Adnan Šerak je osuđen na godinu dana zatvora zbog kaznenog djela ugrožavanja sigurnosti, a nakon izricanja presude pušten je na slobodu jer više nisu postojali zakonski razlozi za njegovo zadržavanje.

Ovu informaciju potvrdio je za Hayat.ba njegov branitelj, odvjetnik Omar Mehmedbašić, koji je pojasnio da je pritvor ranije bio određen zbog opasnosti od bijega, ali da nakon okončanja sudskog postupka ta mjera više nije potrebna.

Presudu je izrekla sutkinja Općinskog suda u Sarajevu Dženana Sipović, kojom je Šerak proglašen krivim i osuđen na godinu dana zatvora.

Sud je po okončanju postupka zaključio da više nema razloga za nastavak pritvora koji mu je prethodno određen jer je u bijegu.

Šerak je nakon odluke suda napustio pritvor i branit će se sa slobode, a kazna će se izvršavati po pravomoćnoj sudskoj odluci.

Šerak je ranije bio osumnjičen, a potom i optužen za ugrožavanje sigurnosti zbog napada na jednu osobu na području općine Ilijaš.

Nakon tog događaja nije se odazivao nadležnim organima, zbog čega je MUP Kantona Sarajevo za njim raspisao potragu, a sud mu odredio pritvor.

Policija je tragala za njim, te je nakon određenog vremena lociran na području Mostara. Prilikom pokušaja uhićenja u naselju Vrapčići uspio je pobjeći policajcima.

No, potraga je sutradan prekinuta kada ga je kraj glavne ceste skrivenog u grmlju uočio prolaznik koji ga je prepoznao i obavijestio policiju. Nakon toga je uhićen i predat pripadnicima MUP-a Kantona Sarajevo.

Vrhovni sud RS-a donio je presudu kojom se poništava odluka Vlade RS-a o dodjeli koncesije za istraživanje uglja na ležištu “Bukova kosa” kod Prijedora, saopćeno je iz Centra za životnu sredinu.

Presuda je donesena u postupku izvanrednog preispitivanja odluka nižestupanjskog suda u kojem su tužbe Centra za okoliš (Centar) i mještana Bukove kose, podnesene 2023. protiv odluke o dodjeli koncesije za istraživanje ugljena, odbijene kao neosnovane, javlja Federalna.ba.

Podsjećamo, Centar i mještani podnijeli su tužbe Okružnom sudu u Banjoj Luci protiv osporene odluke Vlade o izboru najpovoljnijeg ponuđača i dodjeli koncesije za istraživanje ugljena na lokalitetu “Bukova kosa”.

Razlozi tužbe bili su, između ostalog, nepostojanje legitimne javne politike, odnosno nepostojanje odgovarajućeg uključivanja zainteresirane javnosti kako u postupak dodjele koncesije tako i u postupak obveznog ažuriranja koncesijske politike.

Kao što smo ranije naveli, Dokument o politici davanja koncesija u Republici Srpskoj prvi i posljednji put donesen je 2006. godine, na period od tri godine. No, novi dokument ni nakon 20 godina nije usvojen.

U tužbama je stoga istaknuto da Vlada nije imala odgovarajuću pravnu osnovu za davanje koncesije, niti je unatoč tome javnosti omogućen pristup odlučivanju prilikom davanja ove koncesije. O svemu je održana i medijska konferencija koja nije spriječila realizaciju istraživanja, a potom i otvaranje rudnika na Bukovoj kosi.

Danas, tri godine kasnije, Vrhovni sud ukinuo je negativnu odluku nižeg suda i odlučio u korist tužitelja. Prema stajalištu Vrhovnog suda, javnost je imala legitiman pravni interes za osporavanje Vladine odluke koja nije u skladu s materijalnim propisom, a koja uz to nosi i rizik za pravo građana na zdrav okoliš.

Općinski sud u Sarajevu izrekao je danas uvjetnu osudu Amiru Pašiću Faći zbog kaznenog djela ugrožavanja sigurnosti na štetu Ajdina Brkovića iz Sarajeva.

Pašić je osuđen na kaznu zatvora od četiri mjeseca koju neće odslužiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, javlja Hayat.

Tužiteljstvo Kantona Sarajevo ranije je priopćilo da je Pašić tijekom 2023. i 2024. godine preko društvene mreže TikTok upućivao prijetnje Brkoviću, između ostalog: “Kad vas prvi put vidim, ubit ću vas, djeco moja”.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.

Podsjećamo, Pašić je prošli tjedan nepravomoćno osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog kaznenog djela psihičkog zlostavljanja putem interneta.

