Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine prošlog je tjedna objavilo datum sljedećih Općih izbora u Bosni i Hercegovini na kojima će se birati i članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Odmah nakon ove objave, a nakon opsežne rasprave na terenu i svih organizacija unutar najveće političke stranke u BiH – SDA, njen predsjednik Bakir Izetbegović predložen je za kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Izetbegović je u emisiji govorio o svojoj kandidaturi, šansama da se vrati na mjesto člana Predsjedništva BiH, rezultatima rada i politike Trojke, budućnosti Bosne i Hercegovine u vrlo turbulentnom vremenu koje je pred nama uz oživljavanje secesionističke politike Milorada Dodika, te drugim važnim političkim temama. Hayat TV “Istraga sedmice”.

– Partija je odlučila. Dao sam im četiri, pet mjeseci da dobro razmisle i potaknuo ih da donesu pravu odluku. Sve mi se vratilo. Potpora je stopostotna, iako ima još puno dobrih kandidata. No, svi su jednoglasno ocijenili da ja imam najveće šanse i ja sam to prihvatio. Nisam se htio nuditi jer sam izgubio prošle izbore, jer su se sindikalno udružili, njih 11. Svi su htjeli pobjedu i za to su radili jer su znali da će, ako pobijede, formirati vladu. Ako se to ponovi, nastavit ćemo u istom smjeru, a to znači da Bosna i Hercegovina i dalje tone – ističe Izetbegović, ali potom naglašava da je njih 14 danas slabije nego njih 11 prije tri i po godine:

– Sada im pada podrška, a prošli put je njih 11 bilo jače od njih 14 sada. Trojka je tada sama imala veću podršku od SDA. Sada smo ih ozbiljno preskočili. Lokalni izbori su uvijek uvod u opće izbore. Mislim da je ljudima dosta ove krize, ove neizvjesnosti, te nesigurnosti. Mislim da nam se volja vraća jer smo na lokalnim izborima dobili 15 posto više glasova. Bit će jako teško, ali tko će drugi. Tko će nas proći? Tko ima reference, kadrove, poznanstva po cijelom svijetu… Ljudi ponekad svakih 10, 12 godina odluče probati nešto drugo. To su i učinili, a sada mogu procijeniti jesu li zadovoljni. Mislim da je Bećirović iznenađen onim što se dešava u BiH, o tome saznaje iz medija. Dati mu još jednu priliku veliki je rizik. Od SAD-a nismo dobili nikakvu garanciju da ćemo biti na vlasti, to nije točna informacija. Činjenica je da se nismo vidjeli tri godine, a onda smo se vidjeli pet puta u tri mjeseca. To je dobar znak. Ta im nestabilnost ne odgovara. Ovo je korumpirana vlast i višedimenzionalna katastrofa u blokadama u gospodarstvu, u diplomaciji, u apsolutno svemu. Naravno, Bećirović će dobiti manje, a ja više nego prošli put. Mislim da to mogu jer se ne bih kandidirao da ne mislim da mogu. Ostaje za vidjeti što će biti. Imam skoro 70 godina i nije važno što će biti sa mnom. Važno je što će biti s Bosnom i Hercegovinom, s ovom državom. SDA, prezime Izetbegović i ljudi koje poznajem i moje iskustvo mogu pomoći ovoj državi. Znam i aktere i protivnike i saveznike, ti ljudi ne mogu ni ono što možemo SDA i ja – naglašava Izetbegović.

Odgovarajući na pitanje kako vidi budući saziv Predsjedništva BiH i što bi se moglo dogoditi ako Željka Cvijanović i Darijana Filipović uđu u Predsjedništvo BiH, Izetbegović je vrlo jasan:

– Mislim da Cvijanovićeva neće pobijediti, a neće ni Filipović. To bi mogao biti najgori scenarij za BiH. Nadam se boljoj konstelaciji i da ćemo ovom promjenom moći snažno pogurati da postignemo ono što su oni zaustavili. Svi smo ovdje vezani. Sve zajedno tone, a mi imamo mehanizme da zaustavimo loše prakse. Dodik će sigurno biti smijenjen i neće moći potpisivati ​​liste, oslabit će njegov utjecaj. Uostalom, na kraju smo natjerali pravosuđe da ga osudi. Valjda ima neko razuman među bh. političari. Gubimo sadržaj, mladost nam odlazi, mirovinu neće imati tko zaraditi. Naravno, tu bitku prvo moramo dobiti, a onda je sve teže. Jer sad sve tone. Ne možeš zaustaviti bicikl kad se kotrlja, a kamoli ovakva katastrofa. Ali tko će ako mi nećemo. Neće biti nimalo lako. Sve smo prošli, Sarajevo je bilo opkoljeno, probili smo tunel, onda smo napravili Armiju koja je savladala druge vojske jače od sebe, gurali smo, radili, sve smo riješili, obnovili državu. Prebrodili smo poplave i epidemije, pa smo i to riješili. U to vrijeme premijer Novalić je radio sve što su radili i drugi premijeri, pa je završio u zatvoru, to je bio vrhunac borbe protiv SDA. Bošnjaci se sami sebi obijaju o glavu. Gotovo milijun ljudi glasa za mene i ne može se reći da imam negativan imidž. Vidjeli ste što i koliko ovi sada mogu. Glasajte za SDA da bude bolje. Mi u kantonima imamo strukturu i uigran tim, tako da će to biti jedan od ljudi koji je i sada napravio dobar posao. Sada imamo 50 odličnih ljudi koji mogu raditi taj posao, a ja bih preporučio nekom mlađem premijeru da uzme Fadila Novalića za savjetnika, posebno za ekonomiju – podsjeća Izetbegović, a potom naglašava:

– Kako smo prošli put. Kad smo obećali 100.000 radnih mjesta, svi su se smijali, pa smo to i napravili. Pojačajte stroj, a ne opterećenje. Oni su samo povećali opterećenja, otklonili probleme kao što doktor liječi FBiH i naravno da je bilo dobro. Prva godina će biti teška. U prvom mandatu obećavamo 50.000 ubrzanja, učiniti sve za investicije za sve, radit ćemo na otvaranju investicija, moramo smanjiti zaduživanje samo zbog infrastrukture. Ovih 100.000 nije bilo na papiru, dogodilo se i sad nam sve to ruše. Sada mogu obećati da ako mi ne vjeruju, nije do njih. I trebaju mi ​​vjerovati – naglašava Izetbegović

Sjetite se prošli put smo obećali 100.000 radnih mjesta u tom mandatu. Svi su se smijali, pa smo to i učinili. Znali smo kako se to radi. Mi smo ojačali stroj, ne kao oni, oni samo pojačavaju opterećenja, samo povećavaju opterećenja. Otklonili smo probleme, riješili stvari, kao doktor koji liječi FBiH i naravno da je bilo dobro. Sad će ta prva godina biti teška. U prvom mandatu sada obećavamo 50.000 novih radnih mjesta. Učinit ćemo sve da ubrzamo investicije i posvetit ćemo se svima koji žele ulagati. Naravno, moramo smanjiti i zaduživanje. Ovih 100.000 nije bilo na papiru, dogodilo se. Sada nam sve to ruše. Sada mogu obećati 50.000 novih radnih mjesta, za prvi mandat to će biti dovoljno. Ako mi ne vjeruju, nije do njih. I trebaju mi ​​vjerovati – naglašava Izetbegović.

