Nizozemska policija pokrenula je istragu nakon incidenta u prihvatnom centru za tražitelje azila u Zeistu, gdje su policajci tijekom intervencije upotrijebili silu nad trudnom ženom.

Istraga je pokrenuta nakon što se snimka događaja 19. svibnja proširila društvenim mrežama.

Na njima se vidi kako policajci privode muškarca i ženu te koriste silu tijekom intervencije.

Policija je potvrdila da je žena na snimci bila trudna, no tvrdi da policajac koji je sudjelovao u intervenciji tada nije znao za njezino stanje.

– Policajac navodi da bi drugačije postupio da je znao da je žena trudna – rekli su u policiji.

Prema službenom objašnjenju, policija je intervenirala nakon dojave o prijetnjama i vandalizmu u kojem je navodno korišten nož.

Na snimci se vidi kako policajci razgovaraju s muškarcem i ženom u hodniku centra. U jednom trenutku policajac sa službenim psom povlači ženu natrag, nakon čega ona pada na pod.

Drugi video prikazuje policajce kako je odvlače dok istovremeno pokušavaju savladati muškarca.

Policija tvrdi da je žena više puta upozoravana da se udalji s mjesta događaja radi vlastite sigurnosti.

– Kako nije poslušala upute, policajac ju je uhvatio za ruku i povukao natrag. Pritom je pala – stoji u priopćenju.

Policija kaže da se žena kasnije uključila u naguravanje između muškarca i jednog policajca, nakon čega su je drugi policajci odvukli držeći je za kapuljaču i ruku.

Prema policiji, tada je rekla da je trudna.

– Nakon što je izjavila da je trudna, odmah su poduzete odgovarajuće mjere te su je pregledali djelatnici Hitne pomoći – navodi policija.

Nadležni su rekli da će tijekom istrage detaljno ispitati sve okolnosti incidenta.

U školama u Kantonu Sarajevo sve su učestaliji incidenti koji ozbiljno narušavaju sigurnost učenika i profesora.

Da ovakvih pojava nema samo u srednjim, već i u osnovnim školama, svjedoči najnoviji primjer Osnovne škole „Aneks“ koja se nalazi na granici općina Novi Grad i Novo Sarajevo.

Prema riječima Emine Kurtović, majke čija djeca pohađaju ovu obrazovnu ustanovu, jučer se u školi dogodio težak incident kada je dječak pokušao udariti djevojčicu olovkom u oko.

Kurtović kaže da ovo nije prvi slučaj narušavanja sigurnosti u školi te da su se slične stvari događale i ranije.

– Kao roditelj osjećam ogromnu zabrinutost i strah zbog situacije koja se događa u našoj školi. Umjesto da djeca budu sigurna, svjedoci smo sve ozbiljnijeg nasilja i prijetnji među učenicima, ali i uplitanja odraslih u cijelu situaciju. Nakon psihičkog i fizičkog maltretiranja djece, prijetnji, pa čak i fizičkog napada na dvojicu dječaka od strane odrasle osobe koja je, prema tvrdnjama roditelja, poslana da plaši djecu, jedan učenik je nožem prijetio vršnjacima, a roditelji djece više ne znaju kome da se obrate – kaže Kurtović.

Naglašava da je o svemu obaviješten MUP KS, ali da do danas nisu donesena konkretna rješenja.

– Jučer (ponedjeljak – 18. svibnja) dogodio se još jedan teški incident kada je dječak djevojčici pokušao zabiti olovku u oko. Nisu to više “dječje svađe”, niti situacije koje se mogu ignorirati sastancima i praznim razgovorima. Bojimo se da će, ako se hitno ne poduzme mjere, biti još težih posljedica. Kao roditelji, osjećamo se nemoćno i prepušteno samima sebi. Naša djeca imaju pravo bez straha ići u školu, a mnogi od nas više nemaju osjećaj da su sigurni – kazala je Kurtović i dodala da nakon jučerašnjeg incidenta njena djeca više neće ići na nastavu dok od škole ne dobiju pismenu garanciju da će biti sigurna.

Iz Kantonalnog odbora Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja KS kažu da su nadležne prije nekoliko, a intenzivno i prije dvije godine upozoravali “kako ćemo doći u situaciju da škole neće biti u sigurnom okruženju”.

– Umjesto da se Ministarstvo obrazovanja, MUP i Vlada KS ozbiljno pozabave situacijom koja je već dugi niz godina jako loša u školama po pitanju sigurnosti, međuljudskih odnosa, neodgoja učenika, teške socio-ekonomske situacije koja je generirana odnosom aktuelne vlasti prema državi i ugrožavanju države, jer se sve slijeva u škole, oni su šutjeli. A onda su nam prije dvije godine zabranili prosvjed kad smo ukazivali u kojem smjeru obrazovanje treba ići i što treba učiniti. Sada nam se sve to vraća kao bumerang – kaže Saudin Sivro, predsjednik Sindikata.

