U Parlamentu Federacije BiH zdravstvo formalno više nije na posljednjem osmom mjestu kao stavka – “razno”.

Iako je početkom godine, prilikom donošenja proračuna, pomaknut na peto mjesto, situacija je u praksi ostala ista, što znači da je većini pacijenata izuzetno teško.

Onkološki pacijenti i dalje su mjesecima na listama čekanja na propisanu terapiju koja im spašava život. Nažalost, mnogi to ne pozdravljaju.

Lista lijekova Fonda solidarnosti nije se mijenjala od 2019., punih sedam godina. Iako su stručna povjerenstva davno završila posao, inovativni lijekovi još uvijek su nedostupni pacijentima.

Upućeni kažu da je lista lijekova “zapela” na relaciji Ministarstvo zdravstva – Ministarstvo financija – Vlada FBiH, a glavni problem je novac kojeg nema.

Nema ga jer je Vlada FBiH ove godine prekršila Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH i za Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja izdvojila 100 milijuna KM, što je, prema procjenama financijskih stručnjaka, oko 150 milijuna maraka manje.

Ali ako se novac ne usmjeri kako treba, uvijek će nedostajati, kaže dr. Melika Mahmutbegović, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

Stoga vertikalni program Fonda solidarnosti, kao i cijeli segment liječenja i izdvajanja za zdravstvo, zahtijevaju hitnu reviziju kako bi se identificirali problemi i pristupilo njihovom rješavanju.

– Revizija vertikalnog programa Fonda solidarnosti pokazala bi gdje imamo uspješne terapije, a gdje ne, te u kojim situacijama treba odustati od nekih protokola liječenja i uvesti nove. Sve je to bez jasnih pokazatelja, shema koja je naslijeđena – tvrdi Mahmutbegović.

Podsjetila je da je zbog besparice i dugih lista čekanja na terapiju zaustavljeno liječenje pojedinih pacijenata, nakon čega je, kako kaže, zatražila tematsku sjednicu Zastupničkog doma o zdravstvu na kojoj bi se svi akteri, s jedne strane pacijenti i korisnici usluga, a s druge Federalno ministarstvo zdravstva i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, izjasnili o svojim stavovima i problemima.

– Sjednica je trebala biti održana 25. maja, ali je odgođena iz privatnih razloga – dodaje Mahmutbegović.

Napomenula je da Federalni zavod raspolaže ogromnim sredstvima, ali da ih još nema.

– Zato nam treba revizija koja bi dala odgovor – zašto se to događa? Bez obzira što se izdvajaju golemi novci, pacijenti su i dalje nezadovoljni. S razlogom, jer zamislite kako se osjeća osoba koja danas hitno treba terapiju, a ne može je dobiti. Na listi je čekanja, a suđeno mu je da umrije za nekoliko mjeseci jer nema adekvatne lijekove. To su strašne stvari, šta nekome ko ima malignu bolest znači lista čekanja – upitala je Mahmutbegović.

Prema njezinim riječima, pomicanje zdravstvene zaštite s jednog mjesta prioriteta na drugo pacijentima ne znači ništa ako u praksi nisu doživjeli boljitak.

– Nešto u tom lancu ne štima, a odgovor su pacijenti, ali i šira javnost trebali dobiti na tematskoj sjednici. Promijenila se situacija što se tiče liječenja, terapije, protokola, ali i povjerenstava koja to odobravaju. Želimo znati – tko odobrava protokol liječenja? Ovi su nam nepoznati. Imamo situaciju da neko odobri protokol liječenja koji je preskup za neku bolest, a s druge strane imate da je liječenje terapijom bilo uspješno, ali nije odobreno – naglasila je Mahmutbegović.

Pomicanje zdravstva naprijed na ljestvici prioriteta formalni je potez Vlade FBiH i ništa drugo, kaže zastupnica Alma Kratina.

