Tradicionalna bosanska džamija je živo srce muslimanske mahale. Melodično učenje mujezina od sabaha do idžije daje ritam džamiji, podsjećajući vjernike na istinsku vrijednost vjere u Uzvišenog Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i važnost namaza bez kojeg nema spasa na onom svijetu.

Arhitektura tradicionalne bosanskohercegovačke džamije nije oduzimala mahalu, već ju je skladno nadopunjavala, sažimajući ono najbolje što je mahala imala u pogledu ćilima, serdžada, ibrika itd.

Bosanska džamija je bila kamena sa drvenim krovom i munarom, dok je tradicionalna hercegovačka džamija bila cijela od kamena, kojeg ima u izobilju u ovom dijelu Bosne. Minareti ovih džamija u Bosni i Hercegovini nisu bili ništa više od okolnog drveća, savršeno se uklapajući u pejzaž.

Jedna od onih tradicionalnih bosanskohercegovačkih džamija duge i burne povijesti nalazi se u Župi kod Trebinja. Smještena na tromeđi s Mlečanima i Crnogorcima, ova džamija je osam puta rušena iz mržnje i osam puta obnavljana iz ljubavi, od kada je podignuta sredinom 16. stoljeća, svjedočeći snagu vjere, ustrajnosti i, ako hoćete, prkosa Bošnjaka krške Hercegovine.

Prvi su je zapalili Mlečani krajem 17. stoljeća, u isto vrijeme kada su na bajramsko jutro napali grad Trebinje, zapalili džamiju na Policama, a sve muslimane koji su bili u džamiji na bajram-namaz pobili i bacili u Trebišnjicu.

Ovaj teški zločin ostavio je dubok trag u kolektivnom sjećanju trebinjskih Bošnjaka koji su narednih godina na svakom bajram namazu prikupljali sredstva za djecu čiji su očevi ubijeni u džamiji na Policama.

U sklopu događaja poznatih kao Moskovske godine početkom 19. stoljeća, udružene ruske i crnogorske vojne snage napale su istočnu Hercegovinu i južnu Hrvatsku, pustošeći sve pred sobom.

Meta njihovih napada bila je džamija u Župi, koja je srušena 1807. godine. Džamiju je 1820. godine obnovio Hamzaga Begović.

Džamija u Župi po treći put je srušena 1858. godine u bici na Grahovcu, u kojoj su crnogorske snage porazile osmansku vojsku, značajno proširivši teritoriju Crne Gore.

Džamija je četvrti put stradala u Prvom svjetskom ratu, nakon čega je nakon rata obnovljena i uz nju je sagrađena munara visoka skoro 10 m.

Džamija je peti put srušena 1962. godine, kada su polagani temelji za hidroelektranu u Grančarevu kod Trebinja.

Tada je zbog porasta vodostaja željeznička pruga Lastva – Bileća izmještena i prolazi kroz Župu.

Tom prilikom džamija se “našla” na putu željezničke pruge, zbog čega je i srušena.

Ponovno je podignuta 1964. godine, 10 m udaljena od mjesta na kojem se do tada nalazila.

Župsku džamiju po šesti put srušili su ekstremisti Vojske RS početkom agresije na BiH 1993. godine.

Renovirana je i službeno otvorena 2010. godine.

Švedski demokrati u općini Orebro objavili su na društvenim mrežama poziv koji implicira snažnu podršku rušenju džamija. Na službenoj stranici lokalnog ogranka stranke Sverigedemokraterna stoji: “Švedski demokrati ne oklijevaju ni sekunde odobriti sve dozvole za rušenje džamija koje su dobivene!”

Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da je uz ovu objavu prikazana fotografija bošnjačkog džemata u Orebru, koji predstavlja značajno vjersko i kulturno središte Bosne i Hercegovine. zajednice, izvješća TRT Balkan.

Na sporni poziv reagirao je zastupnik u Riksdagu Bosne i Hercegovine. porijekla Denisa Begića, koji je oštro osudio retoriku Švedskih demokrata. U objavi na društvenim mrežama napisao je:

– Bosanci znaju šta znači kada se kao problem izdvajaju zgrade. Devedesetih godina prošlog stoljeća spaljivali su naše domove, naše vjerske objekte i naše kulturne centre, ali ne slučajno, nego da bi nas izbrisali kao narod. Na slici je Bosanski kulturni centar u Orebru. Za nas to nisu samo zidovi. To je jezik, sjećanja, povijest i most među generacijama. Kada SD govori o rušenju, ne pokazuju samo zgradu. To je ideja o tome tko ovdje pripada. To smo već vidjeli – napisao je Begić.

Begić je naglasio da bh. dijaspora danas aktivno doprinosi švedskom društvu, kao doktori, poduzetnici, radnici, nastavnici i političari. Posebno je istaknuo važnost kulturnog centra u Orebru koji, kako je naveo, nije samo građevina, već simbol jezika, povijesti i povezanosti generacija.

Bošnjački džemat Orebro nastao je kao duhovno utočište za Bošnjake koji su tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu novi dom našli u Švedskoj. Tijekom godina zajednica je razvijala projekte s ciljem očuvanja identiteta i integracije u švedsko društvo.

Već 2007. godine započeli su razgovori s općinskim vlastima o izgradnji vjersko-kulturnog centra. Nakon pronalaska lokacije, džemat je 15. septembra 2011. godine dobio građevinsku dozvolu za izgradnju centra pod nazivom „Bosanska kuća“.