Naglašava da nadležni u KS ne mogu biti slijepi na probleme koji se dešavaju u školama.

– Ovo nije usamljen slučaj, jer se ovako nešto bilježi u desetak škola. Do verbalnih i drugih sukoba dolazi, ne samo na relaciji učenik-učenik, roditelj-učitelj, nego i na relaciji učitelj-nastavnik, učitelj-učenik. I to više nije vezano samo za srednje škole, jer već u osmom i devetom razredu imamo ne samo verbalno i fizičko nasilje, već i korištenje opojnih sredstava. Postala je uobičajena praksa da studenti konzumiraju energetska pića i druge supstance – kaže Sivro.

On smatra da je potrebno podići kompletan sigurnosni, obrazovni i zdravstveni sektor u KS.

– Ako nadležni to odmah ne učine, bojim se da ćemo u novu školsku godinu ući s još većim problemima, a onda će nam trebati godine da iz njih izađemo – kaže Sivro.

Više informacija pokušali smo dobiti od Harisa Puteša, direktora OŠ “Aneks”, ali su nam u školi u nekoliko navrata rekli da je on van zgrade zbog sastanka i da ne znaju kada će doći. Putešu smo zvali i na mobitel, no nije se javljao.

Iz MUP-a Kantona Sarajevo napominju da su od početka ove godine policijski službenici Policijske uprave (PU) Novi Grad sedam puta pozvani na intervenciju u Osnovnoj školi “Aneks”.

– Uvidom u službenu evidenciju PU Novi Grad utvrđeno je da je policijska patrola 18. maja 2026. godine, oko 10 sati, izašla na teren po pozivu profesorice ove osnovne škole. Kako je policajcima rekla učiteljica, “istog dana, oko 8.40 sati, na satu se učenik okrenuo prema učenici i uperio u nju grafitnu olovku, ali nije došlo do kontakta niti bilo kakvog drugog sukoba”. Policijski službenici su o ovoj intervenciji sačinili službenu zabilješku – naveli su iz MUP-a KS i dodali da nisu zabilježene druge prijave vezane za ovaj događaj.

Da li su upoznati sa dešavanjima u Osnovnoj školi “Aneks” i šta su poduzeli da se ovakvi incidenti više ne ponove, pitali smo i Ministarstvo obrazovanja KS, ali do objave teksta nismo dobili odgovor.

Nakon policijske potrage uhićen je muškarac osumnjičen za jutrošnje ubojstvo i ranjavanje u Kiseljaku, koji je kasnije preminuo u Kliničkom centru Sveučilišta u Sarajevu.

Tragedija se dogodila jutros u Jehovcu, gdje je muškarac upucao suprugu i punicu.

Kako je za N1 potvrđeno je iz Tužiteljstva Srednjobosanskog kantona (SBK), muškarac je ubio punicu i ranio suprugu.

Naveli su da nije bilo prijava nasilja u obitelji, ali da je bilo prijava nasilja nad trećom osobom.

Policija je prethodno potvrdila da se pucnjava dogodila prije osam sati.

Muamer Karadža, glasnogovornik MUP-a Srednjobosanskog kantona (SBK), ranije je kazao da je osumnjičeni pronađen i uhapšen.

– Pripadnici Jedinice za specijalističku podršku MUP-a SBK, uz pomoć službenika OSA-e, uspješno su locirali te pronašli i lišili slobode počinitelja navedenog krivičnog djela, koji je nakon poduzetih mjera prebačen na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu – priopćeno je iz MUP-a Srednjobosanskog kantona, koji će osumnjičeni naknadno preminuti od, kako je poznato, posljedica samoranjavanja glave.

Policija je priopćila da je smrtno stradao LR, rođen 1947. godine iz Kiseljaka, dok je VP, rođen 1971. godine, također iz Kiseljaka, teško povrijeđen i prebačen na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu.

Pucnjava se dogodila u naselju Jehovac. Policiji je prijavljena u 7.55 sati.

Dok se nakon svakog novog femicida javnost iznova pita jesu li institucije mogle spriječiti tragediju, odvjetnik Zlatan Omerović upozorava da postojeći sustav zaštite žrtava obiteljskog nasilja u BiH nema stvarnu snagu da ih zaštiti. U razgovoru za Fenu ističe kako država ima ne samo pravo, već i obvezu beskompromisno postupati prema nasilnicima, primjenjujući najstrože moguće mjere i sankcije kada postoji i najmanja opasnost po život, jer je zaštita života apsolutni prioritet nad svim drugim pravima i slobodama.

Zaštitne mjere zabrane ocijenio je nepotpunima i neučinkovitima jer, kako je rekao, u praksi nikoga ne mogu zaštititi.

– Nadležne institucije će reći da je sve urađeno kako treba i da je izrečena mjera zabrane, da je policija posjetila žrtvu, ali to nije dovoljno. Tako nas je praksa naučila i što smo do sada vidjeli u svim slučajevima femicida, pa možemo reći da je država zakazala. Kad kažem država, mislim na europske konvencije o odgovornosti države za sigurnost svojih građana – naglašava Omerović.

