Meta eksperimentira s novim ograničenjima na vrste sadržaja s kojima tinejdžeri mogu komunicirati na Instagramu.

Iz tvrtke kažu da će od sada nastojati ograničiti čestu izloženost objavama o anksioznosti, dizanju utega, prehrani i drugim sadržajima koji bi mogli biti neprimjereni za mlađe korisnike ako ih se gleda u velikim količinama.

Nova ograničenja dolaze nakon što je Meta prošle godine poduzela korake kako bi spriječila tinejdžere da vide seksualno sugestivan sadržaj i blokirala pojmove za pretraživanje za odrasle, poput upita povezanih s alkoholom i nasiljem (krv i brutalnost).

Tvrtka je u to vrijeme rekla da bi roditelji trebali gledati na tinejdžerske račune kao analogne filmovima PG-13, što je usporedba koju je Američka filmska udruga (MPA) oštro odbacila.

Ovom posljednjom promjenom Meta izgleda želi ograničiti ponovnu izloženost vrstama postova koji ne krše njezina pravila, ali mogu negativno utjecati na tinejdžere ako se konzumiraju u velikim količinama.

Prema Meti, to bi moglo uključivati ​​sadržaj vezan uz sliku tijela, poput prehrane i dizanja utega, kao i mentalno zdravlje, poput tema “kako se nositi s anksioznošću”.

Cilj je, prema Meti, da te teme budu u ravnoteži s drugim vrstama sadržaja, a ne da se stalno prikazuju. Ograničenja će se primjenjivati ​​na preporuke koje tinejdžeri vide u svom feedu (glavni prikaz), kao i na odjeljke Istraži i Reels.

Instagram se dugo suočavao s pitanjima o tome odvlači li mlađe korisnike u takozvane algoritamske “zečje rupe”, gdje tinejdžeri na kraju dobivaju ponovljene preporuke za sadržaj koji utječe na njihovo mentalno zdravlje i samopoštovanje.

Meta je također otkrila da planira proširiti svoje restriktivnije postavke sadržaja za tinejdžerske račune na druge platforme, uključujući Facebook i Messenger. Ove nove postavke bit će dostupne u tim aplikacijama kasnije ove godine.

“Isključite pametni telefon i vratite si djetinjstvo”, slogan je pod kojim je Australija prije četiri mjeseca počela zabranjivati ​​društvene mreže za mlađe od 16 godina.

Ali je li zabrana uspjela? A rezultati i dojmovi su različiti.

Od obale Queenslanda do udaljenih dijelova sjevernog teritorija, neki australski domovi doista doživljavaju promjene.

Pametni telefoni ujutro ostaju na kuhinjskom stolu, djeca manje vremena provode na društvenim mrežama, a članovi obitelji češće razgovaraju licem u lice. Vlada u Canberri tvrdi da je upravo to željela postići.

Australija je 29. studenog 2024. u parlamentu donijela zakon kojim je uvedena minimalna dob od 16 godina za korištenje društvenih mreža.

Zakon je stupio na snagu 10. prosinca 2025. čime je Australija postala prva zemlja u svijetu koja je zabranila takve društvene mreže.

Osim što želi “vratiti djetinjstvo” djeci, Vlada je rekla kako ih želi zaštititi od elektroničkog nasilja i uznemirujućeg sadržaja. Zabrana se odnosi na djecu i tinejdžere mlađe od 16 godina koji su u Australiji.

Ne smiju imati postojeći račun niti mogu otvoriti novi račun na većini velikih društvenih mreža, uključujući Facebook, Instagram, TikTok, Snapchat, X (bivši Twitter), YouTube, Reddit, Threads, Twitch i Kick, kao i na drugim platformama koje je vlada odredila kao relevantne.

S druge strane, neki servisi poput Robloxa, WhatsAppa i Facebook Messengera izuzeti su iz zabrane.

Australski premijer Anthony Albanese tvrdi da zakon već daje rezultate. Tijekom božićnih školskih praznika, kaže, mladi su više vremena provodili vani: vozili bicikle, čitali knjige i družili se s obitelji. Ranije je rekao da su društvene mreže “bič društva”.

Vlada je u siječnju objavila da je više od 4,7 milijuna računa djece i mladih deaktivirano, izbrisano ili ograničeno od stupanja zakona na snagu. No provedba zakona u praksi pokazala se kompliciranijom od očekivanog.

Odgovornost za provedbu prenesena je na same platforme. Tvrtke moraju poduzeti “razumne korake” kako bi spriječile korisnike mlađe od 16 godina da otvaraju ili održavaju račune. To uključuje sustave provjere dobi i identiteta koji koriste različite metode, od tehnologije prepoznavanja lica do provjere identifikacijskih dokumenata ili bankovnih podataka.

