Svečanom akademijom u Konjicu je u srijedu navečer obilježena 36. godišnjica djelovanja Općinske organizacije Konjic Stranke demokratske akcije.

Svečanosti je prisustvovao predsjednik SDA Bakir Izetbegović, koji je u svom uvodnom obraćanju čestitao godišnjicu utemeljiteljima, članovima i simpatizerima SDA Konjic.

Odgovarajući na pitanja voditelja, Izetbegović se osvrnuo na aktualne političke procese, ali i događaje koji su obilježili mandat, kao što je pravno i političko nasilje koje se provodi s ciljem izbacivanja SDA iz vlasti.

– Bio je to izuzetno štetan eksperiment. Spasiti Milorada Dodika i ukloniti iz političkog života najjaču bosanskohercegovačku i najjaču bošnjačku stranku, koja je uvijek bila generator pozitivnih promjena, bio je doista neobjašnjiv eksperiment dijela međunarodne zajednice, na koji su rado pristali i domaći akteri jer im je vlast ponuđena. Rezultat je vrlo teška i neizvjesna situacija, ljudi se osjećaju poniženo, svjedoci smo ekonomskog kolapsa. Trojka je pristala na tu trgovinu, da se promijeni Ustav i da se poništi volja Bošnjaka, da SNSD i HDZ biraju svoje predstavnike. Zauzvrat su morali predati cijele sektore, vrlo važna ministarstva i vrlo važne institucije – rekao je Izetbegović.

– Pristali su na poniženje. Ovdje u Konjicu Dodik je prokleo genocid. Nisu reagirali. Išli su na noge HDZ-u u Mostaru, SNSD-u u destilerije u Laktašima – rekao je Izetbegović.

Drugi problem Trojke, dodao je predsjednik SDA, je izuzetno loša kadrovska politika.

– Kleli su se u meritokraciju, a onda postavili nesposobne kadrove. Složeni sustav Elektroprivrede i rudnika povjerili su čovjeku koji je prethodno vodio lokalnu komunalnu tvrtku. Vidjeli ste koliko je dugo stajala ruševna pruga u Jablanici, dok je turska firma nije konačno obnovila. To je paradigma njihovog cjelokupnog odnosa i kadroviranja – kazao je Izetbegović.

Treći, posebno evidentan problem je korupcija vezana uz osoblje Trojke.

– Aplikacija Sky, tema Black Tie, komunikacija s kriminalcima iz Dubaija, afera Spangavanje. Da bi sačuvali Munjića, Autoceste su predali HDZ-u. Korupcija u Autocestama zaustavila je izgradnju autoceste. Oni štite tu ekipu ljudi, umjesto da ih uklone i omoguće nastavak izgradnje autoputa – kazao je Izetbegović.

Rezultat je gospodarski kolaps i prekomjerno zaduživanje aktualne vlasti.

– Kada obitelj ima 3.000 KM mjesečno, a potroši pet i posudi dvije, nikako neće moći vratiti dug i samo tone u dublje dugove. Jednog dana doći će im vjerovnici zaplijeniti auto, namještaj i na kraju stan. Oni će ovu državu dovesti u slično stanje. To znači gubitak suvereniteta, gubitak resursa. Neće biti moguće vraćati dugove ako se nastavi ovim tempom – upozorio je predsjednik SDA.

Izetbegović je potom podsjetio na pozitivne rezultate rada SDA u protekla dva mandata, prvenstveno na polju ekonomije, ali i na planu europskih i euroatlantskih integracija. Kada je riječ o vanjskoj politici, istaknuo je da predstavnici Trojke zaduženi za tu oblast, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, stvaraju privid da upravljaju procesima i kontroliraju situaciju, ali ne mogu ništa. Nisu bili pozvani ni na summit NATO-a u Ankari, recimo.

Govoreći o prioritetima za izlazak Bosne i Hercegovine iz sadašnje krize, predsjednik SDA je izdvojio europski put.

– To su reforme i sredstva koja nas čekaju na tom putu. Izgubili smo sredstva iz Plana rasta. Ali zaustavljene reforme još su važnija stvar. Prije 20 godina Bugarska i Rumunjska imale su manje plaće od ratom razorene Bosne i Hercegovine. Njihov životni standard sada je duplo bolji jer su proveli reforme, napravili su funkcionalan sustav i funkcionalnu ekonomiju – rekao je Izetbegović.

Odgovarajući na pitanje jesu li poslovi aktualnih vlasti utjecali na zaustavljanje planirane kupovine Telemacha od BH Telecoma, Izetbegović je podsjetio da je za tu transakciju to javno poduzeće planirano zadužiti za oko milijardu KM s kamatama.