Prema njegovom mišljenju, treba stvoriti mehanizam koji je “izvršiv, opipljiv i praktičan”. To, kaže, može biti nadzor nad osobom kojoj je izrečena mjera zabrane, na način da se prisili na nošenje “narukvice” ili se može omogućiti neki drugi mehanički vid nadzora da se ne približava žrtvi.

– Praksa nas uči da zlostavljači žrtvama pristupaju bez obzira na mjere zabrane i povremene posjete policije, koja jednostavno ne može spriječiti posljedice. Ne znam ni za jedan slučaj u praksi, vjerojatno ih je bilo, ali nije javno objavljeno, da je netko kažnjen samo zato što se približio žrtvi nasilja, jer tada se obično događa nešto što je puno teže od kršenja mjere zabrane. To vidimo u slučaju Elme Godinjak-Prusac, koju je prije nekoliko dana ubio njen suprug Tarik Prusac – ističe Fenin sagovornik.

Također, kao još jedan primjer naveo je slučaj u Hrvatskoj kada je muškarac već bio u zatvoru jer je fizički napao suprugu.

– U zatvoru je obećao da će je ubiti kad izađe iz zatvora. To je i uradio – kaže Omerović.

Također je istaknuo da u brojnim slučajevima počinitelji nasilja otvoreno prijete, bez ikakvog prikrivanja, slanjem prijetećih poruka i poziva, uhođenjem žrtava i dolaskom na njihova radna mjesta. Podsjetio je na još jedan slučaj, opet iz Hrvatske, gdje je jedna žrtva ubijena u prostorijama Centra za socijalni rad, unatoč ranijim signalima i upozorenjima.

– Stoga bi kršenje mjere zabrane, predumišljaj i drskost koju su iskazali ovi nasilnici trebali puno strože kažnjavati. Te kazne trebaju biti toliko stroge da, kada se izriču, nadjačaju namjeru počinitelja nasilja da nekoga povrijede, dakle, instrument kojeg se netko stvarno boji – istaknuo je.

Osim toga, prema mišljenju ove pravnice, treba postojati sustav u kojem će se profesionalci ozbiljno baviti problemom nasilja nad ženama kada prepoznaju obrazac ponašanja poput praćenja ili uhođenja, jer se u takvim slučajevima uvijek radi o ponavljajućem i prepoznatljivom obrascu ponašanja.

– Tu bi se morale uključiti institucije socijalne zaštite koje bi omogućile da se nasilnika na neki način dislocira, a ne da se uvijek fokusira samo na žrtvu i kako je zatvoriti u sigurnu kuću – naglasio je.

To znači, kako kaže, da se prema nasilniku treba preventivno djelovati te ga zatvoriti u za to predviđene prostorije ili mu na neki drugi način ograničiti slobodu, nakon što se utvrdi da se radi o nasilju ili da postoji latentna opasnost od femicida.

– Hodogram bi mogao biti i način da se nasilnici tretiraju preventivno, umjesto nekog sporog mehanizma zaštite, koji nema potencijal prevencije, jer je nasilje u obitelji nešto što se svakodnevno dešava – ističe Omerović.

Na pitanje da li je kaznena politika u BiH kada je u pitanju femicid dovoljno preventivna, rekao je da ona ne ispunjava svoju svrhu.

– Iako je činjenica da imamo femicid kao kvalificirano kazneno djelo velika stvar, sama kazna i sankcije, bez obzira zna li netko kakva je kazna predviđena ili ne, neće nasilnike odvratiti od počinjenja ubojstva. Svatko tko je imao posla s ovakvim slučajevima zna da postoji fiksacija na žrtvu. Kada muškarci, a oni su počinitelji u 98 posto slučajeva obiteljskog nasilja, dođu u fazu fiksacije povezane s mržnjom i agresijom, nema propisane kazne koja će ih odvratiti od njihovih nauma – upozorava.

U tom kontekstu ponovno se osvrnuo na tragični slučaj Elme Godinjak-Prusac, podsjetivši na medijske napise da je njen suprug tvrdio da će onaj tko ga odvoji od djeteta “završiti pod zemljom”.

– Njemu sankcija nije mnogo značila u trenutku ubistva – kazao je Omerović.

Posebno je ukazao na nešto što bi, kaže, trebalo postati općepoznata činjenica, a to je da Europski sud za ljudska prava nalaže državi poduzimanje svih mogućih mjera za zaštitu ljudskih života.

– Država ima razloga “nagaziti” i primijeniti drakonski sustav i sankcije po tom pitanju i biti vrlo agresivna u svom ponašanju. To neće dovesti do kršenja konvencijskih prava jer je, prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, zaštita života temeljna obveza države. Imamo pravo na slobodu misli, savjesti i vjere, pravo na slobodu izražavanja, pošteno suđenje, ali prema članku 2. spomenute konvencije obveza je države štititi pravo na život, što bi trebalo biti najvažnije. Dakle, država može biti agresivna koliko hoće – podvukao je.

