U Starom Rudom danas je obilježena godišnjica stradanja 101 bošnjačkog civila ubijenog u periodu od maja do septembra 1992. godine.

I nakon više od tri desetljeća obitelji i dalje tragaju za posmrtnim ostacima 50 žrtava, čekajući istinu i pravdu.

Program obilježavanja započeo je simboličnim spuštanjem 101 cvijeta u rijeku Lim, u znak sjećanja na nevino ubijene.

Centralni dio programa održan je kod Spomen obilježja šehidima – ubijenim, odvedenim i nestalim Bošnjacima u Starom Rudom, gdje su okupljeni odali počast žrtvama i poslali poruke mira, odgovornosti i očuvanja kulture sjećanja.

Tijekom programa je naglašeno da svaki cvijet postavljen u Limu predstavlja sjećanje na izgubljeni život, ali i trajni zavjet da se istina o počinjenim zločinima čuva od zaborava.

Istaknuta je potreba nastavka potrage za nestalima i procesuiranja svih odgovornih za ratne zločine.

Podsjećajući da obitelji 34 godine čekaju pravdu, poručeno je:

– Ovo je dan boli, ali i dan dostojanstva, istine i sjećanja. Ostaje nam da prevrnemo svaki kamen u bosanskim brdima dok svaku kost ne pronađemo i dostojno ih sahranimo.

Nazočnima se obratio načelnik Općine Rudo Dragoljub Bogdanović, koji je izrazio sućut obiteljima stradalih i poručio da zločini nad nedužnim civilima ne smiju biti predmet političkih podjela, već trajna opomena i obaveza da se odgovorni kazne.

– Želim izraziti duboku tugu i suosjećanje s nevinim žrtvama Bošnjaka na području općine Rudo, koji su se našli na meti samo zato što su druge vjere. Ako postoji samo jedna žrtva, zaslužuje da je se sjećamo i okupljamo, a ja sam tu – rekao je Bogdanović.

Govoreći o svim nevinim civilnim žrtvama, istaknuo je kako među njima ne smije biti nikakve razlike.

– Zašto ubiti Aliju ili Ramu? Zašto ubiti nekakvu Stojanu ili Ljubicu? Zašto ubiti još ovih 99 ljudi? Smrt i ubijanje nedužnih Ružinaca moraju se promatrati kao žrtve bezdušnih zločinaca koji nemaju nacije. Oni su zločinci koje treba kazniti. Želim još jednom potvrditi i ponoviti da zločinci moraju biti kažnjeni bez obzira iz kojeg naroda bili, a posebno oni koji su iz moje zemlje, jer i mene povrijeđuju. Radi božije i ljudske pravde oni moraju biti pronađeni i kažnjeni – rekao je Bogdanović.

Na kraju svog obraćanja uputio je poruku mira i zajedničkog života.

– Problemi su slični za sve nas, bez obzira na vjeru. Moramo živjeti zajedno, složno, jedni pored drugih, poštovati, pomagati i poštovati jedni druge. Molim se jedinom Bogu da nam podari mudrosti i razuma, te da se zla vremena više nikada ne vrate – poručio je.

koji je ukazao na činjenicu da ni nakon više od tri desetljeća obitelji žrtava nisu dočekale pravdu, istaknuvši odgovornost institucija koje su, prema njegovim riječima, dužne procesuirati ratne zločine.

– Ako bismo tražili odgovornije ljude, naravno da su najodgovorniji oni koji ne rade svoj posao. Suštinski – institucije, funkcioniranje države, sudovi i tužiteljstva, koji bi se time trebali baviti, očito se ne bave zločinima. Koliko god se pravdali pritiscima na njih iz nekih politika i struktura, oni ne rade svoj posao – rekao je načelnik. Pitić.

Muftija je upozorio da će pravovremeno kažnjavanje odgovornih biti snažna opomena budućim generacijama i doprinijeti izgradnji pravednijeg društva. Podsjetio je i da nekažnjeni zločini iz prošlosti često ostavljaju prostor za ponavljanje novih stradanja, istaknuvši važnost odgovornosti i vladavine prava.

O boli koju porodice nose više od tri desetljeća svjedočio je i Ćamil Dorić, brat ubijenog Hamze, čija je obitelj pretrpjela teške gubitke u dva rata.

