Skupština općine Tuzla je 4. aprila 1992. godine donijela Odluku o organiziranju i pružanju otpora agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Uslijedilo je formiranje policijskih postrojbi koje su bile ključne za obranu Tuzle i sjeveroistočne Bosne. Te postrojbe su kasnije ušle u sastav Armije Republike Bosne i Hercegovine, a u agresiji su branile i održale najveći slobodni teritorij u našoj zemlji.

– Kako vrijeme prolazi, 4. april 1992. godine postaje sve značajniji za Bosnu i Hercegovinu. Tada smo obrambeni sustav osigurali na zakonit način, aktiviranjem pričuvnog sastava policije koji je bio jedini mogući obrambeni sastav. Tako smo stvorili preduvjete da nam se ne dese paravojne formacije i da nas neprijatelj ne iznenadi – kaže tadašnji predsjednik Općine Tuzla Selim Bešlagić.

Mehmed Meša Bajrić, načelnik tadašnje Stanice javne bezbjednosti (SJB) Tuzla, kaže da se sve dogodilo u jednom dramatičnom trenutku.

– Rat je u Hrvatskoj, sva ta vojna sila prolazi ovim gradom, puca se na Jal džamiju, grad je opkoljen haubicama u selu Kovačevo, minobacači su na Badrema, strašna situacija. Teritorijalne odbrane je bilo samo na papiru – opisuje Bajrić tadašnju situaciju u Tuzli.

U takvom ambijentu dolazi 4. april i odluka kojom se, ističe Bajrić, branila “tolerancija, zajednički život i solidarnost”.

Osim aktiviranja dežurstva policije, Bašlagić ističe da je Radio Tuzla počeo raditi 24 sata dnevno, a građanima je poručeno da su samo informacije ovog gradskog radija relevantne i pouzdane.

– Nismo dopustili paniku i unošenje dezinformacija – naglašava.

Kaže da odluka donesena 4. aprila opovrgava sve priče i insinuacije da se Tuzli daje nekakva autonomija.

– Mi smo 30. marta imali vanrednu sjednicu Skupštine općine na kojoj smo donijeli Deklaraciju o statusu općine Tuzla u kojoj nismo dozvolili nikakve podjele po nacionalnoj osnovi – kaže Bešlagić.

Navedena Deklaracija sadržavala je načela opredjeljenja za suverenu, neovisnu i nedjeljivu BiH s jedinstvenom zakonodavnom, izvršnom i sudbenom vlašću i bila je protiv svakog preustroja po nacionalnom principu, priznajući Parlament BiH kao jedino tijelo koje ima legitimitet odlučivati ​​o upravnom uređenju države.

– Za odluku 4. travnja glasalo je 90 posto vijećnika tadašnje Skupštine općine, podržali su je predstavnici svih naroda, a bilo ih je i iz SDS-a (Srpska demokratska stranka op.a.). Samo oni ekstremni koji su otišli iz Tuzle nisu glasali. Tu odluku su prihvatile sve strane, jer je bila jedina moguća po tadašnjem zakonu Republike BiH – zaključio je Bešlagić.

U tuzlanskim mjesnim zajednicama formirane su rezervne jedinice policije i manevarske jedinice policije koje su, kako kaže Bajrić, “bile legalne i državotvorne pod zastavom MUP-a RBiH”.

– Ljudi su zastajali u svojim policijskim stanicama da brane svoje vrijednosti, a to je tradicija Tuzle, sloboda, zajednički život i solidarnost – zaključuje Bajrić.

Već 5. travnja rezervni sastav policije formiran je u 37 tuzalskih mjesnih zajednica, a izuzetak su one u kojima je na vlasti bila Srpska demokratska zajednica (SDS). Dragovoljci su stavljeni pod zapovjedništvo djelatnih policajaca i vrlo brzo su od te pričuve formirane manevarske satnije, prva 6. travnja, a kasnije još tri.

Policijske snage u Tuzli tada su, prije formiranja manevarskih jedinica, brojale 2.250 ljudi. Te su snage do svibnja narasle na 4500 pripadnika, od kojih je kasnije tri tisuće otišlo u Teritorijalnu obranu, a zatim u Armiju Republike BiH.

Gradonačelnik Tuzle Zijad Lugavić kaže da je odlukom od 4. aprila spašen “zajednički život u Tuzli i BiH”.

– Bilo je to vrijeme kada su mnogi rušili mostove, a mi smo ih gradili. Odluku su jednoglasno donijeli vijećnici iz različitih političkih stranaka i različitih nacionalnosti. Tuzla je i tada, kao i sada, njegovala bogatstvo različitosti, zajedničkog života i antifašizma – kazao je Lugavić.

Grad Tuzla danas je odavanjem počasti i polaganjem cvijeća te svečanom sjednicom Gradskog vijeća obilježio 4. april 1992. godine, Dan kada je Tuzla stala u odbranu Bosne i Hercegovine.