U Bosni i Hercegovini je evidentan trend smanjenja broja sklopljenih brakova, dok je istovremeno u porastu broj razvoda. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2019. godini sklopljena su 18.952 braka, dok je u 2023. godini taj broj pao na 17.024. S druge strane, broj razvoda porastao je s 2790 u 2019. na 3048 u 2023., što potvrđuje gotovo kontinuirani rast u posljednja dva desetljeća.

Stručnjaci upozoravaju da iza ovih brojki stoje duboke društvene i psihičke promjene. Psihologinja i psihoterapeutkinja Nermina Vehabović Rudež za Faktor ističe da praksa pokazuje veliki broj poteškoća u bračnim odnosima, posebno kod mladih parova koji u brak ulaze s velikim i često nerealnim očekivanjima.

– Dakle, problem su velika očekivanja, želja za dominacijom nad drugim, zatim se ne dijele ideje – kako brak treba izgledati. Često su okidači odgoj djece i pitanje obveza. U neku ruku imam sva prava u braku, ali ne gledam koje su moje obveze, a to je zajednica dvoje ljudi. Nisam u tom braku samo zbog sebe – kaže doktor.

Psihološki, kako dalje objašnjava, to bi značilo da zajednica dvoje ljudi stvara snagu, snagu i osjećaj da su zajedno u braku. A za to, čini se, mnogi nisu spremni.

– Psihoterapijska i psihološka praksa zapravo govori o broju poteškoća u bračnim odnosima, posebice kod mladih bračnih parova. Ono što mi pada na pamet, a to stalno spominjem, jest da bi mladi ljudi koji su pred brakom trebali doći na psihološke i psihoterapijske razgovore kako bi zapravo vidjeli što očekuju od bračne zajednice. Svi imamo određena očekivanja kada ulazimo u brak, ali vrlo često ta očekivanja nisu usklađena s onim što brak zapravo jest – kaže Vehabović Rudež.

Dodaje kako razočaranja, borba za prevlast, nejasne uloge i nedostatak komunikacije često vrlo brzo dovedu do raspada zajednice, često već nakon nekoliko mjeseci braka.

– Svjedokinja sam da se brakovi raspadaju nakon dva-tri mjeseca, gdje nema šanse da se to popravi i prevlada – ističe, ističući da su iznimka situacije nasilja i ovisnosti.

– Naravno da nema “popravka” braka tamo gdje ima svih oblika nasilja ili ovisnosti, pogotovo ako se radi o mladom paru. Ako se ovisnost dogodi nakon godina braka, tada partneri mogu ostati jedno uz drugo kao podrška u prevladavanju poteškoća – objašnjava.

Psihologinja upozorava da brak ne može funkcionirati ako se temelji samo na formi, velikom vjenčanju ili društvenim očekivanjima te da je brak zajednica „MI“, a ne zbroj dvaju individualizama.

– Ako sam u braku samo zato što se to podrazumijeva ili ako organiziramo veliku svadbu i objavljujemo slike na Instagramu, razočaranja su ogromna. Individualizam u smislu “sve mogu sama”, samo “JA”, znači da nisam spremna uložiti u zajednicu dvoje ljudi, odstupiti od svojih zahtjeva ili dati dio sebe zarad nekog većeg interesa, a to je brak – kaže.

Zato preporuča razgovore s psiholozima i psihoterapeutima i u fazi zabavljanja.

– Već imam mlade parove koji planiraju vjenčanje i dolaze na razgovore. U tim vezama jasno se osjete potencijalni problemi koji bi tek eskalirali ulaskom u brak. Ovako imaju priliku riješiti ih ili shvatiti da možda ipak nisu jedno za drugo – zaključuje Vehabović Rudež.

Osim navedenog, veliki utjecaj imaju i društvene promjene, ekonomska nesigurnost, mijenjanje uloga žena, te jak individualistički sustav vrijednosti.