Tržnica u gradu Gazi, uoči Kurban-bajrama, svjedoči o dubokoj krizi.

Ulični prodavači nude odjeću i slatkiše, ali ovogodišnji kurbani se održavaju potpuno skromno.

– Nema mesa, nema teladi, nema krava. Ništa ne stiže – rekao je mještanin Yazeed Kloub za njemačku televiziju ARD, dodajući da robu otežavaju stroge kontrole i maltretiranja zbog izraelske okupacije.

Otkako je počeo rat, u Gazi gotovo da i nema stoke.

Cijene onoga što ostane su nevjerojatne – kilogram mesa prodaje se za 120 dolara.

Trgovac stokom Hossam pokušava prodati preostale ovce i koze, ali kupaca nema. Životinje su postale preskupe.

Ali ono što Hossam otkriva o temeljnim cijenama otkriva dublji problem.

– Prilikom uvoza robe u Pojas Gaze mora se platiti takozvani “koordinator” za “koordinaciju”, tvrdi Hossam i objašnjava da taj namet prijevoznika ili vlasnika kamiona može stajati i do 400.000 dolara po pošiljci.

Iako se taj iznos ne može neovisno potvrditi, trgovci ističu da ne znaju točno tko zapravo stoji iza ove “koordinacije”, piše Deutsche Welle.

Stručnjaci su za ARD opisali složenu mrežu trgovaca, posrednika i samog Hamasa.

Harel Chorev, istraživač palestinske povijesti na Sveučilištu u Tel Avivu, nije iznenađen ovom situacijom.

– Hamas je uvijek imao vrlo strog i rigidan porezni sustav – objašnjava Chorev.

U taj sustav integrirane su moćne trgovačke obitelji koje kontroliraju trgovinu.

– Riječ je o nametu od blizu 30 posto na sve što se uvozi – dodaje stručnjak.

No čini se da Hamas nije jedini koji profitira na očaju Palestinaca.

Izraelski mediji izvijestili su o krijumčarskim mrežama povezanim s izraelskom vojskom i policijom.

Iako izraelske vlasti kontroliraju sve što ulazi u Gazu, nadležna vojna institucija COGAT nije komentirala navode.

– Ne bih govorio o izravnim vezama s vlastima, ali imamo razne dokaze o korupciji i mreži krijumčara, vojnika i drugih dužnosnika koji su profitirali iz ove situacije – ističe povjesničar Chorev.

Problemi s uvozom osjećaju se i u trgovinama odjećom.

Nabhan Hamada, vlasnik obiteljske trgovine u Gazi, potvrđuje priče o ogromnim naknadama.

– Za “koordinaciju” košta blizu 5000 dolara po paleti – navodi dok prodaje odjeću koja sada stiže sa Zapadne obale.

Unatoč siromaštvu, posao mu dobro ide.

Neki stanovnici primaju doznake iz inozemstva, dok drugi primaju novac izravno od Hamasa.

Prema procjenama, radi se o desecima tisuća ljudi.

Chorev objašnjava kako Hamas tako regrutira nove borce, plaćajući ih blizu 25 dolara dnevno, što je u današnjoj Gazi pravo bogatstvo.

Oni koji mogu kupovati na lokalnim tržnicama danas su u uvjerljivoj manjini.

Većina ljudi u Gazi nema novca za najosnovnije namirnice i potpuno su ovisni isključivo o humanitarnoj pomoći koja stiže kap po kap.