Sanja Kriještorac, majka dvoje djece iz Sarajeva, već se treću godinu bori s adenokarcinomom pluća.

Onkolozi su joj odmah prepisali terapiju koja košta 4000 eura mjesečno, a koju je Sanja prethodnih godina kupovala zahvaljujući humanitarnim brojevima te pomoći obitelji i prijatelja.

Na Klinici za onkologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) liječnici su ovog tjedna uključili eksperimentalnu terapiju koja je legalizirana u zemljama Europske unije i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i u kojoj se pacijenti već uspješno liječe.

Lijekovi “lazcluze” i “rybrevant”, američke tvrtke Johnson & Johnson, kotirani su u Europi i SAD-u i pacijenti ih ne plaćaju.

– To je kombinacija dva lijeka, jedan su tablete, a drugi amivantanab koji se uzima intravenski i daje se samo u bolničkim uvjetima. Hvala Bogu, prvu dozu terapije sam odlično podnio – priča nam.

Kako nam je rekla, Sanju su dočekali Slovenci kako bi prevezli lijekove u Sarajevo.

Za Sanjinu terapiju, koja traje mjesec dana, novac je prikupljan preko Humanitarne organizacije Pomozi.ba. Prikupljeno je, kaže, 27.000 eura, koliko koštaju mjesečne terapije.

Kaže da bi kupila terapiju za drugi mjesec da joj Fond solidarnosti želi vratiti novac kojeg više nema.

– Otišla bi u mikrokreditnu organizaciju, podigla novac, čekala povrat i vratila kredit. Ali iz Fonda solidarnosti me odbijaju, prvo kažu da nemaju taj iznos, a onda se pozivaju na podzakonske akte da lijeka nema na listi, da nemaju mogućnosti… – dodaje Kriještorac.

Lijeka ima još tri tjedna dok se Sanja ne “snađe” sama.

Jedina nada su joj Pomozi.ba, ali trenutno su prebukirani apelima, pa se Sanja obratila prijateljima na Facebooku da joj pomognu koliko mogu.

– Počeo sam terapiju i ne smijem je prekidati. Lijekova imam još za tri tjedna, a do tada bih trebao osigurati terapiju za još mjesec dana. Nadam se da će na pregledu možda neki od lijekova biti ukinut, ali to ni liječnici ne znaju jer je i njima terapija nova. Osim terapije, pijem i sedam-osam lijekova kao premedikaciju – kaže Sanja.

I dok se oboljeli od raka bore s bolešću i kako osigurati lijek koji će ih održati na životu, federalnim vlastima se ne žuri.

Vlada Federacije BiH je i ove godine, kao i prethodnih više od 20 godina, za Fond solidarnosti izdvojila daleko manje novca nego što je zakonom propisano.

Učinila je to ponovno prekršivši članak 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, prema kojem je dužna svake godine u Fond solidarnosti uplatiti isti iznos sredstava koji se prikuplja i uplaćuje po osnovu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje.

Ove godine proračun Fonda solidarnosti iznosi 100 milijuna KM, a prema sadašnjim projekcijama, i ove godine će od pacijenata biti uzeto oko 150 milijuna KM.

Nadalje, nova Lista lijekova Fonda solidarnosti, koja nije mijenjana od 2019. godine, još nije ugledala svjetlo dana.

Nakon što su stručna povjerenstva prethodnih mjeseci sastavila listu lijekova, ona je navodno sada poslana Vladi koja bi trebala dati konačnu riječ.

– Vjerujem da će federalni ministar zdravstva Nediljko Rimac podržati listu, ali ostaje otvoreno pitanje hoće li to učiniti i ostatak federalne Vlade, prije svega premijer Nermin Nikšić i ministar financija Toni Kraljević. Mi nemamo što napraviti listu lijekova, a onda nam Vlada kaže – “tko će to platiti”? Nadam se da se to neće dogoditi – kazao je u intervjuu za Faktor u kolovozu prošle godine. dr.sc. Semir Bešlija, šef Klinike za onkologiju KCUS-a.

Agoniju onkoloških pacijenata u FBiH svojim primjerom najbolje predstavlja Sanja.

Kaže da je ovaj tjedan prešla s jednog pametnog lijeka na novi. No ni taj prethodni lijek nije bio na Listi lijekova i nitko ga još uvijek ne može kupiti u domaćim ljekarnama.

– Zamislite koliko su medicina i farmacija napredne, a koliko je naše zdravstvo daleko od njih. Koliko god država izdvajala novca za Fond solidarnosti, nama pacijentima to ništa ne znači jer ništa nije transparentno. Nitko od nas ne zna gdje se novac troši, kojim pacijentima se daje, tko su prioriteti… Odobravaju sredstva za neke stare terapije koje više nisu u upotrebi jer nisu učinkovite i koje je teško nabaviti jer ih Europa povlači s tržišta. Osim toga, iz Federalnog zavoda nikada nam nisu rekli koliko je točno lista čekanja za onkološke pacijente i tko se na njoj nalazi – kazao je Kriještorac.

Iz Humanitarne organizacije Pomozi.ba potvrdili su nam da tjedno primaju blizu 20 zahtjeva za pomoć u liječenju.

– Najviše je riječ o onkološkim pacijentima, kod kojih je hitnost reakcije od presudne važnosti. U mogućnosti smo objaviti tri apela za pomoć tjedno, što od nas zahtijeva pažljiv, odgovoran i krajnje predan pristup u određivanju prioriteta, uz stalnu težnju da svima koji nam se obrate, pomognemo u skladu sa stupnjem hitnosti i ugroženosti života – ističu iz Pomozi.ba.