U ekskluzivnom intervjuu za Faktor, politički analitičar Davor Gjenero nudi analizu bosanskohercegovačke stvarnosti, secirajući mandat odlazećeg visokog predstavnika Christiana Schmidta i sve očitiji sukob vizija Amerike i Evropske unije koji se prelama upravo preko Bosne i Hercegovine.

Gjenero otvoreno govori o tome zašto se u posljednje vrijeme određeni krugovi trude uvući Katoličku crkvu u priču o fragmentaciji države i kakva se opasna igra krije iza tog pokušaja.

Poseban fokus stavljen je na “zagrebački čvor” i bitno različite pristupe dvojice ključnih aktera hrvatske politike. Gjenero pojašnjava zašto predsjednik RH Zoran Milanović, u svom specifičnom stilu, postaje najglasniji zagovornik trećeg entiteta, dok premijer RH Andrej Plenković ne podržava taj model.

Kroz razgovor se precizno definira i stvarni odnos snaga između dva HDZ-a, otkrivajući koliko Zagreb uistinu ima utjecaj na poteze Dragana Čovića. 

Ovo su samo neka od ključnih pitanja kojih smo se dotakli u opširnom razgovoru, u kojem je Gjenero analizirao i brojne druge aspekte koji kroje budućnost Bosne i Hercegovine.

– Institucija
visokog predstavnika nije savršena, a ni Christian Schmidt nije bio akter bez
grešaka i mana. Ipak, ne čini mi se da je njegov mandat bio “kontroverzan”,
niti da je on bio nedosljedan, a razočaran sam s reakcijama na način na koji je
završio mandat jer mi se čini da neki od onih koji se vesele kraju tog mandata
zapravo ne vide konsekvence sukoba između SAD-a i EU-a o koncepciji rješavanja bosansko-hercegovačkog
problema.

Jasno mi je da Dodik i njegovi sljedbenici pjevaju i slave, da slave
svi kojima je cilj poticanje centrifugalnih procesa u BiH, ali sam razočaran
ponašanjem – stavom pojedinih bošnjačkih i hrvatskih političkih elita, kojima
bi jedinstvo, održivost i funkcionalnost Bosne i Hercegovine kao države trebalo
biti cilj.

Schmidt je
ozbiljan političar, ali prije svega visoki državni službenik i pravnik. Mandat
je preuzeo od austrijskog diplomate, koji je istovremeno bio i lider slovenske
nacionalne manjine u Austriji Valentina Inzka. Inzko se s “puno skrupula” odnosio prema “bonskim ovlastima” i mogućnosti da sam, kao vrhovni civilni
autoritet u državi, usvaja uredbe sa zakonskom snagom. Ipak, posljednjeg dana svog
dugačkog desetljetnog mandata odlučio se u krivično zakonodavstvo unijeti
odredbe o kažnjavanju negiranja genocida i veličanja ratnih zločina. Jedino
problematično u toj njegovoj uredbi je bilo to što ju je donio, a da nije imao
mogućnost provesti je.

Schmidt se mučio s provođenjem Inzkove ostavštine i
suočavao se s diskfunkcijama bosansko-hercegovačgog pravosudnog sistema.
Doduše, eliminirao je Dodika s mjesta entitetskog predsjednika, ovaj je priznao
presudu Suda BiH i održani su novi izbori, ali je Dodik sklopio i dogovor s
administracijom predsjednika Trumpa i izbjegao međunarodne sankcije koje su mu
bile nametnute. Disfunkcija pravosudnog sistema pokazala se u činjenici da
uprkos presudi Suda BiH kojom je isključen sa svih javnih dužnosti, Dodik nije
odustao od pozicije stranačkog lidera, a njegovu želju da očuva taj ključan
položaj “legalizirala” je protivzakonita presuda suda koji je pod Dodikovim
utjecajem.

Neki kontroverznim
smatraju odluku visokog predstavnika u izbornoj noći 2022, kad je nametnuo
promjene u vezi s ostvarivanjem pasivnog biračkog prava. Međutim, meni se čini
da je u tom slučaju Schmidt djelovao minucizono, izbjegao je utjecati na
predizbornu kampanju i nije štetio demokratskim procesima i zaoštravao odnose
prije izbora, a promjenu je proveo u trenutku kad je većina političara i
javnosti bila zaokupljena interpretacijom izbornih rezultata. To su, međutim,
bila neka sretnija vremena razumijevanja između SAD-a i EU-a, vremena kojih više
nema.

Iako je u većem
dijelu svog mandata Schmidt uživao podršku američke ambasade i ambasadora
Michaela Murphyja, a imao je određene probleme s politikom nekih od evropskih
država, sada je situacija bitno drugačija. Izgleda da je evropska rezerva prema
načinu na koji je ugovoren projekt Južne plinske interkonekcije, ali još više
ustrajanje Schmidta na zamrzavanju državne imovine u BiH, koju je uspostavio
još visoki predstavnik Paddy Ashdown početkom dvijehiljaditih, ključ
razumijevanja izvora nepovjerenja SAD-a u aktuelnog visokog predstavnika.

Razlog, naravno,
nije samo odnos prema energetskoj politici i to što je Dodik shvatio da, ako
želi pokušati održati integriranost “svog” entiteta u srpsko-ruski energetski
sistem, mora prihvatiti izmicanje ruskih energetskih škara koje su stiskale
Federaciju.

Naravno, uz saglasnost za energetsku podjelu BiH, ključ
prihvatljivosti Dodika u “novom formatu” za američku politiku ima i svoj “ideološki” oslonac, a on je u vezi s odlukom SAD-a da potaknu “identitetske
razlike” među trima nacionalnim zajednicama u BiH i primijene na Bosnu
neprimjenjivi “huntingtonski model” “civilizacijskog sukoba”. Taj model je
potka za odustajanja od cjelovitosti i multikulturalnosti BiH, koja je njeno
tradicionalno obilježje, i prihvaćanje koncepta stvaranja triju odvojenih
zatvorenih političkih entiteta koji negiraju činjenicu da je BiH znatno više
nego puki zbroj vrijednosti triju političkih zajednica, da postoji relevantna “dodana vrijednost” koja karakterizira Bosnu i Hercegovinu.

– Schmidtov je poraz
odraz globalnih političkih odnosa, posljedica je slabljenja evropskog utjecaja
na javne politike u svom okruženju, a to je li to i velika pobjeda Milorada
Dodika, a time i Vučića i Putina, vidjet ćemo nakon što Vijeće za izgradnju
mira izabere novog visokog predstavnika. Neka od imena, koja su u igri,
najavljuju upravo takav pesimistični scenarij, najavljuju mogućnost da bi
budući visoki predstavnik mogao igrati ulogu zagovornika tog procesa političke
getoizacije u BiH.

