Posmrtni ostaci pet prijedorskih žrtava spremni su za ukop nakon kolektivne dženaze, koja će se klanjati 20. jula ove godine u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu.

Riječ je o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su 1992. godine ubijene na području Kruhara, Ljubije i Sanskog Mosta, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su prilikom ekshumacija na različitim lokacijama u godinama nakon njihove smrti.

– Postoje mjesta čija imena postaju više od geografske oznake. Prijedor je jedan od njih. Za tisuće ljudi on predstavlja dom koji je nasilno prekinut, grad u kojem su nestajale komšije, razdvajale obitelji, sustavno gazilo ljudsko dostojanstvo – rekao je Jasmin Spahić, vijećnik u Skupštini općine Bosanska Dubica i član Predsjedništva SDA.

Podsjetio je da su 1992. godine u Prijedoru počinjeni masovni zločini nad bošnjačkim i hrvatskim civilima, te da su hiljade ljudi prošle kroz logore Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje su bili izloženi zlostavljanju, mučenju i ponižavanju.

– Mnogi se nikada nisu vratili svojim obiteljima. Sudovi su brojne pojedince proglasili odgovornima za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, ostavivši opsežnu sudsku dokumentaciju o razmjerima počinjenog nasilja.

I danas, više od tri desetljeća kasnije, rasprave o pravnoj kvalifikaciji ovih zločina često zasjenjuju ono što bi trebalo biti u središtu pozornosti – žrtve. Svaki izgubljeni život imao je ime, obitelj, planove i budućnost. Nikakva pravna formulacija ne može umanjiti njihovu patnju niti bol onih koji još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih – kazao je Spahić.

Rekao je da društva svoju zrelost ne pokazuju zaboravom najteža poglavlja svoje prošlosti, već spremnošću da ih pogledaju u oči.

– Priznavanje činjenica ne znači kolektivno optuživanje jednog naroda. Odgovornost je individualna, a suosjećanje univerzalno. Upravo zato kultura sjećanja mora biti oslobođena političkih manipulacija i usmjerena na dostojanstvo žrtava i sudski utvrđenu istinu.

Prijedor nas podsjeća da mir nije samo odsustvo rata. Mir podrazumijeva spremnost da se sasluša tuđa bol, da se odbaci negiranje i da se mladim generacijama ostavi u naslijeđe u kojem će istina biti temelj povjerenja, a ne izvor novih podjela – kazao je Spahić.

Istaknuo je da sjećanje nije osveta nego dug prema onima koji više ne mogu govoriti i obaveza prema onima koji dolaze poslije nas.

– Samo društvo koje čuva istinu i poštuje svaku žrtvu može graditi budućnost u kojoj se prijedorski zločini nikada i nikome neće ponoviti – kazao je, zaključivši kako je Prijedor sjećanje koje ne smije izblijediti.