Bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić je tako odgovorio na najnoviju izjavu Milorada Dodika u kojoj tvrdi da je Izjava o osudi govora mržnje, islamofobije i lažnih narativa o Bošnjacima i BiH “protuustavna i zabrinjavajuća sa stanovišta srpskog, a vjerojatno i hrvatskog naroda”.

– Evo ga opet, oglasio se. Milorad Dodik, čovjek koji godinama pokušava dokazati da je stvarnost zapravo fleksibilna kategorija, nešto kao plastelin: razvlačiš, gnječiš, preoblikuješ… dok ne počne da liči na ono što politički trebaš – ustvrdio je Cerić.

U Dodikovom svijetu, ocijenio je Cerić, sudske presude nisu činjenice nego “mišljenja”, povijest je stvar osobne interpretacije, a genocid, očito, tema o kojoj se može “raspravljati”, kao da je vremenska prognoza, a ne najteže dokumentirani zločin u modernoj Europi.

– A onda se s istom lakoćom ignoriranja stvarnosti pojavio na konferenciji i ozbiljnim tonom upozorio na “opasnost” izjave kojom se osuđuje govor mržnje i islamofobija. Zamislite prijetnju: ljudi se okupljaju kako bi rekli da je mržnja pogrešna. Zaista alarmantno. Gotovo subverzivno – ustvrdio je.

No, tu tek počinje ironija, dodao je Cerić.

– Zato što je u Dodikovoj logici svaka osuda mržnje zapravo napad. Svaki pokušaj zaštite dostojanstva jedne zajednice automatski postaje prijetnja drugoj. Riječ je o političkoj alkemiji u kojoj se elementarne civilizacijske vrijednosti pretvaraju u “dokaz zavjere”.

Naravno, famozna “Islamska deklaracija”, dokument koji se koristi kao univerzalni odgovor na sve, nešto kao politički daljinski upravljač: kad god ponestane argumenata, samo pritisnete dugme i prijetnja je tu – naglasio je Cerić.

Najzanimljivije je, međutim, kontinuirano nastojanje da se žrtve predstave kao opasnost, naglasio je.

– Riječ je o retoričkom salto mortale koji zahtijeva ili zapanjujuću dozu cinizma ili potpuno odsustvo osjećaja za realnost. Jer kako drugačije objasniti tvrdnju da su oni koji su preživjeli genocid zapravo oni koji “ugrožavaju druge”?

I onda dolazimo do možda najapsurdnijeg trenutka: negiranja islamofobije, izrečene u kontekstu u kojem upravo takve izjave i narativi kontinuirano proizvode nepovjerenje prema jednoj vjerskoj i nacionalnoj skupini. Kao da netko uporno loži vatru i pritom uvjerava sve oko sebe da dima nema.

No, možda je najveća ironija što ovakva retorika sve više gubi učinak. Ono što je nekad imalo težinu danas sve više zvuči kao loše napisana repriza, ista radnja, isti likovi, isti dijalozi, samo sa sve manje publike koja vjeruje u radnju – ustvrdio je reis Cerić.

Ljudi nisu slijepi, naglasio je – vide kontradiktornosti, vide kako se pravi problemi: gospodarstvo, odlazak mladih, životni standard, guraju u stranu da bi se održao narativ stalne ugroženosti, vide kako se proizvode i ne rješavaju napetosti.

– I na kraju ostaje samo jedno pitanje: koliko se puta može ponoviti ista priča prije nego što postane očito da se ne radi o istini, već o potrebi da se istina stalno izbjegava?

Jer stvarnost ima jednu nezgodnu osobinu: ne nestaje zato što je netko glasniji od nje – rekao je Cerić.

Mustafa ef. Cerić, bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, komentirao je današnji dogovor o podršci Denisu Bećiroviću na Općim izborima 2026. godine, koji je dobio od 12 stranaka, navodi se u saopćenju SDP-a.

Podrška dvanaest političkih stranaka kandidaturi Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine nedvojbeno predstavlja važan politički signal, počinje Cerić.

