Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan izjavio je u srijedu da će planirani summit NATO-a u Ankari predstavljati povijesnu priliku za reafirmaciju jedinstva saveza, naglašavajući potrebu očuvanja transatlantskih veza i jačanja europske dimenzije NATO-a.

Govoreći na Diplomatskoj akademiji u Beču tijekom službenog posjeta Austriji, Fidan je rekao da održavanje transatlantskih veza ostaje strateška nužnost za Tursku, dodajući da će napori za izgradnju sposobnijeg i europskijeg NATO-a biti u središtu razgovora na summitu.

Upozorio je da dok vojne sposobnosti diljem svijeta postaju sve brže i preciznije, strateško razmišljanje ne napreduje istim tempom, što dovodi do situacija u kojima se sila koristi bez jasno definiranih političkih ciljeva.

Osvrćući se na aktualne sukobe, posebice na Bliskom istoku, Fidan je rekao da diplomati moraju imati veću ulogu u upravljanju krizama koje oblikuju nekonzistentni politički ciljevi.

Ističući diplomatski angažman Turske, Fidan je naveo da je ta zemlja svoju globalnu mrežu sa 163 misije 2002. godine proširila na 264 danas, što je čini trećom najvećom diplomatskom mrežom u svijetu. Kazao je kako ova široka prisutnost podupire sve veću ulogu Turske kao posrednika u regionalnim i globalnim sukobima.

Govoreći o rusko-ukrajinskom ratu, Fidan je rekao da je Turska od samog početka predana okončanju sukoba, upozoravajući da dugotrajni rat povećava rizik širenja izvan trenutnog područja sukoba.

Ustvrdio je da se rat, koji traje već petu godinu, u nekim krugovima normalizirao, što je, kako je rekao, opasno i za regiju i za globalnu sigurnost.

Fidan je rekao da je Ankara nekoliko puta bila domaćin razgovora između Rusije i Ukrajine i da ostaje spremna omogućiti daljnje razgovore dok se ne postigne pravedan i trajan mir.

Govoreći o europskoj sigurnosti, Fidan je rekao da će sigurnosna arhitektura koja nastaje nakon rusko-ukrajinskog rata odrediti hoće li Europa kao cjelina ostati sigurna u budućnosti, upozorivši da je sustav uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata pod velikim pritiskom.

Podsjetivši da je Turska članica NATO-a više od 70 godina, rekao je da će predstojeći summit u Ankari biti povijesna prilika da se potvrdi jedinstvo saveza, istaknuvši da je očuvanje transatlantskih veza strateška nužnost Ankare. Dodao je kako će napori za izgradnju sposobnijeg i europskijeg NATO-a biti u fokusu razgovora.

Fidan je također naglasio da Europa nadilazi Europsku uniju, pozivajući na tješnju koordinaciju između sigurnosnih i obrambenih inicijativa Europske unije i NATO saveznika, uključujući i one izvan Unije. Kritizirao je ono što je nazvao instrumentalizacijom zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a.

Govoreći o širim vanjskopolitičkim prioritetima, Fidan je rekao da Turska nastoji produbiti angažman u jugoistočnoj Aziji, podsjetivši na zahtjev za status partnera u dijalogu u ASEAN-u.

Dodao je kako Ankara želi institucionalizirati suradnju kroz sporazume, strateška partnerstva i multilateralne mehanizme.

O odnosima s Europskom unijom, Fidan je rekao da cilj članstva Turske ostaje nepromijenjen, ali je ukazao na strukturalne izazove unutar Unije, uključujući mehanizme donošenja odluka koji pojedinačnim državama članicama omogućuju blokiranje napretka.

Rekao je da je jedan od najproblematičnijih aspekata odnosa Turske i EU rast politike identiteta u Europi, navodeći da se proces pristupanja do 2007. uglavnom temeljio na tehničkim kriterijima.

Dodao je kako je tada jasno rečeno da će članstvo Turske biti podržano ako ispunjava potrebne uvjete, ali se taj pristup promijenio nakon izbora bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja 2007. godine.

Fidan je također ocijenio da je povijest Europe mogla biti drugačija da je Turska pristupila Uniji 2000-ih ili 2010-ih, navodeći da do Brexita možda ne bi došlo i da bi Unija bila otpornija na nedavne izazove.

Kazao je da Turska ima potencijal igrati ključnu ulogu u otvaranju Europe drugim regijama, dodajući da, iako je EU uspješno funkcionirala kao nadnacionalna struktura, nikada nije težila stvaranju šireg civilizacijskog identiteta, gdje bi Turska mogla ponuditi inkluzivniji model.

Fidan je ustvrdio da postoji određeni napredak u odnosima Turske i EU, ali da još uvijek ne postoji snažna politička volja među europskim zemljama da otvoreno podrže članstvo Turske, čak i ako ona ispunjava potrebne kriterije.

Govoreći o Bliskom istoku, Fidan je upozorio da je izraelska ekspanzionistička politika evoluirala u globalnu sigurnosnu prijetnju, navodeći da nestabilnost u regiji sada daleko nadilazi njezine granice kroz poremećaje na energetskim tržištima, namjerno potaknute sukobe i rizik od masovnih migracija u Europu.

Rekao je da su pristupi koji pogoduju vanjskoj dominaciji nad regijom doveli do godina nestabilnosti, naglašavajući da regionalno vlasništvo ostaje ključno za postizanje trajnog mira.

Naveo je Siriju kao primjer relativne stabilnosti, rekavši da je zemlja usmjerena na oporavak i rješavanje potreba stanovništva.

Također je istaknuo obnovljenu važnost projekata povezivanja nakon napetosti koje su utjecale na Hormuški tjesnac, navodeći željezničke veze, naftovode i transportne rute koje povezuju Zaljev s međunarodnim tržištima preko Turske, Iraka i Sirije kao ključne inicijative.

Vezano za američko-iranske odnose, Fidan je rekao da su pregovori dosegnuli kritičnu fazu, ističući da Turska nije samo promatrač već aktivni akter. Naveo je da Ankara održava paralelne kanale komunikacije s Washingtonom i Teheranom, aktivno podupirući posredničke napore, upozorivši pritom da produljenje prekida vatre ne treba uzimati zdravo za gotovo.

Dodao je kako složenost dugotrajnih regionalnih pitanja čini brza rješenja malo vjerojatnim, ali je ponovio kako će Turska nastaviti pridonositi naporima za njihovo rješavanje.

Fidan je rekao da se međunarodni sustav nalazi na ključnoj prekretnici koju oblikuju duboke i često promjenjive sistemske sile, istaknuvši da se njegova budućnost ne smije prepustiti slučaju niti ju određivati ​​najglasniji akteri.

Istaknuo je kako taj proces moraju voditi oni koji spajaju stratešku viziju sa spremnošću da se bave zahtjevnim poslom diplomacije, istaknuvši sve veću važnost ove profesije.

– Naša profesija zahtijeva i znanstvenu preciznost i umjetničku vještinu – rekao je Fidan, dodavši da institucije poput Diplomatske akademije u Beču imaju ključnu ulogu u pripremi budućih diplomata ne samo da razumiju svijet kakav jest, već i da ga oblikuju onakvim kakav bi trebao biti.

Naglasio je i kako je uvjeravanje, a ne prisila, najmoćniji alat diplomacije, istaknuvši važnost odabira suradnje umjesto sukoba i dijaloga umjesto podjela.

Fidan je rekao da ovaj pristup ostaje ključan za vanjsku politiku Turske u regijama kao što su Bliski istok, Ukrajina i euroatlantsko područje.