Platforme koje se ne pridržavaju zakona riskiraju kazne do 49,5 milijuna australskih dolara.

Aplikaciju nadzire australski povjerenik za sigurnost na internetu. Za provjeru dobi korisnici su morali dokazati svoj identitet putem australskog bankovnog računa, procjenom dobi pomoću prepoznavanja lica ili dokumentima poput putovnice ili vozačke dozvole.

Ali mnogi roditelji tvrde da su tinejdžeri brzo pronašli načine zaobići sustav.

– Imam blizance i ništa se bitno nije promijenilo, osim što Vlada sama sebi čestita – napisala je jedna majka na Instagramu i dodala da je većina mladih ubrzo otvorila nove račune.

Tinejdžeri, s druge strane, kažu da je vrlo lako prevariti sustav procjene dobi.

– Pogledala sam u kameru, malo se namrštila i rekli su da imam više od 16 godina – napisala je 15-godišnjakinja na Redditu.

Jedna je majka izjavila za australsku televiziju ABC da su njezinu 12-godišnju kćer i njezine prijateljice smatrali starijima od 17 samo zato što su nosile umjetne trepavice i našminkane.

Neki koriste i stariju braću ili sestre koji umjesto njih gledaju u kameru.

– Mislio sam da će zabrana biti puno stroža, no na kraju je sve ispalo prilično blago, kao da se ništa nije dogodilo – rekao je 14-godišnji Adyan za ABC.

Neki mladi ljudi vjeruju da ih zakon ušutkava. Na Redditu je jedan tinejdžer napisao da su društveni mediji “jedan od najvećih, najlakših i najpopularnijih načina da mladi izraze svoje mišljenje” te da zabrana zanemaruje njihovu slobodu izražavanja.

Zakon je nazvao “nevjerojatno glupim, manjkavim i štetnim”.

U anketi provedenoj među više od 400 učitelja, većina je izjavila da se ne osjećaju dovoljno spremnima nositi se s posljedicama zabrane u svakodnevnom školskom radu.

Više od 80 posto nastavnika koristi YouTube u nastavi. Iako je mladima zabranjeno imati korisničke račune, platforma se i dalje može koristiti u učionicama, što je otvorilo pitanje nejasnih smjernica.

Zabrana ne znači potpunu digitalnu izolaciju. Djeca i tinejdžeri i dalje mogu pristupiti internetu i gledati sadržaje koji nisu povezani s njihovim osobnim računom, primjerice videozapise bez prijave. Sankcije se ne izriču djeci ili roditeljima, već platformama koje ne osiguravaju poštivanje zakona.

Tijelo djevojke pronađeno je nakon što je automobil u kojem je bilo pet tinejdžera pao u rijeku u Cambridgeshireu u Velikoj Britaniji.

U nesreći koja se dogodila u utorak navečer za jednim se mladićem još uvijek traga, dok su tri osobe s lakšim ozljedama prevezene u bolnicu, piše Sky News.

Policija je priopćila da se nesreća dogodila u utorak u 20.20, kada je vozilo sletjelo s ceste u rijeku Nene u blizini Wisbecha.

U automobilu su bila dva mladića i tri djevojke u dobi od 16 do 18 godina. Specijalizirani ronilački timovi izvukli su u srijedu poslijepodne tijelo jedne od tinejdžerica, dok se potraga za nestalim mladićem nastavlja.

Dvije djevojke i mladić uspjeli su izaći iz vozila.

Prevezeni su u bolnicu Queen Elizabeth u King’s Lynnu.

Policija poziva sve svjedoke nesreće, kao i vozače koji eventualno posjeduju snimke kamera na vozilima da se jave kako bi pomogli u očevidu.

Dvotjedni eksperiment bez društvenih mreža pokazao je koliko je digitalni svijet duboko ukorijenjen u svakodnevni život mladih, ali i koliko prostora ostaje kada se telefon odloži.

Grupa učenika iz škole Bulme u Austriji odlučila je 14 dana ne koristiti Instagram, TikTok, Snapchat, YouTube, X, WhatsApp i slične aplikacije želeći provjeriti koliko su zapravo vezani za ekrane.

Iako se na prvi pogled čini jednostavno, zadatak se pokazao iznimno zahtjevnim. Mnogi su se suočili s osjećajem propuštenosti, dok su drugi otkrili nove interese i načine kako kvalitetnije ispuniti svoje slobodno vrijeme.