– U zemlji u kojoj se politički procesi često svode na blokade, parcijalne interese i kratkoročne kalkulacije svaki pokušaj okupljanja programa oko zajedničke platforme zaslužuje pozornost javnosti.

Iz SDP-a navode da potpisnici platforme svoju kandidaturu temelje na rezultatima u dosadašnjem mandatu, intenzivnom vanjskopolitičkom djelovanju, zaštiti državnih interesa i institucionalnom djelovanju, uključujući i pravne pobjede pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Ovakvo objašnjenje je u formalnom smislu očekivano i politički korektno. No, javnost s pravom traži jasnije odgovore: što se konkretno planira, kojim metodama, u kojim rokovima i s kojim realnim kapacitetom provesti obećano – piše Cerić.

Politička scena Bosne i Hercegovine predugo funkcionira po logici deklarativne državnosti i praktične nemoći, nastavlja Cerić i dodaje:

– Zato potpora, koliko god bila brojčano impresivna, ne smije biti sama sebi svrha. U demokraciji je podrška važna, ali nije dovoljna. Mora imati sadržaj, dosljednost i spremnost na preuzimanje odgovornosti, ne samo pred kamerama, već iu trenucima kada su pritisci najveći, a cijena odluke politički najskuplja.

U tom kontekstu ne mogu izbjeći jedno osobno, ali i bitno političko pitanje.

Gospodin Bećirović je u prethodnim izbornim ciklusima dva puta izgovorio rečenicu koja je u političkom smislu nosila simboliku povjerenja i kontinuiteta: „Vidimo se u Predsjedništvu“. Do tog sastanka, međutim, nije došlo. Ne zbog nedostatka volje, rada ili legitimne podrške, već, čini se, zbog poznatog mehanizma koji u našoj praksi često odlučuje više od argumenata i rezultata — mehanizma političke podobnosti.

Zato se danas, kada se broj potpisa i broj stranaka stavljaju u prvi plan, postavlja jednostavno pitanje koje se ne tiče samo jednog imena, već ukupnog političkog poretka: je li dovoljna brojčana podrška ili je ipak presudno nešto važnije od broja?

Jer ako je brojka ključna, onda je politička matematika građanima jasna i razumljiva. Ali ako broj nije ključan, onda moramo otvoreno reći što jest: jesu li to centri moći, neformalne hijerarhije, interesne strukture, međunarodni signali ili interni ugovori koji se nikada ne potpisuju, ali se uvijek provode.

Danas u Bosni i Hercegovini ne manjka platformi. Nedostaje političke hrabrosti da provede platforme. Ne oskudijeva u najavama o “državnim interesima”, nego u dosljednosti u obrani državnog interesa čak i kada to znači sukob s vlastitim komforom, partnerima, pa i “savezima” koji su sklopljeni na papiru.

Upravo zato ova kandidatura i ova potpora trebaju biti povod za ozbiljniji razgovor od puke aritmetike. Koliko god 12 snažno zvučalo, građani imaju pravo tražiti odgovor na bitno pitanje: hoće li se država voditi načelima ili dogovorima; institucije ili improvizacija; odgovornost ili podobnost?

I na kraju, ono što se mora reći bez cinizma, ali i bez iluzija: izbori nisu natjecanje u broju potpisa. Izbori su test vjerodostojnosti. A vjerodostojnost se ne stječe platformom, nego djelom.

Ako je ovo početak politike koja brojke pretvara u odgovornost, Bosna i Hercegovina može imati koristi. Ako je pak riječ o ponavljanju poznate prakse, kojoj je forma važnija od suštine, onda će nam ostati još jedna politička kampanja s velikim riječima i malim pomakom.

Broj se može prebrojati.

Ali težina odgovornosti se mora dokazati – zaključuje Mustafa ef. Cerić.

Međureligijsko vijeće u BiH priopćilo je danas da u javnom prostoru, putem portala i društvenih mreža, određene fizičke osobe, u ovom slučaju Mustafa Cerić, uzimaju sebi za pravo predlagati, pa čak i sugerirati načine uređenja i organiziranja crkava i vjerskih zajednica, pa čak i ideje vezane uz uspostavu tzv. bosanski pravoslavna crkva.

