Građani Bosne i Hercegovine godinama izdvajaju novac za obvezno zdravstveno osiguranje, ali kada im je potrebna ozbiljnija dijagnostika ili operacija, često se suočavaju s dugim listama čekanja, nedostatkom termina i neizvjesnošću.

Na CT, magnetsku rezonancu, kolonoskopiju, gastroskopiju, pojedine specijalističke preglede, pa čak i operativne zahvate, u javnim zdravstvenim ustanovama često se čeka tjednima ili mjesecima.

Onima čije zdravstveno stanje ne dopušta čekanje ostaje samo jedna mogućnost – privatna zdravstvena ustanova. No, cijene pregleda i zahvata za veliki broj građana predstavljaju ozbiljan udar na kućni budžet.

Kolonoskopija sa sedacijom u privatnim ustanovama košta i do 550 KM, a visoke su i cijene magnetne rezonance, CT pregleda, gastroskopije i drugih radioloških zahvata. Ovisno o klinici, obično koštaju od 450 do 600 KM. Ukoliko su potrebni dodatni nalazi, konzultacije, laboratorijske analize ili anestezija, konačni iznos može biti znatno veći.

Tako građani dolaze u apsurdnu situaciju: cijeli radni vijek plaćaju zdravstveno osiguranje, a kada im treba pravovremena dijagnostika, moraju ponovno plaćati kako bi bez mjeseci čekanja došli na pregled.

Mnogima privatna bolnica više nije stvar komfora ili želje da se pregledaju u luksuznijim uvjetima. To postaje jedini izlaz kada bol, sumnja na tešku bolest ili narušeno zdravstveno stanje ne mogu čekati na slobodan termin u javnoj ustanovi.

Pacijenti posebno upozoravaju na problem čekanja na magnetsku rezonancu, CT preglede, endoskopske zahvate i preglede kod pojedinih specijalista. Čekajući termin često žive u strahu, bez jasne dijagnoze i bez odgovora na pitanje pogoršava li se bolest.

U takvim okolnostima liječenje u Bosni i Hercegovini sve više poprima karakter privilegije. Oni koji imaju novca mogu isti dan platiti pregled, u kratkom roku obaviti dijagnostiku i dobiti preporuku za daljnje liječenje. Oni koji ga nemaju, prisiljeni su čekati, tražiti pomoć preko poznanika ili odgađati pregled dok simptomi ne postanu ozbiljniji.

Iz jedne privatne bolnice koju smo kontaktirali za Faktor navode da bilježe veliki broj pacijenata za radiološke zahvate, a prosječno vrijeme čekanja na termin je između sedam i deset dana. Kada su u pitanju gastroskopije i kolonoskopije, navode da se zahvati izvode u vrlo kratkom roku.

Kako ističu, najduže se čeka na magnetsku rezonancu, CT i zahvate pod sedativima, prvenstveno zbog posebne pripreme pacijenata. No, kako kažu, kompletan proces, od pripreme do realizacije smotre, završava se u roku od dva tjedna.

U istoj ustanovi navode da u pravilu nemaju liste čekanja za operativne zahvate te da se većina slučajeva realizira unutar sedam dana, dok se hitnim pacijentima pristupa odmah.

Povećan broj pacijenata, prema njihovim izjavama, bilježe na odjelima otorinolaringologije, ortopedije, vaskularne kirurgije, kardiologije, ginekologije, urologije i abdominalne kirurgije. Posebno ističu operacije štitnjače, kralježnice, ramena i koljena, kao i reoperacije pacijenata koji su prethodno operirani u drugim domovima zdravlja.

Iz druge privatne bolnice za Faktor kažu da je teško izdvojiti samo jednu vrstu pregleda kao najtraženiju, jer pacijenti dolaze zbog kroničnih bolesti, akutnih tegoba, dijagnostičkih procedura i operativnih zahvata. No, kako ističu, jedina su privatna bolnica u BiH koja ima odjel onkologije, pa i oni pacijenti s najtežom bolešću, u zemlji u kojoj žive, plaćaju život. Ili njegovo proširenje.

Kada je riječ o ultrazvučnim pregledima, CT-u, magnetskoj rezonanciji i ostalim radiološkim uslugama, navode kako se trude pregled organizirati isti dan ili u vrlo kratkom roku od trenutka narudžbe.

Svi navedeni pregledi koštaju minimalno nekoliko stotina maraka.

Ističu da se kod najtraženijih liječnika čekanje ponekad zna produžiti, ali da se trude osigurati brži termin za pacijente koji trebaju hitniji pregled. Navode i kako nije pravilo da se na pregled čeka dulje od mjesec dana, jer se raspored i organizacija rada kontinuirano prilagođavaju velikom broju zahtjeva.

Privatne zdravstvene ustanove tvrde da nisu konkurencija javnom zdravstvenom sustavu, već dodatna opcija za pacijente. No, pitanje koje se sve češće postavlja je koliko je taj izbor dostupan prosječnom građaninu.

Jer, za osobu s minimalnom plaćom, umirovljenika koji mjesečno prima nekoliko stotina maraka ili obitelj koja već otplaćuje kredite i plaća stanarinu, nekoliko stotina maraka za jedan pregled nije izbor – već izdatak koji većina ne može podnijeti.

I tako dok javne ustanove zakazuju termine, građani zakazuju kredite za liječenje u privatnim klinikama.

Zdravstveni sustav trebao bi osigurati da pacijent ide na pregled kad mu treba, a ne kad skupi novac. Dok se to ne promijeni, u Bosni i Hercegovini će vrijediti nepisano pravilo: tko može platiti, liječi se na vrijeme.

Oni koji ne mogu, odnosno oni koji nemaju novca, nemaju izbora nego čekati.