Nedavno curenje informacija sa zatvorenog radnog sastanka u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Hrvatske, na kojem se raspravljalo o rezoluciji Domovinskog pokreta o položaju Hrvata u BiH, ukazalo je na dubok koncepcijski raskorak između Zagreba i dijela hercegovačkih krugova.

Posebno je zanimljivo da je u javnost dospjela navodna informacija da se Zvonimir Petešić, predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH, zalaže za savezništvo s Bošnjacima. Takav korak dočekan je kapitulacijom i uzmakom od hrvatskih nacionalnih interesa.

Cijela situacija sugerira postojanje dvaju pristupa.

S jedne strane je zagrebački pristup, oličen kroz politički realizam, dok su s druge strane dijelovi hrvatske političke strukture unutar BiH, koji zapravo održavaju vlastiti politički status quo s paradigmom vječne ugroženosti.

Ne treba gubiti iz vida ni činjenicu da je cijelu priču oko rezolucije pokrenuo Ivan Penava, čija je politička popularnost u ozbiljnom padu. To je rekao u intervjuu za Nacionalni istaknuo je Marijan Pavliček, gradonačelnik Vukovara i predsjednik Hrvatskih suverenista, osvrnuvši se na negativne postupke s kojima se povezuje Penava. Ono što je posebno važno za situaciju u BiH, Pavliček je istaknuo da je Penava pitanje trećeg entiteta otvorio tražeći izlaznu strategiju iz vladajuće koalicije. Zaoštravanjem odnosa, smatra Pavliček, Penava pokušava osvojiti koji mandat više na sljedećim izborima.

Na kraju je cijelu priču o tome što se događalo iza zatvorenih vrata i što se zapravo govorilo na sastanku morao razjasniti sam Zvonimir Frka-Petešić.

Pragmatičnu stratešku procjenu na skupu je iznio Zvonimir Petešić. Budući da se Željko Komšić, predsjednik DF-a i aktualni član Predsjedništva BiH, zbog ustavnih ograničenja ne može ponovno kandidirati, otvara se mogućnost izbora “autentičnog hrvatskog predstavnika” unutar postojećeg ustavnog okvira BiH. Prema njegovom tumačenju, zaoštravanje retorike i jednostrani zahtjevi u ovom trenutku samo provociraju i opravdano homogeniziraju bošnjačko biračko tijelo, koje to vidi kao pokušaj vanjskog političkog pritiska. Agresivan pristup, dakle, ne donosi rješenje, već samo motivira više birača u Federaciji da takvoj politici odgovore izlaskom na izbore, smatra Petešić.

U kontekstu ove kronologije, napadi na predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i Petešića otvaraju pitanje stvarnih motiva na hrvatskoj političkoj sceni. Izvori bliski tamošnjim vlastima upućuju na to da se radi o dijelu hercegovačkih Hrvata koji su Domovinski pokret i njegovu rezoluciju iskoristili za postizanje svojih partikularnih političkih ciljeva. Za te krugove stabilizacija političkih prilika i smirivanje tenzija zapravo znači gubitak monopola nad pričom o trajnoj ugroženosti.

S obzirom na svoje sigurne pozicije u Domu naroda BiH, kako na državnoj tako i na entitetskoj razini, ove skupine imaju institucionalnu moć i mehanizme blokade unutar sustava BiH. Istovremeno, narativ o konstantnom pritisku iz Sarajeva služi im kao zgodan izgovor za ekonomske neuspjehe, masovni odlazak stanovništva i izostanak pravih reformi. Kad bi se odnosi relaksirali, taj izgovor preko noći nestaje, a na red dolazi obveza preuzimanja odgovornosti za stvarni život i funkcioniranje institucija.

Službeni Zagreb pod vodstvom Plenkovića dakle jasno podvlači crtu. Zaštita ustavnih prava je legitimna, ali nikakve avanture s trećim entitetom, iscrtavanje novih granica ili dodatno teritorijalno komadanje BiH ne dolaze u obzir. Budući da Hrvati i Bošnjaci dijele zajednički prostor u Federaciji, jedini održivi strateški interes je izgradnja partnerskih odnosa, poštivanje suvereniteta BiH i vraćanje međusobnog povjerenja. Uostalom, Washingtonski i Daytonski sporazum bili su plod geopolitičke racionalnosti i savezništva koje je samo moglo donijeti mir i stabilnost zemlji.

– Za Hrvatsku i Hrvate dugoročno je izuzetno važno da odnosi između Hrvata i Bošnjaka budu što bolji. Upravo je hrvatsko-bošnjačko savezništvo omogućilo Washingtonski sporazum, vojni udar 1995. i Daytonski mirovni sporazum. Ono je tada bilo ključno za opstojnost Bosne i Hercegovine, a danas predstavlja jedan od ključnih preduvjeta njezine stabilnosti i pune političke ravnopravnosti Hrvata. Hrvati u Bosni i Hercegovini gotovo u potpunosti žive u Federaciji BiH, gdje su Bošnjaci više od tri puta brojniji. Upravo zato je u hrvatskom interesu graditi takve političke odnose u kojima će i bošnjačka politika imati jasan interes poštivati ​​načelo da svaki konstitutivni narod bira svoje legitimne političke predstavnike – napisao je Petešić.