– Ovakve izjave, izrečene u javnosti s očitom namjerom, nažalost doprinose stvaranju i produbljivanju nepovjerenja i narušavanju međureligijskih odnosa. Cerić je sudjelovao u osnivanju Međureligijskog vijeća i očekuje se da ne iznosi takve stavove – stoji u priopćenju.

Dodaje se da je poznato da u Bosni i Hercegovini, u dobroj volji i iskrenosti, djeluje Međureligijsko vijeće kao zajednička platforma Crkava i vjerskih zajednica koje svojim kontinuiranim i afirmativnim djelovanjem grade odnose međusobnog poštovanja i povjerenja među ljudima, bez obzira na njihovu svjetonazorsku i vjersku pripadnost.

Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini svoje djelovanje temelji na poštivanju posebnosti svake crkve i vjerske zajednice, te na zajedničkom angažmanu u službi općeg dobra.

– S tim u vezi, Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini jednoglasno i u duhu dobre volje osuđuje svaki nasrtaj na zajedničke vrijednosti i poziva sve aktere u društvu da se jasno ograde od zlonamjernih i neodgovornih sugestija i izjava pojedinaca. Međureligijsko vijeće u BiH posebno ističe da ovakve izjave ni na koji način ne odražavaju stavove bilo koje pojedine crkve ili vjerske zajednice, niti stav Međureligijskog vijeća u BiH – stoji u priopćenju.

Nakon što je mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije izjavio da je bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa ef. “Cerić svojom najavom uspostave bosanske pravoslavne crkve najavljuje rat na području BiH”, izjavio je Cerić.

– Jeste li svjesni da osnivanjem BHP oslobađate duhove fašizma NDH, domobranstva, Handžar divizije, Jasenovca i drugih logora iz Drugog svjetskog rata, da ovom najavom ponovnog formiranja BHB najavljujete, svjesno ili nesvjesno, ono spomenuto vrijeme s početka Drugog svjetskog rata – vrijeme razaranja, nevinih žrtava i međusobnog istrebljenja. naroda. Nadamo se i molit ćemo Boga, gospodine Ceriću, da se vaša ideja ne ostvari, jer bi to bila šteta za sve narode koji žive u BiH i RR. Objavljujući svoju BPC, vi ste za rat, a ne za mir, a znamo da su obični ljudi siti ratova – kazao je, između ostalog, mitropolit, prenosi RTRS.

Cerić je u odgovoru istaknuo kako “ideja autokefalne Bosanske pravoslavne crkve nije nova, kao što nije bila ni ideja autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, niti je uopće bio princip autokefalnosti u pravoslavlju”.

– Koliko ja razumijem učenje kršćanstva, ono nije ograničeno nacijom, niti je vezano isključivo uz jedan narod, nego je otvoreno za sve ljude i sve narode, koji imaju jednako dostojanstvo u Crkvi. U tom univerzalnom okviru bosanska nacija, kao povijesna i društvena stvarnost, ima pravo na svoje puno i ravnopravno mjesto.

Namjera razmišljanja o bosanskoj pravoslavnoj crkvi nije ni razdvajanje ni sukob, a ponajmanje “pozivanje na rat”. Naprotiv – to je miroljubiva ideja čiji je cilj da kod pravoslavnih vjernika u Bosni probudi osjećaj pripadnosti i lojalnosti bosanskoj državi, na isti prirodan način na koji pravoslavni vjernici u Srbiji osjećaju pripadnost i lojalnost srpskoj državi – naglasio je Cerić.

Kako je dodao, ne vidi to kao prijetnju bilo kome, već kao logičan, razuman i miran iskaz duhovne i građanske odgovornosti.

– Iskreno sam se nadao da će se u toj ideji, posebno kod pravoslavnog klera, prepoznati širina bosanskog duha – duha koji Bosnu povijesno čini jedinstvenom po svojoj vjerskoj i duhovnoj pluralnosti. Upravo ta različitost nije slabost, već bogatstvo Bosne, i kao društva i kao države, a to bogatstvo pripada svim ljudima dobre volje i otvorena srca.