– A Telemach godišnje zaradi 20 milijuna KM. Dakle, trebalo bi 50 godina da se ta sredstva vrate. Toliko bi se zadužili da ne bi mogli uložiti ni u što drugo. Tehnologije tako brzo napreduju da sam uvjeren da će za pet godina sve što imaju BH Telecom i Telemach biti za staro željezo. Prije deset godina ovo što imamo danas, besplatnu video komunikaciju, bilo je nezamislivo. Možemo zamisliti što će se nuditi u sljedećem desetljeću. I tu kupnju namjeravaju završiti sada, na kraju mandata, i dati privatniku 700 milijuna KM za zastarjele tehnologije. To sigurno nisu čisti poslovi – upozorio je Izetbegović.

Informacija da je sa računa firme “Igman” greškom nepoznatom primatelju isplaćeno 780.000 eura ozbiljno dovodi u sumnju način upravljanja ovom strateški važnom kompanijom, ali i stvarnu prirodu transakcije, saopćeno je danas iz Staračke demokratske akcije (SDA).

Dodaju da se ne može prihvatiti kao uvjerljivo objašnjenje prema kojem su odgovorni u Igmanu navodno nasjeli na lažnu elektronsku poruku i bez ozbiljne provjere prebacili gotovo milijun i po KM.

– Javnost mora dobiti precizan odgovor tko je odobrio transakciju, koliko je osoba sudjelovalo u njenoj provjeri, jesu li poštovane interne procedure i zašto uplata nije potvrđena izravnim kontaktom sa stvarnim poslovnim partnerom – navode u priopćenju.

Posebno zabrinjava činjenica da je dio novca završio na računima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dodaju. Stoga nadležne institucije moraju istražiti ne samo mogućnost vanjske hakerske prijevare, već i mogućnost da je netko iznutra svjesno omogućio ili omogućio ovu transakciju.

– Takva sumnja nije neutemeljena u zemlji u kojoj su već objavljeni dokumenti, policijske i pravosudne informacije o kontaktima ljudi bliskih vrhu vladajućih stranaka s osobama povezanim s međunarodnim kriminalnim strukturama čije se djelovanje veže upravo uz Ujedinjene Arapske Emirate – stoji u priopćenju.

SDA zahtijeva od Tužilaštva HNK, SIPA-e i drugih nadležnih institucija da ispitaju sve okolnosti ove transakcije, uključujući odljev novca u Ujedinjene Arapske Emirate, eventualnu internu pomoć počiniteljima te odgovornost menadžera koji su odobrili isplatu.

Iz Ureda za odnose s javnošću američkog State Departmenta priopćeno je da su SAD opredijeljene za partnerstvo s Bosnom i Hercegovinom kako bi diversificirale svoj energetski sektor i donijele prosperitet svim građanima. Detektor.

U odgovoru su dodali da će plinovod Southern Interconnection, koji je bio prioritet američke vlade tijekom posljednje tri administracije, proširiti i diverzificirati energetski sektor BiH, dajući državi veću kontrolu nad opskrbom energijom osiguravanjem pristupa prirodnom plinu na temelju tržišnih uvjeta i smanjenjem ovisnosti o jednom, nepouzdanom izvoru.

– Izvoz energenata iz SAD-a središnji je stup naše gospodarske suradnje s europskim partnerima – naveli su u odgovoru.

Prema njima, SAD ima resurse da podrži napore Europe da se oslobodi ovisnosti o ruskim energentima i potakne gospodarski rast. Američke tvrtke pouzdani su partneri i spremne su preuzeti inicijativu čak i kada druge nisu.

– Pažljivo ćemo pratiti one koji politički probitak i ovisnost o ruskoj energiji daju prednost nad energetskom sigurnošću – dodali su iz Ureda.

Bosna i Hercegovina trenutno sav plin uvozi iz Rusije. BiH i Hrvatska su u travnju ove godine potpisale međudržavni sporazum Južna interkonekcija o izgradnji plinovoda. Projekt ima za cilj diversifikaciju pravaca i izvora opskrbe prirodnim plinom, kao i jačanje sigurnosti opskrbe Bosne i Hercegovine, koja se trenutno opskrbljuje plinom iz jednog smjera.

Godine 2025. odlučeno je da će Južnu interkonekciju raditi tvrtka BH Gas, no zakon je naknadno promijenjen i zadatak je dat američkoj tvrtki AAFS, što je u javnosti otvorilo pitanje transparentnosti ugovora i procesa, o čemu je Detektor ranije pisao.

Vijeće ministara će na sjednici zakazanoj za četvrtak, 30. srpnja, prvi put razmatrati Nacrt ugovora između BiH i Hrvatske o Južnoj interkonekciji.

