvrda da je “moralna vertikala” bila samo ljestvica kojom su se penjali do proračuna.

Kad su gore, vaga im više ne treba, a lice je, očito, rastezljiva kategorija koja se lako prilagođava gabaritima funkcionarske fotelje.

U požaru na američkom nosaču zrakoplova USS Gerald R. Ford ozlijeđeno je nekoliko mornara i uništeno stotinjak vezova, što je posljednji u nizu incidenata koji su pogodili najveći ratni brod na svijetu tijekom iznimno dugog boravka na moru.

Nakon gotovo devet mjeseci plovidbe, nosač, koji je trenutno u Crvenom moru kako bi podržao operacije protiv Irana, uputit će se na Kretu na popravak. Dugotrajno raspoređivanje potaknulo je pitanja o moralu posade i borbenoj spremnosti broda, kaže se The Guardian.

Neimenovani dužnosnici rekli su Reutersu da se ne zna koliko dugo će brod vrijedan 13 milijardi dolara ostati na Kreti. Jedan od njih je naveo da je nakon izbijanja požara u brodskoj glavnoj praonici gotovo 200 mornara zatražilo liječničku pomoć zbog udisanja dima.

Požar, koji je ugašen nakon više od 30 sati, zahvatio je i prostor sa stotinjak kreveta. Jedan član posade evakuiran je s broda zbog ozljeda, dodao je dužnosnik. Pentagon nije odmah odgovorio na zahtjev za komentar.

New York Times je, pozivajući se na Središnje zapovjedništvo američke vojske, izvijestio da je dvojici mornara pružena pomoć zbog “ozljeda koje nisu opasne po život”.

Američka vojska je odmah nakon požara objavila da pogonski sustav nije oštećen te da je nosač zrakoplova u potpunosti operativan.

Na brodu, na kojem služi više od 4000 mornara, tijekom boravka na moru zabilježeni su i ozbiljni problemi u sustavu odvodnje. Američki mediji pisali su o začepljenim zahodima i dugim redovima za njihovo korištenje.

Problem nije nov – u izvješću Ureda za odgovornost američke vlade iz 2020. stoji da je sustav odvodnje sklon “neočekivanim i čestim začepljenjima” i zahtijeva redovito ispiranje kiselinom, a svako takvo čišćenje košta otprilike 400.000 dolara.

Mornarica je prošlog mjeseca potvrdila probleme, ali je zapovjedništvo broda reklo da obučeno osoblje “brzo rješava incidente blokada uz minimalne smetnje”.

Mark Warner, potpredsjednik obavještajnog odbora Senata, oštro je kritizirao produženo raspoređivanje broda.

– Ford i njegova posada gurnuti su do krajnjih granica nakon gotovo godinu dana na moru i plaćaju cijenu nesmotrenih vojnih odluka predsjednika Donalda Trumpa – rekao je.

Fordovo povlačenje ostavit će značajnu prazninu u američkim snagama u regiji, gdje su deseci njegovih borbenih zrakoplova sudjelovali u napadima na Iran.

New York Times je rekao, pozivajući se na vojnog dužnosnika, da će Ford vjerojatno zamijeniti drugi nosač – USS George HW Bush – koji se priprema za upućivanje na Bliski istok.

Sjedinjene Države izvele su napade na više od 7.000 ciljeva od početka operacija protiv Irana 28. veljače.

Ford upravlja s više od 75 vojnih zrakoplova, uključujući F-18 Super Hornet, i koristi sofisticirane radarske sustave za kontrolu zračnog prometa i navigaciju.

Prije slanja na Bliski istok, nosač je sudjelovao u američkim operacijama na Karibima, gdje su američke snage izvodile operacije protiv plovila osumnjičenih za krijumčarenje droge, presretale sankcionirane tankere i uhitile venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura.