Najava Demokratske fronte o otpuštanju radnika Bošnjaka u javnim poduzećima Grada Mostara otvorila je, osim pitanja odgovornosti HDZ-a i gradskih vlasti, i niz pitanja političke logike same reakcije DF-a.

DF tvrdi da HDZ provodi teror nad Bošnjacima u Mostaru i odgovornost prebacuje na SDA i SDP, navodeći da ove stranke, kao partneri HDZ-a na različitim razinama vlasti, nisu učinile dovoljno na zaštiti radnika.

Ali ostaje jedno jednostavno pitanje: kako DF dovodi SDA u izravnu vezu s HDZ-om na razini Federacije BiH, kada te dvije stranke nisu u koaliciji na toj razini vlasti? Politička odgovornost može biti diskutabilna, ali političke veze imaju svoje granice.

Posebno je zanimljivo da ova poruka dolazi iz stranke koja je u koaliciji sa SDA i SDP-om u Mostaru. Dakle, dok s jedne strane DF participira u lokalnoj vlasti sa strankama koje sada proziva, s druge strane ih optužuje da su dio problema.

DF dovodi u pitanje i politiku “relaksacije odnosa” prema HDZ-u. No, ako danas govorimo o potrebi poboljšanja odnosa među političkim akterima, postavlja se pitanje što su u tom procesu učinili Željko Komšić i Demokratska fronta. Je li politika koju su godinama vodili otvorila prostor za smirivanje odnosa ili je dodatno ojačala političke podjele koje danas svi pokušavaju prevladati?

Još jedno pitanje postavlja se nakon dijela priopćenja u kojem DF posebno ističe da su otpušteni radnici bošnjačke nacionalnosti. Svaki oblik diskriminacije, ako se utvrdi, mora biti predmetom institucionalne reakcije. No, zanimljivo je da stranka koja se zalaže za građansku državu svoju političku poruku sada gradi upravo oko nacionalne pripadnosti radnika.

Ako nacionalnost ne bi trebala biti odlučujuća u građanskom konceptu društva, zašto se ona u ovom slučaju postavlja kao središnja politička činjenica? Je li to principijelna borba za prava svih građana ili poruka koja dolazi u vrijeme kad se političke stranke pripremaju za izbore?

Prisjećamo se 2015. godine i antologijskog ideološkog salto mortalea tadašnjeg DF-ovca Reufa Bajrovića. I dok se uoči popisa stanovništva grčevito borio protiv bošnjačkog nacionalnog identiteta, glumeći svjesnog građanina bez etikete, bošnjaštvo mu je odjednom postalo drago čim je zamirisao ministarsku fotelju. Demokratska fronta je takvo političko vijuganje učinila svojim zaštitnim znakom – princip je fleksibilan, samo da je stolica fiksna.

Na tragu onog poznatog meandriranja iz 2015. godine, kada se ideologija prilagođavala fotelji, slučaj Zorana Mikulića pokazuje kako principi DF-a funkcioniraju u praksi. Nakon što je iz SDP-a prešao u DF, a potom glasno optuživao Trojku za veleizdaju i snishodljivost prema HDZ-u, Mikulić je zaboravio i vlastiti potez iz Skupštine HNK-a prilikom glasanja za listu za Dom naroda. Iako je sam napravio svoju listu i stavio se na nju, na glasovanju je ostao bez glasova jer nije glasao ni za sebe.

Taj njegov odlučujući glas, kako se nebrojeno puta spominjalo u javnosti, a DF i Mikulić nikad demantirali, pripao je HDZ-u kojemu je nedostajao točno jedan glas da uđe u ždrijeb treće liste. To im je kasnije omogućilo da osiguraju četiri izaslanika u Domu naroda Bosne i Hercegovine i postanu nezaobilazan faktor. Nije li DF preko Mikulića u prilično dobroj poziciji da “traži milost” od HDZ-a za radnike Bošnjake u Komunalnom? Ili nisu toliko bitni radnici, nego glasovi tamošnjih Bošnjaka, pa bi u svojim priopćenjima trebali objasniti da su ih SDA i SDP “izdali”?!