– Do pred nekoliko
mjeseci američka je politika prema BiH u svom fokusu imala Vašingtonski
sporazum što su ga u proljeće 1994. postigli politički predstavnici Bošnjaka i
Hrvata, s idejom da mu se nakon završetka agresije na BiH pridruže i
bosanskohercegovački Srbi. Ideja je bila organizacija jedinstvene, ali visoko
decentralizirane države, podijeljene na kantone koje nisu kreirane prema
etničkim kriterijima ili rezultatima rata, nego prema geografskim, ekonomskim i
povijesnim mjerilima, očuvanje multietničke strukture države i rješavanje
temeljnih pitanja zaštite ljudskih prava, pa i nacionalnih prava i sloboda, na
tim nižim nivoima, i organizacija centralne državne vlasti na osnovu
konsocijacijskih načela.

Dakle, uz zaštitu prava svih triju nacionalnih
zajednica (na osnovu presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić –
Finci, valja dodati i Ostale, namjerno pisane s velikim O), kao zajednice koja
ima pravo na to da sama bira svoju elitu, a obaveza političkih elita je da
nalaze međusobne kompromise i da se brinu o očuvanju onoga što je “dodana
vrijednost” Bosne i Hercegovine kao državne zajednice.

Nažalost, u
Daytonu je prevladalo pragmatično rješenje, Federacija je ostala kao “entitet”,
a pridružen joj je drugi manji entitet. Za razliku od decentralizirane Federacije koja je funkcionirala kao složena država, drugi entitet je bio
unitarna država, a vlast je formirana tako kao da je nacionalna homogenost
nešto što je tradicionalno i poželjno u tom entitetu, a ne da je to posljedica
intenzivnog ratnog razaranja, etničkog čišćenja, pa i genocida (čini mi se, ne
samo u Srebrenici).

– U državi nije
moguće sve regulirati zakonima i ustavom, neke stvari se moraju podrazumijevati
i proizlaziti iz nacionalne političke kulture. Jedna od takvih stvari u
konsocijacijskoj zajednici mora biti pravo da svaka zajednica može sama birati
svoju elitu. Ne čini mi se da je dobro rješenje hipernormiranje, a da bi tim
pretjeranim normiranjem ionako bilo teško postići to da se unaprijed osigura da
će doista neka zajednica imati garanciju da sama bira svoju elitu. Stvari valja
rješavati kroz političku kulturu, a u jednom se trenutku činilo da su procesi,
barem kad je riječ o položaju Hrvata u Federaciji i BiH, krenuli u tom smjeru.
Obje “strane” u bošnjačkoj političkoj areni, i SDA s predsjednikom Bakirom
Izetbegovićem, koji je jasno atribuirao odgovornost za “slučaj Komšić” na
protivničku stranku, na SDP, i Trojka, s rezervom su reagirali na kandidaturu
Slavena Kovačevića, kao aktera koji bi trebao nastaviti “Komšićevu tradiciju”.

Dakle, obje relevantne strane vjerovatno će na izborima za Predsjedništvo nastojati
spriječiti odljev svojih glasača prema Kovačeviću. Istovremeno, događa se i
druga dobra stvar: počinje svojevrsna politička pluralizacija unutar hrvatske
zajednice u BiH, dakle postoji uvjerenje da podjela glasova između dva hrvatska
kandidata neće rezultirati time da Hrvati u BiH ostanu bez člana Predsjedništva
po svom izboru. To se čini daleko boljim rješenjem, nego li ustrajanje na
kompliciranom modelu “zaštite legitimnog izbora”, koji bi mogao stvoriti više
negativnih popratnih pojava.

– Odavno, praktički
odmah nakon smrti predsjednika Tuđmana, u vrijeme dok je šef HDZ-a BiH bio Ante
Jelavić, ta je organizacija izbjegla potpunoj kontroli matične stranke iz
Zagreba. Uostalom, Jelavić se još u martu 1999. javno sastao s Ivicom Račanom,
tadašnjim šefom opozicije, za kojeg je već tada bilo jasno da je budući
premijer, a rezultat sastanka je bila zajednička izjava kako obje strane nisu
za treći entitet, nego za to da Hrvati budu konstitutivni na teritoriju cijele
BiH. Kao što je taj Jelavićev sastanak s Račanom vjerovatno organiziran “iza
leđa” stranačkoj centrali na Trgu žrtava fašizma, tradiciju kreiranja politika
autonomno od Zagreba dodatno je razvio Dragan Čović.

Sjetite se samo izbora na
kojima su se suočili dotadašnji predsjednik Ivo Josipović i HDZ-ova Kolinda
Grabar Kitarović, koja je u prvom krugu ostala bez podrške HDZ-a BiH, a tek je
nakon “promjene retorike” u drugom krugu dobila tu podršku.

HDZBiH ima
zagarantirano finansiranje mimo izvora centrale HDZ-a u Hrvatskoj, ima
komunikaciju s drugim hrvatskim strankama, a naročito s predsjednikom
Milanovićem, koji je daleko skloniji konceptu “trećeg entiteta” nego li krug
oko Andreja Plenkovića, a Milanović je u više situacija predbacio Čoviću da ga
je on kao nekoć premijer, a sada kao predsjednik, više podržavao nego li ijedan
HDZ-ov funkcioner, a da uprkos tome on i njegovi glasači u BiH podržavaju
hrvatski HDZ.

Iz toga što cijelo biračko tijelo HDZ-a BiH ima hrvatsko
državljanstvo i pravo glasa na izborima u Hrvatskoj, i na parlamentarnima, gdje
čine ključni dio biračkog tijela takozvane “dijaspore”, koja bira dva
zastupnika u Saboru, i na predsjedničkim izborima, proizlazi da Čović ima više
moći u odnosu na centralu stranke u Zagrebu, nego li centrala na njega.

Dodajmo
tome da je golem utjecaj HDZ-a BiH na brojne aktere s desnog krila HDZ-a,
uglavnom porijeklom iz Hercegovine ili Bosne, i jasno je da utjecaj HDZ-a BiH
(dakle utjecaj Dragana Čovića) bitno nadilazi samo taj utjecaj na dva
zagarantirana parlamentarna mandata.

Čović i HDZBiH imaju utjecaj i u klubu
zastupnika HDZ-a u Evropskom parlamentu, i direktnu komunikaciju s Evropskom
pučkom strankom, ali i mrežu internacionalnih veza koja je izvan kontrole
hrvatske diplomatije ili stranačke centrale u Zagrebu.

– Čini mi se da je
temeljni problem političke klase (ili političkih klasa) u BiH nedostatna
sposobnost sklapanja kompromisa, nalaženja rješenja koja će biti široko
prihvaćena, a štitit će temeljne zajedničke interese i javno dobro, i
nedostatna spodobnost kreiranja koalicija. Najbolje se to vidi u slučaju
pretpristupnog dijaloga i nesposobnosti javnih vlasti da provedu očekivane
reforme. Naravno, veliki problem predstavlja opstrukcija koja dolazi iz drugog
entiteta, ali ključni problem je to što u BiH niko nije niti pokušao formirati “veliku koaliciju za Evropsku uniju” i unutar takve koalicije definirati
temeljne prioritete i politike.