Prema mišljenju ovog pravnog stručnjaka, Bosna i Hercegovina treba razvijati vlastiti sustav zaštite, a ne samo slijediti primjere i modele drugih zemalja. Stoga je, smatra, potrebno osmisliti učinkovit i provediv mehanizam, bilo na državnoj ili entitetskoj razini, te razmotriti formiranje posebnih centara u kojima bi stručni timovi svakodnevno i kontinuirano radili na slučajevima nasilja nad ženama.

– Meni je, ne kao profesionalcu i pravniku, nego prije svega kao čovjeku, postalo nepodnošljivo stalno svjedočiti takvim stvarima. Pitam se koliko je žena trenutno zabrinuto, čekaju da im neko dođe na vrata, koliko njih trenutno dobija prijeteće poruke – i muka mi je od same pomisli na to – kazala je na kraju razgovora Omerović.

Istraživanje Europskog instituta za ravnopravnost spolova i Agencije Europske unije (EU) za temeljna prava pokazalo je da oko 31 posto žena u EU doživi fizičko ili seksualno nasilje tijekom života.

Pojedine zemlje EU bilježe znatno veći broj prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama od zemalja Zapadnog Balkana, posebice nordijskih zemalja poput Finske, Švedske i Danske. Prema posljednjim analizama, Finska je među zemljama koje su imale najviše prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama u Europi. Stručnjaci često objašnjavaju da žene u razvijenijim društvima češće prijavljuju nasilje jer imaju više povjerenja u institucije, manje se boje osude i rjeđe osjećaju potrebu šutjeti o onome što proživljavaju iza zatvorenih vrata.

Na Balkanu je šutnja često prisutna koliko i samo nasilje. Mnoge žene godinama žive u strahu, ekonomskoj ovisnosti i društvu koje ih uči da “trpe”, dok nepovjerenje u sustav dodatno obeshrabruje prijavu zlostavljača. Upravo zbog toga međunarodne organizacije već godinama upozoravaju da je rodno uvjetovano nasilje duboko ukorijenjen problem u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji.

Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, u razdoblju od 2023. do 2024. godine ubijeno je 35 žena, od čega 31 u Federaciji BiH i četiri u Republici Srpskoj. Većinu su ubili muškarci s kojima su dijelile dom, svakodnevicu i život.

Ni 2025. godina nije donijela predah. Medijski izvještaji i organizacije civilnog društva ukazivali su na najmanje pet slučajeva femicida, a svaka od tih žena, čiji su životi mogli biti spašeni, iza sebe je ostavila obitelj, prijatelje i prazninu koju nikakva presuda ne može ispuniti.

A onda je 2026. godine ubijena i Elma Godinjak-Prusac. Njezina smrt ponovno je otvorila isto bolno pitanje koje se u Bosni i Hercegovini postavlja nakon gotovo svakog femicida – je li sustav mogao reagirati prije nego što bude prekasno.

Federacija BiH još nema zakon o zaštiti mentalnog zdravlja, a posljednjih godina broj devijantnih oblika ponašanja u društvu vrtoglavo raste.

Od maloljetničke delikvencije, vršnjačkog i obiteljskog nasilja…, nasilje uglavnom pogađa najosjetljivije skupine kao što su žene, djeca i starije osobe.

Suočeni u to vrijeme s ogromnim brojem slučajeva nasilja u obitelji, vršnjačkog nasilja i nasilja nad ženama, skupina zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, predvođena zastupnicom Almom Kratina, pokrenula je 2023. godine inicijativu za održavanje tematskih sjednica Odbora za zdravstvo, na kojima bi se razmatralo stanje i izazovi u mentalnom zdravlju građana.

– Svi nesretni događaji ukazali su na to da je populaciji potrebna jasnija podrška u očuvanju mentalnog zdravlja. A kada kao roditelji svakodnevno slušamo kakve probleme imaju djeca i koliko im je potrebna psihološka podrška, koja im u mnogim manjim mjestima nije dostupna, jer centri za mentalno zdravlje nemaju dovoljno kapaciteta, a škole nemaju dovoljno psihološke podrške, jasno je da majke i očevi nemaju kapaciteta izdvojiti novac za privatnu podršku psihologu ako znamo da samo jedan pregled košta od 50 do 70 KM. Sigurno je da pojedini centri za mentalno zdravlje rade bolje od drugih, ali mi na razini Federacije pod hitno moramo znati kakva je ukupna slika i što dodatno trebamo učiniti, tim više što još nemamo zakon o zaštiti mentalnog zdravlja koji bi sve to regulirao – objašnjava Kratina.

Tek tri godine nakon inicijative federalnih zastupnika ona se našla na dnevnom redu nedavno održane sjednice Povjerenstva za zdravstvo koje je podržalo donošenje zakona o mentalnom zdravlju FBiH i predložilo Federalnom ministarstvu zdravstva (FMZ) da ga uputi u parlamentarnu proceduru.