U SAD-u se trenutno razmatra Zakon o sankcijama Rusiji iz 2025., koji je predložio senator Lindsey Graham i koji je podržao američki predsjednik Donald Trump, a koji je usmjeren na rusko ratno gospodarstvo i uključuje, između ostalog, carinu od 500 posto na uvoz iz zemalja koje trguju ruskim energentima, viza i zamrzavanje imovine za vodstvo.

Zakon je trenutno usmjeren na globalne energetske gigante i partnere Rusije, a ekonomski stručnjak Igor Gavran za Detektor navodi da su ekonomske veze Bosne i Hercegovine sa SAD-om minimalne, te da bilo kakve sankcije imaju malo ili nimalo direktnog efekta na našu zemlju.

– U prošlosti bi američke sankcije imale negativan utjecaj na ugled i povjerenje partnera iz trećih zemalja, no s obzirom na ponašanje sadašnje američke administracije, to više nije slučaj – ustvrdio je Gavran.

Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina nema alternativne izvore za uvoz plina osim Ruske Federacije. Gavran navodi da je to trenutno najpouzdaniji i najjeftiniji izvor te da zaustavljanje uvoza ruskog plina nije opcija.

– Uvozom se bavi samo jedna tvrtka – “Energoinvest” – i samo bi oni eventualno mogli imati neke teoretske sankcije, ali ako ne posluju sa SAD-om, nisam siguran da i na njih mogu utjecati – rekao je Gavran.

Adnan Huskić, profesor političkih nauka i međunarodnih odnosa na Sarajevskoj školi za znanost i tehnologiju (SSST), kaže za Detektor da neće biti prvi put da se sankcije koje su uvedene protiv nekih drugih velikih aktera na određeni način pretoče u BiH.

Huskić je dodao da je nedvojbeno da će Srbija biti snažnije pogođena ovim sankcijama zbog neriješene situacije s Naftnom industrijom Srbije, ali to s druge strane pokazuje da su Amerikanci i dalje spremni pregovarati i razgovarati o njihovoj odgodi.

Huskić je kazao kako procjenjuje da će usvajanje ovog zakona izravno ubrzati procese vezane za Južnu interkonekciju i sve što je potrebno za taj projekt, s obzirom da od donošenja Zakona o Južnoj interkonekciji u Federaciji BiH ništa nije urađeno.

– Ne vidim da bi to, na primjer, moglo ili trebalo koštati Bosnu i Hercegovinu mimo onoga što je bio plan Europske unije, a to je postupno izbacivanje ruskog plina koje bi se trebalo dogoditi 2028. godine – dodao je Huskić.

Prema njegovom mišljenju, svi rokovi i paketi sankcija još su podložni promjenama.

– Dok ne vidimo kakve se stvari događaju, teško je procijeniti kakvi bi mogli biti konkretni efekti po Bosnu i Hercegovinu u vezi s našim povezivanjem ili našom ovisnošću o ruskom plinu – rekao je Huskić.

Premijer Nermin Nikšić i resorni ministar Vedran Lakić svjesno su obmanuli zastupnike i delegate u Parlamentu FBiH i radnike Nove Željezare Zenica, prešutjevši negativno mišljenje Ureda za zakonodavstvo na Zakon o postupku izvanredne uprave u kompaniji Nova Željezara Zenica, saopćeno je danas iz Stranke demokratske akcije (SDA).

– Iako im je Ured dao rok od deset dana da otklone uočene nedostatke, u saborsku proceduru poslali su Zakon bez potrebnih dorada. Ovim su obmanuli parlamentarce, radnike i cjelokupnu javnost koju su uvjerili u zakonitost i opravdanost načina za koji su tvrdili da je spas za Željezaru – navode u saopćenju.

Ističu da je pravomoćnom odlukom suda, kojom je odbijen prijedlog za uvođenje izvanredne uprave, potvrđeno ono na što je SDA upozoravala.

– Zakon nije riješio problem Željezare niti osigurao pokretanje proizvodnje, već je služio za kupnju vremena do kraja listopadskih izbora. Da je zaista htjela riješiti pitanje Željezare, Vlada FBiH bi na vrijeme iskoristila pravo prvenstva i preuzela odgovornost za sudbinu ove kompanije, umjesto da je prepušta investitorima i improviziranim rješenjima. Radnici Nove željezare Zenica ne smiju platiti cijenu nesposobnosti, improvizacija i političkih obmana Vlade FBiH – zaključuju u saopćenju.

Premijer Nermin Nikšić i resorni ministar Vedran Lakić svjesno su obmanuli zastupnike i delegate u Parlamentu FBiH i radnike Nove Željezare Zenica, prešutjevši negativno mišljenje Ureda za zakonodavstvo na Zakon o postupku izvanredne uprave u kompaniji Nova Željezara Zenica, saopćeno je danas iz Stranke demokratske akcije (SDA).

