Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ove godine bira novog reis-ul-ulemu. U utrci se izdvajaju tri imena od kojih svako nosi određenu težinu, velika postignuća, ali i različite izazove.

Sadašnji muftija mostarski dr. Salem-ef. Dedović je rođen 1976. godine u Gornjoj Bijeni kod Nevesinja. Nakon što je u teškim ratnim okolnostima završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, diplomirao je na čuvenom Al-Azharu u Kairu, a kasnije magistrirao i doktorirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, baveći se poviješću šerijatskog prava i vakufskog naslijeđa.

Kroz službu je prošao doslovno sve stepenice – od imama i glavnog imama u Mostaru, pa sve do mjesta muftije na kojem je od 2014. godine, a na koje je nedavno imenovan po treći put. Njegovo ime veže se uz obnovu i pokretanje velikih projekata, poput Studentskog hotela u Mostaru, kompleksa Tekija u Blagaju i Centra u Podveležju.

Život u Hercegovini često donosi trvenja i zategnute odnose u političkim i društvenim krugovima. U javnosti se često moglo čuti kako je Dedović funkciju muftije koristio za suptilno postizanje političkih ciljeva, pozicionirajući se kao nezaobilazan politički faktor. Određeni krugovi tvrde da ima nemjerljiv utjecaj na kadrovska rješenja u politici te da je iskoristio sukobe s hrvatskim političkim predstavnicima da se kandidira za reisa.

Muftija sarajevski dr. Nedžad Grabus (rođen 1968. godine) slovi za jednog od najobrazovanijih i akademski najaktivnijih ljudi u Islamskoj zajednici. Kao redoviti profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, Grabus iza sebe ima veliku akademsku karijeru, brojne studijske boravke u svijetu i uspješnih petnaest godina na čelu Islamske zajednice u Sloveniji (od 2006. do 2021.). Aktivan je i na međunarodnoj sceni, gdje obnaša funkciju supredsjedatelja Muslimansko-židovskog vijeća u Beču.

No, s njegovim se imenom ponovno pokreću stare, prilično neugodne polemike.

Naime, povjerljiva depeša američkog veleposlanstva u Ljubljani iz svibnja 2007. godine, koju je objavio Wikileaks, otkriva njegove iznimno bliske i intenzivne veze s tadašnjim američkim veleposlanikom u Ljubljani.

Prema podacima iz te depeše, dr. Grabus i njegov tajnik Nevzet Porić blisko su surađivali s američkom diplomacijom koja im je zauzvrat omogućila programe usavršavanja u SAD-u.

No, najkontroverzniji dio dokumenta odnosi se na interne obračune u Sloveniji.

Iz depeše je vidljivo da su svi muslimani koji se nisu slagali s Grabusovom politikom pred Amerikancima označeni kao radikalni i ekstremni.

Navodi se i da je Grabus svog prethodnika, bivšeg slovenskog muftiju Osmana Đogića, prijavio američkom veleposlanstvu kao islamskog ekstremista, što kritičari tumače kao pokušaj eliminacije konkurencije i osiguravanja svoje pozicije uz pomoć stranih službi i u sjeni Guantanama.

Iako Grabus posjeduje neosporne vještine, ove sjene iz prošlosti mogle bi mu biti ozbiljan teret.

dr. hfz. Mensur Malkić (rođen u Živinicama 1970. godine) predstavlja kandidata izuzetno stabilnog, reklo bi se briljantnog profesionalnog i duhovnog puta. Nakon doktorata na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i sticanja titule hafiza 2001. godine, Malkić se usavršavao u Kairu, Kuvajtu i Mekki, te postao jedan od najvećih autoriteta u oblasti kiraeta (učenja Kur’ana) na našim prostorima.

Malkić je godinama uspješno vodio Gazi Husrev-begovu medresu kao njen direktor, nakon čega je preuzeo dužnost direktora Uprave za vjerske poslove Rijaseta. Dugo je bio i prvi imam Begove džamije u Sarajevu, što ga čini jednom od najprepoznatljivijih duhovnih ličnosti u zemlji.

Njegov rad s mladima ostavio je dubok trag. Kao muhafiz izvodio je čak 30 hafiza Kur’ana, a i sam je osvajao visoka mjesta na evropskim i svjetskim takmičenjima učača Kur’ana.

Kroz sve godine rada u Saboru Islamske zajednice i raznim komisijama Malkić je izgradio autoritet čovjeka koji je potpuno posvećen vjeri, obrazovanju i institucijama.

Bez ijedne političke afere ili kontroverznog javnog nastupa, njegov besprijekoran životopis pozicionira ga kao kandidata koji nudi mir, stabilnost i neupitan moralni autoritet.