Sjednici su nazočili i predstavnici Federalnog ministarstva zdravstva na čelu s ministricom Nediljkom Rimcem, koji, kako kaže Kratina, nisu primijetili angažman da se sjednica organizira u skorije vrijeme.

– Da ne bude zabune, radi se samo o Federalnom ministarstvu zdravstva, problematici mentalnog zdravlja građana treba pristupiti multisektorski, što znači uključivanje ministarstava obrazovanja, rada i socijalne politike, koji se također do sada nisu očitovali – kaže zastupnica.

Kad je riječ o zakonu, Kratina je 20. ožujka prošle godine u saborsku proceduru uputila Prijedlog zakona o zaštiti mentalnog zdravlja. Dodaje da do sada nije dobio nikakvo mišljenje Federalnog ministarstva zdravstva.

– Jedino što su rekli jest da se tekst mog prijedloga zakona poklapa s njihovim zakonom koji je ranije bio upućen u proceduru. Kako sam dobio informaciju, njihov tekst zakona je opstruiran od strane Ministarstva financija u dijelu fiskalnog razreza troškova. Moja je procjena da Federalno ministarstvo zdravstva smatra da nam treba zakon o zaštiti mentalnog zdravlja, ali kao resorno ministarstvo ne poduzimaju ništa da ga upute u parlamentarnu proceduru i čisto sumnjam da će se to dogoditi do kraja mandata ove Vlade – naglašava Kratina.

No neće reći da će odustati od tematske sjednice.

– Kvaliteta sjednice, osim sagledavanja stanja u centrima za mentalno zdravlje, bila bi i pritisak na Federalnu vladu da, temeljem zaključka sjednice, eventualno uputi zakon u parlamentarnu proceduru. Ovim i sličnim zakonima brojne su države u regiji i šire riješile potporu očuvanju mentalnog zdravlja svojih građana. Zato smatram da je vrlo neodgovorno od strane Federalnog ministarstva zdravstva da tako važno pitanje gura pod tepih u situaciji kada smo svjedočili i svjedočimo velikom broju raznih oblika nasilja i devijantnog ponašanja među stanovništvom, što nije ni čudo u vremenu višestrukih kriza kojima su ljudi izloženi – zaključuje Kratina.

Federacija BiH još nema zakon o zaštiti mentalnog zdravlja, a posljednjih godina broj devijantnih oblika ponašanja u društvu vrtoglavo raste.

Od maloljetničke delikvencije, vršnjačkog i obiteljskog nasilja…, nasilje uglavnom pogađa najosjetljivije skupine kao što su žene, djeca i starije osobe.

Suočeni u to vrijeme s ogromnim brojem slučajeva nasilja u obitelji, vršnjačkog nasilja i nasilja nad ženama, skupina zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, predvođena zastupnicom Almom Kratina, pokrenula je 2023. godine inicijativu za održavanje tematskih sjednica Odbora za zdravstvo, na kojima bi se razmatralo stanje i izazovi u mentalnom zdravlju građana.

– Svi nesretni događaji ukazali su na to da je populaciji potrebna jasnija podrška u očuvanju mentalnog zdravlja. A kada kao roditelji svakodnevno slušamo kakve probleme imaju djeca i koliko im je potrebna psihološka podrška, koja im u mnogim manjim mjestima nije dostupna, jer centri za mentalno zdravlje nemaju dovoljno kapaciteta, a škole nemaju dovoljno psihološke podrške, jasno je da majke i očevi nemaju kapaciteta izdvojiti novac za privatnu podršku psihologu ako znamo da samo jedan pregled košta od 50 do 70 KM. Sigurno je da pojedini centri za mentalno zdravlje rade bolje od drugih, ali mi na razini Federacije pod hitno moramo znati kakva je ukupna slika i što dodatno trebamo učiniti, tim više što još nemamo zakon o zaštiti mentalnog zdravlja koji bi sve to regulirao – objašnjava Kratina.

Tek tri godine nakon inicijative federalnih zastupnika ona se našla na dnevnom redu nedavno održane sjednice Povjerenstva za zdravstvo koje je podržalo donošenje zakona o mentalnom zdravlju FBiH i predložilo Federalnom ministarstvu zdravstva (FMZ) da ga uputi u parlamentarnu proceduru.

Sjednici su nazočili i predstavnici Federalnog ministarstva zdravstva na čelu s ministricom Nediljkom Rimcem, koji, kako kaže Kratina, nisu primijetili angažman da se sjednica organizira u skorije vrijeme.

– Da ne bude zabune, radi se samo o Federalnom ministarstvu zdravstva, problematici mentalnog zdravlja građana treba pristupiti multisektorski, što znači uključivanje ministarstava obrazovanja, rada i socijalne politike, koji se također do sada nisu očitovali – kaže zastupnica.