Pa, teško je ne primijetiti da se DF, ali i političke ličnosti koje nastupaju uz tu stranku, poput Slavena Kovačevića, posljednjih mjeseci sve više fokusiraju na teme koje snažno odzvanjaju bošnjačkim biračkim tijelom.

Isti politički performans koji je započeo građanskim populizmom, a završio preusmjeravanjem ključnih glasova HDZ-u, danas dobiva svoju novu, jadnu epizodu. Otpuštanje radnika u Mostaru DF ne gleda kroz prizmu radnih prava, socijalne pravde i borbe za običnog čovjeka, već kao priliku za svoj redovni politički kabare.

Slučaj otpuštanja radnika u Mostaru došao je kao udar na Demokratsku frontu. Ovo će postati političko pitanje, a uz pokoji vic na račun građanske države, idealna je prilika da se DF-ovci pokažu kao najdosljedniji branitelji interesa Bošnjaka.

U narednom periodu DF i Slaven Kovačević dežuraće i eventualnu političku paljbu gasiti, ali kantama benzina, a bošnjačko biračko tijelo uvjeravati da su im jedini i beskompromisni zaštitnici. Formula je odavno u upotrebi, pa nije za očekivati ​​da će je mudraci iz DF-a mijenjati, ali je toliko izlizana da je postala prozirna. Uzmite bilo koji lokalni problem, začinite ga par jeftinih floskula o “građanskoj državi”, dodajte malo dramatične borbe protiv “neprijatelja” i fotelje su opet sigurne, barem one saborske u kojima možete bez ikakve odgovornosti držati pridike drugima iz sjene oporbe.

Iz DF-a zaključuju da šutnja hrvatskih kandidata za Predsjedništvo BiH Darijane Filipović i Zdenka Lučića predstavlja čistu podršku Kordićevom teroru. Eh, na kraju ostaje još samo da Slaven Kovačević, u znak solidarnosti s mostarskim radnicima koji, za razliku od njega i ostatka stranačke elite, zapravo nešto rade u životu, izvede nekakav jadni performans s tupom britvom usred Rondoa. Samo da izvede taj čin u pauzi između dvije najave o spašavanju države i prebrojavanju fotelja koje ta građanska stradanja moraju nadoknaditi.

Nakon kritika SDP-a Novi Grad na račun načelnika ove općine Semira Efendića, stigao je odgovor iz Kantonalnog vijeća Stranke za Bosnu i Hercegovinu.

„Poštovani članovi SDP Novi Grad,

Podsjećamo na rezultate Lokalnih izbora 2024. godine na kojima se ocjenjivao rad kandidata za općinskog načelnika i kandidata za Općinsko vijeće. Na tim izborima ste poraženi od gospodina Semira Efendića i liste Stranke za Bosnu i Hercegovinu. Kao koalicija Trojka pobijedili smo vas s razlikom većom od četiri puta za Općinsko vijeće, dok je za načelnika ta razlika bila veća od tri puta.

Toliko o Vašim ocjenama o načinu rada Stranke za Bosnu i Hercegovinu i načelnika u Općini Novi Grad, što su građani jasno potvrdili i ocijenili na prošlim izborima.

Istodobno, SDP-ova kriminalna hobotnica je od prošlih općih izbora raširila svoje ruke u gotovo sve pore društva. Rezultate vašeg rada građani vide kroz činjenicu da ste JP Elektroprivreda BiH doveli u gubitke veće od 600 milijuna KM (uključujući i ovu godinu), komunalna poduzeća Kantona Sarajevo do desetke milijuna KM gubitaka, rudnike u stanje svakodnevnih štrajkova, a industriju do te mjere da je Željezara Zenica, nekada jedno od najvrijednijih poduzeća, prepuštena onima koji su je doveli do stečaja. Tome treba dodati i inflaciju, koja obezvrjeđuje svako povećanje mirovina i plaća, te prepuštanje najvažnijih pozicija ljudima koji ovu zemlju ne doživljavaju svojom.