– Primijetila sam koliko vremena imam kada ne provodim cijeli dan na društvenim mrežama. Počeo sam se više zanimati za glazbu i umjetnost. U drugom tjednu bio sam u iskušenju da se vratim na mreže. Bez videoigara nedostajao mi je osjećaj uzbuđenja, što je bilo izazovno. Također, nedostajale su mi platforme za streaming. Shvatio sam koliko sam ovisan o društvenim mrežama – rekao je student Kilian.

– Prvih nekoliko dana bilo je brutalno. Stalno sam se osjećao kao da mi nešto nedostaje. Posebno je bilo teško na autobusnoj stanici – tada obično listam kroz X, ali sada sam samo stajao. Nakon nekoliko dana postalo mi je lakše, češće sam išla u šetnju. Navečer sam radila sklekove umjesto da vrijeme provodim na telefonu. Odustao sam nakon šest dana – rekao je Arnel.

Za neke učenike izazov je otkrio koliko su digitalne navike postale automatske.

– U početku mi to nije bio izazov jer mi je posao u školi bio prioritet. Ali primijetio sam koliko su pokreti prstiju automatizirani. Ponekad bih nesvjesno otvorio aplikaciju. Bilo je šokantno koliko su ti mali pokreti duboko ukorijenjeni u motoričkim vještinama. Opet sam počela više čitati i sada želim držati vrijeme ispred ekrana u razumnim granicama – rekla je Nora.

Anja je imala slično iskustvo.

– U prvim danima često bih iz navike otključao telefon i nesvjesno klikao na Instagram ili TikTok. Koristio sam YouTube tjedan dana, ali samo za učenje kemije. Tek posljednja dva dana vratio sam se na društvene mreže i osjećao sam se krivim zbog toga. Ipak, bilo je to korisno iskustvo – rekla je Anja.

– Imao sam i dobrih i loših iskustava. Stalno sam se osjećao kao da mi nešto nedostaje. Vrijeme sam iskoristio za svoj najveći hobi – penjanje. U drugom tjednu sam se razbolio, pa sam čitao više knjiga i dugih članaka u NYT i Kleine Zeitung. Zadao sam si cilj češće odlagati telefon sa strane, iako to nije lako – rekao je Samuel.

-Nakon nekoliko dana imala sam simptome odvikavanja. Činilo mi se kao zauvijek otkako sam posljednji put igrao video igricu. Slobodno vrijeme koristio sam za gledanje dokumentaraca o prirodi i filozofiji. U školi sam igrao šah s prijateljima. Nakon tjedan dana sam se razbolio i izgubio sam volju za eksperimentom – dodao je.

Iako eksperiment nije bio jednostavan, većina sudionika se složila u jednome – tek kada su odložili mobitele, shvatili su koliko su navike vezane uz društvene mreže postale dio njihove svakodnevice. Za neke je to bio samo kratkotrajni izazov, a za druge početak promjene odnosa prema digitalnom svijetu.

Napadaji panike jedan su od najčešćih psihičkih poremećaja koji posebno pogađaju mlade ljude, ponajviše srednjoškolce, no ta se dobna granica sve više spušta pa se javljaju i kod djece u osnovnoj školi.

Iako sami po sebi nisu opasni, literatura kaže da je to jedno od najgorih stanja koje čovjek može doživjeti tijekom života.

Napadaj panike je iznenadni osjećaj vrlo snažnog straha i jeze, odnosno osjećaj nelagode koji sa sobom nosi niz psihosomatskih simptoma.

Obično se napadi panike manifestiraju slično reakcijama tijela na stvarnu opasnost, iako ona u takvim slučajevima ne postoji. Ponekad se javljaju u situacijama kojih se osoba prije boji, ali se mogu javiti i bez vidljivog uzroka.

Netko to može doživjeti samo jednom i nikad više, a ponekad se kod čovjeka pojavljuju toliko često da s vremenom prerastu u panični poremećaj.

No zabrinjavajuća je činjenica da je broj napadaja panike u stalnom porastu.

Nije važno u kojoj zemlji živite ili kakav je vaš financijski i društveni status.

Za ovom pošašću ne zaostaje ni Bosna i Hercegovina.

Sve je više mladih koji pate od nekog oblika psihičkog poremećaja, depresije, anksiozno-depresivnog poremećaja, napadaja panike. Ovo nisu samo puka nagađanja.

O tome govori i broj izdanih recepata, odnosno lijekova za tu vrstu poremećaja, što su podaci Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, apoteka, ali i podaci zdravstvenih ustanova, hitne pomoći i domova zdravlja.

