Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan uputio je poruku u povodu 31. godišnjice genocida u Srebrenici.

U poruci koju je na komemoraciji pročitao ministar obitelji i socijalne skrbi Turske Mahinur Özdemir Goktas, Erdogan je izrazio sućut obiteljima žrtava i istaknuo da razmjere genocida potvrđuju kontinuirani napori da se ubijeni identificiraju i pokopaju.

Erdogan je istaknuo da Turska radi na jačanju svijesti o Srebrenici na međunarodnoj razini, uključujući i inicijative u Ujedinjenim narodima da se 11. juli obilježava kao dan sjećanja.

Naglasio je da je cilj ovih aktivnosti spriječiti ponavljanje sličnih zločina, ali je upozorio da događaji u Gazi pokazuju da svijet još nije naučio lekcije iz Srebrenice.

– Zločin u Gazi, koji je koštao života 73.000 nevinih ljudi, uglavnom djece i žena, pokazuje da međunarodna zajednica, nažalost, još uvijek nije izvukla potrebne lekcije iz Srebrenice – rekao je turski predsjednik i dodao:

– Za pravedniji svijet i odgovornu međunarodnu zajednicu u kojoj se niti jedan zločinac ne usudi ciljati na civile, nastavit ćemo intenzivne napore pod motom “Svijet je veći od pet”.

Istaknuo je da mir i stabilnost na Balkanu ovise o stabilnosti Bosne i Hercegovine, kao i da mir u Europi ovisi o stabilnosti Balkana. Rekao je da će Turska nastaviti pružati snažnu potporu svom teritorijalnom integritetu, suverenitetu i ustavnom poretku.

– Nastavit ćemo ulagati napore u jačanje dijaloga i pomirenja kako bi Bosna i Hercegovina ostvarila prosperitetnu budućnost – rekao je Erdogan.

U Sarajevu su se danas točno u podne oglasile sirene u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Građani su se zaustavljali, a vozači su zaustavljanjem vozila i minutom šutnje odavali počast ubijenim Srebreničanima.

Ovim simboličnim činom Sarajevo se još jednom pridružilo kolektivnom sjećanju i suosjećanju za više od 8.000 nevinih žrtava.

U mezarju Memorijalnog centra Potočari – Srebrenica danas je klanjana zajednička dženaza za 10 žrtava genocida. Dženazi, kao i svake godine na dan genocida u Srebrenici, prethodi komemoracija.

10:15 – Komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici prisustvuju brojne zvanice. Neki od njih obratili su se medijima prije službenog početka obilježavanja godišnjice genocida.

Bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i izaslanik u Domu naroda Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović prisustvuje komemoraciji. Džaferović je naglasio da je prioritet traženje masovnih grobnica kako bi se pronašle žrtve kojima se još uvijek traga.

Naglasio je kako je potrebno inzistirati na dosljednoj primjeni zakona koji kažnjava negiranje genocida i veličanje radnog zločina i zločinaca.

Predsjednik Stranke pravde i pomirenja (SPP) i ministar za pomirenje, regionalnu suradnju i društvenu stabilnost Srbije Usama Zukorlićkoji je, kako kaže, ove godine predvodio Sandžaklije na Maršu mira, istaknuo je da komemoraciji prisustvuje kao “predstavnik svog naroda” te da se danas sjećamo “najvećeg stradanja u povijesti mog naroda”.

Louis CrishockKomemoraciji nazoči v.d. visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.

– Dužni smo čuvati istinu, podržavati mir i pomirenje. Neka žrtve počivaju u miru – rekao je između ostalog Crishock.

mitropolit crnogorski Mihailo i ove godine prisustvuje komemoraciji. Na obilježavanje godišnjice genocida dolazi od 2005. godine.

– Ovo je velika svetinja, za Europu, a ne samo za Balkan – rekao je.

Jusić (Zaim) Senadrođen 1975. godine, imao je 20 godina kada je ubijen. Nestao je u julu 1995. godine na području Bratunca, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.

Baraković (Ramiz) Murizrođen 1973. godine, imao je 22 godine kada je ubijen. Nestao je na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak. Ranije je ukopan njegov brat Enver.

