Novo istraživanje Detektora otkriva do sada neobjavljene snimke ruskih kampova za moldavske građane koji su tokom obuka slani na zadatke snimanja ambasada u zemljama regiona, uključujući i one u EU, kao i da je tokom obuke korišten sadržaj koji podučava kako praviti bombe i otrove.

U polupraznom kafiću na periferiji prijestolnice Moldavije u zimsko jutro 2026. godine novinarsku ekipu pozdravio je jedan od gostiju, uz upozorenje da ne želi pred kamere.

– To su vojni ljudi i mogu me identificirati čak i po gestama, manirima, po glasu, čak i ako mi prekrijete lice kvadratićima ili promijenite glas, mogu me identificirati, prepoznat će ko je to – kaže.

Prije dvije godine do njega je stigao prijedlog – zaradit će više od trenutne plaće ako pristane na putovanje u Evropu, gdje će ga instruktori naučiti kako da preživi.

Taj put će ga u ljeto 2024. dovesti do šume u blizini Banje Luke, gdje su ruski instruktori obučavali grupe Moldavaca za izazivanje nereda, pred ključne izbore i referendum, na kojima se odlučivalo o evropskoj budućnosti ove zemlje u istočnoj Evropi.

Na osnovu presuda suda u Moldaviji, razgovora sa učesnicima kampova, izvorima bliskim istrazi, tužiteljima i materijalima koje je sakupio, Detektor otkriva nove detalje o kretanju i zadacima učesnika ruskih obuka u BiH 2024. godine, koje su podrazumijevale i slikanje i posmatranje državnih institucija i diplomatskih predstavništava u BiH, Srbiji i Hrvatskoj.

Za kamp se saznalo u oktobru 2024. godine, nakon što su vlasti u Moldaviji saopćile da su prekinule planove o miješanju u izbore te zemlje i izazivanje nereda, optužujući Rusiju. Istog mjeseca u toj zemlji održani su parlamentarni izbori i referendum o pristupanju EU, na kojima su pobjedu odnijele proevropske snage. Vlasti u Rusiji odbacile su sve optužbe.

Šef moldavske policije Viorel Cernăuțeanu, zajedno s predstavnicima tajne službe te zemlje SIS, naveo je 17. oktobra 2024. na konferenciji za novinare da je BiH bila, uz Rusiju i Srbiju, ključna destinacija gdje su grupe mladih iz Moldavije odlazili na obuku.

– Imali su (instruktori) dronove koji nisu bili za igru, već vojni – ispričao je novinarima Detektora učesnik kampa tokom sastanka na periferiji Kišinjeva dvije godine kasnije.

Dodao je i da su se instruktori bojali da će biti otkriveni, jer je vrijednost svakog drona bila između tri i pet hiljada eura.

Onda je otkrio da su pojedini iz njegove grupe dobili instrukcije da posjete gradove u regiji sa posebnim zadatkom.

– Dali su nam određene upute, naprimjer: “Vas dvoje idite u Bosnu da fotografišete američku ambasadu sa svih strana, ali na način da vas ne pronađu, a vas dvoje idite u Hrvatsku i fotografišite rusku ili moldavsku ambasadu, šta god vam padne na pamet” ili: “Vi idite u Beograd da fotografišete češku ambasadu” – prisjetio se učesnik kampa.

Kroz kamp u BiH je prošlo najmanje tri grupe Moldavaca koje su se sastojale od pet do 12 ljudi u periodu od jula do početka septembra 2024. godine.

Sud u Moldaviji je do sada donio tri osuđujuće presude u kojima se spominje kamp u BiH.

U jednoj od njih, donesenoj 26. marta 2026. godine, u kojoj su Moldavci Ion Chirita i Nikita Sirenko osuđeni na ukupno šest i po godina uvjetne kazne zatvora, potvrđuju se navodi učesnika kampa sa kojim je Detektor razgovarao.

Kako se navodi, na prijedlog instruktora pod nadimcima Grigore i Alexandru, učesnici kampa su imali praktičnu vježbu u Banjoj Luci, gdje su dobili zadatak da pronađu i lociraju razne diplomatske i administrativno-vladine zgrade.

