Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo je rezoluciju kojom se osuđuju napadi Irana na zemlje Vijeća za suradnju Perzijskog zaljeva (GCC) i Jordan.

Rezolucija je prihvaćena s 13 glasova za, dok su Rusija i Kina bile suzdržane tijekom glasovanja.

Tekst rezolucije predložio je Bahrein, a kao susponzori pridružilo se ukupno 135 zemalja. Dokument naglašava snažnu potporu suverenitetu, teritorijalnoj cjelovitosti i političkoj neovisnosti zemalja članica GCC-a i Jordana.

Rezolucijom se također oštro osuđuju, kako se navodi, napadi Islamske Republike Iran na zemlje Perzijskog zaljeva i Jordan, uz ocjenu da takvi postupci predstavljaju kršenje međunarodnog prava i ozbiljnu prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti.

Među zemljama koje su podržale rezoluciju kao susponzori je i Bosna i Hercegovina.

Prema informacijama do kojih je došao portal Slobodna Bosnagodine, odluku o supredlaganju rezolucije donio je veleposlanik BiH pri UN-u Zlatko Lagumdžija, navodno bez formalne suglasnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Povodom cijele situacije razgovarali smo s profesorom međunarodnih odnosa Zlatkom Hadžidedićem, koji smatra da je odluka donesena mimo propisanih procedura.

– Veleposlanik Lagumdžija je odlučivao o stvarima o kojima nema pravo sam odlučivati. Također, činjenica da ga podržava ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković pokazuje da Ministarstvo odlučuje o pitanju koje nije u njegovoj nadležnosti. O takvim pitanjima trebalo je odlučivati ​​Predsjedništvo BiH – kaže Hadžidedić.

Govoreći o ulozi člana Predsjedništva Denisa Bećirovića, Hadžidedić dodatno zapaža:

– Denis Bećirović je očito u političkoj liniji Zlatka Lagumdžije, dok u čijoj je političkoj liniji sam Lagumdžija, ne bih htio nagađati. Ono što je jasno jeste da su stvari bile postavljene tako da se BiH unaprijed opredijelila protiv Irana – kazao je profesor Hadžidedić.

Prema njegovom mišljenju, Bosna i Hercegovina je u ovom slučaju trebala zauzeti neutralniji stav.

– Velika je greška što smo stali na stranu. Sjedinjene Američke Države su prijateljska država, ali je i Iran zemlja s kojom BiH ima prijateljske odnose. Kada su dvije zemlje koje imaju dobre odnose s Bosnom u sukobu, najrazumniji pristup bi bio neutralan stav. Ova odluka djeluje iznuđeno i dovodi Bosnu i Hercegovinu u nezgodnu diplomatsku poziciju – smatra Hadžidedić.

Dodaje da u ovom slučaju, prema njegovoj ocjeni, nije uzet u obzir vanjskopolitički interes države.

– Imam dojam da se ovdje nismo vodili vlastitim vanjskopolitičkim interesima, nego interesima drugih zemalja. Bosni i Hercegovini evidentno nije bilo u interesu da se u ovom sukobu opredjeljuje ni za jednu stranu – zaključio je Hadžidedić.

Bosna i Hercegovina se suočava s diplomatskim presedanom koji razotkriva pragmatizam domaćih lidera. Jordan i Zaljevske države (GCC) – Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i UAE – zatražile su od Sarajeva da bude supokrovitelj Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojom se osuđuju iranski napadi na njihov teritorij i infrastrukturu.

Iako na prvi pogled ovo izgleda kao rutinsko usklađivanje s arapskim partnerima, situacija na terenu pokazuje da će Milorad Dodik, suprotno svim očekivanjima, postati najglasniji zagovornik ove inicijative.

Političko okretanje Banjaluke prema Zaljevu nije slučajno i traje već godinama. Milorad Dodik je još 2021. ugostio izaslanstvo Saudijskog fonda za razvoj u Banjoj Luci, jasno ciljajući na arapski kapital kao alternativu zapadnim financijama.

Taj proces je kulminirao 2023. godine, kada je Dodik javno hvalio ekonomsku moć i nepokolebljivi identitet Saudijske Arabije.

I dok je za unutarnju upotrebu zadržao imidž zaštitnika kršćanskih vrijednosti, Dodik je strateški gradio mostove prema Rijadu, prepoznavši u njima partnera koji ne postavlja uvjete unutarnjem uređenju Bosne i Hercegovine na način na koji to čini Bruxelles.

Istovremeno, sarajevska politika nastoji zadržati isključivost u odnosima s arapskim svijetom. Krajem prošle godine, tijekom posjeta Saudijskoj Arabiji, Elmedin Konaković je za službenu govornicu Dodika predstavio kao islamofoba koji progoni neistomišljenike. No, eskalacija sukoba s Iranom potpuno je promijenila dinamiku, dajući Dodiku savršenu priliku za protunapad.

Današnja Dodikova retorika, kojom poziva na prekid svih odnosa s Iranom i čvrsto stoji uz Izrael, ima duboku pozadinu.

Njegovi lobisti već mjesecima rade na uspostavljanju kontakata sa saudijskim prijestolonasljednikom i dužnosnicima UAE. Razlog je jasan: on zna da je najbrži put do Donalda Trumpa i utjecajnih krugova u SAD-u preko Rijada i Tel Aviva.

Podržavajući rezoluciju arapskih zemalja protiv Irana, Dodik zadovoljava Izraelce, Amerikance i, što je najvažnije, zaljevske monarhije za koje je Iran egzistencijalna prijetnja.

Dolazimo do ključne teze: Milorad Dodik će u utrci za susponzorstvo rezolucije UN-a biti veći zagovornik inicijative arapskih zemalja čak i od sarajevskih političara.

I dok će bošnjačka strana podržati rezoluciju iz diplomatske inercije i tradicionalnog povezivanja, Dodik će to učiniti sa žarom političkog oportunista koji svoju “zlatnu kartu” vidi u osudi Irana.

On ne brani Bahrein ili Jordan zbog načela međunarodnog prava, nego zato što mu ta potpora otvara vrata do saudijskog prijestolonasljednika, a preko njega izravno do vrha buduće američke administracije.

Bosna i Hercegovina u tom geopolitičkom plesu postaje rijedak primjer zemlje u kojoj će se svi složiti oko osude Teherana, ali će tu kartu najbrže i najvještije odigrati Dodik, koristeći arapsku inicijativu za vlastitu međunarodnu rehabilitaciju.