Ne volim siječanj… ni duge zimske snijegove. Balašević je pjevao davno. Ali ovo nije priča o pjesmi ili o snijegu. Priča je o novcu. O tome kako ga nemamo. Barem većina njih. Kako smo istrošeni. Uživanje u prosinačkim čarima, shoppingu, poklonima, izlascima, slavljima.

Sami smo krivi, reklo bi se. Ali tko bi mogao odoljeti svom tom svjetlucanju i sjaju. I dok nam je tada duša bila puna (a možda i nije), sada su nam džepovi prazni. Sve ima svoju cijenu.

Za siječanj se oduvijek govorilo da je najduži i najsiromašniji mjesec. Stoga, najdepresivnije. Kako to preživjeti i dočekati veljaču, točnije veljačku plaću, svima je na glavi.

No, ako prethodno niste napravili plan i rasporedili troškove, priznajemo, neće vam biti lako. O tome smo razgovarali s ekonomskim stručnjakom Igorom Gavranom.

– Većini je jako teško, jer je u Bosni i Hercegovini vrlo rijetka praksa isplate nekih novogodišnjih nagrada ili naknada. U Hrvatskoj, primjerice, čak i umirovljenici često dobivaju takozvane božićnice, au mnogim je zemljama uobičajena i trinaesta plaća. No, kod nas većina blagdane slavi čak i skromno, a potom ima veće izdatke uoči i početkom siječnja. A svi se žele opustiti i zabaviti. Uživajte malo. I na to imaju pravo. Dodatni problem je što uglavnom ne očekuju značajnije povećanje svojih siječanjskih primanja, pa odgoda isplate ne čini veliku razliku.

Najčešće “rješenje” (a to zapravo nije) je odricanje od vlastitih potreba i želja te smanjenje potrošnje u granicama mogućeg, što često narušava zdravlje, a svakako i kvalitetu života. Jedino pravo rješenje je kombinacija rasta prihoda i smanjenja troškova života, što naravno umnogome ovisi o nadležnim tijelima i uvjetima poslovanja u BiH (kada su u pitanju prihodi), odnosno kontroli cijena i visine poreznih i drugih opterećenja (kada su u pitanju troškovi) – kaže za Faktor Igor Gavran.

Marin Bago iz Udruge za zaštitu potrošača “Futura” dao nam je praktične savjete kako preživjeti siječanj i dočekati veljaču.

– Prvo je trebalo u prosincu napraviti plan utroška sredstava. Previše smo se istrošili. Poneseni smo blagdanskim ozračjem pa nemamo mjere ni u čemu. I sad nakon svih tih slavlja, ne možemo se pokrenuti. Svi smo nekako usporeni. Odmaramo se od odmora. I trebali bismo učiniti više. Teško da se može puno učiniti. Potrošačka košarica raste, a mi se sve više snalazimo kako znamo i umijemo. To nije problem samo u siječnju. To je problem cijele godine i naše zemlje. Ne postoji čarobni štapić. Neki imaju više, neki manje.

Što se tiče savjeta, jedino što mogu savjetovati građanima je da prvo plate ono što moraju i što im stvarno treba. Prije svega platite režije, stanarinu, rate kredita ako ste dužni. Ni u kojem slučaju se ne zadužujte više, tek tada ćete ući u totalnu sumnju. Zatim kupite lijek koji koristite. To je najvažnije. Na kraju vam ostaje samo hrana. Moraš imati hranu. Čovjek uvijek mora djelovati u skladu sa svojim mogućnostima. Treba živjeti skromno. Ne treba kupovati nešto što vam ne treba. Nimalo. Nitko ne može pojesti dva ručka ili dvije večere. Bez pomoći države nema se što puno pričati. Kad bi se smanjio iznos potrošačke košarice, nastradale bi obitelji. Tu bi se moglo uštedjeti nekoliko stotina maraka samo ako bi država pomogla – kazao je za Faktor Marin Bago.

“Siječanj traje vječno, veljača prođe za jedan dan, dođe ožujak i dođe proljeće.”

Duhovita dosjetka koja kruži društvenim mrežama savršeno dočarava osjećaj koji mnogi dijele u prvom mjesecu godine.

No, šalu na stranu, većina ljudi misli da je siječanj zaista “najdulji i najdepresivniji mjesec”, koji nikad ne završava, a zašto nam se tada dani čine sporo, hladno i slični jedni drugima, objašnjava psiholog Marko Romić.

– Narod općenito ima takvo mišljenje o siječnju, mislim i da postoje zdravorazumski razlozi kojima bismo ga mogli tumačiti, odnosno razumjeti. Jedan od najvažnijih je psihološki kontrast u odnosu na prosinac, mjesec prepun blagdanskog raspoloženja i euforije. U prosincu smo kao napuhani balon – okićeni i lijepi, dok smo u siječnju ispuhani balon jer tri dana su dovoljna za svako čudo. To su logični razlozi – pada raspoloženje, emocionalno i materijalno se iscrpljujemo i vraćamo se u stvarnost, a ponekad smo i depresivni – kaže psihologinja.

Dodajmo tome, kaže, i kratke, tmurne zimske dane.

– Siječanj je siv mjesec s malo svjetla. Znanstvena istraživanja pokazuju da razina dnevnog svjetla utječe na raspoloženje, a nedostatak svjetla može pojačati osjećaj tromosti i težine dana – kaže Romić za Faktor.

Za usporedbu, ljudi u sjevernim krajevima, gdje su dani kraći i hladniji, a noći duže, kaže, emocionalno su hladniji i distanciraniji, dok su južnjaci energičniji i razigraniji čak i tijekom zimskih mjeseci.

No, dodaje Romić, osjećaj da siječanj traje beskonačno nije samo stvar hladnoće ili tmurnog vremena. Na to utječe i psihički “reset” nakon blagdana.

– Prosinac je mjesec velikih očekivanja, slavlja i trošenja, kako emotivnog tako i materijalnog. Kad dođe siječanj, dolazi realnost, radni ritam i obaveze. Subjektivno, dani se tada čine duljim, a mjesec beskonačnim – zaključuje Romić.