U takvoj koaliciji, kad govorimo o bošnjačkoj
zajednici, SDA i Trojka ne bi smjeli jedni drugima biti opozicija, bez obzira na to koja strana je trenutno na kojem nivou vlasti u većinskoj poziciji, a za
očekivati je da se takvoj koaliciji pridruži i većina hrvatskih političkih
opcija. Osim toga, važno je graditi koalicijsku saradnju u takvoj koaliciji i
sa onima u drugom entitetu, odnosno u srpskoj zajednici u BiH, da prihvataju
načela evropske integracije i evropskog mirovnog poretka.

– Još pred koji
mjesec vrlo bih samouvjereno ustvrdio kako je treći entitet jednostavno
glupost, kako je taj koncept do kraja kontaminiran u razdoblju
hrvatsko-bošnjačkog sukoba u vrijeme agresije na BiH, te kako je definitivno
eliminiran Vašingtonskom sporazumom. Iako je Vašingtonski sporazum optimalni
okvir rješavanja problema nacionalnih zajednica unutar BiH, njegovi kreatori ga
se iznenada odriču i daju legitimitet koncepciji koja bi bila nalik onoj
trodiobe BiH na entitete.

Za sada je dominantno javno mnijenje u Hrvatskoj
krajnje nesklono konceptu trodiobe BiH, prije svega zbog iskustva o
posljedicama političkog zagovora tog koncepta u ranim devedesetima. Nažalost,
dio onih koji ne spadaju u demokratski ustavni luk u Hrvatskoj, vrlo su glasni
zagovornici te koncepcije. Oni koji u hrvatskoj političkoj areni zagovaraju
vrijednosti evropske integracije, po definiciji su vrlo rezervirani prema
zagovornicima trećeg entiteta, ali je očito da je sve snažnija podrška tog
koncepta među akterima koji se zalažu za kvazisuverenističke opcije. Nije
slučajno niti to da je u nekoliko situacija predsjednik Milanović, najglasniji
hrvatski zagovornik proputinovskog narativa, iskazao simpatije prema konceptu
da, parafraziram, “ako Srbi odu iz Bosne, ne možemo ostaviti Hrvate same s
onima” (oni su, pritom, naravno, Bošnjaci). Zasad su takvi glasovi uvjerljivo
manjinski, ali zabrinjavajuće je da su sve glasniji i da očito imaju snažnu
mrežu podrške, i to ne iz Hrvatske.

– Rijetki su akteri
u Hrvatskoj koji imaju bilo kakve simpatije prema modelu političkog djelovanja
Milorada Dodika. Kontroverzni predsjednik Republike Zoran Milanović javno je
hvalio Dodika i zagovarao njegove interese, i to je znatno štetilo Milanovićevom ugledu u javnosti. Jedan od razloga izrazite nesklonosti hrvatske javnosti
prema političkoj eliti Hrvata u BiH iz razdoblja ranih devedesetih, iz vremena
sukoba s Bošnjacima, bile su informacije o njihovoj trgovini i saradnji s
vlastima Karadžićeve paradržave i Mladićeve paravojske. Od tog vremena u
hrvatskoj javnosti postoji senzibilitet koji dovodi do negativnih reakcija na
previše blisku saradnju bosanskohercegovačkih Hrvata i s onim akterima iz
srpske zajednice, koji više ili manje otvoreno zagovaraju centrifugalne procese
u BiH.

Ipak, postojalo je
razdoblje u kojem je administracija Andreja Plenkovića bila interesnim
aranžmanom povezana s Miloradom Dodikom. Sredinom 2019. godine Plenkovićevoj je
vladi bilo silno važno to što je Dodik, tada kao član Predsjedništva BiH,
blokirao odluku druge dvojice članova Predsjedništva Šefika Džaferovića i
Željka Komšića, o pokretanju procesa pred Međunarodnim sudom za pravo mora
protiv Hrvatske zbog izgradnje mosta kopno – Pelješac. Da je do pokretanja tog
procesa došlo, Hrvatskoj bi bila blokirana evropska sredstva za izgradnju
mosta, a izgradnja mosta bila je jedan od važnih preduvjeta za ulazak Hrvatske
u Schengensku zonu. To što je Dodik glasao protiv, a nakon toga u
parlamentarnoj proceduri pitanje mosta proglasio pitanjem od vitalnog interesa
srpskog naroda u BiH, za taj glas Dodik je dobio ozbiljnu kompenzaciju, jer se
Hrvatska obvezala izgraditi most preko Save kod Bosanske Gradiške i brzu cestu
od Bosanske Gradiške do Okučana, dakle poveznice s autocestom Zagreb –
Beograd.

Štaviše, firma bliska Dodiku, koja se u jednom trenutku čak našla pod
američkim sankcijama, dobila je posao izgradnje te ceste. Interes Hrvatske nije
bilo povezivanje Banje Luke autocestovnom vezom s Okučanima, nego je njen
interes u vezi s evropskim prometnim koridorima i povezivanje s BiH Koridorom Vc.

Međutim, Dodikov glas plaćen je ustupkom na račun geopolitičkih interesa i to
takvim koji je otvarao mogućnost povezivanja Gradiške i Okučana brzom cestom,
sve do mađarske granice. Kako to obično bude s političkim ustupcima, taj
Dodikov projekt nije realiziran ni do danas jer iako su i most i prilazna
cesta izgrađeni, u domaćoj proceduri u BiH granični prijelaz kod Bosanske
Gradiške do danas nije otvoren.

Nakon “posla” povezanog s Pelješkim mostom, komunikacija hrvatske administracije s Dodikom je
postala vrlo ograničena. Iz vremena kad su se pripremali dogovori s Dodikom
ostao je i neugodan skandal hrvatske diplomatije, kad je tadašnji ambasador Hrvatske u Sarajevu Ivan Del Vechio došao na svečanu akademiju u Banjoj Luci,
na nelegalno entitetsko obilježavanje “državnosti”. Nakon toga ovaj diplomat je
povučen i završio je svoju karijeru, ali neugodni dojam je ostao.

– Sveta Stolica
jedna je od prvih koja je priznala državnost Bosne i Hercegovine, a naglasak na
značenje državnih odnosa s BiH dala je posjeta pape Franje Sarajevu 2015. godine.
Temeljni stav Katoličke crkve prema BiH je jasno definiran, a važan je i stav
Biskupske konferencije o uređenju BiH, kojeg spominjete.

