Zatvaranje ključnih industrijskih objekata u Bosni i Hercegovini ozbiljno je pogodilo željeznički sektor, a posljedice već osjećaju željezničke kompanije oba entiteta.

Nakon obustave proizvodnje u Koksari u Lukavcu, rudniku Ljubija kod Prijedora i Željezari Zenica, željeznice su ostale bez najvažnijih kupaca i višemilionskih prihoda, javlja BHRT.

Najdramatičnija situacija je u Željeznicama RS, koje su, prema riječima vd generalnog direktora Dragana Zelenkovića, izgubile čak 60 posto ukupnih prihoda.

– Prestankom rada Koksare gubili smo oko pet milijuna konvertibilnih maraka prihoda godišnje. Gašenjem Željezare i rudnika taj je gubitak dodatno povećan. Ukupno oko 60 posto naših prihoda dolazi od tih prijevoza – rekao je Zelenković.

Teretni vlakovi koji su nekad prevozili tisuće tona željezne rudače svaki dan sada uglavnom prevoze staro željezo, glinu i naftu. Međutim, novi poslovi ne mogu nadomjestiti obim dosadašnjeg transporta.

– Prije smo dnevno prevozili oko 4500 tona robe, s pet do šest vlakova dnevno. To se ne može nadoknaditi s jednim ili dva vlaka tjedno – upozorio je Zelenković.

Na ozbiljnost situacije upozoravaju i sindikati. Simo Cvjetković, predsjednik Uprave Samostalnih željeznica RS, kaže da su upravo Koksara, Rudnik i Željezara bili nosioci poslovanja.

Gašenjem tih tvrtki i mi smo dovedeni u situaciju da se borimo za opstanak, rekao je Cvjetković.

Financijsku situaciju dodatno je otežalo ranije smanjenje proračunskih potpora. Vlada RS-a prije tri godine smanjila je grant za Željeznice s 20 na 10 milijuna KM, što je dodatno ugrozilo likvidnost poduzeća.

U Željeznicama Federacije BiH situacija također nije stabilna, pa su obje kompanije sada u potrazi za novim tržištima i strateškim pravcima razvoja.

Jedna od mogućnosti je i razvoj kontejnerskog prometa kroz Luku Ploče, u suradnji sa željezničkim operaterima i logističkim partnerima iz Bosne i Hercegovine.

Prema riječima uprave ŽRS, dugoročni plan uključuje otvaranje tranzitnih pravaca od Ploča prema srednjoj i istočnoj Europi, kao i pokušaj preusmjeravanja dijela teretnog prometa s Koridora 10 na alternativne pravce kroz Bosnu i Hercegovinu.

No, željezničari upozoravaju da je za takve projekte potrebno vrijeme, a financijski pritisak je već golem.

U obje željezničke kompanije u BiH zaposleno je skoro 4.200 radnika, a samo u ŽRS oko 1.700 radnika.

Za mjesečnu isplatu plaća potrebno je više od četiri milijuna konvertibilnih maraka.

Prema jednoj psihološkoj teoriji, u slučaju nuklearnog napada ljudi bi reagirali na tri različita načina, a upravo bi ta reakcija uvelike mogla odrediti šanse za preživljavanje.

Iako je takav scenarij još uvijek malo vjerojatan, s obzirom na trenutne globalne napetosti, tema nuklearne prijetnje povremeno se vraća u fokus javnosti.

Rat u Ukrajini, nestabilnost na Bliskom istoku i strahovi od nuklearnog oružja dodatno potiču rasprave o tome kako bi ljudi reagirali u ekstremnim situacijama.

U tom kontekstu spominje se pravilo 10-80-10 koje opisuje tri tipična obrasca ponašanja u kriznim situacijama.

Prema psihologu Johnu Leachu, blizu 10 posto ljudi reagira smireno i racionalno.

Procjenjuju situaciju prije djelovanja, zadržavaju prisebnost i često preuzimaju inicijativu, pomažući drugima i donoseći ključne odluke.

Najveći dio populacije, blizu 80 posto, u takvim situacijama postaje zbunjen i dezorijentiran.

Ti ljudi često ne znaju kako reagirati, sporije donose odluke i teško se snalaze u kaosu koji slijedi nakon katastrofe, piše. Unilad.

Preostalih 10 posto reagira potpuno suprotno – panično ili rezignirano.

