Napetosti na Bliskom istoku dominiraju većinom regionalnih i svjetskih medija, zajedno s brojnim drugim sukobima u raznim dijelovima svijeta, zbog čega mnogi strahuju od potencijalnog svjetskog rata s nuklearnim oružjem.

Nuklearni rat bio bi štetan za cjelokupno svjetsko stanovništvo, ali postoji nekoliko mjesta koja bi bila sigurnija od drugih.

Istraživačka novinarka i autorica Annie Jacobsen objasnila je da bi Australija i Novi Zeland mogli biti dva najbolja mjesta za posjetiti u najgorem mogućem scenariju, s obzirom na činjenicu da bi zemlje južne hemisfere bile jedine koje bi mogle “održati poljoprivredu”.

U intervjuu sa Stevenom Bartlettom za The Diary Of A CEO podcast, Jacobsen je rekao:

– Mjesta poput Iowe i Ukrajine ne bi bila ništa osim snijega 10 godina. Dakle, poljoprivreda bi propala, a kad poljoprivreda propadne, ljudi bi jednostavno umrli.

Osim toga, imate trovanje radijacijom jer će ozonski omotač biti toliko oštećen i uništen da nećete moći biti vani na suncu.

Ljudi će biti prisiljeni živjeti pod zemljom. Dakle, morate zamisliti ljude koji žive pod zemljom, boreći se za hranu svugdje osim Novog Zelanda i Australije.

Jacobsen je također govorio o tome kako će nuklearno oružje utjecati na čovječanstvo i citirao studiju profesora Owena Toona iz 2022. godine.

“Stotine milijuna ljudi umiru u vatrenim kuglama, nema sumnje”, rekao je Jacobsen.

Profesor Toon i njegov tim nekako su ažurirali ideju o nuklearnoj zimi temeljenoj na hrani, a broj do kojeg su došli bio je da će pet milijardi ljudi biti mrtvo.

– Trenutno na planeti živi oko osam milijardi ljudi. Dakle, tri milijarde ljudi bi još uvijek bilo živo. Gdje da idem da budem jedan od te tri milijarde? “Upravo sam bio na Novom Zelandu i u Australiji”, rekao je Bartlett.

Jacobsen je odgovorio: Točno tamo biste išli. Prema Toonu, to su jedina mjesta koja zapravo mogu održati poljoprivredu.

Australija i Novi Zeland također su daleko od nekih od najvećih svjetskih nuklearnih sila.

Prema jednoj psihološkoj teoriji, u slučaju nuklearnog napada ljudi bi reagirali na tri različita načina, a upravo bi ta reakcija uvelike mogla odrediti šanse za preživljavanje.

Iako je takav scenarij još uvijek malo vjerojatan, s obzirom na trenutne globalne napetosti, tema nuklearne prijetnje povremeno se vraća u fokus javnosti.

Rat u Ukrajini, nestabilnost na Bliskom istoku i strahovi od nuklearnog oružja dodatno potiču rasprave o tome kako bi ljudi reagirali u ekstremnim situacijama.

U tom kontekstu spominje se pravilo 10-80-10 koje opisuje tri tipična obrasca ponašanja u kriznim situacijama.

Prema psihologu Johnu Leachu, blizu 10 posto ljudi reagira smireno i racionalno.

Procjenjuju situaciju prije djelovanja, zadržavaju prisebnost i često preuzimaju inicijativu, pomažući drugima i donoseći ključne odluke.

Najveći dio populacije, blizu 80 posto, u takvim situacijama postaje zbunjen i dezorijentiran.

Ti ljudi često ne znaju kako reagirati, sporije donose odluke i teško se snalaze u kaosu koji slijedi nakon katastrofe, piše. Unilad.

Preostalih 10 posto reagira potpuno suprotno – panično ili rezignirano.

Prema Psychology Today, njihovo ponašanje može biti iracionalno i kontraproduktivno, što dodatno smanjuje njihove šanse za preživljavanje.

Stručnjaci upozoravaju i na česte zablude o tome kako reagirati u slučaju nuklearnog napada. Jedna od njih je ideja da bi bijeg automobilom mogao povećati sigurnost.

No Brooke Buddemeier iz Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore prethodno je upozorila da vozilo ne pruža pravu zaštitu.

– Ne ulazi u auto. Ne pokušavajte voziti i ne pretpostavljajte da vas staklo i metal vozila mogu zaštititi – upozorio je.

Iako je riječ o teoretskim scenarijima, stručnjaci ističu da pribranost, racionalno razmišljanje i pravilna procjena situacije mogu biti ključni čimbenici preživljavanja u ekstremnim okolnostima.