U Zavodu za hitnu medicinsku pomoć KS-a kažu da su na ovakve slučajeve odavno navikli, te da imaju stalne pacijente.

O ovoj temi razgovarali smo s doktorom medicine Ajdinom Begovićem iz Službe hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Bugojno, te pitali da li je zabilježen porast broja slučajeva napadaja panike.

– Da, uvidom u protokole bugojanske Hitne pomoći uočen je povećan priliv mladih sa simptomima napadaja panike. Događaju se vrlo često, nekoliko slučajeva u sedam dana. Simptomi napadaja panike su različiti, ali tipični zbog kojih pacijenti dolaze u Hitnu medicinsku pomoć su ubrzan rad srca, znojenje, osjećaj “preskakanja” srca, osjećaj nemoći i straha, ubrzano disanje, osjećaj da osoba umire i slično. Tijekom napadaja panike, zbog kardiovaskularnih simptoma, pacijenti se dodatno boje da je riječ o organskoj bolesti, najčešće misle da imaju infarkt – kaže doktor Beganović.

S obzirom da je Bugojno manji grad, s manje stanovnika, zaista zabrinjava podatak da djelatnici Hitne pomoći svaki tjedan imaju nekoliko slučajeva teških napadaja panike.

No, Bugojno se ni po čemu ne razlikuje od ostalih gradova u BiH, Europi i svijetu.

Roditelji ih često dovedu na hitnu, no ponekad ih ni ne uspiju dovesti jer je osoba “oduzeta”, ne može hodati ni stajati. U tim slučajevima djelatnici Hitne službe “jure” vozilom, pa trče na navedenu adresu, jer u tim trenucima nitko ne zna što se s djetetom događa i radi li se o nečem puno ozbiljnijem.

– Teško je odmah razlikovati napadaj panike od nekog drugog psihičkog ili somatskog stanja, ali svakako, dobro smo obučeni i dužni svima pomoći, odgovoriti na svaki poziv.

Osoba se detaljno pregleda, napravi se kompletna dijagnoza, a ako su svi vitalni parametri zadovoljavajući, daje se blagi sedativ i osobi je bolje. Tada znamo da je to napadaj panike. Čovjek se čak često i sam smiri kad vidi ekipu hitne. Osjeća se sigurnije – kaže doktor Beganović.

No, kako kaže, ako utječe na kvalitetu života, preporučuje se liječnički pregled i daljnje liječenje prema indikacijama. Ako se stanje pogorša, indiciran je pregled kod psihijatra koji će na temelju kriterija dati konačnu dijagnozu i daljnje smjernice, odnosno redovitu terapiju.

Na pitanje zašto je posljednjih godina veliki broj napadaja panike, naš sugovornik kaže:

„Razlozi porasta su brojni, no kao jedan od najvažnijih istaknuo bih to što su se ljudi otuđili jedni od drugih i od prirode pa svoje okidače i probleme (koji na kraju dovode do napadaja panike) ne govore svojim najbližima, vjerojatno zbog straha od izdaje i stigme, što bi svakako doprinijelo smanjenju svih psihičkih poremećaja čija učestalost, nažalost, svakim danom sve više raste.“

U prošlosti se o napadima panike nije niti govorilo. Čak ni liječnici nisu bili dovoljno upoznati s ovim poremećajem pa su pacijente slali na brojne pretrage kako bi otkrili uzrok. S druge strane, kada se ustanovi da osoba pati od paničnog poremećaja, to se smatralo velikom sramotom. Osoba bi bila stigmatizirana, “luda” pa čak i među obitelji.

Na sreću, danas to nije slučaj. O tome se sve više priča. Poznate, javne osobe, glumci, pjevači, influenceri, priznaju da pate od nekog od psihičkih poremećaja te na društvenim mrežama dijele svoja iskustva, ali i savjete. Gotovo da nema serije ili filma na Netflixu a da neki od likova ne pati od depresije, agorafobije ili napadaja panike. Postavlja se pitanje nije li to postala svojevrsna „moda“ i „hir“ među tinejdžerima.

– Nažalost, ima slučajeva da adolescenti takve stvari koriste kao instrument skretanja pažnje, manipulacije roditeljima, emotivnim partnerima, odgajateljima i svim ljudima u svom društvenom okruženju, ali s druge strane, objektivno, sve je veći broj oboljelih, mladih i adolescenata s ovim tegobama. Kao što sam već rekao, dužni smo pomoći svima i uvijek ćemo to činiti – zaključuje za Faktor doktor medicine Ajdin Beganović.