Snovi su plemenita stvar. Donekle ljekovit, pogotovo u sredinama u kojima je teško promijeniti mišljenje. S vremenom vicevi postaju gotovo basne, a basne, opet, imaju neku čudnu snagu, smekšaju i najokorjeliji um, pa čovjek shvati da stvari mogu izgledati drugačije nego što ih je vidio.

Helem, jedan takav vic vezan je za tetku jednog od naših najvećih akademika. Kažu da je u prvoj polovini prošlog stoljeća u Ključ prvi put sletio avion. Bio je to događaj o kojem se pričalo mjesecima. Narod se okupio da vidi neviđeno čudo, a teta, ne žaleći dukat, odluči se provozati i vidjeti Ključ iz ptičje perspektive.

Kad je avion sletio, a teta ponosno izašla među okupljeni svijet, netko ju je upitao: “Dobro, ženo, zašto si toliko platila vožnju?”

Teta je, kažu, zastala, pogledala masu i slavodobitno odgovorila: “Pa da pljunem po Ključu”.

Ovih dana oko novog helikoptera okupljene su takozvane političke elite Kantona Sarajevo.

Da čovjek ne zna o čemu se radi, pomislio bi da je u Sarajevo stigla letjelica koja će promijeniti tok naše svakodnevice u Sarajevu.

U stvarnosti, Kanton Sarajevo je kupio helikopter.

Ne bilo koji helikopter. Helikopter oko kojeg se okupilo gotovo pola političke scene Kantona Sarajevo, kao da je upravo sletio Apollo 11, a ne onakva letjelica kakvu ozbiljno organizirane uprave nabavljaju bez posebnih ceremonija, svečanih govora i zajedničkog fotografiranja.

Teško je procijeniti tko je bio zadovoljniji. Pilot koji ga je donio ili političari koji su se utrkivali tko će se što bolje plasirati ispred objektiva.

Šteta samo što ni helikopter nije mogao progovoriti. Da helikopter može govoriti, vjerojatno bi prvo pitao gdje je hangar. I odmah potom tražio da ga se makne od kamera.

Jer nije mala stvar već prvog dana postati najfotografiraniji stanovnik Kantona.

Helikopter će, po svojoj prirodi, jednog dana prevoziti unesrećene, gasiti požare, tražiti nestale i spašavati živote.

Ali prije prve misije spašavanja morao je obaviti i onu političku. Morao je obaviti misiju spašavanja političkog rejtinga. Uhar želi osvojiti koji politički poen, a helikopter prikazati kao stvar o kojoj ovisi svakodnevni život.

Niz zajedničkih fotografija. Niz singlova. Red objava na Facebooku. Zatim Instagram. Dakle X. Da ne uvrijedim ni LinkedIn. Svatko je imao svoj kadar, svoj kut i svoju verziju priče.

Najmanje se moglo pomisliti da je svatko od prisutnih sudjelovao u projektiranju letjelice, pregovarao s proizvođačem, zategao zadnji vijak na rotoru i osobno obavio probni let.

Posebno je zanimljiva politička matematika. Helikopter je kupio Kanton Sarajevo, novcem građana. No, sudeći po broju fotografija i statusa na društvenim mrežama, ispada da su ga svi prisutni kupili iz svog džepa.

Nabavka helikoptera znakovita je ilustracija nepostojanja elementarne političke kulture u našem političkom biću.

Politička kultura nam je slaba jer je svaka javna nabava prilika za konferenciju, svako otvaranje prilika za govore, a svaka kaseta prilika za desetke fotografija. S tim znanjem, kako možete očekivati ​​da će helikopter proći bez svoje male političke ture.

Jer kod nas nije dovoljno nešto učiniti. Puno je važnije znati tko je bio u prvom redu kad se to dogodilo.

I zato je ovaj helikopter, prije nego što poleti prema Bjelašnici, Igmanu ili nekom nesretnom planinaru, već prošao svoju najzahtjevniju rutu.

Obišao je gotovo sve profile domaćih političara.

Dakle, nije problem što je Kanton Sarajevo kupio helikopter. Naprotiv. Super je što je stečeno i nadati se da je sve “po zakonu”. Problem je što je od sasvim normalne nabave napravljena atrakcija u kojoj je samo letjelica ostala na zemlji, dok su političke ambicije letjele puno više od nje.