– Iako im je Ured dao rok od deset dana da otklone uočene nedostatke, u saborsku proceduru poslali su Zakon bez potrebnih dorada. Ovim su obmanuli parlamentarce, radnike i cjelokupnu javnost koju su uvjerili u zakonitost i opravdanost načina za koji su tvrdili da je spas za Željezaru – navode u saopćenju.

Ističu da je pravomoćnom odlukom suda, kojom je odbijen prijedlog za uvođenje izvanredne uprave, potvrđeno ono na što je SDA upozoravala.

– Zakon nije riješio problem Željezare niti osigurao pokretanje proizvodnje, već je služio za kupnju vremena do kraja listopadskih izbora. Da je zaista htjela riješiti pitanje Željezare, Vlada FBiH bi na vrijeme iskoristila pravo prvenstva i preuzela odgovornost za sudbinu ove kompanije, umjesto da je prepušta investitorima i improviziranim rješenjima. Radnici Nove željezare Zenica ne smiju platiti cijenu nesposobnosti, improvizacija i političkih obmana Vlade FBiH – zaključuju u saopćenju.

Kantonalna organizacija SDA HNK poslala je odgovor na reagiranje Naše stranke u kojem, između ostalog, navode kako SDA nije uspjela izgraditi političku poziciju s koje bi Bošnjaci u Mostaru i HNK istinski ravnopravan politički faktor.

Iz SDA su priopćili da je “Naša stranka mala, kvaziliberalna stranka koja djeluje u nekoliko sarajevskih općina”.

– Osim tih nekoliko sarajevskih općina, funkcionira i u još nekoliko općina gdje je na razini statističke greške. Funkcionirali su i u Mostaru, kojeg se svi, nažalost, sjećamo, a zahvaljujući Irmi Baralija i Bošku Čavaru, to malo kukavičje jaje HDZ-a zvano Naša stranka izabralo je Marija Kordića za gradonačelnika Mostara umjesto kandidata široke Koalicije za Mostar Zlatka Guzina. Bez obzira na to piše li ih Boška Ćavar i dalje, količina njihove snishodljivosti je sramotna – naveli su u svom reagiranju.

Dodali su da je SDA jedina meta Naše stranke.

– Njihova jedina meta je SDA, jer ona ustrajno stoji na braniku države i principa Bosne i Hercegovine kojih su se u svojoj stranci, Dodikovoj muslimanskoj reprezentaciji, davno odrekli. Iako su politička statistička greška na ovim prostorima, njihov problem nije ništa izvan Marijin Dvora. To se ne vidi iz udobnih sarajevskih fotelja koje im je HDZ omogućio – zaključili su.

Gradsko vijeće Livna u utorak će razmatrati Prijedlog novog Statuta Grada Livna, a Gradski odbor SDA Livno upozorava da bi pojedine odredbe mogle dovesti do narušavanja ustavne ravnopravnosti ljudi koji nisu većina u ovom gradu.

Ova stranka najavljuje mogućnost obraćanja Ustavnom sudu Federacije BiH ukoliko Statut bude usvojen u predloženom obliku.

Iz Gradskog odbora SDA Livno priopćeno je da Povjerenstvo za Poslovnike, statute i propise nije prihvatilo nijedan njihov prijedlog izmjena Nacrta statuta, iako su, kako navode, kroz rad vijećnika i tijekom javne rasprave dali niz prijedloga za njegovo poboljšanje.

Iz SDA tvrde da većina u Gradskom vijeću Livna ide ka rješenjima koja, kako smatraju, smanjuju prava Bošnjaka i drugih naroda koji nisu većina u gradu.

Posebno dovode u pitanje odredbe koje se odnose na izbor predsjednika Gradskog vijeća i gradonačelnika.

Navode da su prema važećem Statutu Općine Livno i Privremenoj statutarnoj odluci ove funkcije bile namijenjene osobama različitih naroda, sukladno ustavnim načelima Federacije BiH i Livanjskog kantona.

– SDA Livno smatra da se novim prijedlogom otvara mogućnost da predsjednik Gradskog vijeća i gradonačelnik ubuduće budu iz istog naroda, čime se odstupa od principa temeljenog na popisu stanovništva iz 1991. godine, do potpune implementacije Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH – navodi se u priopćenju.

Iz ove stranke su pozvali vijećnike Gradskog vijeća Livna da ne podrže, kako kažu, odredbe koje nisu u skladu s ustavnim normama.

– Ukoliko Gradsko vijeće Livna usvoji ovaj Prijedlog Statuta, GO SDA Livno će od Ustavnog suda F BiH zatražiti očitovanje o ustavnosti osporenih odredbi – kazali su.

Ovakav institucionalni inženjering u Livnu neodoljivo podsjeća na mostarski politički scenarij, gdje HDZ BiH identičnim statutarnim manipulacijama cementira apsolutnu vlast, poput nedavne situacije otpuštanja 22 radnika mostarske tvrtke Komunalno, uglavnom Bošnjaka, koji su dobili otkaze umjesto ustavnih prava.