Prema Psychology Today, njihovo ponašanje može biti iracionalno i kontraproduktivno, što dodatno smanjuje njihove šanse za preživljavanje.

Stručnjaci upozoravaju i na česte zablude o tome kako reagirati u slučaju nuklearnog napada. Jedna od njih je ideja da bi bijeg automobilom mogao povećati sigurnost.

No Brooke Buddemeier iz Nacionalnog laboratorija Lawrence Livermore prethodno je upozorila da vozilo ne pruža pravu zaštitu.

– Ne ulazi u auto. Ne pokušavajte voziti i ne pretpostavljajte da vas staklo i metal vozila mogu zaštititi – upozorio je.

Iako je riječ o teoretskim scenarijima, stručnjaci ističu da pribranost, racionalno razmišljanje i pravilna procjena situacije mogu biti ključni čimbenici preživljavanja u ekstremnim okolnostima.

Najniža mirovina u Federaciji iznosi 599 KM, a većina je mišljenja da su umirovljenici s ovim primanjima pravi čarobnjaci za preživljavanje mjeseca. Njihova mirovina, kao i zajamčena, niža je od naknade parlamentaraca, koja iznosi blizu 800 KM.

– Prvo što umirovljenici naprave kada dobiju mirovinu je plaćanje režija, kako ne bi ostali dužni državi. Onda idu u apoteku, a po hranu – što ostane. Ne smiju gledati rokove valjanosti proizvoda, uzimaju one koji su na akciji kojima ističe ili im je istekao rok trajanja.

Teško je onima s 599 KM, ali i umirovljenicima koji imaju 700 KM mirovine. Kako preživljavaju iz mjeseca u mjesec trebalo bi ući u Guinnessovu knjigu rekorda – rekao nam je Mustafa Trakić, predsjednik Udruženja penzionera Zeničko-dobojskog kantona.

Razgovarali smo i s umirovljenikom iz Sarajeva.

– Kad dobijem mirovinu, idem se riješiti. Kupim vreću brašna, litar ulja, ljuske od jaja, mljeveno meso za pet KM, tjesteninu, kafu. Uzimam i suho meso za 12 KM, čisto da jelo zamiriše kad napravim grah ili neku čorbu.

Od higijenskih potrepština toaletni papir, sapun, šampon. Koliko ostane novaca, kruh se kupuje svaki drugi dan i eventualno mlijeko. Što se tiče povrća i voća, možda dva paradajza ponekad ili dvije banane jer treba platiti račune za struju, vodu, kablovsku, smeće – rekla nam je umirovljenica iz Sarajeva NS.

Prema sadašnjim cijenama, izračunali smo koliko otprilike treba umirovljeniku koji prima mirovinu od 599 KM samo za hranu.

Vrećica brašna je oko sedam KM, ljuska jajeta je 11 KM, tjestenina, ovisno o proizvođaču, košta od 1,5 do 3,5 KM. Riža je tri KM, litar ulja 3,15 KM. Kilogram faširanog mesa je 20 KM, koliko košta i teletina s kostima, a junetina bez kostiju 21-22 KM, a s kostima se može naći i za 18 KM. Ovaj put nećemo o odrescima.

Kilogram filea je od 12 do 14 KM, a batak šest KM. Pola kilograma kafe je 12-13 ili 14 KM. Toalet papir najjeftiniji dvoslojni 24 kom 5,5 KM. Kilogram suhog mesa je 30 ili 40 KM. Kilogram banana košta oko tri KM, paradajza više od četiri KM, paprike pet KM, luka jednu marku, krompira 1,20 KM. Šampon je pet-šest KM, sapuni se mogu naći i po markama. Deterdžent za rublje je od 11 do 20 KM…

Samo da sastavi kraj s krajem nakon penzije potrebno mu je oko 120 KM, ako se uzme u obzir da će kupiti ljuske od jaja, ulje, brašno, rižu, tjesteninu, meso (kilogram faširanog mesa i junetinu s kostima), malo povrća i voća. Zatim pakiranje kave, higijenskih potrepština.

Za preostalih 29 dana imaju 479 KM za život. Tih dana treba kupiti kruh, mlijeko i meso za pet-šest KM, jer ono što ste ranije kupili će nestati.

A gdje su lijekovi, režije, odjeća, obuća…