Kad je riječ o zakonu, Kratina je 20. ožujka prošle godine u saborsku proceduru uputila Prijedlog zakona o zaštiti mentalnog zdravlja. Dodaje da do sada nije dobio nikakvo mišljenje Federalnog ministarstva zdravstva.

– Jedino što su rekli jest da se tekst mog prijedloga zakona poklapa s njihovim zakonom koji je ranije bio upućen u proceduru. Kako sam dobio informaciju, njihov tekst zakona je opstruiran od strane Ministarstva financija u dijelu fiskalnog razreza troškova. Moja je procjena da Federalno ministarstvo zdravstva smatra da nam treba zakon o zaštiti mentalnog zdravlja, ali kao resorno ministarstvo ne poduzimaju ništa da ga upute u parlamentarnu proceduru i čisto sumnjam da će se to dogoditi do kraja mandata ove Vlade – naglašava Kratina.

No neće reći da će odustati od tematske sjednice.

– Kvaliteta sjednice, osim sagledavanja stanja u centrima za mentalno zdravlje, bila bi i pritisak na Federalnu vladu da, temeljem zaključka sjednice, eventualno uputi zakon u parlamentarnu proceduru. Ovim i sličnim zakonima brojne su države u regiji i šire riješile potporu očuvanju mentalnog zdravlja svojih građana. Zato smatram da je vrlo neodgovorno od strane Federalnog ministarstva zdravstva da tako važno pitanje gura pod tepih u situaciji kada smo svjedočili i svjedočimo velikom broju raznih oblika nasilja i devijantnog ponašanja među stanovništvom, što nije ni čudo u vremenu višestrukih kriza kojima su ljudi izloženi – zaključuje Kratina.

U povodu Međunarodnog dana žena, Udruženje BH novinari oglasilo se priopćenjem u kojem Upravni odbor udruženja ukazuje na položaj i sigurnost novinarki u BiH, te poziva nadležne institucije vlasti, policije i pravosuđa da učinkovitije zaštite novinarke i druge žene u medijima.

– Osmi mart je dan kada slavimo hrabrost, solidarnost i ustrajnost žena širom svijeta u borbi za ženska ljudska prava. Za nas iz Udruženja BH Novinari to je ujedno i datum kada podsjećamo da su novinarke u Bosni i Hercegovini, one koje svakodnevno brane pravo javnosti na istinito, pravovremeno i objektivno informiranje, često prve na udaru napada, prijetnji, diskriminacije i rodno uvjetovanog nasilja.

Novinari u Bosni i Hercegovini svakodnevno su izloženi različitim oblicima nasilja: od verbalnih napada, preko online prijetnji i pokušaja profesionalne diskreditacije, do fizičkih napada i naglašene rodne komponente u motivima i ispoljavanju nasilja – navodi se u priopćenju.

Od početka 2021. do kraja 2025. godine BH Novinari su zabilježili 39 direktnih napada na novinarke, uz još 21 napad usmjeren na grupe novinara i novinarki.

Čak polovica tih napada sadržavala je elemente rodno uvjetovanog nasilja. Stvarni broj je, međutim, znatno veći, jer mnoge novinarke ne prijavljuju napade zbog nepovjerenja u institucije i straha od profesionalne stigmatizacije, dodaje se u priopćenju.

– Napadi na novinarke najčešće se očituju kroz uvredljive komentare o fizičkom izgledu, privatnom i obiteljskom životu, seksualizirane uvrede i pokušaje profesionalne diskreditacije isključivo na temelju spola. Posebno zabrinjava činjenica da su novinarke u našoj zemlji često mete mizoginih izjava političara i drugih nositelja javnih funkcija, kao i osoba povezanih s kriminalnim strukturama o kojima izvještavaju.

Svaka peta novinarka u BiH doživjela je diskriminaciju na osnovu spola unutar redakcije u kojoj radi. I dok novinarke ističu da im je u slučajevima napada podrška tima i uredništva na prvom mjestu, porazno je da većina medijskih kuća još uvijek nema razvijene interne protokole za postupanje u slučajevima prijetnji i rodno uvjetovanog nasilja. A upravo u radnom okruženju novinarke su suočene s brojnim dodatnim izazovima. Njihova se radna prava vrlo često krše, posebice u privatnim medijima, a tradicionalne društvene norme, briga o obitelji, trudnoća i porodiljni dopusti uvelike utječu na njihov profesionalni status – ističu u priopćenju.