Proglašen je krivim jer je tijekom 2025. godine, koristeći društvene mreže TikTok i YouTube, uvredljivim i prijetećim porukama povrijedio dostojanstvo više osoba, među kojima su četiri novinara, zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH i ministar unutarnjih poslova FBiH, čime je, prema presudi, povrijeđen njihov psihički integritet.

Prema dostupnim informacijama, Pašić je na slobodi do pravomoćnosti sudskih odluka.

Sud BiH sutra će izreći prvostupanjsku presudu u predmetu Milodrag Glušac, Ranko Babić, Ranko Došenović, Zdravko Panić, Triva Vukić, Milan Vukić, Slobodan Knežević i Milorad Obradović.

Svi oni se terete za kazneno djelo zločin protiv čovječnosti, odnosno za sudjelovanje u protuzakonitom zarobljavanju i zatvaranju 120 muškaraca u Dom u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu u Ljubiji, te njihovo mučenje i ubojstvo počinjeno krajem srpnja 1992. godine.

Potvrđenom optužnicom tereti ih se da su u razdoblju od 27. do 30. srpnja 1992. godine ili približno tog dana sudjelovali u širokom i sustavnom napadu vojske i policije. Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a potom i Republike Srpske, usmjeren protiv bošnjačkog i hrvatskog stanovništva općine Prijedor.

– Znajući za taj napad i da su svojim djelovanjem dio tog napada, svjesno i bitno doprinoseći udruženom zločinačkom pothvatu civilnih i vojnih vlasti općine Prijedor, sudjelovali su u progonu civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa područja općine Prijedor, odnosno sela Rizvanovići, Rakovčani, Zecovi, Čarakovo, Hambarine, Bišćani, Briševo, Kozarac, kao i iz drugih mjesta sa područja općine Prijedor.

Činili su to nezakonitim zatvaranjem i lišavanjem slobode, progonom na diskriminatornoj osnovi, nacionalnoj, političkoj i vjerskoj pripadnosti.

U sklopu toga počinili su djela ubojstava, mučenja, premještanja i deportacija, koja su rezultirala ubojstvima najmanje 100 civila bošnjačke nacionalnosti – navodi se u optužnici.

Milodrag Glušac je optužen da je zločine počinio u svojstvu zamjenika komandanta 6. ljubljanskog bataljona 43. brigade VRS, Ranko Došenović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost, Ranko Babić prvi operativac bataljona i savjetnik komandanta Rade Bilbije, a ostali optuženi su bili pripadnici navedenog bataljona, tj. pripadnici vojne i civilne policije.

Izricanje presude zakazano je za 11 sati u sudnici 4 Suda BiH.

Njemački sud osudio je Danielu Klette, bivšu članicu frakcije Crvene armije, poznatu i kao skupina Baader-Meinhof, na 13 godina zatvora zbog oružanih pljački počinjenih tijekom tri desetljeća skrivanja naočigled.

Dugo najtraženija žena u Njemačkoj, Klette je bila posljednja članica krajnje ljevičarske terorističke mreže koja je još uvijek bila u bijegu prije nego što je uhićena u svom domu u Berlinu u veljači 2024.

Nakon 14-mjesečnog suđenja pod jakim osiguranjem, regionalni sud u Verdunu proglasio ju je krivom za šest točaka optužnice za tešku pljačku u vezi s otmicom radi otkupnine i posjedovanjem vojnog oružja.

67-godišnjak je osuđen za pljačke počinjene od 1999. do 2016. nakon raspuštanja RAF-a, s namjerom financiranja preostalih bjegunaca u podzemlju.

– Pljačke su izvedene uz podjelu rada i na vrlo konspirativan način – rekao je predsjedavajući sudac Lars Engelke, piše Guardian.

Dok je sud izricao presudu, Klette je pasivno slušala buku koja je izbijala javnom galerijom, izvijestili su lokalni mediji.

Navijači su zviždali sucima i skandirali: “Sloboda za Danielu”. Skupina pristaša okupila se ispred sudnice ranije tog dana držeći transparente na kojima je pisalo “solidarnost s Danielom”.

Klette je provela više od 30 godina izbjegavajući policiju dok je nisu pronašli da živi pod pseudonimom u glavnom gradu Njemačke.

Policajci su otkrili zalihu oružja i lažnu bazuku u njezinu stanu u okrugu Kreuzberg, gdje je živjela gotovo 20 godina, kao i krivotvorene osobne dokumente, perike, zlato i 240.000 eura u gotovini za koje se vjeruje da su prihodi od pljački.