Musić (Edhem) Hamedrođen 1973. godine, imao je 22 godine kada je ubijen. Ubijen je u ljeto 1995. godine na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).

Alić (Šemso) Ramorođen 1965. godine, imao je 30 godina kada je ubijen. Ubijen je u Bratuncu 1995. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogovo 2001. godine.

Osmanović (Osman) Muhidinrođen 1963. godine, imao je 32 godine kada je ubijen. Nestao je u Vlasenici u ljeto 1995. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na Rijeci 2008. godine.

Ćerimović (Rahman) Husorođen 1963. godine, imao je 32 godine kada je ubijen. Nestao je na području Zvornika u ljeto 1995. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.

Nukić (Suljo) Nukorođen 1957. godine, imao je 38 godina kada je ubijen. Nestao je u Vlasenici u ljeto 1995. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan pored svoje četvero mališana.

Gušter (Alija) Ahmetrođen 1954. godine, imao je 41 godinu kada je ubijen. Nestao je na području Vlasenice, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).

Kunić (Omer) Asimrođen 1953. godine, imao je 42 godine kada je ubijen. Ubijen je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Dautović (Mustafa) Ramorođen 1939. godine, imao je 56 godina kada je ubijen. Nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Veliki broj učesnika moto i ATV marša stigao je u Potočare kako bi odali počast žrtvama genocida u Srebrenici.

Deset identificiranih žrtava bit će pokopano sutra u Memorijalnom centru, a osim sudionika moto maratona u Potočare su stigli i jahači te sudionici ultramaratona Vukovar – Srebrenica.

Među učesnicima ovogodišnjeg moto i ATV marša bio je i Mensur Memić koji je u Potočare doputovao iz Austrije. Rođen je u Zvorniku, a nakon genocida život je nastavio u Austriji.

Ovo mu je drugi put da u Potočare dolazi quadom, dok je Maršu mira prisustvovao gotovo svake godine.

Ističe da je najvažnije da se genocid nikada ne zaboravi.

– Došao sam da se genocid ne zaboravi. Ako se zaboravi, može nam se ponoviti. Velika je tuga i velika bol. Izgubili smo više od osam hiljada Bošnjaka, naših sugrađana, a ja osobno svoju rodbinu. Potrebno je da se svake godine što više ljudi okuplja i dolazi u Srebrenicu kako bi se očuvalo sjećanje na žrtve genocida – kazao je Memić.

S njim je danas bila i njegova kćerka Sara Memić, koja je kazala da za nju ova vožnja znači “da se genocid nikada ne zaboravi”.

Javna ustanova Muzej Sarajeva u Brusa bezistanu od 9. do 14. jula predstavlja dokumentarnu izložbu “Potočarska sena” fotografa Velije Hasanbegovića, povodom obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici.

Izložba se sastoji od 20 crno-bijelih fotografija nastalih u Potočarima i Srebrenici za vrijeme i nakon kolektivne dženaze, u trenucima duboke tuge, tišine i zajedništva preživjelih.

Kao dugogodišnji fotograf i svjedok suvremene bosanskohercegovačke povijesti, Velija Hasanbegović svojim objektivom bilježi djeliće stvarnosti koji nadilaze riječi i ostaju trajno svjedočanstvo ljudske patnje, dostojanstva i sjećanja.

„Sjene potoka“ nisu samo fotografije – one su glas onih koji više ne mogu govoriti i svjedočanstvo boli onih koji ostaju. Lica majki, pogledi kroz groblje i ruke koje grle znamenitosti podsjećaju nas na obvezu čuvanja istine i njegovanja kulture sjećanja.

Kultura sjećanja jedan je od najvažnijih temelja odgovornog društva. Sjećanje na genocid u Srebrenici nije samo dug prema žrtvama i njihovim obiteljima, već i trajna obaveza svih nas da istinu čuvamo, prenosimo budućim generacijama i nikada ne dopustimo da bude zaboravljena, priopćeno je iz Muzeja Sarajeva.

Ekološko društvo za uzgoj i zaštitu sitnih životinja (EDZUP) Sarajevo danas će s početkom u 9.30 sati u kompleksu Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari organizirati tradicionalni Memorijalni let golubova pismonoša povodom godišnjice genocida u Srebrenici.