A možda je to, zapravo, bila njegova prva službena misija.

Ne da spašava ljude.

Nego donositi što više političkih bodova.

Od 1. kolovoza povećanje plaće od pet posto u entitetu Republika Srpska neće imati samo zdravstveni radnici, službenici i namještenici u javnim ustanovama, već i najviši dužnosnici izvršne vlasti tog entiteta, najavio je. Kapital.

Prema pisanju ovog medija, premijer Republike Srpske Radovan Višković imat će bruto plaću od 9.246 KM, odnosno neto primanja od oko 5.706 KM.

To predstavlja povećanje od oko 600 KM u odnosu na prethodnu plaću.

Capital navodi da će bruto plaća potpredsjednika Vlade iznositi 8.111 KM, odnosno oko 5.015 KM neto.

U odnosu na prethodna primanja to je povećanje za oko 538 KM.

Povišicu će dobiti i ministri u Vladi Republike Srpske. Njihova bruto plaća do sada je iznosila 6.328 KM, odnosno oko 3.851 KM neto, a od kolovoza će primati oko 4.325 KM neto, odnosno 6.977 KM bruto.

Kako piše Capital, premijeru, potpredsjedniku Vlade i ministrima dodatno se povećavaju osnovne mjesečne plaće na temelju radnog staža.

Za svaku godinu radnog staža do 25. godine života obračunava se povećanje od 0,3 posto, a za svaku sljedeću godinu od 0,5 posto.

Stanovi, kuće i vikendice u Beogradu, Budvi, Tivtu i na drugim atraktivnim lokacijama, pozamašna ušteđevina, te brojne tvrtke samo su dio imovine političara u Bosni i Hercegovini.

Neki od njih imaju imovinu na svoje osobno ime, drugi na ime djece ili supružnika, no ono što je sigurno je da luksuza i novca ne nedostaje.

Sudeći prema podacima iz baze Centra za istraživačko novinarstvo, rekorder po broju nekretnina je Zoran Kokanović, poslanik Socijalističke partije u Narodnoj skupštini RS, koji posjeduje čak 28 nekretnina, piše Kapital.ba.

Većina ih se nalazi u Brčkom, ali na svoje ime posjeduju i stan i garažu u Beogradu.

Najvrijednija nekretnina koju Kokanović posjeduje je stambena zgrada s okućnicom od 670 četvornih metara, koja je procijenjena na 360.000 KM.

Drugi po broju nekretnina je Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, koji ima čak 22 upisane nekretnine.

Najvrijednija Hurtićeva nekretnina je kuća, poslovna zgrada i zemljište od 1.383 četvorna metra u Tuzli, koji se procjenjuju na čak milijun maraka.

Posjeduje i dva stana u Sarajevu, jedan od 80 četvornih metara vrijedan 250.000 KM i jedan od 77,5 četvornih metara procijenjen na 235.000 maraka.

Hurtić posjeduje i druge nekretnine u Sarajevu, Tuzli, Lukavcu, Doboju, apartman na Vlašiću i turističko naselje u Stocu.

Vlasnik je i firme NAM u Tuzli, koja je lani prometovala gotovo 3,2 milijuna KM.

Ministar prometa i veza RS-a Zoran Stevanović ima značajan broj nekretnina, čak 19, a njegova najvrednija imovina je zemljište u Beogradu vrijedno 391.000 KM.

Stevanović, njegovi sinovi i supruga Nada, prema ovoj bazi, posjeduju nekoliko stanova u Beogradu, stanove i garaže u Zvorniku, stan u Budvi, ali i vikendicu i zemljište na Zlatiboru.

Prema ovoj bazi, Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost BiH, posjeduje 18 nekretnina, s tim da je jednu poklonio svom bratu.

Najvrjedniji su stan i garaža u Tivtu u Crnoj Gori, vrijedni 4,1 milijun KM u njegovom osobnom vlasništvu, dok je stan u istom gradu prodao za 2,1 milijun maraka.

Radončić posjeduje i dvije luksuzne jahte od tri i 3,8 miliona KM, a vlasnik je i nekoliko firmi.