Tužitelji – koji su tražili maksimalnu kaznu od 15 godina – rekli su da su Klette i njezini suučesnici, Burkhard Garweg, 57, i Ernst-Volker Staub, 72, ciljali na cash and carry vozila i supermarkete u tri države. Vjeruje se da je trojac pobjegao s više od dva milijuna eura.

Istražitelji su rekli da su pronašli DNK oba muškarca u Kletteinu stanu kad je uhvaćena, uključujući i na električnoj četkici za zube. Staub i Garweg još su na slobodi.

Obrana se zalagala za njezino oslobađanje, rekavši da nema dokaza o njezinoj umiješanosti u pljačke i da optužbe za oružje ne zaslužuju ništa više od uvjetne kazne.

Na početku postupka u ožujku 2025., sada već sijeda Klette prekinula je šutnju kako bi se usprotivila onome što je nazvala politički motiviranim suđenjem i obećala da će ostati predana borbi protiv “kapitalizma i patrijarhata”.

Posljednjom pravomoćnom presudom Višeg privrednog suda u Banjoj Luci, BHRT je dužan RTRS-u isplatiti iznos od 7.391.250 KM na ime duga za korištenje fiksnih radio veza.

Također, temeljem pravomoćne presude, sud je presudio da BHRT-u na ime zakonske zatezne kamate treba isplatiti isti iznos glavnice, 7.391.250 KM.

Na osnovu raspodjele prihoda od marketinga, BHRT je dužan RTRS-u isplatiti 2.017.727,85 KM i 844.030,61 KM na ime kamata za isto razdoblje.

U odluci suda je navedeno da je BHRT dužan RTRS-u na ime troškova parničnog postupka isplatiti iznos od 119.675,15 KM, a sve u roku od 30 dana od dana prijema presude.

To znači da je BHRT dužan RTRS-u isplatiti više od 17,7 milijuna KM (17.763.933,61 KM).

Istom presudom Viši privredni sud u Banjoj Luci odbio je žalbu BHRT-a, priopćio je RTRS.

Viši privredni sud u Banjoj Luci potvrdio je u travnju ove godine presudu Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci, prema kojoj je RTRS dužan BHRT-u isplatiti 5,5 milijuna maraka na ime rapsodije prihoda od RTV takse.

Sarajevski poduzetnik Zijad Blekić osuđen je prvostupanjskom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu na 13 godina zatvora zbog milijunskih prijevara dionica, pranja novca i organiziranog kriminala.

Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je u lipnju 2021. godine optužnicu Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo protiv 19 osoba u predmetu “Profit”.

Osim Blekića, optužnica je podignuta protiv Edina Dizdara, Armina Mulahusića, Davera Halilbegovića, Hasana Čelama, Muharema Bajrića, Ramiza Bibića, Nasera Dace, Jasmina Jusufranića, Smiljke Jusufranić, Branislava Petrovića, Mirsada Imamovića, Edina Muftića, Alena Murguza, Elme Mulahusić, Edine Halilbegović, Azre. Blekić Aydogan, Hamdije Zvrko i Husein Zvrke. Svi optuženi proglašeni su krivima, javlja on Istraga.ba.

Teretilo ih se za organizirani kriminal, zlouporabu položaja, pranje novca, prijevare u gospodarskom poslovanju i dr. Tereti ih se da su od 2006. do 2014. godine organizirali skupinu koja je fiktivnom kupnjom dionica, manipulacijom tržištem kapitala i izvlačenjem novca fiktivnim pravnim poslovima pribavila protupravnu imovinsku korist od oko 30 milijuna maraka.

Zijad Blekić je bio jedan od prvih ljudi u Bosni i Hercegovini koji su trgovali dionicama. Istraga u slučaju “Profit” pokrenuta je 2010. godine, a među osumnjičenima su bili biznismen Blekić, bivši predsjednik Komisije za vrijednosne papire FBiH Hasan Ćelam i Blekićev saradnik Edin Dizdar.

Podizanju optužnice protiv Blekića i ostalih prethodila je složena istraga koju je Tužiteljstvo KS u suradnji s Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA) započela 2010. godine. Sud je još u fazi istrage, a na prijedlog Tužiteljstva KS blokirao je više od sedam milijuna maraka koji su se nalazili na računima osumnjičenih i njihovih firmi. U optužnici su postupajući tužitelji predložili oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom u višemilijunskom iznosu.

