Eskalacija sukoba na Bliskom istokukoji se krajem veljače pretvorio u otvoreni rat napadima Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran, doveo je svijet na rub nuklearne provalije.

Američki predsjednik Donald Trump opravdao je vojnu akciju kao nužnu preventivnu mjeru za sprječavanje Irana da razvije atomsko oružje.

Ali dok iranski nuklearni program sada ima veliku ulogu u pregovorima o primirju, analitičari upozoravaju da bi strategija Washingtona i Tel Aviva mogla postati vlastita žrtva.

Umjesto pacifikacije, agresivan pristup mogao bi potkopati logiku zastrašivanja koja je desetljećima održavala kakvu-takvu stabilnost.

U središtu ove opasne dinamike je koncept nuklearne latencije (zemlja proizvede nuklearno oružje u relativno kratkom vremenu).

Godinama je Iran održavao svoj status zemlje sa znanjem i resursima za izradu bombe, ali je svjesno izbjegavao prijeći tu granicu kako bi izbjegao otvoreni rat.

Taj manevarski prostor, opisan kao “strateška dvosmislenost”, sada je nestao. Novo iransko vodstvo suočeno je s oštrim izborom, ili potpuna kapitulacija ili ubrzani put do nuklearnog arsenala kao jedinog jamstva opstanka, po uzoru na Sjevernu Koreju.

Strah od “ukrajinskog scenarija”, koji podsjeća na 1994. godinu kada se Kijev odrekao trećeg najvećeg nuklearnog arsenala u svijetu u zamjenu za propala sigurnosna jamstva, postao je ključni argument nuklearnih zagovornika u Teheranu.

Trumpova prijetnja da će “vratiti Iran u kameno doba” samo je dolila ulje na vatru, potaknuvši iranske političare da razmisle o napuštanju Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT).

Ova kriza nije ograničena samo na Iran. Arapske zemlje Perzijskog zaljeva, uhvaćene između iranskih ambicija i izraelske moći, sve više gube povjerenje u SAD kao pouzdanog zaštitnika.

Saudijska Arabija je već dala do znanja da neće sjediti prekriženih ruku. Prijestolonasljednik Mohammed bin Salman jasno je dao do znanja da će se Rijad naoružati ako Teheran to učini.

Iako su tehnološke prepreke za Saudijce, Egipat ili Tursku i dalje velike, rat je nepovratno radikalizirao sigurnosnu debatu u regiji.

Geopolitičku složenost dodatno kompliciraju Rusija i Kina. Iako obje sile službeno ne podržavaju širenje nuklearnog oružja, vješto koriste napetosti kako bi potisnule američki utjecaj isporukom tehnologije i materijala.

Ishod ovog rata i pregovori koji slijede odredit će hoće li Bliski istok ući u novo razdoblje stabilnosti ili u najopasniju utrku u naoružanju koju je svijet ikada vidio.

Jedino rješenje, smatraju stručnjaci, leži u dijalogu koji bi nadišao dosadašnju ratnu logiku, no takav je put, nakon izravnih udara na nuklearna srca obiju zemalja, teži nego ikad prije.

Vojni sukob s Iranom mogao bi imati suprotan učinak od planiranog i dodatno ubrzati razvoj njegova nuklearnog programa, stoji u analizi Nacionalni interes.

Prema izvješćima, vojni udari na iranska nuklearna postrojenja i infrastrukturu vjerojatno bi donijeli samo kratkoročna ograničenja, ali bi dugoročno potaknuli vlasti u Teheranu da još odlučnije nastave s razvojem osjetljivih nuklearnih sposobnosti.

U tom kontekstu nuklearni program sve više preuzima ulogu ključnog faktora odvraćanja i jamstva opstanka države.

Analitičari ističu da bi rat dodatno ojačao tvrdokornu političku struju unutar Irana, koja se protivi pregovorima sa Zapadom i zagovara ubrzano jačanje strateških vojnih kapaciteta.

Takav razvoj događaja značajno bi smanjio izglede za diplomatsko rješenje i obnovu međunarodnih sporazuma o kontroli nuklearnog programa.