Ovo je samo mali dio vaših ‘uspjeha’ i navodne brige za građane. Niste u stanju ni redovno vršiti deratizaciju u Kantonu Sarajevo, a pravite se da vodite državu. Vratili ste bolesti za koje smo vjerovali da su davno nestale.

Na kraju, treba reći da je Novi Grad uređena općina koja je od općine-spanice postala općina sposobna da u svakom trenutku odgovori potrebama svojih stanovnika. Postala je prva općina po fiskalnom prometu i općina koja ima kapacitete koji mogu zadovoljiti potrebe ne samo svojih stanovnika, već i svih građana Kantona Sarajevo.

Zato se sakrijte u mišju rupu, iako će vam biti teško, jer naše rupe su pune miševa, zahvaljujući vašem kadru”, stoji u saopćenju koje potpisuje Almir Bečarević, predsjednik KVSBiH Sarajevo.

Socijaldemokratska partija (SDP) BiH smatra odluku Vlade Republike Srpske (RS) da usvoji prijedlog zakona kojim se pokušava kriminalizirati javno isticanje simbola i zastave Armije Republike BiH još jednim predizbornim trikom Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) za skretanje pažnje s katastrofalnih rezultata vlasti, priopćeno je iz SDP-a.

– Povijesne činjenice ne mogu se promijeniti političkim odlukama. Koliko god današnji sljedbenici četničkog pokreta pokušavali dokazati da su bili antifašisti, nepobitne povijesne činjenice govore da su oni bili sluge fašističkog okupatora. Jednako je neupitno da je Bosna i Hercegovina međunarodno priznata pod zastavom s ljiljanima, a upravo je ta zastava podignuta ispred sjedišta Ujedinjenih naroda 22. svibnja 1992. godine, kada je Bosna i Hercegovina primljena u članstvo ove međunarodne organizacije.

Nije to bila ratna nego službena zastava međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Armija Republike Bosne i Hercegovine bila je legalna i legitimna oružana sila međunarodno priznate države, a svaki pokušaj kriminalizacije njezinih simbola predstavlja pokušaj iskrivljavanja povijesnih činjenica i delegitimiranja državnosti Bosne i Hercegovine – navodi se u priopćenju.

Usvojeni zakon će osporiti SDP preko svojih dužnosnika i izvjesno je da će te odredbe biti stavljene van snage “s obzirom da je Armija RBiH sastavni dio Oružanih snaga BiH i naši vojnici sasvim legalno nose oznake Armije RBiH na rukavu”, također je navedeno.

Pravi problem aktualne vlasti nije pitanje zastave Bosne i Hercegovine. Njihov problem su odgovori koje građani s pravom očekuju na pitanja o gospodarskom razvoju, životnom standardu, odlasku mladih, plaćama, mirovinama i novim radnim mjestima. U nedostatku konkretnih rezultata, Vlada RS bira i traži nove političke sukobe i podjele koje bi skrenule pažnju javnosti sa stvarnih životnih problema građana.

– Naravno da je njihov problem euforija i podrška građana širom Bosne i Hercegovine ujedinjenih u podršci našoj nogometnoj reprezentaciji. SDP BiH poziva građane da ne nasjedaju na pokušaje radikalizacije i dizanja tenzija, već da od svih razina vlasti zahtijevaju odgovornost, konkretne rezultate i politiku koja će unaprijediti kvalitetu života svih ljudi u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina, naši građani u cijeloj zemlji, te Bosanci i Hercegovci u svijetu, pokazali su ovih dana kako se voli svoja država, njena reprezentacija, grb i zastava. I to je putokaz u kojem smjeru treba ići. A oni koji žele mijenjati povijest neka odu i sami uđu u povijest – navodi se u saopćenju SDP-a BiH.

SDA, Bh. zeleni i SBB dogovorili su sa SDP-om i partnerima NSZ i PDA izlazak na izbore u entitetu RS, saopćeno je iz SDP-a.

– Šest stranaka će početkom idućeg tjedna potpisati službeni sporazum o zajedničkom nastupu u entitetu RS. Smatramo da u interesu ne samo bošnjačkog naroda već i svih patriotski orijentiranih građana, teritorija entiteta RS ne smije biti mjesto napetosti, nesuglasica i međusobnog nadmetanja prodržavnih stranaka, bez obzira na različite političke stavove i rivalstva. Političke utakmice vodit ćemo na području Federacije BiH – stoji u priopćenju.