Unutar Crkve uvijek je
bilo i istaknutih pojedinaca, pa i dijelova hijerarhije i crkvenih redova, koji
su djelovali jasno profilirano kao konstitucionalni patrioti. Uvijek je bilo i
drugih interesa, pa su interesne skupine koje su zainteresirane za poticanje
centrifugalnih procesa u BiH pokušavale iskoristiti pojedince unutar Crkve, kao
argument za svoje političke zamisli. Na neki način i kardinal Puljić je nedavno
bio žrtvom takve zamke, kad je njegov istup na javnom skupu bio doveden u
neprijatan kontekst, koji nije dio misije Crkve, nakon što je na istom skupu
predstavljena i koncepcija i karta moguće diobe Federacije na dva entiteta,
bošnjački i hrvatski. Riječ je o djelovanju interesnih skupina, koje imaju
interesno zaleđe, koje su dio konstrukcije “sukoba civilizacija” i koje koncept “nužnog suprotstavljanja kršćanstva i islama” nastoje aplicirati na
bosansko-hercegovačke političke odnose. Crkva pritom nije zagovornik takvog
koncepta, nego svojevrsna “kolateralna žrtva”.

– Jedini okvir u kojem Bosna i Hercegovina može
funkcionirati kao održiva i funkcionalna, suverena i jedinstvena država je
okvir evropskog mirovnog poretka. Taj je poredak s krajem razdoblja Pax
Americana izložen ozbiljnim izazovima, a američka administracija nesklona
multilateralizmu, od ključnog saveznika Evropi postala je partnerom u nekom
obliku “konfliktne saradnje”.

Bosna i Hercegovina silno ovisi o tome kako će
se odvijati proces emancipacije Evrope od SAD-a, ali je istovremeno i veliki test
za Evropsku uniju. Ne uspije li Evropa održati BiH kao zajednicu triju
ravnopravnih naroda i ostalih građana koji žive na teritoriju BiH i tvore
posebnu cjelinu, koja nosi relevantne kulturne, socijalne i političke
vrijednosti i kapital, postavilo bi se pitanje efikasnosti evropskog modela.

Novi sukob na rubu Evrope, pak, i fizički ugrožava njenu integriranost i
prilagođavanje novim okolnostima, upravo kao što je agresijom Miloševićeva
režima na prostoru bivše Jugoslavije ranih devedesetih bio usporen proces državne
i političke integracije tadašnje Evropske ekonomske zajednice.

Međuovisnost
uspješnosti procesa evropske integracije i održivosti multikulturalne i
multikonfesionalne BiH, kao održive i jedinstvene države, s jedne je strane
svojevrsno sidro sigurnosti za BiH, ali istovremeno i izvor ozbiljnih rizika i
razlog angažiranja protivnika evropskog mirovnog poretka na destabilizaciji
demokratskog poretka u BiH.

Ne objašnjavaj jer kada objašnjavaš gubiš. Nemojte se opravdavati! Nisi lud da se ispričavaš, to je priznanje krivnje, krivnja je slabost, a neprijatelj miriše slabost kao krv morskog psa. Skreni pažnju s problema, uperi prst u nekog drugog!

Što su politički savjeti koje veličaju priručnici, Hollywood, dobro plaćeni konzultanti psihopatskiji i okrutniji, to su oni popularniji. Slavite vlast uzdignute glave, ne priznajte ništa, upirite prstom kad god možete, ne nudite rješenja nego nudite probleme, generalizirajte, krijte se u masi dok vičete, svi su isti!, poručila je Sabina Ćudić, predsjednica Naše stranke, povodom zahtjeva za smjenu Dragana Miokovića, predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH.

Dragan Mioković, nastavila je, “nije isti – jer je napravio najveću, neoprostivu grešku u političkom životu Balkana i Bosne i Hercegovine”.

– Ispričao se, a da to od njega nitko nije tražio. Sram! Pa ga samo zbog toga treba smijeniti. Kakav podmukao čin. Pa to je upiranje prstom u sve nas koji smo se desetljećima trebali ispričati, a nismo. Ne pada nam na pamet! Bio je dovoljno pametan da se ispriča nepozvan, da stvori očekivanja, opasna očekivanja. Očekivanja koja mogu narušiti ponosni sustav koji smo desetljećima pažljivo gradili – dodao je Ćudić.

Kada je riječ o politici, dodaje da je “posebno u BiH riječ o berzi na kojoj se trguje snagom”.

– Snaga blokade, moć pojedinca, moć stranaka, moć stranaca, ali nikako o katarzičnoj snazi ​​isprike. Jer opasno je ispričavati se. Može stvoriti ideje, očekivanja i, ne daj Bože, neke nove političke navike. A mi to ne želimo. Samo ne to.

Kada je Dragan Mioković u razgovoru u emisiji dao uvredljivu izjavu o Hrvatima, a nakon nekoliko minuta sam se ispričao, bilo mi je jasno da Dragan nije mislio na Hrvate kao narod. U raspravi o Bleiburgu mislio je na pripadnike postrojbi koji su se predstavljali kao borci za Hrvate, a zapravo su se borili protiv čovječnosti, jer su bili vođeni fašističkom ideologijom. Ali ni tada mi ne pada na pamet opravdavati njegovu izjavu.

Uvijek i svugdje bilo je previše ubijenih, pa makar to bio i samo jedan čovjek. I nema ali – kazao je Ćudić.

– Trebaju nam iskrene, samoinicijativne političke isprike u ovoj zemlji. Oni nas ne čine manje ljudima. Naprotiv. Upravo zato danas kao predsjednik naše stranke kažem da u potpunosti stojim iza Dragana Miokovića koji se ispričao.

Silno želim i borim se za dan kada će politički vrh jasno reći da priznaje presude međunarodnog suda, ali i domaćih sudova, da osuđuje fašističke pozdrave, da zabranjuje djelovanje fašističkih organizacija i da se ispričava za riječi kojima su povrijedili bilo čije žrtve. Ispričati se za trgovanje i trgovanje na burzi individualnih i kolektivnih trauma dok se privatno i politički bogate od dobiti s te burze.

Bio bih ponosan da se to dogodi, jer bi to bio znak da smo spremni i zreli da krenemo dalje, da žrtvama damo dostojanstvo koje zaslužuju i otvorimo vrata budućnosti kakvu želimo našoj djeci za njihove potomke. Iako bih volio da nikada nije izgovorio rečenicu koja je povrijedila ljude, Dragan Mioković je pokazao da je moguće priznati grešku i otvoriti vrata nečemu čega se ovdje jako strahuje – moralnoj odgovornosti.

Među onima koji danas traže njegovu smjenu ima i onih koji nisu pogriješili kada su vrijeđali žrtve, jer je vrijeđanje žrtava godinama dio njihovog političkog identiteta. Oni ne griješe iz nemara, oni griješe s predumišljajem.

Ali ima i drugih. Među onima koji podržavaju smjenu Dragana Miokovića su i oni koji deklarativno traže ispriku HDZ-a zbog negiranja zločina i vrijeđanja žrtava. Pritom ne pristaju na već poslanu ispriku. Oni se, baš kao i HDZ, jako boje isprika. Jer krši pravila igre. A osnovno pravilo političke igre u BiH je – uvijek tražiti krivca ali nikad rješenje – rekao je Ćudić i zaključio:

– Važno je odlučno dokazati da isprika nema vrijednost i da će priznanje pogreške uvijek biti kažnjeno. U svojim i tuđim redovima. SDA i DF se oko toga slažu sa HDZ-om i njihovim satelitima. Zato im je taj Dragan bitniji i draži od ovog Dragana.