Kako se dodaje, ruski instruktori su im dali telefon sa posebnom aplikacijom u kojoj su morali postaviti koordinate lokacija od interesa. Zadatke su izvršavali nekoliko sati u Banjoj Luci, postavljajući u aplikaciju nekoliko lokacija za polijetanje dronova i zgrade od interesa.

Ova saznanja za Detektor je potvrdio i moldavski tužilac Vitalie Chisca.

– Koliko znamo, prva grupa je također izvodila praktične vježbe u vezi s proučavanjem cilja, odnosno imala je zadatak da izvrši borbene napade u gradu Banjoj Luci kako bi identificirala vladine i diplomatske zgrade i moguća mjesta za slijetanje i polijetanje dronova – rekao je on u februaru 2026. odgovarajući na novinarska pitanja u Kišinjevu.

Pored Chirite i Sirenka, zbog učešća u kampu u BiH u odvojenim procesima u Moldaviji na ukupno 13 i po godina zatvora su osuđeni i Aliona Gotco, Ludmila Costenco i Vladimir Harcevnicov, koji su u bjekstvu, i Dilan Danil koji je već u zatvoru zbog drugog krivičnog djela.

U presudama se navodi da je kamp bio smješten u šumi kod Glamočana, nadomak Banje Luke, u blizini rijeke. Sastojao se, kako se objašnjava, od šatora u kojima su boravili učesnici, koje je grupa instruktora trenirala za izazivanje masovnih nereda, manevrisanju ispuštanja eksplozivnih naprava iz dronova, razbijanju policijskih kordona.

Obuka je, između ostalog, uključivala i pripremu zapaljivih predmeta i identifikaciju nadzornih kamera. Učesnicima je, navodi se, isplaćivano od 450 do 800 eura naknade.

Presude otkrivaju i da su instruktori bili Rusi koji su se identifikovali po nadimcima, kao što su Alexandr, Goša, Bata.

Detektor je od izvora bliskog istrazi saznao i da su moldavske vlasti otkrile da je učesnicima kampa Ludmili Costenco, Alioni Gotco i Vladimiru Harcevnicovu u BiH podijeljen priručnik “Ruska kuhinja: Azbuka domaćeg terorizma”.

Zabranjen u Rusiji, gdje se smatra ekstremističkim sadržajem, priručnik nepoznatih autora na nekoliko stotina strana na ruskom pruža instrukcije za pravljenje eksploziva i otrova od legalno dostupnih sastojaka koji se, kada se pomiješaju, pretvaraju u ubojito oružje.

Detektor nije mogao nezavisno potvrditi navode da su učesnici koristili sadržaj iz ovog priručnika. Gotco je odbila razgovor za Detektor, dok Costenco i Harcevnicov nisu odgovorili na poruke upućene preko Facebooka.

Ipak, izvor blizak istrazi Detektoru je ustupio i fotografije stranica iz sveske ispisane rukom na ruskom jeziku, koje su navodno pronađene kod njih prilikom hapšenja.

U pitanju su instrukcije za obuku operatera drona i diverzije.

Na jednoj od stranica, naslovljenoj kao “Recepti”, ispisana su uputstva za pravljenje zapaljivih smjesa. Kako se između ostalog navodi, smjesa mora biti ljepljiva kako bi se zalijepila na objekat, a pominju se i napalm, benzin i aceton.

Na drugoj stranici se opisuje “operativna psihologija” i “kodeks časti ruskog oficira”, kao i glavni princip: “Ne naškodi!!! (sebi, građanima)”.

Na toj stranici ljudi su podijeljeni u kategorije, kao što su “ovce”, označene najnižom ocjenom, “psi”, “pastiri”, “vukovi” i “bogovi”, koji su ocijenjeni najvećom ocjenom. Na istoj stranici se navodi i princip: “Budi spreman da će sve poći po zlu”.