U cilju poboljšanja položaja i sigurnosti novinarki u Bosni i Hercegovini, Udruženje BH Novinari poziva:

– Policijske agencije i pravosudne institucije da dosljedno procesuiraju sve oblike prijetnji i rodno uvjetovanog nasilja nad novinarkama, uz hitno postupanje u slučajevima fizičkih napada i prijetnji na internetu;

– Političari i javni dužnosnici da se suzdrže od uvredljivih, seksističkih i mizoginih izjava i preuzmu odgovornost za javni istup koji može potaknuti nasilje nad novinarima;

– Medijske kuće da usvoje jasne interne protokole za zaštitu novinarki, uključujući mehanizme za prijavu napada, pravnu i psihološku podršku te nultu toleranciju prema mobbingu i diskriminaciji;

– Poslodavci u medijima da osiguraju puno poštivanje radnih prava novinarki, uključujući zaštitu od otkaza i diskriminacije tijekom rodiljnog dopusta, kao i jasno definiran sustav napredovanja na radnim mjestima u redakcijama;

– Strukovne udruge, nevladine i međunarodne organizacije da nastave pružati pravnu, sigurnosnu i obrazovnu podršku novinarkama u BiH, posebno u oblasti digitalne sigurnosti i borbe protiv nasilja na internetu.

– Osmi mart nije samo dan čestitki i cvijeća. Dan je to kada podsjećamo da bez sigurnih i slobodnih novinara nema slobodnih medija, a bez slobodnih medija nema demokratskog društva. Novinari u Bosni i Hercegovini svakodnevno dokazuju da hrabrost nema rod, ali nasilje, nažalost, često ima. Zato je naša zajednička odgovornost da osiguramo okruženje u kojem će svaka novinarka moći raditi slobodno, dostojanstveno i bez straha – poručili su iz BH Novinara.

Splitska policija dovršila je kriminalističko istraživanje slučaja u kojem je ozlijeđena maloljetnica.

– Utvrđen je identitet osobe za koju se sumnja da je nanijela ozljede, a također je riječ o djetetu – objavila je policija.

Događaj je okvalificiran kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede, rekla je PU splitsko-dalmatinska.

Očevid je u tijeku, a policijski službenici su utvrdili identitet odgovorne osobe za nanošenje ozljeda. Istragom je utvrđeno da je riječ o djetetu mlađem od 14 godina.

S obzirom da je počinitelj mlađi od 14 godina, prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske ne smatra se kazneno odgovornim.

Dakle, protiv djeteta se ne može pokrenuti ni kazneni ni prekršajni postupak.

Policija će o svemu utvrđenom istragom poslati izvješće nadležnom državnom odvjetništvu i Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Split, koji će dalje postupati po ovom predmetu.

Meksički predsjednik pohvalio je specijalne snage za “neutralizaciju” najtraženijeg čovjeka u zemlji, narkobosa Nemesia Oseguera Cervantesa.

Oseguera, poznat kao “El Mencho”, preminuo je u pritvoru u nedjelju, nedugo nakon što je uhićen nakon krvavog oružanog sukoba u državi Jalisco.

No kako je BBC-jev novinar Quentin Sommerville otkrio u još jednom žarištu kartelskog nasilja, gradu Culiacánu u sjevernoj državi Sinaloa, uklanjanje moćnog vođe kartela moglo bi izazvati novi val nasilja dok se zaraćene strane bore za kontrolu. BBC.

– Strah je posvuda i strah je stalan – rekao je 53-godišnji bolničar Héctor Torres s prednjeg sjedala vozila hitne pomoći u Culiacánu.

Upravo su se vraćali s mjesta pucnjave u garaži u centru grada.

Vlasnik je ležao mrtav u svom uredu, krv se širila po bijelim pločicama. Kada su Héctor i njegov kolega Julio César Vega (28) ušli u prostorije, dotrčala je uplakana žena, bila je to supruga ubijenog, ali pomoći nije bilo. Héctor je provjerio vitalne znakove i zatim pokrio tijelo papirnatim pokrivačem.

Posljednjih godinu i pol kartel Sinaloa, jedna od najvećih i najopasnijih narko-organizacija na svijetu, vodi rat protiv samog sebe, nakon što je sin jednog od njezinih vođa izdao drugoga.

Uklanjanje vođe kartela Ismaela “El Mayo” Zambade, koji je sada u zatvoru u SAD-u, izazvalo je kaos diljem Sinaloe i pokazalo opasnosti s kojima se zemlja suočava. Héctor kaže da nasilje u Culiacánu nikada nije bilo ovako intenzivno niti je trajalo ovako dugo. Lani im je broj intervencija porastao za više od 70 posto.

U tjednu koji je novinarka provela s njima, gotovo svaka intervencija završila je isto, s mrtvim tijelom u zgradi ili uz cestu i očajnim članovima obitelji koji traže odgovore.

Malo ljudi preživi napade kartela, a sigurnog mjesta praktički nema; napadnute su škole, bolnice, pa čak i pogrebi.

– Kartel Sinaloa nekada je bio kao obitelj. Svi su bili ujedinjeni u jedan kartel. Bili su prijatelji, jeli za istim stolom – kaže Héctor.

– Bili su kao braća, roditelji, stričevi, sestre, a onda su odjednom počeli da ratuju jedni protiv drugih.

Taj “obiteljski posao” prerastao je u industriju vrijednu milijarde dolara koja proizvodi smrtonosni fentanil koji preplavljuje američke ulice i odnosi desetke tisuća života.