– Ove godine više od 350 golubova pismonoša poletjet će nebom iznad Potočara kao simbol mira, slobode i trajnog sjećanja na nevine žrtve genocida počinjenog u julu 1995. godine. Ovaj čin predstavlja snažnu poruku da se srebrenička tragedija više i nikome ne smije ponoviti – ističu iz EDZUP-a.

Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici, položeni na deset tabuta, uz suze i molitvu ispraćeni su iz Visokog kod Sarajeva na njihovo posljednje počivalište, Memorijalni centar u Potočarima, gdje će 11. jula biti klanjana zajednička dženaza i ukop.

Prije polaska ispred poduzeća “Gradska groblja” na Visoču obitelji žrtava i građani su učenjem odlomaka iz Kur’ana, molitvama, suzama i polaganjem cvijeća na kamion s tabutima, prekrivenim zastavama BiH, odali počast i ispratili posmrtne ostatke žrtava genocida iz 1995. godine, genocida u kojem su postrojbe pod zapovjedništvom haaškog osuđenika Ratka Mladića ubile 10. više od osam tisuća u masovnim ubojstvima na više lokacija na području Srebrenice i okoline Bošnjaka.

Planirano je da se kolona nakratko zaustavi u Ilijašu i Vogošći, te u Sarajevu ispred zgrade Predsjedništva BiH, Spomen obilježja ubijenoj djeci Sarajeva, pored pijace Markale i ispred Vijećnice.

Nakon toga krenut će se prema Srebrenici, gdje je planirano zaustavljanje ispred Gradske džamije, a zatim prema Potočarima, gdje će u poslijepodnevnim satima biti dočekani tabuti s posmrtnim ostacima ubijenih žrtava.

Osamdesetogodišnja Mursa Omerović stigla je iz Amerike na ispraćaj posmrtnih ostataka žrtava genocida u Srebrenici.

– Ja sam iz Srebrenice, a sada živim u Americi. Ovo je prvi put da sam na tabut ispraćaju – rekla je kroz suze.

I sama je preživjela genocid u kojem su joj ubijeni suprug Sulejman te brojni članovi uže i šire obitelji.

– Moj muž je ubijen u genocidu, tri brata, četiri bratića, od muža Amidžići, Dajdžići, moja familija… – rekla je.

Kazala je da je danas u Visokom kako bi “ispratila sve naše stradale u genocidu”.

– Bio sam i kad je Srebrenica pala. Sve sam preživjela. Moj muž je uzet iz moje ruke, razdvojen. Tražili smo ga i nakon godina i godina našli smo ga – dodao je Mursa.

Među okupljenima je bila i Hatidža Semič iz Visokog. Kako je rekla, svake godine je tu da isprati žrtve genocida u Srebrenici.

– Ovdje sam da ispratim žrtve genocida. Ovdje smo zbog ubijenih. Svake godine sam tu, položim cvijeće i proučim Fatihu – kazala je i dodala da se nada da će “svako dočekati da nađe svoje dijete i konačno naći smiraj”.

Žrtve koje će ove godine biti pokopane bile su u dobi od 20 do 56 godina, a među njima su i trojica mladića koji su u trenutku smrti bili dvadesetogodišnjaci koji će tek sada pronaći svoj konačni mir. Riječ je o nevinim ljudima koji su ubijeni na području Vlasenice, Zvornika, Bratunca i Srebrenice, a čiji su posmrtni ostaci godinama kasnije ekshumirani iz raznih masovnih grobnica.

Posmrtni ostaci dviju žrtava pronađeni su i ekshumirani još 1997. godine, dok su posmrtni ostaci ostalih žrtava ekshumirani između 2001. i 2022. godine na lokalitetima Kamenica, Jelovačka česma, Budak, Glogova…

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je Senad (Zaim) Jusić, rođen 1975. godine, koji je u trenutku smrti imao samo 20 godina. Nestao je u julu 1995. godine na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.

Najstarija žrtva je Ramo (Mustafa) Dautović, rođen 1939. godine. Ramo je rođen u Srebrenici, nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine nakon pronalaska masovne grobnice Kamenica – Čančari. Konačni smiraj pronaći će kod ranije pokopanog brata Juse.