Profesor kriminalistike u Sarajevu Armin Kržalić ocijenio je da bi takvi dokumenti trebalo biti dobar i koristan dokaz tužilaštvu.

– Da se može povezati ili na neki način da se može doći dalje i dublje u proces istrage kako bi se mogli dokumentirati ovakvi slučajevi – rekao je on.

Moldavski tužilac Dumitru Ștefârță objasnio je za Detektor da su učesnici kampa u BiH došli preko Rumunije i Srbije.

– Utvrđeno je da su boravili konkretno u planinama i šumama – rekao je on.

Detektor je od učesnika kampa sa kojim je razgovarao i izvora bliskog istrazi saznao jednu od lokacija u BiH na kojoj su boravili učesnici kampa, a koja odgovara tom opisu. U pitanju je šuma koja se nalazi nedaleko od Gornjih Priječana, kod Banje Luke.

Detektor tamo nije zatekao ništa što bi upućivalo na tragove kampa, a stanovnici koje je novinarska ekipa tamo zatekla rekli su novinarima da nisu primijetili ništa neuobičajeno.

Izvor blizak istrazi podijelio je s novinarima i nekoliko bosanskohercegovačkih brojeva telefona, koje su učesnici kampova navodno imali u svojim imenicima. Većina njih nije aktivna, a na jedan, registrovan na ime Dušana Perića, javila se ženska osoba koja je, nakon što je saznala da priča s novinarima, odmah prekinula vezu i odbijala dalje pozive.

Detektor je uspio pronaći nekoliko profila učesnika kampova na Facebooku i Telegramu na kojima su objavljivane fotografije tokom perioda dok su boravili na Balkanu.

Aliona Gotco je 15. augusta 2024. godine na aplikaciji Telegram objavila fotografiju iz neimenovanog kafića uz riječi: “Potpuni reset tela, misli i života!! Srećna sam! I puna ideja i energije”.

Detektor je potvrdio da je fotografija nastala u kafiću u centru Banje Luke.

Najviše fotografija na svojim profilima na Facebooku objavila je Liudmila Costenco.

Ona je 15. augusta 2024. godine objavila niz fotografija iz Beograda.

Sudeći prema objavama, ona je u periodu od narednih desetak dana posjetila grad Iasi u Rumuniji i manastir Tumane u istočnoj Srbiji.

Objava od 24. augusta 2024. otkriva da je sa sinom boravila na benzinskoj pumpi u mjestu Batesti, na ulazu u autoput u blizini Temišvara, nadomak srbijanske granice.

Od izvora bliskog Costenco, Detektor je dobio fotografije koje je u tom periodu objavila na nepoznatoj mreži tokom posjete vodopada Kravica u BiH, što novinari nisu mogli nezavisno potvrditi jer ona nije odgovorila na upit za razgovor preko Facebooka.

Ona se 25. augusta 2024. godine locirala na benzinskoj pumpi Ina u Hrvatskoj, nedaleko od Slavonskog Broda u pravcu Zagreba.

Kamp iz BiH je prebačen u Srbiju nakon što je neko iz prethodne grupe vlastima odao lokaciju, rekao je Detektoru učesnik s kojim su novinari razgovarali u Moldaviji.

Costenco je 10. septembra 2024. godine objavila fotografiju iz okoline Golubca, naselja na samoj obali Dunava u Srbiji, odakle se gleda na Rumuniju.

Detektor je potvrdio da je riječ o privatnom smještaju, a vlasnica je u telefonskom razgovoru rekla da su gosti, koji su pričali ruski jezik, rezervisali smještaj na mjesec dana, te da nije primijetila ništa čudno u njihovom ponašanju.

Detektor je od izvora bliskog istrazi došao u posjed i fotografije koja pokazuje grupu nepoznatih muškaraca koji su bili sa Costenco u tom smještaju.

Ona je tokom ročišta sudiji u Moldaviji tvrdila da je na Balkanu bila kao turistkinja.

Isto to u razgovoru za Detektor u Kišinjevu ponovila je i jedna od njenih kćerki, koja je pristala na razgovor pod uvjetom da ne bude imenovana.

