Od ranog djetinjstva roditelji nam počinju usađivati ​​određene vrijednosti i usmjeravati svoju djecu u određenom smjeru. Ovisno o individualnim karakteristikama i iskustvu provode i edukacije. No, u cijelom tom procesu postoje neke standardne rečenice koje ponavljaju godinama, a izgovaraju ih kad misle da smo pogriješili ili da bismo trebali biti bolji.

Kad ste mladi, svima se čini da ste samo vi izloženi takvoj torturi i slušate opetovane primjedbe. Međutim, kroz razgovore s prijateljima počinjete shvaćati da i oni primaju kritike i primjedbe, izražene potpuno istim rječnikom.

Svi se još sjećamo zanimljivih izjava naših roditelja kad smo bili mali. Mnogi ih i danas govore svojoj djeci.

Izdvajamo neke standardne rečenice koje ste vjerojatno više puta čuli od svojih roditelja.

Ova najava obično donosi nevolje. Ili ste se ponašali nestašno dok su u kući bili gosti, ili ste pred gostima tražili od roditelja da vam kupe nešto skupo, pa roditelji čekaju da ostanete sami kako bi odbili vašu želju. Ili ste jeli mezu koju su vam roditelji spremali za goste, kao da ste gladni.

Isto vrijedi i ako ste gost. Rečenica zatim glasi “Razgovarat ćemo čim dođemo kući”.

Često se misli na to da je dijete nešto krivo reklo, odalo tajnu ili za najčešće jelo reklo da ga nikad u životu nije probalo.

Rečenicu koriste roditelji u situacijama kada su djeca jako mršava, često izlaze iz kuće ili se na stolu nalazi nešto zdravo, ali im se to ne sviđa.

Isto vrijedi i za djecu koja baš i nisu imala apetit.

Odnosi se i na situaciju ako smo bili neposlušni ili ako nismo htjeli jesti.

Ako postoji zahtjev, a treba snositi odgovornost, roditelji često krivnju prebacuju jedni na druge.

Iako djeca vole gledati TV na metar udaljenosti od prijemnika, roditelji traže da se odmaknu barem dva do tri metra.

Razumljivo je da su djeca fascinirana računalima, mobitelima i tabletima. Često ih roditelji daju i djeci da ih smire ako plaču.

No, ako dijete previše vremena provodi “na telefonu”, zabrinutost roditelja je opravdana. Zatim idu poznate rečenice – “Oči će ti ispasti”, “Oslijepit ćeš”, “Nosit ćeš naočale”.

Poznata “trauma” iz djetinjstva. Jako ste htjeli jesti čokoladu, ali ste dobili neželjeni odgovor, pa ste rekli majci da još uvijek ne volite ništa slatko. Pretpostavljamo da ste ovu rečenicu čuli više puta.

Sugeriraju da je ljudima bilo bolje, da je sve bilo zdravije, da je sunce jače sjalo, da su krošnje drveća bile zelenije i slično.

Uglavnom očeva kazna, nakon utakmice s koje smo kasno dolazili kući ili se oglušili o očevu naredbu.

Uglavnom je to član obitelji ili dijete prijatelja, koje je u očima naših roditelja u svemu uzorno.

Svi smo u životu imali neku “Merimu”, tj. najbolju prijateljicu ili drugu iz škole čije su ocjene roditelji pitali i naravno uspoređivali nas.

Dobar izgovor za roditelje kada za nešto nemaju objašnjenje. Najlakše je reći da ćete odgovor dobiti za 20-30 godina.

Koristi se u sličnoj situaciji kao i prethodni.

Tražili ste nešto previše ili jednostavno jedan od roditelja ne želi objasniti svoju odluku zašto vam nešto ne dopušta pa se koristi ova rečenica.

Na zabavi ste s djecom, pa trčite okolo dok vas roditelji gledaju sa strane. Predosjećaj da će se nešto loše dogoditi, sva djeca primaju ovo upozorenje.

Iako se djeca sve ranije počinju koristiti tehnologijom, uvijek postoje nedostupni uređaji jer roditelji misle da će ih dijete već jednim dodirom razbiti.

Omiljena rečenica svakog roditelja. Niz može biti dug. Ustajao sam u 6, pospremao sobu, kukao, hodao nekoliko kilometara do škole, kroz šume, polja i potoke. Ovo se odnosi na starije generacije. Ali je li to stvarno tako?

I starije generacije sigurno se sjećaju ove rečenice. Poanta je bila da nas roditelji zastraše.