Gradsko vijeće Livna u utorak će razmatrati Prijedlog novog Statuta Grada Livna, a Gradski odbor SDA Livno upozorava da bi pojedine odredbe mogle dovesti do narušavanja ustavne ravnopravnosti ljudi koji nisu većina u ovom gradu.

Ova stranka najavljuje mogućnost obraćanja Ustavnom sudu Federacije BiH ukoliko Statut bude usvojen u predloženom obliku.

Iz Gradskog odbora SDA Livno priopćeno je da Povjerenstvo za Poslovnike, statute i propise nije prihvatilo nijedan njihov prijedlog izmjena Nacrta statuta, iako su, kako navode, kroz rad vijećnika i tijekom javne rasprave dali niz prijedloga za njegovo poboljšanje.

Iz SDA tvrde da većina u Gradskom vijeću Livna ide ka rješenjima koja, kako smatraju, smanjuju prava Bošnjaka i drugih naroda koji nisu većina u gradu.

Posebno dovode u pitanje odredbe koje se odnose na izbor predsjednika Gradskog vijeća i gradonačelnika.

Navode da su prema važećem Statutu Općine Livno i Privremenoj statutarnoj odluci ove funkcije bile namijenjene osobama različitih naroda, sukladno ustavnim načelima Federacije BiH i Livanjskog kantona.

– SDA Livno smatra da se novim prijedlogom otvara mogućnost da predsjednik Gradskog vijeća i gradonačelnik ubuduće budu iz istog naroda, čime se odstupa od principa temeljenog na popisu stanovništva iz 1991. godine, do potpune implementacije Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH – navodi se u priopćenju.

Iz ove stranke su pozvali vijećnike Gradskog vijeća Livna da ne podrže, kako kažu, odredbe koje nisu u skladu s ustavnim normama.

– Ukoliko Gradsko vijeće Livna usvoji ovaj Prijedlog Statuta, GO SDA Livno će od Ustavnog suda F BiH zatražiti očitovanje o ustavnosti osporenih odredbi – kazali su.

Ovakav institucionalni inženjering u Livnu neodoljivo podsjeća na mostarski politički scenarij, gdje HDZ BiH identičnim statutarnim manipulacijama cementira apsolutnu vlast, poput nedavne situacije otpuštanja 22 radnika mostarske tvrtke Komunalno, uglavnom Bošnjaka, koji su dobili otkaze umjesto ustavnih prava.

Milijuni dolara koje je Republika Srpska godinama izdvajala za lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama otvorili su pitanje ograničenja entitetskih nadležnosti u Bosni i Hercegovini.

Najnovija istraživanja Radio Slobodna Europa (RSE) pokazalo je da je Vlada Republike Srpske od 2015. godine izdvojila najmanje 8,3 milijuna američkih dolara za angažman lobističkih i odvjetničkih ureda u Washingtonu, a u posljednjem ugovoru s tvrtkom Dickens & Madson, vrijednom četiri milijuna dolara, kao krajnji cilj navodi se “neovisnost Republike Srpske od BiH”.

Podaci koje je RSE dobio dolaze iz baze podataka Ministarstva pravosuđa SAD-a, odnosno Registra stranih agenata (FARA), u koji svi subjekti koji zastupaju interese stranih vlada ili organizacija u SAD-u moraju prijaviti svoje aktivnosti.

Sama registracija ne znači da američke vlasti podržavaju ciljeve zbog kojih je netko angažiran, već predstavlja zakonsku obvezu transparentnog prijavljivanja lobističkih aktivnosti. Zahvaljujući ovoj javno dostupnoj dokumentaciji moguće je pratiti tko lobira, u čije ime, za koje ciljeve i za koji iznos.

Istraživanje Radija Slobodna Europa pokazuje da posljednji ugovor nije izoliran slučaj, već dio višegodišnje strategije Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama.

Prema dostupnim podacima, vlasti ovog entiteta su u proteklom desetljeću angažirale ukupno 15 američkih lobističkih i odvjetničkih tvrtki, uključujući i vlastito predstavništvo registrirano za iste poslove.

Među angažiranim tvrtkama su Dickens & Madson, Zell & Associates International Advocates, RRB Strategies i CRB Global, a gotovo sve imaju veze s republikanskim političkim krugovima u Washingtonu.

Neki su ugovori ostali djelomično anonimni, pa stvarni iznos potrošenog novca vjerojatno premašuje javno dostupnih 8,3 milijuna dolara.

Posebnu pozornost izazvao je ugovor potpisan u rujnu 2025. s tvrtkom Dickens & Madson.