– Bila je u Srbiji, prošla je i kroz Hrvatsku, prošla je kroz Bosnu – rekla je ona.

Kako je objasnila, Liudmila i ona su se često čule i u početku je sve bilo normalno. Onda joj je majka rekla da je upoznala neke ljude koji je drže.

– Bio je trenutak kada, da, već sam razgovarala s majkom i moja majka je plakala, plakala je što je ljudi koji su zaduženi za transport, koji su joj obećali da će je dovesti kući, ovako drže i obećavaju da će za sedmicu, za sedmicu… – rekla je kćerka.

Dodala je i da je Liudmila nekoliko puta pokušala da ode odatle, ali da se bojala.

Detektor nije mogao nezavisno potvrditi ove tvrdnje.

Costenco je moldavska policija uhapsila u oktobru 2024. godine, u povratku sa putovanja po Balkanu.

U autu u kojem je tada bila zajedno sa, između ostalih, Alionom Gotco i Vladimirom Harcevnicovim, pronađeni su rastavljeni dronovi, VR naočale, baterije i prijenosne radiostanice.

Posljednje mjesto gdje je Detektor locirao Gotco i Harcevnicova bilo je prije samog hapšenja, u Srbiji, na imanju u selu Radenka koje je u oktobru 2024. pretresla policija u Srbiji i tom prilikom pronašla opremu koju su koristili učesnici kampova.

Na snimcima iz Radenke do kojih je Detektor došao od izvora bliskih istrazi, koji su napravljeni dronom, vide se lica Gotco i Harcevnicova, ali i nepoznatih muškaraca.

Tokom suđenja Costenco, Gotco i Harcevnicov su se izjasnili da nisu krivi. Bili su pod mjerama kućnog pritvora, ali se nisu pojavili na izricanju presude u februaru 2026. godine i od tada su u bjekstvu.

Liudmilina kćerka je dodala da je razočarana presudom protiv majke, koja je osuđena na četiri godine. Nije otkrila Detektoru gdje se ona sada nalazi.

Tužitelj Dumitru Ștefârță rekao je Detektoru da će, ukoliko budu pronađeni, oni biti smješteni u zatvor na odsluženje svoje kazne.

Iurie Vitneanski, moldavski političar poznat po svom djelovanju u okviru proruskih političkih snaga u Moldaviji, a koji je viđen sa Liudmilom Costenco na jednom od antivladinih protesta u Kišinjevu, odbacio je nalaze tužilaštva, što su zvanično učinili i Rusija i političari u Republici Srpskoj.

– Istrage su još uvijek u toku, odnosno, u slučaju sa Bosnom i Hercegovinom, koliko ja znam, nijedan krivični slučaj u vezi s masovnim neredima nije zatvoren. Zato nećemo imati sve informacije – rekao je on za Detektor.

Vitneanski je ocijenio i da u Moldaviji postoji, kako je objasnio, “ozbiljan informacioni rat”, te da proruske snage nemaju alate da budu saslušani.

– Zato nas marginalizuju, stigmatiziraju, kako bi nas politički uništili.

Profesor Armin Kržalić ocijenio je da bi aktivnosti poput kampa u BiH trebalo da zabrinu sigurnosne institucije, političare i građane.

– Ovakvi kampovi povezuju se često s takozvanim hibridnim djelovanjem – objasnio je on.

Zastupnik iz vladajuće koalicije Saša Magazinović je u februaru 2026. godine postavio zastupničko pitanje Ministarstvu sigurnosti BiH o saznanjima te institucije o kampu u BiH.

U svom odgovoru zamjenik ministra sigurnosti Ivica Bošnjak rekao je da Ministarstvo nema saznanja i da je zatražilo informacije.

Iz Tužilaštva BiH su za Detektor potvrdili da je formiran predmet o kampu BiH i da je Moldavija podijelila svoja saznanja s tom institucijom.

Do objave ovog teksta u BiH nije podignuta nijedna optužnica u ovom predmetu.