U bratunačkom naselju Glogova danas je obilježena 34. godišnjica jednog od prvih masovnih zločina nad Bošnjacima u srpskoj agresiji na BiH, kada su četnici 9. maja 1992. godine ubili 65 civila, među kojima je bilo žena, djece i staraca.

Obitelji žrtava, preživjeli svjedoci, predstavnici institucija i brojni građani okupili su se kako bi odali počast ubijenim mještanima i poslali poruku da se zločin u Glogovi ne smije zaboraviti.

Komemoracija je simbolično održana na Dan pobjede nad fašizmom, 9. svibnja, uz poruku da se tog datuma 1992. godine u Glogovi pred očima Europe ponovio fašizam.

Program je započeo obraćanjem mjesnog imama Hariza Čomića, nakon čega je proučena Fatiha i položeno cvijeće na spomen obilježje ispred džamije. Prisutni su zatim obišli mjesto masovne grobnice iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 40 mještana.

Sat povijesti održao je preživjeli svjedok masakra Omer Delić koji se prisjetio događaja iz svibnja 1992. godine kada su srpske snage opkolile selo, zapalile kuće i izvršile masovna strijeljanja civila.

– Istina se mora prenositi na mlađe naraštaje kako se ovakvi zločini nikada i nikome ne bi ponovili – kazao je Delić.

Prema dostupnim podacima i presudama međunarodnih sudova, zločin u Glogovi se smatra jednim od prvih masovnih zločina nad Bošnjacima u Podrinju. U napadu su sudjelovale zločinačke snage JNA, lokalna policija i paravojne formacije, a selo je gotovo potpuno uništeno.

Za zločine počinjene u Glogovi pred Haaškim sudom osuđen je Miroslav Deronjić.

Obilježavanju su prisustvovali i ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona Ahmed Omerović, zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a Ramiz Salkić, kao i članice Udruženja žena Podrinja.

U obraćanju je istaknuto kako negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca predstavlja najizravniji oblik modernog fašizma, uz poruku da zločin bez kazne ostaje prijetnja budućnosti.

Prema podacima udruge žrtava, u ratu u BiH ubijeno je ukupno 388 Bošnjaka iz Glogove, dok je njih 210 ubijeno u genocidu počinjenom 1995. godine.

Današnji skup poručio je da kultura sjećanja mora ostati živa kako bi se očuvala istina, pravda i dostojanstvo žrtava.