I ove će godine konačni mir naći sin uz oca, brat uz brata, bratić uz bratića…

Spisak imena žrtava koje će biti ukopane 11. jula u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari:

Senad (Zaim) Jusić (rođen 1975. godine, imao 20 godina kada je ubijen) – nestao u julu 1995. godine na području Bratunca, posmrtni ostaci ekshumirani 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.

Muriz (Ramiz) Baraković (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – nestao na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak.

Hamed (Edhem) Musić (rođen 1973. godine, imao je 22 godine kada je ubijen) – ubijen u ljeto 1995. godine na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).

Ramo (Šemso) Alić (rođen 1965. godine, imao je 30 godina kada je ubijen) – ubijen u Bratuncu 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.

Muhidin (Osman) Osmanović (rođen 1963. godine, imao je 32 godine kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na Rijeci 2008. godine.

Huso (Rahman) Ćerimović (rođen 1963. godine, imao je 32 godine kada je ubijen) – nestao na području Zvornika u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.

Nuko (Suljo) Nukić (rođen 1957. godine, imao je 38 godina kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan pored četvero mališana.

Ahmet (Alija) Gušter (rođen 1954. godine, imao je 41 godinu kada je ubijen) – nestao na području Vlasenice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).

Asim (Omer) Kunić (rođen 1953. godine, imao je 42 godine kada je ubijen) – ubijen na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Ramo (Mustafa) Dautović (rođen 1939. godine, imao je 56 godina kada je ubijen) – nestao na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

U Podrinje identifikacijskom projektu nalaze se posmrtni ostaci još deset identificiranih žrtava čije obitelji još nisu dale suglasnost za ukop, kao i tijela 36 žrtava koje su službeno identificirane DNK metodom, ali čije obitelji još nisu započele službenu identifikaciju.

Razlog zašto se obitelji još uvijek ne odlučuju na službenu identifikaciju i ukop uglavnom je nepotpunost kostura žrtava koji su pronađeni i identificirani. Mnogi od njih odluče čekati otvaranje novih grobova, u bolnoj nadi da će pronaći barem još jednu kost i pokopati cjelovitija tijela svojih najmilijih.

Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za 900 žrtava genocida, kao i za preostalim žrtvama čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, njih ukupno 7.566.

Nakon pada Srebrenice 11. srpnja 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske i njihove pristaše u nizu masovnih pogubljenja ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je odlukom članova obitelji u mjesna mezarja ukopano 250 žrtava.

Još uvijek se traga za više od tisuću žrtava genocida u Srebrenici.

Međunarodni sud pravde u Haagu je 2007. godine donio presudu kojom je utvrđeno da je Vojska Republike Srpske (VRS) u srpnju 1995. počinila genocid u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN-a.

Haaški tribunal, Sud BiH i pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni. Između ostalih, na doživotni zatvor osuđeni su ratni predsjednik RS-a i zapovjednik vojske tog entiteta Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici, položeni na deset tabuta, uz suze i molitvu ispraćeni su iz Visokog kod Sarajeva na njihovo posljednje počivalište, Memorijalni centar u Potočarima, gdje će 11. jula biti klanjana zajednička dženaza i ukop.

Prije polaska ispred poduzeća “Gradska groblja” na Visoču obitelji žrtava i građani su učenjem odlomaka iz Kur’ana, molitvama, suzama i polaganjem cvijeća na kamion s tabutima, prekrivenim zastavama BiH, odali počast i ispratili posmrtne ostatke žrtava genocida iz 1995. godine, genocida u kojem su postrojbe pod zapovjedništvom haaškog osuđenika Ratka Mladića ubile 10. više od osam tisuća u masovnim ubojstvima na više lokacija na području Srebrenice i okoline Bošnjaka.

Planirano je da se kolona nakratko zaustavi u Ilijašu i Vogošći, te u Sarajevu ispred zgrade Predsjedništva BiH, Spomen obilježja ubijenoj djeci Sarajeva, pored pijace Markale i ispred Vijećnice.

Nakon toga krenut će se prema Srebrenici, gdje je planirano zaustavljanje ispred Gradske džamije, a zatim prema Potočarima, gdje će u poslijepodnevnim satima biti dočekani tabuti s posmrtnim ostacima ubijenih žrtava.

