Sve veći broj starih i nemoćnih osoba u Federaciji BiH čeka mjesto u domovima koji su odavno popunjeni. Nedostatak kapaciteta i rast cijena smještaja dodatno otežava pristup institucionalnoj skrbi.

Cijene smještaja, ovisno o domu i potrebnoj skrbi, kreću se od gotovo 900 konvertibilnih maraka u javnim do čak 2.800 maraka u nekim privatnim ustanovama, što mnogima otežava ostvarivanje prava na dostojanstvenu starost.

Prema riječima Adelise Delić, socijalne radnice u Domu za starije i nemoćne Mostar, potražnja za smještajem u ovoj ustanovi trenutno znatno premašuje raspoložive kapacitete, za 25 do 30 posto. Razlozi su, kaže, višestruki.

– Izražen trend starenja stanovništva, sve veći broj osoba s teškim kroničnim bolestima, ali i intenzivno iseljavanje radno sposobnog stanovništva, doprinose činjenici da mnoge starije osobe ostaju bez obiteljske skrbi u vlastitom domu – istaknula je u izjavi za Fenu Delić.

Posebno se ističe nedostatak kapaciteta u jedinicama intenzivnog liječenja, gdje je potreba za korisnicima najveća.

Kao jedan od ključnih izazova u radu ustanove navodi inflaciju i visoke cijene energenata koji izravno utječu na troškove poslovanja.

Tako cijena smještaja, koja je utvrđena odlukom Gradskog vijeća Mostara i koja vrijedi od 1. kolovoza prošle godine, iznosi 900 KM za pokretne korisnike u višekrevetnoj sobi, 1.000 KM za pokretne korisnike u jednokrevetnoj sobi, dok je cijena smještaja za nepokretne korisnike 1.100 KM.

– Dom trenutno brine o 70 korisnika na jednoj lokaciji, u Tekiji, dok je približno isti broj korisnika smješten u drugoj ustrojbenoj jedinici doma u Ulici Franje Miličevića.

Financiranje se manjim dijelom ostvaruje iz sredstava Grada Mostara, dok veći dio prihoda dolazi od uplata korisnika za smještaj. Iako je osnivač doma Grad Mostar, ustanova nije proračunski korisnik, što često izaziva zablude u javnosti – pojašnjava Delić.

Prema njezinim riječima, prioritetne potrebe doma su modernizacija prostorno-tehničkih uvjeta, obnova soba, kupaonica i zajedničkih prostorija te poboljšanje energetske učinkovitosti, uključujući zamjenu stolarije, ugradnju solarnih panela i prelazak na LED rasvjetu. Za realizaciju ovih projekata nužna je vanjska financijska potpora kroz projekte i donacije.

Slična situacija je i na području Srednjobosanskog kantona i Kantona Sarajevo – potražnja za smještajem je sve veća, a kapaciteti brojnih institucija su popunjeni. Ovisno o zdravstvenom stanju korisnika, vrsti smještaja i stupnju skrbi, cijene se kreću od 1300 do 2800 konvertibilnih maraka mjesečno.

Prema podacima objavljenim na službenim stranicama Privatne ustanove za socijalno-zdravstvenu zaštitu odraslih osoba “Naš dom” u Travniku, smještaj pokretnih osoba s kompletnom primarnom zdravstvenom zaštitom iznosi od 1.320 do 1.560 KM mjesečno, do 1.800 KM za teško pokretne i nepokretne osobe. Mjesečni trošak, pak, za korisnike kojima je potrebna palijativna njega iznosi 2.000 KM.

Navedene cijene uključuju zdravstvene usluge iz područja psihijatrije, pulmologije, neuropsihijatrije, fizikalne terapije i stomatologije te preglede i fizijatrijske tretmane.

U Domu za starije i nemoćne osobe “Brnjaci” u Kiseljaku cijene smještaja znatno su više i ovisno o tome radi li se o jednokrevetnom ili višekrevetnom smještaju, kao i pokretljivosti korisnika, mogu dosezati i do 2.800 KM mjesečno. Iz Doma napominju da se zbog ograničenog broja mjesta i tamo često formiraju liste čekanja.