Želim jasno reći: ova ideja nema apsolutno nikakve veze s NDH, niti s Handžar divizijom, niti s bilo kojim totalitarnim ili zločinačkim projektom iz prošlosti. Povezivanje tih tragedija s miroljubivim razmišljanjem o duhovnoj pripadnosti kršćana u Bosni smatram duboko nepravednim, bolnim i neutemeljenim – ustvrdio je.

Još je nepravednije, i po Božjem i po ljudskom pravu, izrugivati ​​se bosanskoj državi ili je osporavati zarad interesa bilo koje druge države, a posebno ne u ruhu kršćanstva, istaknuo je Cerić.

– Bosna nosi kršćanstvo duboko u svojoj povijesti, možda i dublje nego što se danas želi priznati. Bosna još pamti žičansku anatemu iz 13. stoljeća i čeka da joj se taj teret prokletstva skine s duhovnog vrata – ne sukobom, već pomirenjem, razumijevanjem i hrabrošću da se liječi prošlost, a ne da se boji sadašnjosti. Zato vas molim da mirno i iskreno razmislite o ovim riječima prije nego što u njima prepoznate “rat” ili zlu volju. U tom razmišljanju nema nikakvog neprijateljstva prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, niti poziva na raskol među ljudima, već samo pravo kršćana u Bosni da se ne prisiljavaju da se odreknu bosanskog duha, niti da ga izdaju zarad interesa bilo koga, pa ni same Srbije.

Bosna je lijepa ne samo zbog svoje raskošne prirode, nego i zbog svoje unutarnje, duhovne ljepote – ljepote mira, a ne rata; blagoslova, a ne anateme; susreti, a ne kletve. U nadi da će duh mira, razuma i kršćanske ljubavi prevladati, primite lijepi bosanski pozdrav: Mir vama i neka je s vama! Dobri Bosanac – Bono Homini Mustafa Cerić – kazao je bivši reisu-l-ulema Cerić.

Bivši Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa ef. Cerić je reagirao na prosvjede i nemire u Iranu.

Prema riječima Cerića, narodni prosvjedi sastavni su dio političkog života svake moderne države.

– U demokratskim društvima Zapada – u Londonu, Parizu, Madridu, Berlinu ili Washingtonu – javno izražavanje nezadovoljstva shvaća se kao legitimno sredstvo političkog pritiska. Često znaju biti nasilni, ponekad čak i nasilni, ali u svojoj biti ostaju u okvirima sustava: usmjereni su na promjenu određenih politika, zakona ili društvenih praksi, a ne na potpunu destrukciju državnog i duhovnog poretka. Paljenje crkava, sustavno uništavanje kulturnih i državnih institucija ili brisanje simbola kolektivnog identiteta rijetko je iznimka, a ne pravilo – napisao je Cerić na Facebooku.

No, kada se pogleda fenomen prosvjeda u muslimanskim zemljama, posebno u Iranu, vidi se bitna razlika, kako dalje navodi Cerić – ne samo u formi, nego i u suštini.

– Prosvjedi u Iranu često počinju kao reakcija na stvarne društvene probleme: inflaciju, ekonomske pritiske, socijalne nepravde. To su izazovi koji postoje u gotovo svim zemljama svijeta i sami po sebi ne delegitimiziraju ni vlast ni državu. No, ono što zabrinjava jest brzina i lakoća kojom se takvi prosvjedi pretvaraju u otvoreno nasilje, u svojevrsnu militantnu agresiju iznutra. U tim trenucima meta više nisu pojedini političari ili odgovorni nositelji vlasti, nego sami temelji društva: džamije, kulturne institucije, državne institucije, simboli duhovnog i nacionalnog identiteta. Takva destrukcija ne nalikuje spontanoj narodnoj pobuni, već planiranoj destrukciji. Iskustvo Irana pokazuje da se u tim situacijama granica između unutarnjeg nezadovoljstva i vanjske intervencije opasno briše – ističe Cerić.

Iran je, kaže, i prije prolazio kroz valove prosvjeda, nekada opravdanih, nekada pretjeranih, no ovoga puta ima sve više naznaka da se ne radi samo o autentičnom glasu naroda.