Kako prenosi RSE, u tom dokumentu izričito stoji da je “nezavisnost Republike Srpske od BiH naš krajnji cilj”, što je prvi javno dostupan ugovor u kojem se takva formulacija navodi bez diplomatskih i političkih ublažavanja.

Istodobno, istraživanja pokazuju da su politički ciljevi lobiranja bili mnogo širi od organiziranja susreta s američkim dužnosnicima.

Sporazumi predviđaju političke konzultacije, kontakte s Bijelom kućom, Kongresom i State Departmentom, medijske kampanje i kontinuirano zastupanje interesa Republike Srpske pred američkim institucijama.

Angažiranje lobističkih tvrtki nije neuobičajena praksa. Države, pokrajine, federalne jedinice, pa čak i veliki gradovi diljem svijeta koriste usluge lobista kako bi privukli investicije, unaprijedili gospodarsku suradnju ili predstavili svoje stavove donositeljima odluka.

Zato nije ključno samo lobiranje, već ciljevi koji se njime žele postići.

Upravo tu počinje pravna dvojba. Može li entitet u Bosni i Hercegovini javnim novcem financirati međunarodnu kampanju čiji je krajnji cilj neovisnost od države čiji je sastavni dio?

Odgovor na to pitanje ne nalazi se u američkim propisima o lobiranju, nego prije svega u Ustavu Bosne i Hercegovine i odlukama njenog Ustavnog suda.

Mnogo je važnije pitanje mogu li vlasti jednog entiteta koristiti javni novac za međunarodno zagovaranje ciljeva koji zadiru u ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

Odgovor na to pitanje nije jednoznačan, ali ga prije svega treba tražiti u Ustavu Bosne i Hercegovine.

Ustav Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio Daytonskog mirovnog sporazuma, u članku III jasno propisuje da je vanjska politika u isključivoj nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. To znači da međunarodno predstavljanje države, uspostavljanje diplomatskih odnosa i vođenje službene vanjske politike nisu u nadležnosti entiteta.

Predsjedništvo BiH vodi vanjsku politiku zemlje, a Ministarstvo vanjskih poslova provodi odluke Predsjedništva putem diplomatsko-konzularne mreže i međunarodnih kontakata.

Istodobno, Ustav ostavlja prostor entitetima za ostvarivanje određenih međunarodnih odnosa u područjima za koja su nadležni, kao što su gospodarstvo, kultura, obrazovanje ili regionalna suradnja.

Međutim, ove aktivnosti ne mogu predstavljati zasebnu vanjsku politiku niti dovoditi u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Upravo u toj razlici leži srž cijelog slučaja.

Ustavni sud BiH već se izjasnio o pitanju lobiranja Republike Srpske.

Haris Silajdžić, tadašnji član Predsjedništva BiH, 2008. godine osporio je prvi ugovor između Republike Srpske i američke lobističke kuće, smatrajući da taj entitet preuzima poslove koji su, prema Ustavu, u isključivoj nadležnosti države.

Ustavni sud, međutim, nije prihvatio takvo tumačenje.

Kako podsjeća Radio Slobodna Europa, Sud je zaključio da aktivnosti Republike Srpske usmjerene na lobiranje za unapređenje vlastitih interesa ne predstavljaju vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine niti zadiranje u njezine isključive nadležnosti.

Ta se odluka u političkom prostoru često tumači kao potvrda da subjekti mogu slobodno provoditi međunarodne lobističke kampanje. No, pravnici upozoravaju da je riječ o puno užem tumačenju.

Naime, Ustavni sud nije odlučivao o ugovoru u kojem se kao cilj navodi samostalnost Republike Srpske.

Sud je razmatrao tadašnje lobističke aktivnosti koje su, kako stoji u obrazloženju presude, bile usmjerene na zastupanje interesa entiteta, a ne na promjenu ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine.

Postavlja se pitanje može li se odluka iz 2008. automatski primijeniti na današnje ugovore.

Upravo tu dolazi do izražaja razlika između prošlih i sadašnjih okolnosti.

Ako je cilj lobiranja promicanje gospodarstva, investicija ili drugih interesa koji proizlaze iz nadležnosti entiteta, teško je govoriti o zadiranju u isključivu nadležnost države.

No, ako se u ugovoru kao krajnji cilj navodi samostalnost Republike Srpske, otvara se sasvim drugo ustavno-pravno pitanje.

Ustavom Bosne i Hercegovine nije predviđeno pravo entiteta na odcjepljenje niti mogućnost jednostrane promjene teritorijalnog ustrojstva države.

Prema sadašnjem ustavnom okviru, Republika Srpska, kao ni Federacija Bosne i Hercegovine, nema međunarodnopravni subjektivitet koji bi joj omogućio da samostalno odlučuje o svom međunarodnom statusu.