Bivši ministar privrede i poduzetništva RS Vojin Mitrović vlasnik je čak 15 nekretnina.

Najvrjednija nekretnina su stan i garaža u Beogradu koji su u vlasništvu njegove supruge Nele, a procjenjuju se na čak pola milijuna maraka.

Stan u Trebinju vrijedan je 340.000 KM, a ribnjak u Bijeljini 300.000 maraka.

On, supruga, sin i kćerka posjeduju nekretnine u Bijeljini, Beogradu, Banjoj Luci, ali i u Loznici i Novom Sadu.

Ministar unutarnjih poslova Federacije BiH Ramo Isak sa suprugom i sinovima posjeduje čak 12 nekretnina.

Najvredniji su kuća i dvorište u vlasništvu njegove supruge Amele, čija je vrijednost oko milion maraka, dok Isak na svoje ime ima imanje sa tri kuće u Zenici, koje je procijenjeno na 600.000 maraka.

Njegova supruga i sinovi također posjeduju zemljište, poslovne prostore, stanove, kuće i skladišta u Zenici i Sarajevu. Na ime supruge i snahe vode se i tri firme u Zenici.

Nenad Nešić, vd zamjenika direktora Republičke uprave civilne zaštite, zajedno sa suprugom Majom i bratom Predragom posjeduje čak 11 nekretnina.

Najvrjedniji su kuća i dvorište u Novom Sadu, procijenjeni na milijun maraka, dok je stan u Novom Sadu vrijedan 880.000 KM.

Osim navedenog, Nešić posjeduje dva stana i dva garažna mjesta u Tivtu, stan u Novom Sadu od 56 kvadrata, ali i kuću i zemljište u Sarajevu, dok je stan u Budvi prodao za 175.239 KM.

Supruga Maja ima stan i garažu u Budvi, dok brat Predrag posjeduje stan i garažu u Herceg Novom, poslovni prostor u Istočnom Sarajevu, ali i zemljište u ovom gradu, ali iu Sarajevu i Istočnoj Ilidži.

Nešić, njegov brat i otac posjeduju i tri firme u Istočnom Sarajevu.

Milorad Dodik ima popriličan broj nekretnina, točnije osam, a najvrednija kuća u Beogradu procijenjena je na 1,7 milijuna KM.

U osobnom vlasništvu, prema ovoj bazi podataka, ima kuću i imanje u Bosanskoj Gradišci i stan u Laktašima, te garažu u Beogradu.

Supruga Snježana ima zemljište i poslovni prostor u Laktašima, a kći Gorica stan u Banjoj Luci.

Njegov sin Igor, kći Gorica, kao i zet Pavle Ćorović vlasnici su nekoliko tvrtki o čijem je poslovanju Capital u više navrata pisao.

Radovan Višković, direktor Autoputeva RS, vlasnik je sedam nekretnina. Najvrednija kuća u Novom Sadu u Srbiji procijenjena je na 180.000 KM, a u ovoj bazi podataka stoji da je prema podacima iz Katastra Srbije kuća izgrađena bez građevinske dozvole.

On i sin Marko posjeduju kuće, zemlju, ali i vikendice u Milićima, Vlasenici i Han Pijesku.

Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH, vlasnica je sedam nekretnina, od kojih jednu dijeli sa suprugom, a ostale su u vlasništvu supruga Aleksandra.

Posjeduju kuću i zemlju u Banjoj Luci, te četiri kuće i zemlju u Prnjavoru. Njezin suprug i sinovi vlasnici su nekoliko tvrtki.

Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac ima tri nekretnine i sve su njegovo osobno vlasništvo. Košarac posjeduje stanove u Istočnom Sarajevu i Trebinju, garažu u Trebinju i stan na Jahorini.

Zoran Tegletija, direktor Uprave za neizravno oporezivanje BiH, posjeduje dvije nekretnine i to stan i vikendicu, a gdje se točno nalaze nije navedeno.

Navedeno je samo da je stan procijenjen na 240.000 KM, a vikendica na 90.000 maraka. Vlasnica stana je i njegova kćerka, a njegova vrijednost je 200.000 maraka.

Zukan Helez, ministar obrane Bosne i Hercegovine, po struci je profesor geografije. Diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za geografiju.