Pred Vrhovnim sudom FBiH potvrđena je presuda Kantonalnog suda u Tuzli kojom je optuženi Emir Selimović osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora od 45 godina zbog ubistva supruge i sina na podmukao način.

Time je ova presuda postala pravomoćna, potvrđeno je iz Kantonalnog suda u Tuzli.

Selimović je pred tuzlanskim sudom proglašen krivim u septembru prošle godine ubiti supruga Inela Selimović i malodobni sin, počinio 12. februara 2025. godine u zajedničkom stanu u Kalesiji.

Zločin je počinjen na podmukao način dok su žrtve spavale, zadavljene su do smrti.

– Selimović se optužnicom tereti da je u vremenu od tri do šest sati ujutro u obiteljskom stanu u Kalesiji, dok su njegova supruga i sin spavali, na podmukao način iskoristio njihovu nesposobnost da se brane i rukama ih stezao za vratove sve dok nisu prestali disati i nastupila njihova smrt uslijed gušenja. Nakon počinjenja kaznenih djela pobjegao je automobilom u vlasništvu supruge te se nekoliko dana skrivao od policije i istražnih organa – stoji u optužnici, odnosno presudi.

Njega su 17. veljače lišili pripadnici MUP-a RS, PS Prnjavor, na području Gornje Mravice kod Prnjavora, nakon intenzivne potrage i niza operativno-istražnih radnji provedenih u koordinaciji sa istražiteljima Sektora kriminalističke policije MUP-a TK u cilju njegovog lociranja i lišenja slobode.

Za ubojstva supruge i 14-godišnjeg sina sud mu je odredio pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od po 44 godine, a zatim ga je, primjenom odredaba stjecanja, osudio na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u zakonskom maksimumu od 45 godina.

Kantonalni sud odbio je žalbu Naše stranke i u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu kojom se ova stranka obvezuje da federalnom zastupniku SAD-a Salki Zildžiću isplati 3.000 KM na ime odštete zbog klevete i da ukloni sporni tekst objavljen na stranici stranke. Naša stranka je to jučer učinila.

Riječ je o tekstu pod naslovom “Prodaja obavještajnih podataka je veleizdaja države”, objavljenom 24. rujna 2024. godine, u kojem se Zildžić dovodi u vezu s navodnim posjedovanjem počasne iskaznice Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine (OSABiH), kao i optužbama za zlouporabu obavještajnih podataka.

Iz obrazloženja pravomoćne presude kojom je Naša stranka izgubila spor protiv Salke Zildžića proizlazi niz detalja koji su bili ključni da sud zaključi da se radi o kleveti, a ne o legitimnom političkom komentaru ili javnoj kritici.

Sud je posebno apostrofirao činjenicu da je sporni tekst objavljen 24. rujna 2024. godine, odnosno gotovo godinu dana nakon što se u javnosti prvi put pojavila priča o navodnoj osobnoj iskaznici OSA-e BiH. Prema ocjeni suda, upravo je taj vremenski odmak bio bitan jer se u međuvremenu doznalo da nema službene potvrde da je Zildžiću ikada izdata takva kartica.

U presudi se navodi da su mediji u rujnu 2023. objavili informaciju o navodnoj osobnoj iskaznici nakon Zildžićevog uhićenja u Srbiji, ali da je ta informacija kasnije ozbiljno dovedena u pitanje. Sud podsjeća da je Zildžić održao konferenciju za novinare na kojoj je tvrdio da se radi o fotomontaži napravljenoj u Photoshopu, te da nikada nije posjedovao službenu ili počasnu iskaznicu OSA-e.

Jedan od ključnih momenata je činjenica da je Sabina Ćudić 2023. godine, kao članica saborskog Povjerenstva za nadzor nad radom OSA-e, zatražila da se utvrdi jesu li takve iskaznice uopće izdavane, kome su dodijeljene i postoji li mogućnost njihove zlouporabe.

Jedan od bitnijih detalja iz obrazloženja presude odnosi se na ocjenu dokaza koje je optuženik ponudio tijekom postupka. Drugostupanjski sud je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno analizirao sve izvedene dokaze, pojedinačno iu njihovoj međusobnoj povezanosti, te da nije bilo povreda postupka niti povrede načela jednakosti stranaka, kako se žalbom naše stranke nastojalo pokazati.

Sud je odbacio tvrdnje optuženog da su zanemareni materijalni dokazi, među kojima su tekstovi objavljeni u medijima u rujnu 2023. godine i priopćenje Ministarstva sigurnosti BiH u kojem se tvrdi da je kod Salke Zildžića pronađena počasna iskaznica OSA-e BiH.