Američki predsjednik Donald Trump proglasio je kartel i druge slične skupine terorističkim organizacijama, a fentanil nazvao oružjem za masovno uništenje, zaprijetivši Meksiku izravnom vojnom akcijom ako ne zaustavi trgovinu drogom.

Héctor i Julio nose pancirke teške 14 kilograma. Julio kaže da je potrebno:

– Ne znamo jesu li napadači još na mjestu događaja ili su nestali. Uvijek postoji rizik da budete uhvaćeni u unakrsnoj vatri.

Dok je sunce zalazilo, grad koji je nekoć živio noću počeo se prazniti. Vlada je poslala tisuće vojnika u Sinalou, a na većini cesta postavljene su kontrolne točke.

Ispostavilo se da su u isto vrijeme kada je ubijen vlasnik garaže, s tog mjesta oteta trojica muškaraca. Vojnici su zaustavljali vozila u potrazi za njima. U Culiacánu otmica često znači sudbinu goru od smrti.

Ranije tog tjedna, tijelo je pronađeno ostavljeno na pločniku ispred velikog trgovačkog centra. Iz stanja tijela bilo je jasno da je žrtva bila mučena. Uz tijelo je ostavljena poruka jedne frakcije kartela drugoj, s upozorenjem: “Dolazimo po ostale.”

Iako je Culiacán uspješan grad s trgovačkim centrima, parkovima i salonima luksuznih automobila, nasilje je postalo svakodnevna pojava.

Gotovo na svakom mjestu zločina novinar je susreo reportera Ernesta Martíneza koji nasilje prati već 27 godina. U četvrti San Rafael ubijen je 16-godišnjak, policija je oko njegovog tijela označila više od deset čahura.

Martínez kaže da je nekada bilo više policije i vojske, ali da se ubojstva nisu smanjila, u prosjeku pet do šest dnevno – i taj se trend nastavlja.

Na pitanje kako zaustaviti nasilje, novinarka je razgovarala i s članovima jedne frakcije kartela. Njihovo je rješenje bilo brutalno: da se vlasti povuku i dopuste kartelima da se međusobno unište dok ne ostane samo jedna skupina.

Jedan od njih je priznao da stradaju nedužni ljudi, uključujući i djecu, dok je drugi bio još brutalniji: rat će se nastaviti sve dok ne ostane samo jedna frakcija.

Nasilje također povećava broj nestalih osoba. Reynalda Pulido već godinama traži sina koji je nestao 2020. i vodi grupu “Majke koje uzvraćaju”. S drugim ženama pretražuje polja u potrazi za masovnim grobnicama, oslanjajući se na dojave i vlastitu upornost.

– Majka će uvijek tražiti svoje dijete, pa i na kraj svijeta – kaže.

Uzrok tragedije u Culiacánu je trgovina fentanilom. U podrumu pod kontrolom kartela, proizvođač lijekova pokazao je pakete bijelog praha namijenjenog američkom tržištu. Svaki kilogram vrijedi otprilike 20.000 dolara, au gradovima poput New Yorka i do 29.000 dolara.

Ne osjeća odgovornost za posljedice i tvrdi da će se proizvodnja odvijati sve dok postoji potražnja.

Meksička vlada tvrdi da napreduje i da je dotok fentanila u SAD smanjen za 50 posto. Predsjednica Claudia Sheinbaum pripisuje nasilje unutarnjem sukobu unutar kartela Sinaloa i kaže da vlasti pokušavaju zaštititi civile.

Novinar je na kraju boravka u Sinaloi ponovno izašao van s bolničarima kako bi intervenirali nakon pucnjave. U unakrsnoj vatri pogođena su dva muškarca – bili su slučajni prolaznici. Unatoč prisutnosti vojske, strah od povratka napadača bio je stalno prisutan.

Obojica su preživjeli, prvi put u nekoliko mjeseci da su bolničari pronašli žrtve koje su ostale žive.

Skinuvši svoje krvave rukavice, Héctor i Julio zapalili su cigaretu.

– Ovo su prve žrtve koje smo pronašli žive od studenog – rekao je Héctor.

21-godišnji mladić iz Novog Pazara, koji je 21. prosinca teško ozlijeđen u obiteljskom nasilju, preminuo je danas u Sveučilišnom kliničkom centru u Kragujevcu, gdje je hospitaliziran zbog teških ozljeda glave, javljaju srbijanski mediji.

Prema ranijim informacijama, otac je sina udario motkom po glavi, nakon čega je policiji tvrdio da je mladić pao i ozlijedio se.

Nakon pregleda u novopazarskoj Općoj bolnici liječnici su utvrdili da ozljede nisu nastale usljed pada.

Obaviještena je policija koja je obavila očevid i uhitila mladićevog oca kojeg se sumnjiči da je tupim predmetom, najvjerojatnije palicom, udario sina po glavi.

Zbog ozbiljnosti povreda, povređeni je iz Novog Pazara hitno prebačen u UCK Kragujevac, gde su se lekari danima borili za njegov život.