Kada omladinski kadar Naroda i Pravde (NiP) Nezim Alagić, u maniri dubokoumnog mislioca, otvori podcast “Presjek” pitanjem kuda ide ova država i ima li smisla živjeti u njoj, čovjek bi pomislio da je u studio pozvao nekoga tko dijeli sudbinu prosječnog građanina.

Ali preko puta su sjedili Elmedin Konaković i Denis Zvizdić. Pitanje o smislu života u Bosni i Hercegovini koje se postavlja Zvizdiću vrhunac je političkog nadrealizma jer je riječ o čovjeku koji je toliko ušuškan u foteljama, akademskim privilegijama i budžetskim milostima da je za njega i njegovu obitelj ova zemlja doslovno obećana zemlja.

Što se tiče ministra vanjskih poslova Konakovića, s obzirom na rasulo zbog medijskog rata s Radončićem posljednjih dana, opravdano je postaviti pitanje da li on uopće zna kuda ide, a kamoli cijela država.

U pokušaju da ispegla svoju biografiju, Zvizdić je ustvrdio da vanjskopolitička pozicija Bosne i Hercegovine u posljednjih dvadesetak godina nije bila bolja nego danas.

Time je, valjda (ne)svjesno, popljuvao samog sebe i proglasio se nepodobnim za razdoblje od 2014. do 2018. godine kada je obnašao funkciju predsjedatelja Vijeća ministara.

Ako je tada pozicija bila loša, logično je zapitati se kakve su Zvizdićeve zasluge za takvo stanje i kako netko tko je tada loše upravljao danas može bolje, tim više što se u međuvremenu nisu promijenile ni ustavne ni političke prilike.

Riječ je o jeftinom moraliziranju i prozirnom pokušaju pranja političke prošlosti.

No, vrhunac apsurda događa se kada u kadar bijesno ulete liječnik opće prakse, medicinski stručnjak, sportski stručnjak i ministar vanjskih poslova.

Njegov nastup, lišen svake intelektualne lucidnosti, donosi rečenicu koja je podcast pretvorila u epizodu crtića Tomica i prijatelji. Konaković slavodobitno kaže da je NiP krenuo u preuređivanje sustava strojevima i bagerima koji ruše dok se diže prašina i tvrdi da više ništa nije isto.

U toj NiP verziji Tomice i prijatelja, bageri su doista na zemlji, ali realnost na tračnicama je poražavajuća. Ništa više nije isto jer je Kanton Sarajevo, u kojem vlada već gotovo deset godina, u potpunom rasulu, a nemali broj njihovih, trojkinih, ministara završava u pritvoru pod istragom zbog sumnjivih radnji.

Dok se prašina slegla, tajni poslovi skrivaju istinu od očiju javnosti, a posao očito nije čist.

Na državnoj razini ti bageri i strojevi rade isključivo za koalicijske partnere, pa je Konaković odobrio novac Miloradu Dodiku da kupi zgradu svog kuma.

Prašina se doista digla iz temelja, ali samo zato što su sve bitne poluge vlasti prepuštene osovini Dodik – Čović.

Za glavne likove ovog podcasta smisao života u ovoj zemlji nikada nije bio upitan, sve dok su im bageri u rukama, a ljudi u svom oblaku prašine.