U četiri mjeseca 2026. godine na Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Tuzla urađeno je šest transplantacija – dvije transplantacije bubrega srodne vrste i dvije kadaverične transplantacije (transplantacija organa umrlih donora) bubrega i rožnice.

Ispričao nam je mr. med. sci. dr.sc. Narhela Mujačić, specijalistica anesteziologije i reanimatologije i zamjenica bolničkog koordinatora, pojasnivši da je kod transplantacije bubrega od umrlih donora jedna eksplantacija rađena na UKC Tuzla, a druga na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

– Naš klinički centar ima i program transplantacije matičnih stanica (hematopoeze). Ove godine urađena je jedna autologna transplantacija (pacijent je sam donirao), dok je u pripremi šest autolognih transplantacija i jedna alogena transplantacija (transplantacija matičnih stanica s druge osobe), koje bi trebale biti urađene početkom svibnja – dodaje Mujačić.

Najveći problem transplantacijske medicine u Federaciji Bosne i Hercegovine je nedovoljan broj kadaveričnih transplantacija.

U nedavnom intervjuu za Faktor prof.dr.sc. Halima Resić, nefrologinja i predsjednica Donorske mreže Bosne i Hercegovine, naglasila je da je prošle godine urađena samo jedna transplantacija organa od umrlog donora.

No, Mujačić ističe da je klinički centar u Tuzli prošle godine imao pet potvrđenih moždanih smrti, ali da transplantacijski koordinatori ni u jednom razgovoru s članovima obitelji nisu dobili suglasnost za doniranje organa.

– Naš cilj je liječenje oboljelih, a uposlenici UKC Tuzla u svom radu zaista daju sve od sebe da poboljšamo zdravstveno stanje svakog našeg pacijenta ili ga izliječimo. Istaknuo bih da nam je najteže kada u razgovoru s obiteljima preminulih potencijalnih donora ne dobijemo suglasnost, a znamo da je u tom trenutku netko na listi čekanja na transplantaciju i da o tome ovisi nečiji život. Najčešći razlog odbijanja obitelji je taj što s rođakom nisu razgovarali o darivanju organa dok je on bio živ te ne znaju što bi njegova želja bila. U takvim situacijama, koliko god se trudili, ne možemo učiniti ništa da dobijemo suglasnost – objašnjava Mujačić.

Iako je riječ o jednom od najplemenitijih oblika solidarnosti među ljudima, u našoj zemlji još uvijek postoji niz prepreka koje utječu na to da BiH i dalje ima vrlo mali broj doniranih organa na godišnjoj razini. Među ključnim izazovima ističu se etičke dileme, vjerska uvjerenja, nedostatak jasnih informacija, kao i potreba za većim povjerenjem javnosti u zdravstveni sustav.

– Mišljenja sam da se cijelo društvo treba uključiti kako bi se promijenila svijest ljudi o doniranju organa. Ne trebamo previše gledati, fantastičan uspjeh u transplantacijskom programu ima naš prvi susjed Hrvatska, gdje se gotovo svakodnevno rade ne samo rodbinske, nego i kadaverične transplantacije – kaže Mujačić.

Klinički centar u Tuzli je jedini u našoj zemlji koji radi transplantaciju jetre i to vrlo uspješno. U travnju 2024. obavljena je kadaverična i od tada više nije bilo transplantacija ovog organa.

– Svakako ćemo nastaviti s tim transplantacijskim programom. Ali moram reći da su to osjetljive transplantacije jer jetra nije parni organ kao što su bubrezi i ako ne radi, a nemate rezervni organ da napravite retransplantaciju, onda ste u problemu i proces ne završava dobro. UKC Tuzla nema rezervu organa, nismo u Eurotransplantu, pa bismo mogli očekivati ​​tu vrstu podrške. Istaknuo bih da UKC Tuzla ima suradnju s Kliničkim centrom u Zagrebu na programu transplantacije jetre, tako da se nadamo da će i ovaj proces u narednom periodu krenuti intenzivnije – ističe Mujačić.

Kada je riječ o programu eksplantacije i transplantacije, Mujačić se osvrnula i na medicinski kadar koji je, kaže, potrebno stalno obnavljati uvođenjem novih snaga.