– U tom Prvom ratu moj djed je ovdje na mostu zaklan i bačen u Lim. I u ovom ratu ubili su mi brata, 4. srpnja našao se na svojoj njivi… Roditelji su nam tamo poginuli, u ovim ratovima pobili su nam petnaest do dvadeset članova obitelji. I nikome ovo nije suđeno. Nitko. Još je žalosnije što nam ovdje ne daju ni ploču podići – rekao je vidno potreseni Dorić.

Govoreći o potrazi za posmrtnim ostacima njegovog brata, kazao je kako obitelj nikada nije dobila priliku da ga dostojno pokopa.

– Nismo. Ove su divlje svinje iskopale i raznijele. Drugi su to našli, mi nismo ni bili jer smo pobjegli. Bol nikada ne prolazi. I opet kažem, najžalosnije je što još nitko nije optužen za zločine koji su počinjeni – zaključio je Dorić.

Obilježavanje obljetnice završilo je molitvom i polaganjem cvijeća, uz zajedničku poruku da sjećanje na nevino stradale mora ostati trajna obveza, kao i nastavak potrage za nestalima i ustrajnost u zahtjevu da se svi odgovorni za počinjene zločine privedu pravdi.

– Moj brat je ubijen početkom jula 1992. godine, u blizini rijeke Lim. Njegove posmrtne ostatke pronašli smo tek 2005. godine u mrtvačnici u Goraždu, kada je dostojno ukopan – kazala je Nura Zulčić, sestra ubijenog Šemsudina Hodžića.

U Francuskoj, kaže, živi od 1973. godine i dugo nisu znali za njegovu sudbinu.

– Prema informacijama koje smo kasnije saznali, on je odveden iz hotela u Rudom, gdje je otišao nešto pojesti. Dva su ga policajca izvela iz hotela i rekla mu da pođe s njima. Što je bilo nakon toga, samo Bog zna. Kasnije smo doznali da je njegovo tijelo pronađeno kod Strgačine. Navodno su ga naši ljudi pronašli i tu privremeno zakopali. Nakon rata govorilo se da je na tom području bilo više pojedinačnih grobnica, ali zbog nanosa pijeska i promjena terena one se više ne istražuju – rekla je.

Posmrtni ostaci pet žrtava genocida počinjenog na području Prijedora ispraćeni su danas iz Identifikacionog centra “Šejkovača” u Sanskom Mostu do mjesta ukopa, gdje će biti klanjana 29. kolektivna šehidska dženaza.

Građani su se uz članove obitelji oprostili od stradalih na Trgu ljiljana u Sanskom Mostu, nakon čega je kolona nastavila put kroz gradove Unsko-sanskog kantona prema Prijedoru.

Ibrahim Kahrimanović, član Organizacionog odbora za organizaciju i klanjanje šehidske dženaze Prijedor i Kozarac, kazao je da će ove godine biti ukopano pet identificiranih žrtava, ali da proces identifikacije još nije završen.

– Ovo je 29. kolektivna šehidska dženaza. Kada smo 1998. godine krenuli s ekshumacijom i dženazama, zbog velikog broja pronađenih šehida, organizirali smo dvije do tri dženaze godišnje. Kasnije smo prešli na kolektivne dženaze, a ove godine ukopavamo pet žrtava – kazao je Kahrimanović.

Naglasio je da u Identifikacijskom centru “Šejkovača” još uvijek postoji značajan broj posmrtnih ostataka koji čekaju identifikaciju.

– DNK nalazi idu u Holandiju, odnosno u Hag i tek kada se vrate možemo dobiti zeleno svjetlo za ukop i klanjanje šehidske dženaze. Nažalost, imamo i veliki broj kostiju iz masovnih grobnica za koje nije moguće izvaditi DNK profil. Već četiri godine tražimo da se ti posmrtni ostaci dostojno pokopaju. Nedavno smo bili u Tužilaštvu i obećano nam je da bi proces trebao krenuti sljedeće godine – kazao je Kahrimanović.

Među obiteljima koje su danas ispratile svoje najmilije bila je i Zamira Hajrudin iz Hambarina, koja će nakon više od tri decenije ukopati brata Azmira Hajrudina.