Osamdesetogodišnja Mursa Omerović stigla je iz Amerike na ispraćaj posmrtnih ostataka žrtava genocida u Srebrenici.

– Ja sam iz Srebrenice, a sada živim u Americi. Ovo je prvi put da sam na tabut ispraćaju – rekla je kroz suze.

I sama je preživjela genocid u kojem su joj ubijeni suprug Sulejman te brojni članovi uže i šire obitelji.

– Moj muž je ubijen u genocidu, tri brata, četiri bratića, od muža Amidžići, Dajdžići, moja familija… – rekla je.

Kazala je da je danas u Visokom kako bi “ispratila sve naše stradale u genocidu”.

– Bio sam i kad je Srebrenica pala. Sve sam preživjela. Moj muž je uzet iz moje ruke, razdvojen. Tražili smo ga i nakon godina i godina našli smo ga – dodao je Mursa.

Među okupljenima je bila i Hatidža Semič iz Visokog. Kako je rekla, svake godine je tu da isprati žrtve genocida u Srebrenici.

– Ovdje sam da ispratim žrtve genocida. Ovdje smo zbog ubijenih. Svake godine sam tu, položim cvijeće i proučim Fatihu – kazala je i dodala da se nada da će “svako dočekati da nađe svoje dijete i konačno naći smiraj”.

Žrtve koje će ove godine biti pokopane bile su u dobi od 20 do 56 godina, a među njima su i trojica mladića koji su u trenutku smrti bili dvadesetogodišnjaci koji će tek sada pronaći svoj konačni mir. Riječ je o nevinim ljudima koji su ubijeni na području Vlasenice, Zvornika, Bratunca i Srebrenice, a čiji su posmrtni ostaci godinama kasnije ekshumirani iz raznih masovnih grobnica.

Posmrtni ostaci dviju žrtava pronađeni su i ekshumirani još 1997. godine, dok su posmrtni ostaci ostalih žrtava ekshumirani između 2001. i 2022. godine na lokalitetima Kamenica, Jelovačka česma, Budak, Glogova…

Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je Senad (Zaim) Jusić, rođen 1975. godine, koji je u trenutku smrti imao samo 20 godina. Nestao je u julu 1995. godine na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.

Najstarija žrtva je Ramo (Mustafa) Dautović, rođen 1939. godine. Ramo je rođen u Srebrenici, nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine nakon pronalaska masovne grobnice Kamenica – Čančari. Konačni smiraj pronaći će kod ranije pokopanog brata Juse.

I ove će godine konačni mir naći sin uz oca, brat uz brata, bratić uz bratića…

Spisak imena žrtava koje će biti ukopane 11. jula u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari:

Senad (Zaim) Jusić (rođen 1975. godine, imao 20 godina kada je ubijen) – nestao u julu 1995. godine na području Bratunca, posmrtni ostaci ekshumirani 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.

Muriz (Ramiz) Baraković (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – nestao na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak.

Hamed (Edhem) Musić (rođen 1973. godine, imao je 22 godine kada je ubijen) – ubijen u ljeto 1995. godine na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).

Ramo (Šemso) Alić (rođen 1965. godine, imao je 30 godina kada je ubijen) – ubijen u Bratuncu 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.

Muhidin (Osman) Osmanović (rođen 1963. godine, imao je 32 godine kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na Rijeci 2008. godine.

Huso (Rahman) Ćerimović (rođen 1963. godine, imao je 32 godine kada je ubijen) – nestao na području Zvornika u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.

Nuko (Suljo) Nukić (rođen 1957. godine, imao je 38 godina kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995. godine, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan pored četvero mališana.

Ahmet (Alija) Gušter (rođen 1954. godine, imao je 41 godinu kada je ubijen) – nestao na području Vlasenice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).

Asim (Omer) Kunić (rođen 1953. godine, imao je 42 godine kada je ubijen) – ubijen na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Ramo (Mustafa) Dautović (rođen 1939. godine, imao je 56 godina kada je ubijen) – nestao na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

U Podrinje identifikacijskom projektu nalaze se posmrtni ostaci još deset identificiranih žrtava čije obitelji još nisu dale suglasnost za ukop, kao i tijela 36 žrtava koje su službeno identificirane DNK metodom, ali čije obitelji još nisu započele službenu identifikaciju.