Prije političkog angažmana radio je u svom gradu, u bugojanskoj gimnaziji. Prema riječima učenika, onih kojima je predavao geografiju, za učenike je bio strah i trepet. Helez ni tada nije podnosio nerad i ogovaranje. Prema riječima onih koje je Helez podučavao, s njim nije bilo moguće nikakvo “štelo” niti poznanstvo. Ako si sin ili kći poznatog i utjecajnog Bugojanina, Helezu to ništa nije značilo jer ako nisi učio ili, ne daj bože, bio ponosan, nije pristajao na pritiske roditelja da “svom djetetu” da bolju ocjenu, da “prođe” ili da opravda svoje časove.

Bio je posebno strog prema neposlušnim i bahatim učenicima. Prema riječima bivših učenika, prema njima je imao poseban tretman. Mali crni dnevnik s najtežim pitanjima, na koja je bilo vrlo teško odgovoriti. Ali ako si dobro učio i ponašao se, sa Zukanom nisi imao problema.

Sve u svemu, bio je strog, ali pravedan.

Bivša potpredsjednica Federacije BiH i sadašnja zastupnica u Parlamentu Federacije BiH Melika Mahmutbegović po struci je liječnica, specijalistica kirurgije.

Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu.

Nakon završetka studija počinje raditi u Domu zdravlja Bugojno kao liječnik opće prakse. Odlazi u Zagreb na specijalizaciju kirurgije.

Specijalizaciju opće kirurgije obavila je 1992. godine u Klinici Sestara milosrdnica u Zagrebu. Titulu specijalistice kirurgije stekla je sa samo 28 godina.

Jednom je prilikom rekla da su njezini stariji kolege, zagrebački kirurzi, u najmanju ruku iznenađeni njezinom sposobnošću. Iako je bila samo specijalizant, bila je “rame uz rame” s iskusnim kolegama.

Tako je tijekom jedne operacije ušla u operacijsku salu, a liječnici nisu mogli vjerovati da će operirati s njima. Naime, bila je vrlo sitna i mršava, te im nije ulijevala povjerenje. Ali njezina ih je sposobnost demantirala.

Iako je mogla ostati u Zagrebu, nakon specijalizacije vratila se u rodni grad gdje nastavlja raditi kao kirurginja u Domu zdravlja Bugojno. Iste godine, u vihoru rata, priključila se Armiji RBiH i radila kao kirurg u Ratnoj bolnici.

Sam Bog zna koliko je amputacija napravila, kad nije bilo lijekova i drugih rješenja. Spasila je stotine života, kako boraca tako i civila. Borci, ali i građani Bugojna, i danas su joj zahvalni na tome.

Za direktoricu Doma zdravlja Bugojno izabrana je 1995. godine.

A onda nastavlja svoj posao kirurga i spašava živote.

Svatko tko je s njom bio u kontaktu kao pacijent i koga je operirala ima samo riječi hvale.

Ne radi se samo o riječima.

Melika Mahmutbegović je 1994. godine odlikovana Plaketom za humanost Udruženja hirurga Bosne i Hercegovine za rad i profesionalni angažman kao ratne kirurginje.

Na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2010. godine obranila je magistarski rad pod naslovom „Značaj FNA u zlatnom standardu dijagnostike i terapije raka dojke“ i stekla zvanje magistra medicinskih nauka.

Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković magistrirao je na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za sportski menadžment.

Bio je profesionalni košarkaš, igrač i kapiten Košarkaškog kluba Bosna iz Sarajeva, a međunarodnu karijeru nastavio je kao igrač za klubove u Sloveniji, Italiji, Mađarskoj i Rumuniji.

Kao košarkaš nije postigao zapažene rezultate.

Predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto diplomirala je 1984. godine na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci, a pravosudni ispit položila u Sarajevu.

Krišto je do 1999. godine radio kao pravnik u livanjskim tvrtkama: Agro Livno, Guber, Likom i Livno bus.

Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH iz srpskog naroda, profesorica je engleskog jezika, a nakon studija završila je i specijalističke studije na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci.

Cvijanović je radila kao nastavnica i profesorica engleskog jezika te kao asistentica u Misiji Europske unije u Bosni i Hercegovini.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović diplomirao je 1979., a 1989. magistrirao na Strojarskom fakultetu u Mostaru, a doktorirao na Sveučilištu u Mostaru 1996. godine.