Dodaju da se, s obzirom na ranije rezultate, “samo zajednički nastup može osigurati zastupljenost državotvornih snaga iz entiteta RS u Parlamentu BiH, te snažnija zastupljenost prodržavnih stranaka u Narodnoj skupštini RS”.

– Rasipanje glasova na više različitih izbornih lista moglo bi potpuno minimizirati politički utjecaj bh. patriota u entitetu RS. SDA, SDP i njihovi partneri pozivaju sve stranke koje djeluju u entitetu RS, a računaju prije svega na glasove povratnika i dijaspore, da pristupe koaliciji, te da opći interes stavi iznad stranačkih i pojedinačnih interesa – navodi se u saopćenju SDP-a.

Kandidacijske liste Središnjem izbornom povjerenstvu BiH predala je danas Socijaldemokratska partija BiH, a predsjednik te stranke i premijer Federacije BiH Nermin Nikšić kazao je da je SDP predao liste za sve razine vlasti, pa tako i za kandidata za člana Predsjedništva BiH.

– Očekujemo da građani vrednuju ono što smo napravili u ovom mandatu i da ostavimo dobar rezultat na izborima. Ovo su prvi izbori na kojima će se koristiti suvremena tehnologija, bez pretjeranih sumnji u izborni proces, tako da će rezultat biti stvarno volja birača, a ne brojača.

Izbori će biti prilika da građani BiH glasaju za one kandidate, one političke stranke za koje misle da će ih najbolje predstavljati, bez straha da li će njihov glas otići na pravo mjesto ili da su izbori namješteni – kazao je Nikšić.

Govoreći o ulozi visokog predstavnika u BiH, Nikšić je rekao da bi bio sretniji da domaće institucije i političari sami rješavaju otvorena pitanja, ali da zbog političkih blokada i dalje postoji potreba za djelovanjem Ureda visokog predstavnika u BiH.

– Smatram da postojeći visoki predstavnik treba raditi u punom kapacitetu do imenovanja novog – kazao je Nikšić.

Predsjednik stranke Zeleni BiH Sevlid Hurtić predao je danas prijavu za učešće na Općim izborima 2026. godine.

Hurtić je naveo da su Zeleni BiH predali više od 5.300 potpisa podrške za kandidature na svim razinama vlasti, osim za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

– Predali smo potpise za državni parlament, entitetske parlamente, kantonalne skupštine, kao i kandidature za predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske – kazao je Hurtić.

Dodao je kako na izborima zakazanim za listopad 2026. godine očekuje dobar izborni rezultat, uključujući i ulazak u državni i entitetske parlamente, te nekoliko kantonalnih skupština.

Izjava Srđana Amidžića u kojoj ponižavajuće tretira muslimane i vjerski identitet kao problem govori o Amidžićevom rasizmu koji je ukorijenjen u svim kadrovima SNSD-a, saopćeno je danas iz Socijaldemokratske partije (SDP).

Zabrinjavajuće je, dodaju, što se ovakav rasizam među SNSD-ovim kadrovima prihvata kao normalnost, pa se “vjerska nepodobnost” u javnoj raspravi predstavlja kao navodni argument.

– Ako iko cilja na stanovništvo po nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti, to su kadrovi SNSD-a. Stoga je apsurdno i paradoksalno uspoređivati ​​odnos prema srpskom narodu s odnosom nacista prema Židovima, u istoj rečenici u kojoj vrijeđate osobu zato što je “običan musliman” – navode iz SDP-a.

Rasizam i fašizam kadrova SNSD-a, ističu u SDP-u, najbolje osjećaju povratnici u entitet RS, koji su meta i prijetnji, osporava im se pravo na rad, pravo na jezik, a imovina im se otima.

– Amidžić je još jedan u plejadi Dodikovih običnih korisnih idiota, koji iza mržnje i predrasuda pokušavaju sakriti apsolutnu propast svoje politike i beznađe u koje su doveli svoje birače.