– To je proces koji traje i potrebno je vrijeme da se netko osposobi, pogotovo kada je u pitanju kirurgija, ali i druge grane medicine. Treba nam još kadra, ali na tome intenzivno radimo. Naravno, UKC Tuzla ne može sam provesti ovaj proces. Potrebna nam je podrška i suradnja sa zdravstvenim vlastima, prije svega s Federalnim ministarstvom zdravstva, jer postoje tehnički problemi u vezi s tim koje moramo riješiti. Intenzivirana je suradnja s Ministarstvom civilnih poslova BiH kako bi se transplantacijski program podigao na višu razinu na razini cijele države i na neki način proširio na cijelu državu jer samo kao država možemo pristupiti programu Eurotransplanta – zaključio je Mujačić.

U Bosni i Hercegovini postoji 30 dijaliznih centara u kojima se dijalizira 2600 pacijenata.

U cijeloj zemlji do sada je bubreg transplantiran za 450 osoba, a u Federaciji BiH na transplantaciju ovog organa trenutno čeka njih 160.

O tome govori prof. dr.sc. Halima Resić, nefrologinja i predsjednica Donorske mreže BiH, navodeći da je broj onih koji čekaju na transplantaciju organa sigurno veći, ali da se zbog dugog čekanja na transplantaciju mnogi pacijenti ne upisuju na liste.

– Najveći problem transplantacijske medicine u FBiH je što nemamo dovoljno kadaveričnih transplantacija (transplantacija organa s umrlog donora). Prošle godine imali smo 25 transplantacija sa živih donora, a samo jednu s kadavera. Transplantacijski koordinatori u kliničkim centrima ne otkrivaju na vrijeme darivatelje koji su doživjeli moždanu smrt, a ima i slučajeva da obitelji preminulih ne daju suglasnost za doniranje organa. Zato je, rekao bih, važna promocija doniranja organa koju Donorska mreža radi u suradnji s Udrugom dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH, uz potporu Federalnog ministarstva zdravstva, u zdravstvenim ustanovama. Smatram da je ključno da se zdravstveni radnici educiraju i šire ideju doniranja, humanosti i plemenitosti doniranja organa, jer ako kadaverična transplantacija ne zaživi, ​​bojim se da transplantacijska medicina u FBiH nema svijetlu budućnost. Sada smo, prema statistici, na jako niskom nivou u odnosu na zemlje u okruženju i šire, a potencijalnih donora imamo – ističe Resić povodom Svjetskog dana bubrega 14. marta.

Napominje da se tek sada provode kvalitetne kampanje o važnosti donorstva, a razlog je, dodaje, to što do sada nisu imale podršku nadležnih institucija.

– Donorska mreža i Udruženje sve su radili volonterski, a sada imamo podršku Federalnog ministarstva zdravstva i Ministarstva civilnih poslova BiH. U ovom mjesecu organizirat ćemo konferenciju pod nazivom „Etički i vjerski aspekti doniranja organa“ s jednim jedinim razlogom za povećanje doniranja organa – istaknula je Resić.

Ovogodišnja globalna kampanja „Zdravlje bubrega za sve – briga za ljude, zaštita planeta“ po prvi put otvara važnu temu utjecaja dijalize kao nadomjesne terapije za bubrežnu funkciju na okoliš.

Prema Resićevim riječima, cilj je ukazati na važnost prevencije bubrežnih bolesti, ali i pokazati koliko dijaliza šteti Planeti.

– Dugotrajna dijaliza uzrokuje komplikacije na svim organima, ali i troši puno vode i energije, emitira stakleničke plinove, a sve to dovodi do klimatskih promjena. Zato je važno raditi na prevenciji bubrežnih bolesti i povećanju transplantacija – kaže Resić.

Okidači za bubrežne bolesti su: dijabetes, visoki krvni tlak, kardiovaskularne bolesti, starija životna dob, pretilost, hrana bogata solju, određeni lijekovi.

– Bolesti bubrega su tihe ubojice, jer u većini slučajeva ne daju simptome dok se bolest ne razvije. Zato je ključna maksimalna prevencija kako bi se smanjio broj ljudi na dijalizi. U nastanku bolesti ključni su zdrava prehrana i način života te redoviti pregledi kako bi se promjene otkrile na vrijeme. To stalno ističem, jer sam u razgovoru s našim nefrolozima saznala da pacijenti kasne na preglede – zaključila je Resić.