Razlog zašto se obitelji još uvijek ne odlučuju na službenu identifikaciju i ukop uglavnom je nepotpunost kostura žrtava koji su pronađeni i identificirani. Mnogi od njih odluče čekati otvaranje novih grobova, u bolnoj nadi da će pronaći barem još jednu kost i pokopati cjelovitija tijela svojih najmilijih.

Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za 900 žrtava genocida, kao i za preostalim žrtvama čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, njih ukupno 7.566.

Nakon pada Srebrenice 11. srpnja 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske i njihove pristaše u nizu masovnih pogubljenja ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je odlukom članova obitelji u mjesna mezarja ukopano 250 žrtava.

Još uvijek se traga za više od tisuću žrtava genocida u Srebrenici.

Međunarodni sud pravde u Haagu je 2007. godine donio presudu kojom je utvrđeno da je Vojska Republike Srpske (VRS) u srpnju 1995. počinila genocid u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN-a.

Haaški tribunal, Sud BiH i pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni. Između ostalih, na doživotni zatvor osuđeni su ratni predsjednik RS-a i zapovjednik vojske tog entiteta Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Više od tri desetljeća nakon što je nestao pokušavajući se dokopati slobodnog teritorija nakon pada Srebrenice, Nuko Nukić će konačno biti sahranjen 11. jula u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2002. godine na lokalitetu Jelovačke česme, a posljednje će počivalište pronaći kod četvorice svojih rođaka.

Nuko je imao 38 godina kada je ubijen. Nakon pada Srebrenice u srpnju 1995. krenuo je kroz šumu prema slobodnom teritoriju zajedno s tisućama muškaraca i dječaka. Bio je gluhonijem.

Njegov rođak Osman Nukić (80), koji sada živi u Sarajevu, kaže da je posljednji trag vodio do Udrča.

– Ljudi koji su bili s njim rekli su da su ga zadnji put vidjeli na Udrcu. Bio je iznenađen i uzrujan. Nakon toga mu se gubi svaki trag – ispričao je Osman za Anadoliju.

Godinama ga je obitelj tražila.

Nukina majka je dala uzorke krvi u nadi da će pronaći sina, ali nije dobila potvrdu njegovog identiteta. Umrla je početkom 2000-ih. Tek nakon njezine smrti obavljena je ekshumacija kako bi se uzeo DNK uzorak koji je potvrdio da pronađeni ostaci pripadaju Nuki.

Oko 95 posto njegovog kostura je pronađeno, ali još uvijek nedostaju dijelovi njegove čeljusti, ruke i stopala.

U genocidu u Srebrenici ubijena su ukupno 22 člana obitelji Nukić.

– Ni danas nije lako kada nekog svog sahraniš na kolektivnoj dženazi. No, s vremenom se čovjek pomiri s onim što se dogodilo. Najvažnije je da ga sahranimo i da konačno znamo gdje je – rekao je Osman.

Nuko Nukić jedna je od deset novoidentificiranih žrtava genocida koje će 11. jula biti ukopane u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Među njima je i 20-godišnji Senad Jusić, najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine, dok će neki konačni smiraj pronaći kod svojih očeva, braće ili rođaka, gotovo tri desetljeća nakon genocida.

Posmrtni ostaci dviju žrtava ekshumirani su 1997. godine, dok su ostali pronađeni između 2001. i 2022. godine na lokalitetima Kamenica, Jelovačka česma, Budak i Glogova.

Podrinje identifikacijski projekt trenutno sadrži posmrtne ostatke još deset identificiranih žrtava čije obitelji još nisu dale suglasnost za ukop, kao i posmrtne ostatke 36 žrtava identificiranih DNK analizom, ali bez službene identifikacije članova obitelji.

Razlog zašto mnoge obitelji odgađaju pokop je nepotpunost posmrtnih ostataka. Nadaju se da će otvaranjem novih masovnih grobnica biti pronađene preostale kosti njihovih najmilijih.

Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine nastavlja potragu za oko 900 žrtava genocida čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni.