Korist od ove politike imaju samo najuži krugovi Dodikovih suradnika, dok se narod drži u političkom, ekonomskom i policijskom pokoravanju, baš kao i njegovi idoli u nacističkoj Njemačkoj – zaključuju iz SDP-a.

Jučer je u Sarajevu održana konstituirajuća sjednica Predsjedništva Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) na kojoj su za potpredsjednike stranke izabrani Mirnes Gusić, Begija Smajić i Zijad Nišić.

Time je, priopćeno je iz SBiH, dodatno osnaženo vodstvo stranke pred nadolazećim političkim procesima i izazovima.

Predsjedništvo SBiH jednoglasno je potvrdilo izlazak ove stranke na izbore na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini, uključujući i kandidaturu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i kandidata za predsjednika SBiH Semira Efendića.

Potvrđene su i liste za sve razine zakonodavne vlasti i to Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te za kantonalne skupštine.

– Kada je u pitanju političko djelovanje u manjem bh. entiteta Republika Srpska, Stranka za Bosnu i Hercegovinu ostaje otvorena za razgovore i formiranje koalicije sa političkim subjektima koji dijele državotvornu i patriotsku politiku, osim sa SDP-om.

Ukoliko se ne postigne dogovor o formiranju koalicije bez SDP-a, SBiH će samostalno nastupiti na izborima u Bosni i Hercegovini. entitetu RS, s jasnim političkim programom i vlastitom listom za Narodnu skupštinu Republike Srpske – priopćeno je iz SBiH.

Također, Predsjedništvo stranke dalo je punu podršku kandidaturi Begije Smajića za potpredsjednicu RS.

– Begija Smajić je potpredsjednica SBiH i prepoznatljivo političko ime koja je u mandatu od 2018. do 2022. godine obnašala dužnost zastupnice u Narodnoj skupštini Republike Srpske, gdje je dosljedno zastupala interese građana i države Bosne i Hercegovine, a posebno povratnika – navode u saopćenju.

Istakli su da Smajić radi i živi sa svojom obitelji u Srebrenici, gdje je aktuelni vijećnik u Skupštini općine Srebrenica.

– SBiH je mišljenja da je Bosni i Hercegovini danas potrebna odlučna, državotvorna i hrabra politička snaga koja neće praviti kompromise kada su u pitanju teritorijalni integritet, ustavni poredak i država.

U vremenu političkih blokada, ekonomskih izazova i sve izraženijih napada na državne institucije, Stranka za BiH je spremna preuzeti odgovornost i okupiti sve patriotske snage u borbi za stabilnu, sigurnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu, kao i biti glas građana koji traže sigurnost, razvoj i jasnu državnu politiku – saopćeno je iz SBiH.

Istup potpredsjednika Federacije BiH Igora Stojanovića (SDP), u kojem stranke SDA, DF i SBiH izravno označava kao “pomagače srpsko-hrvatskog nacionalizma”, nazivajući ih prozivkama misleći na njihove navodne “botove i jurišnike” na društvenim mrežama, označava novu fazu u njegovom političkom djelovanju. Barem u ovom izbornom ciklusu, a imajući u vidu da je i prije izjednačavao neistomišljenike s agresorima u BiH.

– Zato je naša dužnost suprotstaviti se pomagačima srpsko-hrvatskog nacionalizma koji bi rušili državu. Vaše su metode možda drugačije, ali vaši su ciljevi i odricanja očito postali isti – etiketira Stojanović.

Dotadašnju ulogu kritičara i tumača prilika u Islamskoj zajednici Stojanović je zamijenio ulogom vrhovnog arbitra koji određuje kome pripada imidž Bosne i Hercegovine, a ko radi za neprijatelje države.

Postavljajući Sefera Halilovića kao mjernu jedinicu patriotizma, Stojanović svjesno izbjegava raspravu o trenutnim političkim promašajima vlasti.

Njegovo pripisivanje “neprijateljskih ciljeva” strankama s kojima dijeli isto biračko tijelo predstavlja opaku podvalu koja više služi unutarstranačkim obračunima nego stvarnoj zaštiti ustavnog poretka BiH.