– Danas smo došli ovdje jer smo pronašli mog brata Azmira, nakon 33 godine. To je vrlo težak proces. Zadnji put sam ga vidio prije 35 godina. Za njegovu smrt smo saznali 1996. ili 1997. godine kada smo čuli da je ubijen na Kurevu. Od tada smo davali krv na analizu i godinama ga pokušavali pronaći – rekla je Zamira.

Posebno je istaknula bol zbog činjenice da njihova majka nije dočekala identifikaciju svog sina.

– Prije dva tjedna dobili smo poziv da su pronađeni njegovi posmrtni ostaci. Žao mi je što naša pokojna majka to nije dočekala. Najveća joj je želja bila pronaći sina i dostojno ga pokopati – rekla je.

Dodala je kako, unatoč tome što nisu pronađeni svi posmrtni ostaci, obitelji puno znači što će njezin brat napokon imati grob.

– Ponovno prolazimo kroz osjećaj gubitka, ali imamo mir u srcu jer smo pronašli barem dio njegovih kostiju. Dovoljno je da ima svoj mezar i da mu duša nađe mir. Bit će ukopan u Hambarinama na šehidskom mezarju. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u potrazi za posmrtnim ostacima i želim da svaka obitelj pronađe svog šehida kako bi jednog dana svi bili dostojno ukopani – kazala je.

Više od dvije godine, 40-godišnji Mahmoud Abdul Rahman al-Matarif Hille golim rukama pretražuje ruševine kuće svoje obitelji u sjevernoj Gazi, pokušavajući izvući tijela 24 rođaka koja su još uvijek zarobljena ispod ruševina.

Hille, iz izbjegličkog kampa Jabalia, izgubio je gotovo cijelu svoju obitelj u izraelskom napadu 21. prosinca 2023., kada je gađana peterokatnica u kojoj se nalazila njegova rodbina.

Kaže da je ubijeno 39 članova njegove obitelji, uključujući suprugu, troje djece, majku, oca, braću Ahmeda i Muhameda, njihove žene i djecu te strica.

Dok kopa po ruševinama, Hille plače, briše lice dok nastavlja ručno uklanjati kamenje i beton.

– Izašla sam iz kuće samo nekoliko minuta prije, kada je pogođena – rekla je Hille i dodala:

– Svi u kući su pobijeni. Nije bilo preživjelih.

Rekao je da su mnoga tijela pronađena potpuno raskomadana nakon napada, što čini identifikaciju iznimno teškom. Neki dijelovi tijela, dodao je, pronađeni su stotinama metara od zgrade.

– Ovi koje smo izvukli bili su u komadima. Našli smo ih na krovu, po zidovima i po prostoru – rekao je i dodao:

– Još uvijek su pod ruševinama, pod naslagama urušenog betona.

Hille je rekao da su 24 njegova rođaka zarobljena ispod ruševina, uključujući i njegovu djecu.

Njegov najmlađi sin imao je samo 40 dana kada je ubijen.

– Željela sam odgajati svoju djecu i gledati ih kako rastu. Moj sin je došao nakon 11 godina čekanja. Imao je samo 40 dana kada je ubijen – rekao je.

Budući da u sjevernoj Gazi nema teških strojeva, Hille je rekao da je bio prisiljen angažirati radnike da ručno uklanjaju ruševine, unatoč visokim troškovima i sporom napretku.

– Nema ni bagera ni buldožera. Od početka mjeseca ovdje se oslanjamo na radnike i ljude. To košta puno novca, ali to nije problem – rekao je.

Za Hillea je pronalazak tijela posljednja dužnost koju može učiniti za svoju obitelj.

– Čovjek može osjetiti mir tek kada svoju djecu izvadi i pokopa. Kad nađe sina i pokopa ga, nađe i majku i pokopa je. Ali cijela moja obitelj je još uvijek pod ruševinama – rekao je.

Rekao je da su zimske kiše padale preko ruševina, povećavajući njegovu patnju jer tijela ostaju zakopana ispod betona, kamenja i kućanskih predmeta.

– Nekome je nepodnošljivo da je šehid još ukopan ispod ruševina… Ostajem u blizini. Noćima ne mogu spavati – rekao je.

Hille je rekao da Uprava za civilnu obranu nije u mogućnosti osigurati strojeve, budući da je velik dio njene opreme u sjevernoj Gazi uništen u izraelskim napadima.

– Nema vozila, nema auta, nema hitne pomoći. Bombardirani su bageri, bombardirani su kopači – sve je bilo meta – rekao je Hille.