– Naprotiv, čini se da svjedočimo pokušaju destabilizacije koji ima jasne političke ciljeve: rušenje postojećeg poretka, narušavanje državnog suvereniteta i dovođenje u pitanje teritorijalne cjelovitosti zemlje. U takvim okolnostima govor o “čistoj borbi za slobodu” postaje priprost i politički naivan.

Za nas u Bosni i Hercegovini, kako dalje navodi Cerić, ova tema ima dodatnu moralnu dimenziju.

– Naše kolektivno pamćenje pamti ko je bio uz Bosnu kada je bilo najteže, u trenucima kada su mnogi okretali glavu ili računali na vlastite interese. Iran je tada pokazao solidarnost koja se ne zaboravlja. Bilo bi licemjerno, pa i nemoralno, danas šutjeti pred pokušajima vanjske i unutarnje invazije na čast, slobodu i suverenitet Islamske Republike Iran. Povijest nas također uči da ponuđene alternative nisu uvijek izraz slobode i demokracije. Šah Reza Pahlavi nije znao za Bosnu, niti ga je ona ikada zanimala, kao što ni njegov samoproglašeni nasljednik danas ne pokazuje razumijevanja za patnje drugih naroda. Njegova ambicija da se uz podršku drugih vrati u Teheran “na bijelom konju” više govori o interesima stranih centara moći nego o dobrobiti iranskog naroda.

Iz zahvalnosti, ali i iz načelnog uvjerenja da se suverenitet država ne smije uništavati nasiljem i manipulacijom izvana, naš glas mora biti jasan. Podrška iranskom narodu ne znači nekritičku podršku svakoj politici, već otpor militantnoj destabilizaciji koja razara društvo pod krinkom prosvjeda. To je glas moralne odgovornosti, ali i upozorenje da se iskustva iz Bosne ne smiju zaboraviti – ni kada je riječ o nama samima, ni kada su u pitanju drugi – napisao je Cerić.

Na konferenciji 30 godina nakon Daytona u Zagrebu, bivši poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić oštro je odgovorio Maxu Primorcu, članu konzervativnog think-tanka Heritage Foundation, rekavši da Bošnjaci neće dopustiti Cordobu.

Cerić je kritizirao Primorca što svojom retorikom gura BiH u rat i istaknuo da njegova politika nije stav Sjedinjenih Američkih Država. Posebno je kritizirao tvrdnju da su Hrvati jedini Europljani u BiH, istaknuvši da se europske vrijednosti najbolje pokazuju na konkretnim primjerima, poput slučaja Stoca. Osvrnuo se i na nastupe Željane Zovko, zastupnice u Europskom parlamentu, koja zaziva ulogu kršćanskog vladara u BiH, dok o Osmanlijama, kaže, uglavnom govore Zagreb i Beograd, dok Bošnjaci ne politiziraju islam.

Primorac je u svom obraćanju iznio niz kontroverznih stavova o ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine i ulozi međunarodne zajednice. Kazao je da Dayton, koji je trebao osigurati ravnopravnost triju naroda, to u praksi nije ostvario, kritizirajući ulogu Ureda visokog predstavnika (OHR). Navodi da lokalna rješenja nisu moguća bez suvereniteta, a bonske ovlasti OHR-a smatra preprekom, te sugerira da OHR postoji samo kao posrednik, a ne kao institucija koja donosi konačne odluke.

Primorac je posebno istaknuo položaj Hrvata u BiH, ustvrdivši da je jedino realno rješenje formiranje trećeg entiteta. Prema njegovim riječima, takav bi entitet ojačao koncept entitetske organizacije, smanjio napetosti među narodima i omogućio Hrvatima da sami biraju svoje predstavnike, a ne da budu građani drugog reda.

Cerić je oštro reagirao na te stavove upozorivši da retorika koja favorizira treći entitet ili etničke privilegije može produbiti podjele u BiH i destabilizirati zemlju, dok Primorac tvrdi da su tri entiteta stabilno rješenje za sva tri naroda.