Ali svakome njegova politika. Naši: Ako ne možemo vratiti vrijeme i ne napraviti greške koje smo napravili, uvijek ćemo ih biti spremni priznati i ispričati se i nadoknaditi svakome koga smo povrijedili ili mu nanijeli bilo kakvu nepravdu.

Zato branimo kulturu isprika. Ne zato što želimo kulturu slabosti, već zato što želimo kulturu odgovornosti. Želimo katarzu i put naprijed. I za to ćemo se boriti, smijenjeni ili ne.

Govoreći o pritiscima hrvatskog političkog korpusa u vezi s Izbornim zakonom i idejom o trećem entitetu, predsjednik SDA Bakir Izetbegović ocijenio je da se radi o pokušaju zastrašivanja javnosti, čiji je krajnji cilj da hrvatske političke stranke, iako čine 12 do 13 posto stanovništva BiH, dobiju trećinu vlasti. U razgovoru za N1 Također je istaknuo važnost snažne američke potpore kroz projekt Južne plinske interkonekcije, upozorio na zastoj europskog i NATO puta Bosne i Hercegovine, te kazao kako SDA nakon izbora želi preuzeti odgovornost i zaustaviti negativne ekonomske trendove.

– Cilj je da hrvatski politički korpus, koji čini 12 do 13 posto stanovništva BiH, dobije trećinu vlasti. To je krajnji cilj, a sve ostalo su prijetnje. Iza saveza SNSD-a i HDZ-a krije se politika koja Dodikovu agresivnost koristi kako bi se s nama obračunavala – istaknuo je Izetbegović.

Govoreći o projektu Južne plinske interkonekcije, Izetbegović je rekao da su Bosni i Hercegovini potrebne snažne američke investicije, istaknuvši važnost američke podrške.

– Amerikanci su nam pomogli kad je bilo najteže, poslali su 60 tisuća vojnika da čuvaju mir. Treba ih imati uz sebe i dobro odvagnuti što nam je u interesu. Želimo američke investicije – rekao je.

Dodao je kako ne vjeruje da će Dragan Čović i hrvatski premijer Andrej Plenković ići protiv američke strane te da se o tom pitanju mora brzo i ozbiljno pregovarati.

Govoreći o europskim zakonima i europskom putu BiH, Izetbegović je izrazio skepsu da će do ožujka biti pomaka.

– Nakon tri godine iskustva vidimo da u ovoj zemlji sve stoji. NATO ruta se više ne spominje. Broj zaposlenih i izvoz polako padaju. Ne vjerujem da će u idućih sedam mjeseci učiniti nešto osim međusobno se potući – rekao je.

Zaključio je kako SDA vjeruje da će nakon izbora preuzeti odgovornost i pokrenuti procese, podsjetivši na period kada je, kako je naveo, Federacija BiH bilježila pozitivne ekonomske pokazatelje.

Dodao je kako vjeruje da će se priča o europskim zakonima završiti tek prije izbora, nakon kojih, kako je naveo, SDA namjerava preuzeti odgovornost i napraviti konkretne pomake.

– Ima načina da se radi u ovoj zemlji. Obećao sam sto tisuća radnih mjesta, nitko nije vjerovao da će se to dogoditi, pa se dogodilo. Moramo se vratiti na napajanje i vratiti te postavke. Preuzeli smo nikšićkog “bolesnika” i sve je zacijelilo. Svi su bili u plusu, a sada je sve u minusu – kazao je.

Prema njegovim riječima, SDA je sposobna ponovo stabilizirati situaciju, ali za to će trebati neko vrijeme.

– Možemo mi to. Mi znamo kako to učiniti. Trebat će nam godine da zaustavimo loše trendove. Ne vjerujem da će išta drugo raditi u narednih sedam mjeseci, osim što će se međusobno svađati – zaključio je Bakir Izetbegović.

Posebno se osvrnuo na podršku 12 političkih stranaka Denisu Bećiroviću, kandidaturu predsjednika Stranke za BiH Semira Efendića, kao i situaciju unutar hrvatskog i srpskog političkog bloka.

Komentirajući činjenicu da Denisa Bećirovića podržava 12 stranaka, te podsjećajući na prethodne izbore kada je Bećirović imao podršku 11 stranaka, Izetbegović je rekao da su tada bile bitno drugačije političke prilike.

– Tadašnjih 11 stranaka dobilo je oko 360.000 glasova. U to vrijeme Trojka je bila popularna i sama Trojka je bila jača od SDA. Danas je situacija drugačija. SDA je značajno jača od Trojke i jednako je podržana od naroda kao i ova tzv. dvanaestorica. To temeljim na rezultatima izbora 2024. godine. SDA je otišla na gotovo 280 tisuća glasova, dok je ova skupina pala na oko 300 tisuća. Trend je jasan – Trojka pada, nije uspjela u ovom mandatu. Njihova popularnost je sve manja, a popularnost SDA sve veća – rekao je Izetbegović.

Dodao je kako mu nije jasno zašto su neke stranke počele kampanju čak osam mjeseci prije listopadskih izbora, ističući da je predizborna kampanja, prema odlukama visokog predstavnika Christiana Schmidta, formalno ograničena na mjesec dana.

– Ne žuri nam se. Razmislit ćemo o tome. Moja ponuda je da ljudi u SDA rade ono što je najbolje za stranku, a ne za mene lično. Bio sam u tri izborne kampanje i nije mi posebno stalo da idem u četvrtu, jer su kampanje jako zamorne. Prvi je bio prije 16 godina i bio je uspješan. Ne izbjegavam kampanju, što god stranka odluči, ja ću to učiniti uz sve napore i rizike koje ona nosi. Svaki kandidat SDA ima šansu da nadjača Trojku i cijeli klaster koji ide uz nju – naglasio je.

Govoreći o potencijalnim kandidatima, izdvojio je Edina Ramića, navodeći da se radi o karakternoj osobi, patrioti i ministru koji je u dva mandata pomogao ljudima gdje god je mogao, ali je dodao da šanse imaju i drugi kandidati iz SDA.

Na pitanje o kandidaturi Semira Efendića, Izetbegović je rekao da svako ima pravo na svoje političke odluke, ali da smatra da bi mudrije rješenje bilo zajedničko djelovanje.

– Mislim da bi bilo pametnije da su prihvatili moju ponudu da idemo zajedno. Dao sam vrlo konkretne prijedloge kada je riječ o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i Vladi. Trebalo nas je biti troje, njih dvanaest. Za ljubav je potrebno dvoje, za koaliciju dvoje ili troje. Ne mislim da je Efendić politički dućandžija i ne mislim da mi ne vjeruje. Vjerujem da je procijenio da ima dovoljno snage i da želi širiti stranku. Ona je jaka tamo gdje je on glavni, ali to su druge razine vlasti. U daytonskom sustavu Bosne i Hercegovine jako je teško doći do ozbiljnih rezultata – kazao je Izetbegović.