Nakon pada zaštićene zone Ujedinjenih naroda u Srebrenici 11. srpnja 1995. godine, pripadnici Vojske Republike Srpske i njihove prateće snage ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je oko 250 žrtava, prema želji njihovih obitelji, ukopano u mjesna mezarja.

Međunarodni sud pravde je 2007. godine presudio da su u Srebrenici u srpnju 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske počinili genocid.

Međunarodni i domaći sudovi do sada su za genocid i druge ratne zločine u Srebrenici osudili 54 osobe na ukupno 781 godinu zatvora i pet doživotnih kazni. Među osuđenima na doživotni zatvor su bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić i ratni zapovjednik Vojske Republike Srpske Ratko Mladić.

Povodom 31. godišnjice genocida u Srebrenici, Žene u crnom organiziraju 10. srpnja stajanje u crnom i šutiranje na Trgu Republike u Beogradu od 19.30 sati. do 20:30 sati. Scenska akcija “Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici” bit će izvedena uz podršku umjetničkog kolektiva Škart i organizacija civilnog društva.

Kako ističu iz Pokreta Žena u crnom, genocid u Srebrenici je najveći ratni zločin nakon Drugog svjetskog rata u Europi.

– Režim Slobodana Miloševića je suučesnik u genocidu pružajući ogromnu političku, vojnu i logističko-financijsku pomoć Vojsci Republike Srpske – naveli su.

Podsjećaju da je država Srbija presudom Međunarodnog suda pravde (2007.) proglašena odgovornom za kršenje Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida.

Na Haaškom sudu je, prema navodima ovog pokreta, nedvojbeno dokazana individualna kaznena odgovornost velikog broja pripadnika srpskih oružanih formacija i političkih institucija koji su djelovali u duhu ostvarenja velikosrpskog teritorijalnog projekta, a dio tog projekta bio je i genocid u Srebrenici.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je 23. svibnja 2024. godine Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Srbija je glasala protiv, dok su sve zemlje bivše Jugoslavije glasale za Rezoluciju. Rezolucijom je, između ostalog, 11. srpnja proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, a negiranje genocida kvalificirano je kao kazneno djelo.

– Umjesto hitnog usvajanja Rezolucije UN-a kao izuzetne moralne i političke šanse da država i društvo skinu ljagu s imena Srbije u regiji i svijetu, srpski režim predvođen Aleksandrom Vučićem nastavlja bjesomučnu, brutalnu kampanju protiv Rezolucije, strahujući domaću javnost da se priznavanjem genocida srpski narod proglašava genocidnim. Ovakvim grubim manipulacijama režim i njegovi mediji pokušavaju cijeli narod pretvoriti u taoce zločinačke politike koju su devedesetih vodili Miloševićevi nacionalsocijalisti uz svesrdnu podršku Šešeljevih i Vučićevih radikala – navodi se u priopćenju Žena u crnom.

Navode da je u Srbiji i dalje aktivna državna politika negiranja genocida te da država nastavlja štititi i veličati ratne zločince.

“Nažalost, u javnom prostoru prevladava odsustvo suosjećanja sa žrtvama genocida jer većina društva slavi ratne zločince i smatra ih herojima, osuđujući ih na moralnu propast i krajnje neizvjesnu budućnost”, ističu.

Pokret traži da se prizna genocid u Srebrenici, prije svega kao čin poštovanja dostojanstva žrtava, ali i kao šansa da se Srbija pridruži zajednici demokratskih zemalja Europe i svijeta.

– Da predsjednik i svi drugi predstavnici države prestanu s negiranjem genocida i svih drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini i šire, da se negiranje genocida i svih zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina okvalificira kao kazneno djelo, da se 11. juli proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici, da se murali slave ratnog zločinca Ratka Mladića osuđenog za genocid u Srebrenici. ukloniti širom Srbije, te da država Srbija prestane s politikom izazivanja regionalne nestabilnosti miješanjem u unutrašnje stvari susjednih država – ističu iz Pokreta.

U skladu s politikom solidarnosti i odgovornosti, Žene u crnom će 11. srpnja sudjelovati na komemoraciji/dženazi u Potočarima, gdje će zajedno s obiteljima žrtava genocida u Srebrenici prisustvovati ukopu posmrtnih ostataka žrtava, priopćeno je iz Pokreta Žena u crnom.