Čović je od 1980. do 1998. godine radio u mostarskoj tvrtki SOKO, najprije u tehnologiji i kontroli, a kasnije u menadžmentu, a od 1992. do 1998. godine bio je generalni direktor ove tvrtke. Radio je kao viši asistent na Strojarskom fakultetu u Mostaru, a kasnije je postao izvanredni i redoviti profesor na Sveučilištu u Mostaru.

Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a potom i magistrirao na Katedri za međunarodno javno pravo na tom fakultetu. Od 2016. do 2022. godine bio je vijećnik Naše stranke u Općinskom vijeću Centar Sarajevo, a istovremeno je delegiran i u Gradsko vijeće Grada Sarajeva.

Prije toga radio je u realnom sektoru. Vrlo ukratko, matematički je jasno. Tako se mladi Uk vrlo brzo lansirao u politiku, i to na najviše pozicije.

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović diplomirao je 1998. godine na Filozofskom fakultetu u Tuzli, a doktorirao 2010. godine u Sarajevu.

Prije političkog angažmana Bećirović je bio profesor historije u Osnovnoj školi u Tuzli, a od 1998. do 2002. godine radio je u Srednjoj ekonomskoj školi u ovom gradu.

Od 2010. godine je docent na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Karijeru je započeo radeći kao profesor strojarstva i fizike u srednjoj školi u rodnom gradu, gdje je potom 1992. godine bio upravitelj pošte.

Predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić diplomirao je 1986. godine na Pravnom fakultetu u Mostaru.

Prije ulaska u politiku, od 1988. do 1992. godine, radio je u Općini Konjic kao referent i načelnik Odjeljenja za inspekcijske poslove.

Ramo Isak

Ministar unutarnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine Ramo Isak završio je srednju školu u Zenici.

2010. godine stekao je zvanje profesora predškolskog odgoja na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Potom je magistrirao i doktorirao na privatnom Sveučilištu u Travniku.

Završio je poslijediplomski studij iz područja ekonomskih znanosti, a nakon magisterija doktorirao i stekao znanstveni stupanj dr. ekonomskih znanosti te zvanje docenta na Ekonomskom fakultetu.

Nakon završetka rata radio je kao policajac u Zenici – do 2003. godine.

Godine 2005. Isak je suosnivač Agencije za fizičku i tehničku zaštitu ljudi i imovine Condor.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, a od 2007. do 2010. radio je kao profesor povijesti i geografije u Trebinju. Prije političkog angažmana bio je novinar.

Prve članke i kolumne objavio je 2006. godine u Glasu Hercegovine, a 2007. godine počinje raditi kao televizijski novinar, prvo na RTRS-u, a potom i na BN televiziji.

Popularnost je stekao radeći kao novinar i dopisnik iz Hercegovine BN televizije od 2008. do 2014. godine.

Početkom 2011. godine pokreće svoj blog i autorsku emisiju „Aktuelno sa Vukana“ na radiju Korona.

Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara stekla je zvanje ekonomistice na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, gdje je 1998. završila studij poslovne ekonomije, komercijalni smjer.

Od 2000. do 2005. godine radila je u upravi Općine Kiseljak, a 2002. godine počinje njena politička karijera.

Odavno smo navikli da se naši političari često ponašaju nedolično. Žargonski rečeno, “lupanja” i “lupanja” nije nedostajalo ni u prošloj godini. Popis bi sigurno bio dugačak, završili bismo ga tek sutra…

Neki od njih smatraju da će svojim neprimjerenim izjavama i postupcima privući birače, a neke je, prema procjeni pojedinih psihologa s kojima smo razgovarali, “ulovila” kriza narednih godina.

Prvi na neslavnoj listi je, a tko drugi, državni ministar prometa i komunikacija Edin Forto.

Kad se pojavio na policijskoj sceni, za Fortu se govorilo da je “dečko, za sebe, za sebe” (nismo psihijatri, pa ne bismo o tome detaljizirali). Ali činjenica je da je Forto uvijek bio smiren i ozbiljan, jedva da ste ga vidjeli nasmijanog.