Poseban je rizik, kako se ističe, mogućnost da Iran ubrza aktivnosti poput obogaćivanja urana i razvoja naprednih centrifuga, što bi dodatno skratilo put do potencijalnog razvoja nuklearnog oružja ili barem dostizanja njegovog praga.

Osim unutarnjih posljedica, analiza ukazuje i na širi regionalni kontekst.

Ubrzanje iranskog programa moglo bi pokrenuti novu utrku u naoružanju na Bliskom istoku, jer druge države nastoje uspostaviti ravnotežu snaga u promijenjenom sigurnosnom okruženju.

National Interest ocjenjuje da bi nastavak vojne eskalacije mogao proizvesti paradoksalan ishod.

Umjesto da ga zaustavi, rat bi dodatno ojačao i ubrzao iranski nuklearni program, s povećanim rizikom za regionalnu i globalnu sigurnost.

Godine 2023. Međunarodna agencija za atomsku energiju otkrila je tragove urana obogaćenog do 83,7 posto, vrlo blizu kritične granice od 90 posto. Osim toga, Iran je nakupio više od 400 kilograma visoko obogaćenog urana. Čak i nakon američkih i izraelskih napada te su zalihe uglavnom preživjele, a neke od njih mogle bi biti premještene na tajne lokacije. Svi ovi podaci dovode u pitanje tvrdnje da je nedavna izraelska agresija potpuno uništila iranske sposobnosti razvoja nuklearnog oružja, dok trenutni američki vojni pritisak u regiji zapravo sugerira suprotno.

Nedavno izvješće Bulletin of the Atomic Scientists tvrdi da Iran već ima dovoljno obogaćenog urana (oko 60%) za proizvodnju rudimentarnih nuklearnih bombi, bez potrebe za daljnjim obogaćivanjem. Ovo oružje ne bi zahtijevalo sofisticirane rakete ili balističke sustave dostave – dovoljan bi bio jednostavan kamion, brod ili helikopter. Zamišljeni scenarij također uključuje detonacije u osjetljivim područjima kao što je Hormuški tjesnac, ključni prolaz za globalnu opskrbu naftom i plinom.

Ako je vjerovati iranskim čelnicima, strah od gubitka moći mogao bi biti najjači motivator za razvoj nuklearnog oružja. Iran je zemlja koja se suočava s mnogim prijetnjama, od vanjskih vojnih prijetnji do domaćih političkih turbulencija. – Ako misle da im prijeti ista sudbina kao nekima od nedavnih arapskih vođa poput Sadama Huseina ili Moamera Gadafija, možda su spremni učiniti sve kako bi osigurali svoju sigurnost – navodi se u međunarodne analize.

Tijekom Hladnog rata, koncept “uzajamno osiguranog uništenja” (MAD) imao je veliku moć u sprječavanju globalnog sukoba. Ali povijest nas podsjeća da je svijet nekoliko puta bio na rubu nuklearnog rata, na primjer tijekom Kubanske raketne krize 1962. Tada je samo suzdržanost spriječila katastrofu.

Uz napetosti u regiji, prijetnja nuklearnim oružjem postaje sve stvarnija. Budući da Izrael već posjeduje nuklearni arsenal, a Saudijska Arabija blizu pakistanskog nuklearnog programa, jasno je da bi nuklearna utrka mogla zahvatiti cijeli Bliski istok.

Sjedinjene Države sada imaju nekoliko opcija na stolu, ali sve nose visok rizik od eskalacije. Mogu odlučiti ignorirati iranske nuklearne ambicije, pokrenuti ograničeni napad, pokušati promijeniti režim u Teheranu, nametnuti pomorsku blokadu ili čak postaviti nuklearni ultimatum. Bilo koja od ovih opcija mogla bi dovesti do globalne krize, što bi Iranu moglo dati izgovor za ishitrenu akciju.

Najbolja opcija za sprječavanje daljnjeg širenja nuklearnog oružja na Bliskom istoku je ponovno pokretanje diplomatskih pregovora i jačanje međunarodnih ugovora o kontroli naoružanja. Druge svjetske sile – poput Kine, Rusije, Indije, pa čak i Saudijske Arabije – nesklone su širenju nuklearnog oružja u regiji.