Stojanović očito nije samo tumač stvarnosti. Sve se otvorenije nameće kao politički cenzor koji bi rado određivao tko se ima pravo osjećati pripadnikom ove države.

Doduše, nije ovo prvi put da se Stojanović postavlja kao mjerilo stvari. Stojanović je u jednom od svojih televizijskih nastupa izrazio žaljenje za Jugoslavijom u kojoj je bilo moguće disidente slati na Goli otok da ih “jede mrak”. I nije prvi put da političke neistomišljenike naziva pomagačima agresora na BiH ili ih potpuno izjednačava s agresorom.

U komentarima na njegovu objavu na društvenim mrežama građani su mu, između ostalog, poručili da “baca kosku među Bošnjake”.

Gradska organizacija SDP-a Mostar obavještava javnost da vijećnici SDP-a u Gradskom vijeću Grada Mostara neće prisustvovati sjednici Kolegija Gradskog vijeća koja je bila zakazana za danas u 13:30 sati. zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Radmil Komadina.

Ističu da prema Poslovniku Gradskog vijeća, članak 43. stavak 3.) sjednice Kolegija saziva i vodi predsjednik Vijeća, a u slučaju njegove spriječenosti jedan od njegovih zamjenika u dogovoru s predsjednikom.

– U pozivu za održavanje sjednice Kolegija ostali smo uskraćeni za informaciju zašto je predsjednik Vijeća spriječen da sazove Kolegij, te kakav je dogovor napravljen sa zamjenikom predsjednika Vijeća Radmilom Komadinom, ako znamo da je klub bošnjačkih vijećnika najavio da neće sudjelovati u radu Kolegija/Gradskog vijeća dok se ne ispune njihovi zahtjevi.

Smatramo da je sjednica Kolegija sazvana ishitreno i bez adekvatnog obrazloženja, te da će njeno eventualno održavanje samo dodatno produbiti političku krizu, radikalizirati već evidentno narušene političke odnose i ugroziti međusobno povjerenje u Gradu Mostaru, a ovakav način sazivanja sjednica ostavlja prostora za sumnju u političke motive – istaknuli su i dodali:

– U interesu građana Mostara GO SDP Mostar inzistira na poštivanju zakona, jasnoj komunikaciji, dijalogu u institucijama a ne statusima na društvenim mrežama, te potpunoj transparentnosti u radu Grada Mostara i njegovih institucija.

Kandidatura Darijane Filipović za članicu Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda izazvala je niz reakcija koje otvaraju duboka pitanja o smjeru unutarnje politike.

Ono što se na prvi pogled čini kao pokušaj međuetničkog pomirenja, pomnijom analizom otkriva se kao složen i kontradiktoran proces unutar Bosne i Hercegovine. ljevice, koja nakon godina podrške Željku Komšiću sada povlači radikalno drugačije poteze.

Posebno je intrigantna pozicija Zlatka Miletića čije odustajanje od kandidature unosi dodatnu pomutnju u ionako kompliciran izborni proces. Miletić kao razlog povlačenja navodi činjenicu da se Dragan Čović nije kandidirao, a Darijanu Filipović istovremeno prikazuje kao svoju izravnu političku nasljednicu i “prvu pratilju”.

Tu dolazimo do ključne logičke praznine koja zahtijeva propitivanje. Ako Miletić uistinu vjeruje da je “poslije Čovića opet Čović”, zašto je onda odustao od borbe?

Ako je Darijana Filipović samo osobno pokriće za isti sustav koji on godinama kritizira, njegova bi kandidatura trebala biti logičan odgovor i pokušaj davanja alternative tom istom kontinuitetu. Kao takvo, njegovo povlačenje sugerira jedan od dva scenarija, oba podjednako problematična za njegov politički kredibilitet.

Ili je Miletić procijenio da bez kolizije s Čovićem njegova kandidatura gubi na simboličkoj važnosti i težini, svodeći ga na borbu s političkim autsajderom, što mu ne donosi željenu gledanost.