Naveo je da je stranka jaka prije svega u sredinama gdje je Efendić lider, te da, kako smatra, nastoji podići stranku na nivo koji je imala u periodu dok ju je vodio Haris Silajdžić.

– Koliko poznajem Efendića, on se ne predomišlja. Dosta je tvrd – rekao je Izetbegović.

Dodao je kako smatra da u SDA ima boljih kandidata i da je upravljanje općinom jedno, a vođenje složenih državnih procesa nešto sasvim drugo.

Komentirajući činjenicu da HDZ BiH još nije izašao s imenom kandidata za člana Predsjedništva BiH, te izjavu Dragana Čovića da se on osobno neće kandidirati, Izetbegović je kazao da Čović već dugo vjeruje ženama u politici.

– Mora se priznati da ženama daje priliku. Ne znam je li to taktika, ali tako je. Možda se i SDA u tom smislu ugleda na HDZ. Mi u SDA imamo mnogo jakih i sposobnih žena. Također, imamo oko tisuću vrlo iskusnih političara s desetljećima staža, što nema nijedna druga stranka – kazao je.

Govoreći o bloku pet stranaka okupljenih oko HDZ-a 1990. i njihovim potencijalnim kandidatima za Predsjedništvo BiH, Izetbegović je ocijenio da je politička scena nepredvidiva.

– Kada vidite što se događa s Miloradom Dodikom, koji kontrolira gotovo sve, i slučaj profesora Branka Blanuše, jasno je da se promjene mogu dogoditi. Vjerujem da je Blanuša pobijedio Sinišu Karana, ali su glasovi pokradeni. Bio je to glas protiv Dodika i režima. Ljudima je dosta politike i zastoja. Svatko može pasti. Ova grupacija je alternativna i može se dogoditi da budu pometeni, ali i da nadjačaju HDZ BiH. Ništa me ne bi iznenadilo – rekao je.

Dodao je da se SDA nada odlasku Milorada Dodika, što bi, prema njegovim riječima, značilo promjenu politike SNSD-a.

– Dodik je izgubio snagu, Blanuša i SDS mu već dišu za vratom. Slično je i s HDZ-om. Prihvatit ćemo rezultate izbora, ali se nadamo novim politikama. Učinit ćemo sve da Dodik ode jer postoji presuda i on mora otići s te pozicije. Trebaju nam transparentni izbori, a SDA je jedina stranka koja se sustavno bori za uvođenje novih tehnologija u izborni proces – kazao je.

Osvrnuo se i na ulogu visokog predstavnika, navodeći da je SDA tražila od OHR-a da dovrši započeti projekt i da se, ako bude potrebno, pilot projekti prošire na cijelu državu.

Na upit o mogućoj koaliciji SDA i SDP-a na razini Federacije BiH, Izetbegović je bio vrlo kritičan prema radu aktualne vlasti.

– Loše je napravljeno u ovom mandatu. Politika Trojke bila je vrlo loša. To je najjača stranka (SDP BiH) u Federaciji nakon SDA, ali kadrove i politiku koju su vodili ne bih preporučio ni za kakvu koaliciju. Prodali su se za nekoliko pozicija, vjerovali da će se nešto promijeniti, a lagali su i sebe i nas da se Dodik promijenio. Sve se sada dešava kako sam i najavio – rekao je Izetbegović.

Safet Softić, izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik Glavnog odbora SDA, gostujući na N1 analizirao je aktualnu političku situaciju, (ne)funkcionisanje državnog parlamenta, te sudbinu europskih zakona i projekta Južne interkonekcije.

Osvrnuo se i na predstojeće Opće izbore u Bosni i Hercegovini, prognoziravši pobjedu SDA, navodeći da je to “stroj koji može pobijediti svaku stranku”.

Na pitanje hoće li biti sjednice Doma naroda u siječnju, Softić je odgovorio da su na posljednjoj sjednici u prosincu za govornicom imali izjavu Dragana Čovića (HDZ BiH) da su na Kolegiju dogovorili 28. siječnja kao mogući termin sjednice.

– Još nema poziva, nema dogovora oko te sjednice, pa je to pitanje za Kolegij koji vodi i brigu o održavanju sjednica i njihovom zakazivanju. Ne znam ni hoće li to biti nova sjednica ili nastavak već ranije prekinutih, jer je to u rukama Kolegija koji treba riješiti pitanje desetak nedovršenih sjednica, što hitnije, što redovitije.

Tako da ne znam što će oni odlučiti, ali bojim se da je sve ovo dovelo u slijepu ulicu iz koje će se teško naći izlaz – rekao je Softić.

Na pitanje vidi li mogućnost da u sljedećih nekoliko mjeseci nešto profunkcionira, barem zbog europskih zakona, Softić ističe ulogu Visoke škole, ali i poljuljane odnose.

– Iskreno se nadam da ćemo barem ovu prvu polovicu godine, kada izborna kampanja još službeno nije počela, iskoristiti ove europske zakone da usvojimo neke druge zakone koji su važni u proceduri, koji se tiču ​​izbornog procesa, koji se tiču ​​regulatora električne energije itd.

To ovisi o Kolegiju koji vodi računa o tempu rada i političkim odnosima koji vladaju unutar Doma naroda.

Do sada smo imali situaciju da je jasno definirano osam izaslanika koji su činili većinu, koji zapravo i nisu bili vladajuća većina, ali nastojali smo spriječiti samovolju Nikole Špirića, prije svega, dok je bio na čelu.

No, sada nakon zadnje sjednice i ta je većina poljuljana, pa ćemo vidjeti idućih dana. Pokušat ćemo organizirati sastanak da vidimo gdje smo u tom smislu i što je moguće postići kao većina u narednom periodu – kazao je Softić.

Govoreći o usuglašavanju različitih tekstova zakona kako bi Bosna i Hercegovina do ožujka dobila datum pregovora, Softić odgovornost prebacuje na vladajuće.

– To prvenstveno ovisi o volji vladajuće većine. Dakle, na ta pitanja trebaju odgovoriti zastupnici koji su činili Vijeće ministara, koji na neki način čine vlast u ovoj zemlji.

Mi ćemo sa svoje strane doprinijeti da se takvi zakoni što prije donesu, ali naravno ne bilo kakvi i ne oni koji u startu imaju određene greške.

Ono što je iz Vijeća ministara Bosne i Hercegovine na posljednjoj sjednici Doma naroda stiglo kao prijedlog ministra pravde BiH Davora Bunoze i njegovog ministarstva vjerojatno je najbolji prijedlog do sada koji je ušao u proceduru.

On čak i ne tretira ona pitanja koja su predmet nekog velikog političkog spora, tako da mi se čini da je to najblaža opcija koja bi mogla dobiti neku podršku i većinu – rekao je Softić.

Upitan zadovoljava li taj zakon briselske kriterije, Softić kaže da to treba pitati Bruxelles i da oni kažu zadovoljava li kriterije.

– Ono što čujemo od ministra Bunoze i predlagatelja jest da je to više-manje dogovoreno i da se očekuje pozitivan signal po tom pitanju.