U Gazi, prema lokalnim izvješćima, više od 8000 tijela još uvijek je zarobljeno pod ruševinama nakon izraelskih napada, a spasilački napori ozbiljno su ometeni blokadom i ograničenjima ulaska teških strojeva u enklavu.

U mezarjima Mutnik, Medžlis Islamske zajednice Kozarac, izvođeni su radovi na kopanju mezara za dženaze. Prilikom kopanja kubure pronađena je kost obložena žicom, kao i materijal koji je na prvi pogled podsjećao na ćebe (detaljnijim pregledom utvrđeno je da se radi o odjeći), saopćio je Jasmin ef. Glamočanin.

– O ovom slučaju odmah su obaviješteni terenski istražitelji za nestale osobe, gospodin Ramić Senadin i gospodin Ališić Zlatan, koji su u vrlo kratkom roku izašli na teren i utvrdili da se radi o posmrtnim ostacima žrtve iz proteklog rata.

Nakon toga obaviještena je Policijska stanica Kozarac čiji su pripadnici izašli na teren i ogradili dio terena. Navedeni lokalitet će u narednom razdoblju biti detaljno pregledan i istražen, nakon provedbe svih zakonom propisanih procedura – napisao je.

Kako je dodao, “ovakvi prizori posmrtnih ostataka s jedne strane govore više od tisuću riječi, a s druge strane ostavljaju čovjeka bez riječi”.

– Jer ovo nije samo obična kost, to je nečiji otac, sin, brat, sestra…, odnosno dio nečijeg života. Vjerujem da je svako otkriće nova tuga koja boli, ali i nova nada da će istina izaći na vidjelo. Zato je naša obaveza da, prije svega, ostanemo ljudi, ne zaboravimo i ustrajemo u borbi za istinu i pravdu. Uzvišeni Allahu, pomozi nam da pronađemo sve naše šehide, učini da se njihova istina nikada ne zaboravi, a porodicama šehida podari sabur i mir – kazao je ef.

Posmrtni ostaci Feride i Sene Klapuh, koji su ekshumirani u Nikšiću (Crna Gora) i preliminarno identificirani DNK metodom, predati su nadležnim organima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INOBiH) na graničnom prijelazu Rača.

– Nakon preuzimanja posmrtnih ostataka od strane Komisije za nestale osobe Vlade Crne Gore, koja je izvršila ekshumaciju, posmrtni ostaci su prevezeni na JKP Gradsko groblje Visoko, gdje će uslijediti njihova službena identifikacija od strane članova obitelji.

Nakon identifikacije obitelj će odlučiti o ukopu ovih posmrtnih ostataka – kazala je Feni glasnogovornica INOBiH-a Emza Fazlić.

Prema njenim riječima, posmrtni ostaci majke i kćerke ekshumirani su u junu ove godine u Nikšiću, na osnovu operativnih saznanja i zahtjeva za ekshumaciju koji je Crnoj Gori uputio Institut za nestale osobe BiH.

Hasan Klapuh, njegova supruga Ferida i kćerka Sena ubijeni su u julu 1992. godine u Plužinama, bježeći pred ratnim strahotama u BiH, a zatim bačeni sa mosta u ovom mjestu.

Operativnim radom Institut za nestale osobe BiH, u čijoj se evidenciji nestalih nalazi obitelj Klapuh, došao je do informacije da bi njihova tijela mogla biti pokopana na neobilježenoj lokaciji u ulici Voje Deretića u Nikšiću.

– Prilikom ekshumacije koja je obavljena 4. lipnja ove godine u Nikšiću, ekshumirani su posmrtni ostaci tri žrtve, a nakon DNK analize koju je izvršio laboratorij Međunarodne komisije za nestale osobe u Haagu, utvrđeno je da posmrtni ostaci dviju žrtava pripadaju Seni i Feridi Klapuh. Posmrtni ostaci Hasana Klapuha nisu pronađeni – kazao je Fazlić.

Dodala je da će se potraga za Hasanom Klapuhom nastaviti na lokaciji Nikšić, odnosno na mikrolokaciji starog muslimanskog groblja, koja će se ponovo pretraživati ​​i gdje će biti proširena zona ekshumacije, s ciljem pronalaska posmrtnih ostataka trećeg člana obitelji Klapuh.