Ili je njegova ostavka zapravo tiho priznanje da u novonastalim okolnostima, u kojima čak i dio bošnjačke ljevice okreće leđa vlastitom modelu, više nema mjesta za njenu specifičnu političku ulogu.

S druge strane, svjedoci smo nesvakidašnjeg refleksa unutar bošnjačkog političkog spektra gdje poruke o tome kako “nije u redu da Bošnjaci biraju hrvatskog predstavnika” bilježe značajan zaokret.

Iako se to može protumačiti kao želja za “novim vremenom”, kritičko oko u tome vidi i priznanje poraza dotadašnjeg građanskog koncepta koji se u praksi pretvorio u svoju suprotnost.

Ta opća pojava danas uzrokuje očite simpatije u krugovima HDZ-ano ključno je pitanje kako bi se ti isti krugovi formirali da je umjesto podrške svom favoritu upućen poziv za podršku kandidatu hrvatske petorke.

Upravo je u tome bit ovog fenomena jer bi takav scenarij otkrio radi li se o stvarnom poštivanju načela ili samo o podršci koja je poželjna samo dok ide u korist najjačoj stranci u Hrvatskoj.

U fokusu ove rasprave neizbježno je pitanje naslijeđa Bosne i Hercegovine. lijevog. Postavlja se pitanje je li itko u Bosni i Hercegovini više od nje pridonio legitimizaciji teza o hrvatskoj ugroženosti i profiliranju trećeg entiteta.

Analizirajući politički pristup bh. ljevice, postaje jasno da su svojom politikom započetom 2000-ih, kroz izbacivanje hrvatske većine iz najvažnijeg državnog tijela, dali savršen argument za oživljavanje i revitalizaciju ideje Herceg-Bosne.

Bilo da se radi o savršenom političkom projektu ili kolateralnoj šteti osobnih ambicija, činjenica je da je “bosanstvo” ljevice često u praksi bilo kontraproduktivno.

Trenutna situacija, u kojoj bh. ljevica prvo postavlja pitanje preglasavanja, a onda nudi rješenje kroz potporu kandidatu HDZ-a, postavlja više pitanja nego što nudi odgovora.

Je li to priznanje da je politika “biranja” zastupnika bila povijesna pogreška koja je samo ojačala nacionalne blokove?

Iako se danas tvrdi da “nije u redu glasati za druge”, ostaje gorak okus činjenice da je upravo ta politika godinama služila kao paravan za degradaciju hrvatskih glasova, od čega su, paradoksalno, najviše koristi imali oni protiv kojih se ljevica deklarativno borila.

Suština cijele priče je da su Bošnjaci, vođeni politikom ljevice, napravili čvor iz kojeg se sada očajnički pokušavaju izvući.

Ono što je SDP započeo kao taktički potez za osvajanje vlasti, pretvorilo se u stratešku noćnu moru cijele države. Hrvatsko pitanje je u biti proizvod Bosne i Hercegovine. ljevica, konkretno SDP pod vodstvom Zlatka Lagumdžije. Upravo je ta struktura prva otvorila Pandorinu kutiju nadjačavanja, koja je stvorila dubok rascjep u odnosima unutar Federacije koji do danas nije zacijelio.

No, ono što je posebno značajno u analizi ovog slučaja jeste da su se kasnije u “neobranom grožđu” našle SDA i Islamska zajednica, koje se danas često nepravedno optužuju za problem koji objektivno nisu izazvale. SDA je naslijedila krizu koju je izazvala ljevica svojim pokušajima uspostavljanja “platformi i saveza”.

Danas, kada pojedinci s ljevice najavljuju podršku Darijani Filipović, zapravo pokušavaju “ispovjediti grijeh”. Sada je pitanje hoće li to zaliječiti rascjep ili će ga dodatno produbiti?

Podrška BiH ljevičarskom kandidatu HDZ-a Bosne i Hercegovine istovremeno potiče raspravu o stvarnim učincima na hrvatski politički pluralizam. Usmjeravanje potpore isključivo prema najjačoj hrvatskoj stranci, umjesto prema širem spektru hrvatskih političkih opcija, doprinosi održavanju stranačkog monopola HDZ-a BiH.