To je, dakle, neka verzija zakona koja bi nama u konačnici vjerojatno bila prihvatljiva, ali kažem, prije svega, to je pitanje za one koji čine većinu i koji su na neki način prvenstveno odgovorni za europski put i stanje u cijeloj državi.

Jedna od ključnih prepreka je izbor glavnog pregovarača s EU, oko čega nema dogovora unutar vladajuće koalicije. Na konstataciju da ni Trojka ni opozicija neće podržati kadrove na kojima inzistira SDS, Softić je pesimističan.

– Nažalost, ne vidimo da se vladajuća većina oko ičega slaže, pogotovo oko tako važnih pitanja kao što su ova dva europska zakona ili pitanje glavnog pregovarača, odnosno da više uopće ne razgovaraju.

Dakle, radi se o pokidanim vezama i odnosima u kojima oko svega toga nema dogovora i, naravno, svi, da li zbog predizborne kampanje i ovogodišnjih izbora, ili zbog nekih autoriteta i stavova, inzistiraju na tome kakva je njihova politika u ovom slučaju.

Dakle, moramo konstatirati da se ta većina potpuno raspala na državnoj razini, da tamo imamo pojedince koji sjede na ministarskim mjestima i koji se, uvjetno rečeno, ponašaju kao neki ministri na tim pozicijama jer stvarno ne postoje politike koje oni provode u ovom trenutku – mišljenja je Softić.

Dodaje da bi glavni pregovarač trebao biti stručnjak iznad političkih podjela, navodeći primjer Mladena Ivanića.

Softić se osvrnuo i na formiranje vlasti bez SDA, ocijenivši da se trojka preračunala, uprkos podršci međunarodne zajednice.

– Trojka je prvo preračunata kao projekt koji je trebao izbaciti SNSD s vlasti. U tome su uspjeli uz podršku međunarodne zajednice, uz podršku visokog predstavnika koji je to rješavao zaista brutalnim odlukama i uspjeli su, naravno, izgurati SNSD.

Naravno, da bi se opravdala ovakva izdaja, jer to je izdaja volje naroda koja je bila na izborima, onda, naravno, treba tražiti krivca još u SDA, a evo vidimo i danas, nakon tri, tri i po godine vlasti, SDA je kriva za sve.

Ono što smo čuli tih prvih godinu dana jeste da je taj napredak veći nego u zadnjih deset godina, pa smo čuli da Milorad Dodik više nije isti Milorad Dodik, čuli smo da SDA ne zna pregovarati.

A dužnosnici Europske unije zapravo su sudjelovali u projektu izbacivanja SDA s vlasti i ukidanja narodnih snaga. Trojka je osmišljena kao projekt, prije svega u Kantonu Sarajevo, a potom i na višim razinama, koji bi trebao zamijeniti SDA.

U tom smislu, pretpostavljam da su u vrijeme kada su radili na tom projektu pretpostavili da se radi o strankama koje imaju kadrove, dobru volju da zemlju učine prosperitetnijom i da su politike drugačije.

No, i međunarodna zajednica, Europska unija i dužnosnici koji su “gurali” takav projekt nakon godinu-dvije zapravo su shvatili da ove stranke niti imaju kadrove, niti imaju politiku, niti se znaju nositi s političkom moći Milorada Dodika i Dragana Čovića – ustvrdio je Softić.

Na pitanje zašto su kreatori takve politike željeli da SDA skine s vlasti, Softić navodi stigmatizaciju.

Iako su izbori u listopadu, špekulacije o kandidatima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine su u punom jeku. Na pitanje ko će biti ispred SDA u utrci, Softić je rekao da se to još ne zna.

– Odgovor na to pitanje u ovom trenutku ne znam, jer se špekulira o puno potencijalnih imena i o njima se neslužbeno govorilo, ali o tome se nije ozbiljno raspravljalo ni na jednom tijelu, ni na Predsjedništvu stranke, ni na Kolegiju, ni na Glavnom odboru.

Jednostavno zato što, prije svega, smatramo da je prerano za objavu kandidature, jer bi to onda, naravno, sve ovo pretvorilo u nešto drugo. A drugo je zato što, po logici stvari, unutar SDA postoji pravilo da predsjednik stranke i lider stranke ima obavezu, ima pravo biti kandidat ako to želi.

Mislim da je odluka predsjednika stranke Bakira Izetbegovića i dalje vrlo aktuelna. On o tome razmišlja, uostalom javno iznosi svoje stavove o tome.

Mislim da se prvo on treba odrediti prema tom pitanju, a kada dođe vrijeme, ako se potvrdi njegova kandidatura, oko toga nema spora u SDA – rekao je Softić.

O kandidaturi Semira Efendića (SBiH) i utjecaju na SDA, Softić kaže da stranačka infrastruktura može postaviti bilo kojeg kandidata.

– Prošli put, koliko se sjećam, utrka za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda svela se na dva kandidata – Bakira Izetbegovića i Denisa Bećirovića.

I prošli put su sve stranke (njih 11) bile za Denisa Bećirovića, a koliko se sjećam SBiH je podržala Željka Komšića, pa je bilo točno 1:1, ali nekako je sve bilo na drugoj strani.

Mislim da će se to sada raspršiti na nekoliko kandidata. Mislim da SDA ima dovoljno snage. Kada počnu izbori, mi koji smo na neki način funkcioneri unutar SDA, iznenađeni smo koliko energije i koliko je ljudi uključeno u kampanju, jer SDA je ipak stranka sa najvećom infrastrukturom u Bosni i Hercegovini.

To je najjača stranka po izbornim rezultatima. Dakle, gotovo da nema lokalnog ogranka gdje SDA nema svog kandidata, a kada se ta mašinerija pokrene, vjerojatno se polako pokrene, ali kada se pokrene, može iznijeti bilo kojeg kandidata na izborima.

I ako, čini mi se, taj blok opet ne bude monolitan u odnosu na SDA, predviđam pobjedu kandidata SDA, ko god to bio – rekao je Softić.

Intenzivirani su sastanci o Južnoj plinskoj interkonekciji, a Softić ističe da je projekt sada u američkim rukama. Šteta je, kaže, da bosanskohercegovačke tvrtke to ne izvoze.

– Svakako da je šteta za Bosnu i Hercegovinu, iako u svakom pitanju ima i pluseva i minusa. Šteta je što se mi unutar Bosne i Hercegovine nismo uspjeli dogovoriti oko ovako važnog pitanja. S druge strane, korist za Bosnu i Hercegovinu je američka investicija i s Amerikancima će posao ići brže – smatra on.

Softić je komentirao vraćanje mandata premijeru nelegalne Vlade Republike Srpske Savi Miniću i aktualne poteze vlasti u Bosni i Hercegovini. entitet.

– Ono što Milorad Dodik radi nakon sudske presude, nakon zabrane bavljenja politikom i nakon dogovora s Amerikancima, čini se prilično izvršenim.

Prilično je zbrkano, sve što radi. I ovo je jedan od trenutaka kada se pokazuje koliko je sve to neorganizirano. I ovime priznaju da su pogriješili. Ne smiju se suprotstavljati – zaključio je Softić.