– Ono što živimo u stvarnosti je nešto sasvim drugo. Usporedit ću ga s novim Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji. Ako Vlada nije donijela provedbene akte koje je trebala donijeti u određenom roku koji je odavno prošao, što to za nas znači? Imamo toliko fenicida, a nemamo alate koje nam predviđa novi zakon, jer nemamo podzakonske akte. Adresa je izvršna vlast, odnosno resorna ministarstva. Ista situacija je i u zdravstvu. Federalno ministarstvo zdravstva je pasivno tijelo, a gotovo nitko nikada nije vidio ministra u Parlamentu. Ista je situacija i s Odborom za zdravstvo, iako ima toliko liječnika. Mislim da generalno nisu vršili pritisak na Vladu jer je većina članova Odbora iz redova većine pa nam je sve jasno – kaže Kratina.

S obzirom na to da je predizborna kampanja ozbiljno počela, a dolaze i godišnji odmori, teško da će se nešto promijeniti nabolje za pacijente, dodaje zastupnica.

– Od države do kantona, naše institucije su zarobljene neodgovornom politikom. Kada govorimo o federalnoj razini, nevladine organizacije su vrlo često prednjačile u zaštiti najugroženijih kategorija građana o kojima se brinu. Upravo su oni preko zastupnika koji imaju senzibiliteta u zakonodavnoj vlasti “gurali” određena zakonska rješenja i izmjene koje bi doprinijele boljoj zaštiti pacijenata. Obiteljsko nasilje je plastičan primjer. Vidite pritiske nevladinih udruga, a isto rade i u udrugama koje okupljaju oboljele, stalno naglašavajući da treba zaštititi barem onkološke bolesnike i riješiti pitanje financiranja Fonda solidarnosti, za koje se nikada nije čulo da se od strane Vlade FBiH riješi na pravi način – istaknula je Kratina.

Delegat u Domu naroda prof. dr.sc. Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović kaže da ni nakon četiri godine mandata vlasti nisu uspjele postići značajne promjene koje bi građani FBiH osjetili kao stvarno poboljšanje zdravstvenog sustava.

I dalje se suočavamo s dugim i iscrpljujućim listama čekanja na dijagnostičke i kirurške zahvate, kaže. Ipak, velik broj najtežih bolesnika nema pravodoban pristup terapijama, a onkološki bolesnici, oboljeli od rijetkih bolesti, plućne hipertenzije, Duchenneove mišićne distrofije i brojnih drugih teških bolesti, svakodnevno se bore, ne samo s bolešću, već i sa sustavom.

– Posebno zabrinjava činjenica da ni u ovom mandatu Fond solidarnosti nije financiran u zakonom propisanom obimu, zbog čega se godinama produbljuje problem nedostupnosti lijekova, a liste čekanja su sve duže. Dodatnu zabrinutost izaziva i slučaj zatvorene poliklinike za izvantjelesnu oplodnju, gdje je blizu 400 embrija i drugog biološkog materijala ostalo bez jasnih informacija o statusu i načinu čuvanja. Najteže je što obitelji koje vjeruju u zdravstveni sustav i svoju borbu za roditeljstvo još uvijek nemaju odgovore koje zaslužuju. To nam govori u prilog činjenici da je nedopustivo da u sustavu javnog zdravstva u cijeloj Federaciji ne postoji niti jedan IVF centar – naglašava Gavrankapetanović-Smailbegović.

Smatra da je zdravstveni sustav posljednje četiri godine mjesto neizvjesnosti i čekanja.

– Imamo izvrsne liječnike, vrijedne i predane medicinske sestre i druge zdravstvene djelatnike, ali cijeli sustav ne funkcionira kako bi trebao. Nažalost, u ovom razdoblju svjedočili smo gotovo svakodnevnim apelima pacijenata koji su pomoć za svoje liječenje morali tražiti putem javnosti i humanitarnih akcija. Posebno boli činjenica da se uz više odgovornosti, dobre volje i pravovremeno djelovanje nadležnih institucija značajan broj ovih pacijenata mogao liječiti u Bosni i Hercegovini, sa svojim obiteljima i s dostojanstvom kakvo zaslužuje svaki čovjek. Moje mišljenje, kao i mnogih drugih, je da se ogroman novac ulijeva u javno zdravstvo, ali zdravstvena usluga nije ni blizu onoga što građani zaslužuju – istaknula je Gavrankapetanović-Smailbegović.