Mnogi radnici u Federaciji BiH nisu sigurni hoće li dobiti otpremnine kada odu u mirovinu.

Budući da Opći kolektivni ugovor ne postoji godinama, njihovo pravo ovisi o granskim ugovorima i aktima poduzeća. U ovom tekstu pokušat ćemo dati informacije kako provjeriti stanje i izračunati omjer te napisati što zakon kaže.

Zakon o radu u Federaciji BiH nije do kraja jasan, pa je odluka o otpremninama pri odlasku u mirovinu u ovom entitetu prepuštena sindikatima i poslodavcima.

Naime, ako pojedina grana/sektor ima potpisan kolektivni ugovor te je utvrđeno da su poslodavci u toj grani dužni isplatiti otpremninu radnicima koji su stekli uvjete za mirovinu ili ako je poslodavac svojim pravilnikom predvidio isplatu otpremnine.

Podsjetimo, radnici na području Federacije BiH od 2017. godine nemaju potpisan Opći kolektivni ugovor, jer je prethodni potpisan 2016. godine prestao važiti godinu dana kasnije.

Otpremnine su jedno od pitanja u kojima poslodavci često nisu sigurni što je radnopravna obveza, a što porezni tretman.

Kratak odgovor glasi: otpremnine u Federaciji BiH mogu biti neoporezive, ali samo ako se isplaćuju pod propisanim uvjetima i do propisanog iznosa.

Ako se isplati više od neoporezivog limita, razlika se smatra oporezivim dohotkom zaposlenika.

Prema Zakonu o radu FBiH, radnik ima pravo na otpremninu ako je s poslodavcem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i ako mu poslodavac otkaže ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada.

Izuzetak su slučajevi kada se ugovor o radu otkazuje zbog povrede obveza iz radnog odnosa ili neispunjavanja obveza iz ugovora o radu od strane radnika.

Visina otpremnine utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

No, Zakonom je propisano da otpremnina ne može biti manja od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

Također, otpremnina ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Tako kaže član 111. Zakona o radu u FBiH.

Prema Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dohodak, otpremnina u slučaju otkaza ugovora o radu ne oporezuje se porezom na dohodak ako se isplaćuje do iznosa koji odgovara 70 posto prosječne mjesečne plaće u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca koji isplaćuje otpremninu.

To znači da je potrebno utvrditi prosječnu mjesečnu plaću radnika u posljednja tri mjeseca, broj navršenih godina rada kod poslodavca, visinu otpremnine koja se isplaćuje te prelazi li isplaćeni iznos neoporezivi limit.

Radnik je kod poslodavca proveo šest navršenih godina. Prosječna mjesečna plaća u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora iznosi 1.500 KM.

Neoporezivi limit izračunava se na sljedeći način:

1.500 KM × 70% = 1.050 KM po godini rada

1.050 KM × 6 godina = 6.300 KM

U ovom primjeru otpremnine do 6.300 KM mogu biti neoporezive uz ispunjenje drugih zakonskih uvjeta.

Ako poslodavac uplati 7.000 KM, onda je 6.300 KM neoporezivi dio, dok se preostalih 700 KM smatra oporezivim dohotkom i podliježe obračunu poreza na dohodak.

Dok se europska politička arhitektura trese pod pritiskom rata i energetske krize, Viktor Orbán uspio je ono što je malo tko mislio da je moguće – postao je najizoliraniji čovjek u Bruxellesu, a ujedno i najglasniji sugovornik Moskve.

Analiza Politico oslikava portret vođe koji više ne pokušava sjediti na dvije stolice, već aktivno gradi vlastiti most do Kremlja, dok europski saveznici taj most vide kao opasnu pukotinu u zajedničkoj obrani.

Srž Orbánove politike, navodi Politico, nije samo ideološka ljubav prema Istoku, već hladna matematička računica.

Ruski plin i naftu koristi kao infuziju za mađarsko gospodarstvo, a blokade u Bruxellesu koristi kao žetone za poker.

Svaki put kad Mađarska uloži veto na pomoć Ukrajini, pravi cilj je isti – prisiliti Europsku komisiju da popusti stisak i oslobodi milijarde eura zamrznutih zbog problema s vladavinom prava.

To je trgovina u kojoj Budimpešta nudi mir unutar EU, ali po vrlo visokoj cijeni.

Politico ističe da Orbánova samoproglašena “misija mira” izaziva više podsmijeha nego divljenja u ostatku Europe.

Dok putuje u Moskvu predstavljajući se kao glas razuma, europski čelnici vide to kao klasičnu ulogu “trojanskog konja”.

Njegova bliskost s Putinom više nije samo diplomatski kuriozitet – postala je sigurnosni rizik.

Zbog straha od curenja povjerljivih informacija u Kremlj, Mađarska se polako gura s ruba obavještajnog stola i ostaje partner samo na papiru.

Možda je najbolnija točka ove analize spoznaja Orbánove usamljenosti. Čak su mu i povijesni partneri, poput Poljske, okrenuli leđa.

Nekadašnja osovina koja je prkosila Bruxellesu se raspala, a Mađarska je ostala “otok” koji prkosi strujama.

Orbán se kladi da će se geopolitički vjetrovi promijeniti – u očekivanju eventualnih promjena u Washingtonu i jačanja desnice u Europi – ali do tada njegova igra ostaje opasan ples na rubu ponora.