Zbog toga dio pravnih stručnjaka smatra da nije sporno samo pitanje lobiranja, već i pitanje mogu li se proračunskim novcem financirati aktivnosti čiji bi cilj bio postizanje nečega što Ustav BiH ne poznaje.

Upravo po ovom pitanju Ustavni sud Bosne i Hercegovine mogao bi se ponovno očitovati, budući da je pred njim pokrenut postupak osporavanja financiranja lobističkih aktivnosti usmjerenih na ciljeve za koje podnositelji tvrde da su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Američki sustav registracije stranih agenata (FARA) domaća javnost često pogrešno shvaća.

Registracija ugovora o lobiranju ne znači da američka administracija podržava političke ciljeve klijenta, niti predstavlja bilo kakvu međunarodnu provjeru tih ciljeva.

FARA je osnovana kako bi javnosti dala uvid u to tko zastupa interese stranih vlada, političkih organizacija ili drugih stranih principala pred američkim institucijama.

Svaki ugovor, iznos naknade i opis aktivnosti potrebno je prijaviti Ministarstvu pravosuđa SAD-a, što omogućuje transparentnost aktivnosti lobiranja.

Zahvaljujući ovoj zakonskoj obvezi, Radio Slobodna Europa došao je do dokumentacije koja pokazuje kako je Republika Srpska u proteklom desetljeću angažirala brojne lobističke kuće, uključujući i najnoviji ugovor u kojem se kao krajnji cilj navodi osamostaljenje Republike Srpske.

Drugim riječima, američki propisi reguliraju način na koji se lobira, ali ne procjenjuju jesu li politički ciljevi zbog kojih se lobira u skladu s ustavnim poretkom zemlje iz koje klijent dolazi.

Predmet spora nije pravo Republike Srpske da angažira lobiste, već pitanje može li se javnim novcem financirati lobiranje za politički cilj – neovisnost, što nije predviđeno Ustavom BiH.

To pitanje ostaje isključivo unutarnje pravno pitanje Bosne i Hercegovine.

Vlasti Republike Srpske već godinama tvrde da je angažman američkih lobista bio neophodan kako bi se glas tog entiteta čuo u Washingtonu, posebice nakon uvođenja sankcija pojedinim dužnosnicima i učestalih političkih kriza u BiH.

To, naravno, ne znači da lobiranje nije imalo učinka. Lobističke kuće mogu otvoriti vrata za sastanke, ostvariti kontakte i prenijeti političke poruke.

Ipak, donošenje odluka ostaje u nadležnosti američkih institucija koje svoju politiku kreiraju na temelju vlastitih procjena nacionalnih interesa.

Republika Srpska već godinama ulaže milijune u lobiranje u Washingtonu, dok Bosna i Hercegovina kao država nema razvijen sustav profesionalnog međunarodnog lobiranja niti dugoročnu strategiju zastupanja svojih interesa u Sjedinjenim Američkim Državama.

Vanjska politika često ovisi o unutarnjim političkim nesuglasicama, što otežava jedinstveno djelovanje države prema međunarodnim partnerima.

Takva situacija ostavlja prostor pojedinim političkim akterima da samostalno grade međunarodne kontakte i pokušavaju oblikovati percepciju Bosne i Hercegovine iz vlastitog političkog kuta.

Najava Demokratske fronte o otpuštanju radnika Bošnjaka u javnim poduzećima Grada Mostara otvorila je, osim pitanja odgovornosti HDZ-a i gradskih vlasti, i niz pitanja političke logike same reakcije DF-a.

DF tvrdi da HDZ provodi teror nad Bošnjacima u Mostaru i odgovornost prebacuje na SDA i SDP, navodeći da ove stranke, kao partneri HDZ-a na različitim razinama vlasti, nisu učinile dovoljno na zaštiti radnika.

Ali ostaje jedno jednostavno pitanje: kako DF dovodi SDA u izravnu vezu s HDZ-om na razini Federacije BiH, kada te dvije stranke nisu u koaliciji na toj razini vlasti? Politička odgovornost može biti diskutabilna, ali političke veze imaju svoje granice.

Posebno je zanimljivo da ova poruka dolazi iz stranke koja je u koaliciji sa SDA i SDP-om u Mostaru. Dakle, dok s jedne strane DF participira u lokalnoj vlasti sa strankama koje sada proziva, s druge strane ih optužuje da su dio problema.

DF dovodi u pitanje i politiku “relaksacije odnosa” prema HDZ-u. No, ako danas govorimo o potrebi poboljšanja odnosa među političkim akterima, postavlja se pitanje što su u tom procesu učinili Željko Komšić i Demokratska fronta. Je li politika koju su godinama vodili otvorila prostor za smirivanje odnosa ili je dodatno ojačala političke podjele koje danas svi pokušavaju prevladati?