No, sud je utvrdio da se te objave temelje na fotografiji za koju je Zildžić na konferenciji za novinare 27. rujna 2023. ustvrdio da je fotomontaža napravljena u Photoshopu. Ključnom je ocijenjena činjenica da je Naša stranka sporni tekst objavila tek godinu dana kasnije, u vrijeme kada, prema ocjeni suda, više nije bilo dokaza da je takva osobna iskaznica ikada postojala, da je Zildžiću izdana niti da se protiv njega po tom osnovu vodi bilo kakav postupak.

Upravo zbog toga, sud je zaključio da se tuženik ne može pozivati ​​na prethodne medijske objave kao opravdanje za objavljivanje osporenih tvrdnji.

Sud je to ocijenio kao posebno značajnu okolnost, navodeći da je optuženik imao “vrlo dostupne kanale provjere”, uključujući i informacije unutar vlastitih političkih struktura, ali da niti jedan od tih mehanizama nije korišten prije objave.

Sud je također zaključio da tuženi tijekom parničnog postupka nije ponudio materijalne dokaze koji bi potvrdili da Zildžić zaista posjeduje originalnu OSA karticu.

Medijske objave, političke objave i izjave trećih osoba ocijenjene su nedostatnima, jer ne predstavljaju službenu potvrdu ili dokaz vjerodostojnosti navodne osobne iskaznice.

Sud je dodatno cijenio činjenicu da je Zildžić nakon objave uputio zahtjev za ispravak i demanti, ali da tuženi nije reagirao niti uklonio sporni sadržaj, čime je, prema ocjeni suda, iskazan nedostatak profesionalne pažnje i dobre namjere.

Zildžić je u iskazu naveo da mu je tekst nanio ozbiljnu političku i osobnu štetu, jer je ponovno otvorio aferu za koju je mislio da je završena 2023. godine. Sud je prihvatio njegovo svjedočenje, uz obrazloženje da je sasvim prirodno da objava u kojoj se političar povezuje s prodajom obavještajnih podataka i zlouporabom osobnih iskaznica uzrokuje duševnu bol, narušava ugled i dodatni pritisak u javnosti.

U konačnici je drugostupanjski sud zaključio da se Naša stranka u ovom slučaju ne može pozivati ​​na slobodu govora niti na javni interes, jer javni interes, stoji u presudi, ne može biti opravdanje za objavljivanje neprovjerenih i netočnih informacija. Zbog toga je žalba odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena u cijelosti.

Sud BiH jutros je nakon glavnog pretresa donio i javno objavio presudu kojom je optuženi Ljubomir Kalaba, bivši direktor Ureda za veterinarstvo BiH, oglašen krivim za zlouporabu položaja ili ovlasti.

Sud BiH ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, potvrđeno je iz Suda.

Kalaba je oglašen krivim da je kao ravnatelj Ureda za veterinarstvo BiH, iako je bio svjestan da bi primjenom službenih ovlasti mogla nanijeti materijalnu štetu privrednom subjektu, a htjeo to učiniti, 13. veljače 2020. godine donio Uputu o privremenoj zabrani izdavanja i potpisivanja veterinarsko-zdravstvenih uvjerenja za odobreni objekt “MI Rakitno” doo.

Temeljem toga, Uprava za inspekcijske poslove Županije Zapadnohercegovačke zabranila je izdavanje veterinarsko-zdravstvenih uvjerenja za odobreni izvozni objekt „MI Rakitno“ doo u Posušju.

Na taj je način, navodi se u optužnici, spriječio taj poslovni subjekt u izvozu i prodaji već pripremljenog svježe ohlađenog junećeg mesa u Tursku, koji je bio planiran za 14. veljače 2020. godine, u količini od 41.785,78 kilograma.

Zbog trajanja navedene zabrane, te usprkos nastojanju tvrtke “MI Rakitno” da u narednom razdoblju očuva zdravstvenu ispravnost mesa držanjem na odgovarajućem temperaturnom režimu, došlo je do kvara zbog duljeg stajanja.

Kalaba je ovim poduzećem pričinio materijalnu štetu u vidu neplaćanja ugovorene kupoprodajne cijene, odnosno vrijednosti robe u iznosu od 407.829,21 KM, kao i plaćenih troškova upravnog postupka za otpis i uništenje robe u iznosu od 3.844,29 KM, što predstavlja štetu u ukupnom novčanom iznosu od 411.673,50 KM.

Protiv ove presude dopuštena je žalba vijeću Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana od dana prijema pismenog zahtjeva.