Što se u međuvremenu dogodilo s Edinom Fortom? Svatko ima pravo izaći i malo se opustiti, ali Forto u posljednje vrijeme kao da proživljava novu mladost, tinejdžerske dane. Barem se tako predstavlja na društvenim mrežama. Sam ministar kaže “da u svemu što radi pretjeruje”.

Nismo baš primijetili da pretjeruje u radu i zalaganju u Vijeću ministara. Oni nisu ni zaposlenici BHRT-a, s obzirom na to da već neko vrijeme upozoravaju da im prijeti potpuni kolaps i gašenje, a upravo su Fortin resor.

Malo atmosfere s ministričine zabave:

A onda je zapjevao, snimajući se. Rekao nam je i da “ne zna gdje će prije”.

No, ministar tu nije stao. Da doista ne zna “gdje udara” pokazao je samo nekoliko dana kasnije.

Forto je videom koji je postao viralni trend na društvenim mrežama najavio gradnju ceste i mosta na Šćepan Polju.

Nakon 40 godina stagnacije cesta i most u Šćepan Polju. Uskoro, rekao je Forto u video objavi u kojoj se “transformira” u Jona Hamma uživajući u ekstazi zabave u prepunom klubu uz pjesmu DJ-a Kat i Jona Nørgaarda iz 2010. Turn the Lights Off.

Da je ministrica doista otkrila TikTok trendove, koje uglavnom prati Generacija Z, govori i činjenica da su Jon Hamm i Turn the Lights Off najnoviji TikTok trend koji opisuje nešto što korisnike TikToka čini istinski euforičnima ili vrlo nostalgičnima.

Scena je iz Apple TV serije Friends and Neighbors, mračne komedije u kojoj Jonov lik, Andrew Cooper Cooper, krade kuće svojim bogatim susjedima.

Što možemo očekivati ​​od Edina Fortea 2026. godine? Možda bi se trebao vratiti na “winklo” kako je predložio stranački kolega Srđan Mandić?

Ako se opet bude vozikao s prijevoznicima, nadajmo se samo da neće snimati neke neprikladne plakate u kabinama kamiona…

Za državnog ministra obrane Zukana Heleza teško je reći da ga “drma” kriza srednjih godina. Jednostavno zato što je uvijek bio takav, čak i dok je bio mlađi. Preciznije, moglo bi se reći da je Helez “vječna mladost”.

Snimku Heleza kako pjeva na stolu uz Thompsonovu pjesmu svi su vidjeli. Bio je to jedan od trenutaka na političkoj (kafanskoj?) sceni koji je obilježio proteklu godinu.

Ministar unutarnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine Ramo Isak smatra se najvećim utjecajem među političarima. Veliki je ljubitelj putovanja na razne destinacije, što redovito objavljuje na društvenim mrežama. Omiljene destinacije su mu – Split, Dubrovnik, Makarska, Tučepi, Brela, Baška Voda, Istanbul, Dubai…

Ministar Isak također je netko tko jako vodi računa o svom izgledu, osim redovitih odlazaka u teretanu, što između ostalog pokazuje svojom odjećom i satovima.

Svim navedenim ne sugeriramo ništa negativno o Isaku, samo ga svrstavamo u ekipu s političke scene koja spada u kategoriju “vječnih mladića”.

Malo Istanbul, malo Split.

Bivši ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić, kao i većina političara, posebice onih iz RS-a, voli kafane. Čim je pušten iz pritvora, gdje je bio zbog sumnje da je primao mito i zlouporabu položaja, Nešić se zaputio – a gdje drugdje nego u lokal. Kako je tada rekao, napravio je “stranku za pamćenje”.

Ali predsjednik DNS-a Nenad Nešić ne voli samo kafanu. Uspio je spojiti nespojivo – šank i teretanu.

Pa sredi se malo, da vidimo cifru…

No, ne voli Nešić samo “fensi” sportove, već da svoju snagu voli pokazati i na druge načine, pokazuju i snimci na kojima se ovaj “sredovječni dječak”, pazite sad, igra bacanja kamena s ramena i povlačenja konopa. Koliko je Nešić jak, to se podrazumijeva, ali bitno je da se to bilježi na mrežama.