Još jedno pitanje postavlja se nakon dijela priopćenja u kojem DF posebno ističe da su otpušteni radnici bošnjačke nacionalnosti. Svaki oblik diskriminacije, ako se utvrdi, mora biti predmetom institucionalne reakcije. No, zanimljivo je da stranka koja se zalaže za građansku državu svoju političku poruku sada gradi upravo oko nacionalne pripadnosti radnika.

Ako nacionalnost ne bi trebala biti odlučujuća u građanskom konceptu društva, zašto se ona u ovom slučaju postavlja kao središnja politička činjenica? Je li to principijelna borba za prava svih građana ili poruka koja dolazi u vrijeme kad se političke stranke pripremaju za izbore?

Prisjećamo se 2015. godine i antologijskog ideološkog salto mortalea tadašnjeg DF-ovca Reufa Bajrovića. I dok se uoči popisa stanovništva grčevito borio protiv bošnjačkog nacionalnog identiteta, glumeći svjesnog građanina bez etikete, bošnjaštvo mu je odjednom postalo drago čim je zamirisao ministarsku fotelju. Demokratska fronta je takvo političko vijuganje učinila svojim zaštitnim znakom – princip je fleksibilan, samo da je stolica fiksna.

Na tragu onog poznatog meandriranja iz 2015. godine, kada se ideologija prilagođavala fotelji, slučaj Zorana Mikulića pokazuje kako principi DF-a funkcioniraju u praksi. Nakon što je iz SDP-a prešao u DF, a potom glasno optuživao Trojku za veleizdaju i snishodljivost prema HDZ-u, Mikulić je zaboravio i vlastiti potez iz Skupštine HNK-a prilikom glasanja za listu za Dom naroda. Iako je sam napravio svoju listu i stavio se na nju, na glasovanju je ostao bez glasova jer nije glasao ni za sebe.

Taj njegov odlučujući glas, kako se nebrojeno puta spominjalo u javnosti, a DF i Mikulić nikad demantirali, pripao je HDZ-u kojemu je nedostajao točno jedan glas da uđe u ždrijeb treće liste. To im je kasnije omogućilo da osiguraju četiri izaslanika u Domu naroda Bosne i Hercegovine i postanu nezaobilazan faktor. Nije li DF preko Mikulića u prilično dobroj poziciji da “traži milost” od HDZ-a za radnike Bošnjake u Komunalnom? Ili nisu toliko bitni radnici, nego glasovi tamošnjih Bošnjaka, pa bi u svojim priopćenjima trebali objasniti da su ih SDA i SDP “izdali”?!

Pa, teško je ne primijetiti da se DF, ali i političke ličnosti koje nastupaju uz tu stranku, poput Slavena Kovačevića, posljednjih mjeseci sve više fokusiraju na teme koje snažno odzvanjaju bošnjačkim biračkim tijelom.

Isti politički performans koji je započeo građanskim populizmom, a završio preusmjeravanjem ključnih glasova HDZ-u, danas dobiva svoju novu, jadnu epizodu. Otpuštanje radnika u Mostaru DF ne gleda kroz prizmu radnih prava, socijalne pravde i borbe za običnog čovjeka, već kao priliku za svoj redovni politički kabare.

Slučaj otpuštanja radnika u Mostaru došao je kao udar na Demokratsku frontu. Ovo će postati političko pitanje, a uz pokoji vic na račun građanske države, idealna je prilika da se DF-ovci pokažu kao najdosljedniji branitelji interesa Bošnjaka.

U narednom periodu DF i Slaven Kovačević dežuraće i eventualnu političku paljbu gasiti, ali kantama benzina, a bošnjačko biračko tijelo uvjeravati da su im jedini i beskompromisni zaštitnici. Formula je odavno u upotrebi, pa nije za očekivati ​​da će je mudraci iz DF-a mijenjati, ali je toliko izlizana da je postala prozirna. Uzmite bilo koji lokalni problem, začinite ga par jeftinih floskula o “građanskoj državi”, dodajte malo dramatične borbe protiv “neprijatelja” i fotelje su opet sigurne, barem one saborske u kojima možete bez ikakve odgovornosti držati pridike drugima iz sjene oporbe.

Iz DF-a zaključuju da šutnja hrvatskih kandidata za Predsjedništvo BiH Darijane Filipović i Zdenka Lučića predstavlja čistu podršku Kordićevom teroru. Eh, na kraju ostaje još samo da Slaven Kovačević, u znak solidarnosti s mostarskim radnicima koji, za razliku od njega i ostatka stranačke elite, zapravo nešto rade u životu, izvede nekakav jadni performans s tupom britvom usred Rondoa. Samo da izvede taj čin u pauzi između dvije najave o spašavanju države i prebrojavanju fotelja koje ta građanska stradanja moraju nadoknaditi.