Kako je slučaj Viadukt razotkrio organizirani financijski inženjering u kojem je fiktivna slovenska tvrtka, bez ikakvih tehničkih i ekonomskih kapaciteta, poslužila kao paravan za legalizirano izvlačenje 110 milijuna KM iz proračuna Bosne i Hercegovine?

Bosna i Hercegovina je prošle godine iz proračuna morala isplatiti 110 milijuna KM slovenskoj tvrtki Viaduct na ime odštete utvrđene kroz arbitražni postupak koji je ova tvrtka pokrenula protiv Bosne i Hercegovine.

Podsjetimo, cijeli spor nastao je nakon što je Vlada RS raskinula ugovor o koncesiji za izgradnju hidroenergetskog sustava na Vrbasu, pa je slovenska strana pokrenula arbitražni postupak za naknadu štete.

Dobili su spor, Vlada RS je Vijaduktu trebala isplatiti blizu 90 milijuna KM odštete. Istovremeno, Vlada RS-a se sporazumom s Vijećem ministara BiH iz 2017. godine obvezala bezuvjetno ispunjavati svoje obveze, te preuzeti troškove arbitraže i isplatiti odštetu.

Ona to nije učinila. Ignorisali su ranije apele Vijeća ministara BiH na ovaj sporazum. Nakon što je BiH konačno iz proračuna isplatila cijeli dug Viaductu, tvrtka je prodana za samo milijun eura vlasniku koji je jedan od najvećih poreznih dužnika u Sloveniji.

O pozadini cijelog slučaja, mogućim skrivenim interesima i pitanjima na koja još nema odgovora, navodnoj umiješanosti Milorada Dodika i njegovog sina Igora Dodika, za Faktor govori Primož Cirman, ugledni slovenski istraživački novinar i urednik portala Necenzurirano.si, koji je istraživao ovu aferu i došao do zanimljivih informacija.

Cirman je rekao da 56 milijuna eura iz BiH nije otišlo na račun Viaducta, nego na neki američki račun, te da se iz bilanci ove tvrtke vidi da je na njihov račun stiglo, možda, četiri ili pet milijuna eura, a sve ostalo je otišlo na neke račune u drugim državama.

– Gdje je na kraju završio novac, ne možemo znati, to je pitanje za istražne organe u Sloveniji, ali i u BiH – rekao je Cirman.

Ističe da je pitanje svih pitanja kako je Viaduct uopće mogao dobiti taj ugovor s RS-om, odnosno BiH, jer oni nisu imali nikakvog posla, a imali su neke minimalne prihode.

– Daleko od toga da je to bila tvrtka koja je bila sposobna izvesti takav posao koji košta blizu 156 milijuna eura. U proteklih desetak godina imali ste veliki broj primjera firmi koje su htjele imati koncesiju za vodu u BiH i nisu je mogle dobiti, a išlo im je dobro, a Viadukt se pojavi odjednom, dobije taj posao niotkuda i mislim da je to bio početak te priče koja ima mnogo više pitanja nego odgovora. A drugo važno pitanje je zašto je koncesija raskinuta nakon devet godina – objašnjava Cirman.

Dodaje da je razlog očit jer su neki dobili informaciju da Viadukt nije u stanju bez problema izvesti ovaj projekt. Bilo je to 2013. godine, a ni 2004. ili 2005., kada je dobio koncesiju, nije uspio realizirati projekt.

– Zbog firme koja nije bila u stanju provesti proces porezni obveznici u BiH izgubili su ogroman novac i platili 56 milijuna eura nekim ljudima za koje ni ne znaju tko su – kazao je Cirman.

Na pitanje kako su Milorad Dodik i vlast u RS-u upleteni u ovu “prevaru decenije”, o čemu se dugo spekuliralo, a što je pokazalo istraživanje njegovog portala, Cirman ističe da su pronašli dvije poveznice, koje, kako je istaknuo, nisu dokaz, ali jesu indicije.

– Prva verzija bio je slovenski odvjetnik i stečajni upravitelj Damjan Belić, koji je bio na nekim razgovorima u vezi s tvrtkom Viadukt, doznajemo iz provjerenih izvora. Radio je u ime te tvrtke i na nekim se sastancima predstavljao kao njihov predstavnik, a prije 18 godina bio je vlasnik zaštitarske tvrtke iz Bijeljine koja je bila povezana s najužim krugom Milorada Dodika.

Još jedna poveznica je da je sjedište Viaducta u Portorožu, to je slovenska obala koja nije jako duga, duga je 43 kilometra, malo je duža od bosanske obale, ali zapravo u toj maloj regiji postoji nekoliko kuća, a nekada je čak bilo i nekoliko jahti koje su bile u vlasništvu ljudi iz kruga Milorada Dodika, odnosno koji su bili vrlo bliski suradnici njegovog sina Igora Dodika – rekao je Cirman.

Kaže da je novac koji je dala BiH otišao u nepovrat i da je uzet na potpuno legalan način, kroz neke sudske sporove koje je država izgubila.

– Ali problem je što je dovelo do tog sudskog spora, što se radilo prije i što se sada događa. Imate tvrtku koja dobije spor i ne dobije 56 milijuna eura na svoj račun, nego na račun negdje u SAD-u, a kada se ta transakcija izvrši, tako tvrtka mijenja vlasnika, a vlasnik postaje netko tko se profesionalno bavi gašenjem tvrtki – rekao je Cirman.

Ističe kako smatra da je ta slovenska tvrtka bila “paravan” za neke druge igrače. Ističe da je pitanje je li novac ikada bio u Sloveniji i sve ostalo, tko su financijeri, kako je Viaduct proveo arbitražu, veliki je to novac, netko je to sve morao platiti, a Viaduct to nije mogao.

– Moramo otkriti tko je sve to mogao platiti i tko je imao interesa i tko je mogao voditi ovaj spor. Viaduct je s tim novcem morao procvjetati i tvrtku su prodali čovjeku koji je jedan od najvećih poreznih dužnika u Sloveniji, a njegove tvrtke slovenskoj Poreznoj upravi duguju nekoliko milijuna kuna. Tužitelji u Sloveniji i BiH trebali bi otkriti gdje su nestali milijuni – rekao je Cirman.