Udruga žrtava i svjedoka genocida i Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa najoštrije osuđuju i izražavaju duboku zabrinutost destruktivnim političkim porukama i ciljevima artikuliranim u Rezoluciji Hrvatskog sabora i Deklaraciji Svesrpskog sabora Republike Srbije i Republike Srpske.

Ova udruženja uputila su zahtjev Uredu visokog predstavnika (OHR) u BiH da bez odlaganja analizira pravne i sigurnosne implikacije navedenih dokumenata.

– Od OHR-a očekujemo da punim kapacitetom svojih izvršnih ovlasti spriječi svaki pokušaj podrivanja suvereniteta, ustavnog poretka i funkcionalnosti državnih institucija Bosne i Hercegovine.

Također pozivamo Europsku uniju, Vijeće za provedbu mira (PIC), Ujedinjene narode i države svjedokinje Daytonskog sporazuma da prijeđu s pasivnog promatranja na proaktivno djelovanje protiv politika koje prijete miru u regiji.

Očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine je pravni i moralni imperativ i nulti preduvjet za zaštitu dostojanstva žrtava. Iskustvo iz devedesetih obvezuje i domaće institucije i međunarodnu zajednicu na odlučnu i pravovremenu reakciju, jer ignoriranje ovakvih projekata otvara prostor za obnovu sukoba – ističu u priopćenju.

Dodaju da, iako oba dokumenta deklarativno afirmiraju privrženost Općem okvirnom sporazumu za mir (Daytonski sporazum), njihovi stvarni politički zahtjevi su izravno i nedopustivo miješanje u unutarnje ustavno-pravno uređenje suverene države Bosne i Hercegovine.

– Rezolucija Hrvatskog sabora ultimativno se zalaže za institucionalna rješenja i izmjene izbornog zakonodavstva, prilagođene isključivo posebnim zahtjevima etnonacionalne politike.

Istovremeno, Deklaracija Svesrpskog sabora otvoreno promovira retrogradni koncept jedinstvenog srpskog političkog prostora. Ovaj dokument institucionalno povezuje entitet Republiku Srpsku s Republikom Srbijom, s jasnom namjerom sustavnog razvlaštenja države, što je praćeno kontinuiranim i otvorenim secesionističkim prijetnjama i blokadama dužnosnika iz Republike Srpske – navodi se u priopćenju.

Traže da se navedene regionalne političke inicijative hitno i nedvosmisleno evaluiraju u kontekstu činjenica utvrđenih pred međunarodnim sudovima.

– MKSJ je u nekoliko navrata pravno potvrdio međunarodni karakter sukoba u BiH, izravno sudjelovanje državnih struktura Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, te postojanje udruženih zločinačkih pothvata čiji su primarni ciljevi bili nasilna etnička podjela i prisvajanje teritorija BiH – podsjećaju.

Udruge upozoravaju da se ciljevi navedenih dokumenata ne mogu smatrati legitimnom političkom agendom, već nastavkom strateških nastojanja da se političkim, institucionalnim i diplomatskim pritiscima destabilizira ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

– S obzirom na povijesno iskustvo i težinu sudski utvrđenih činjenica, takve težnje izravna su prijetnja regionalnoj stabilnosti – poručuju iz udruge.

U povodu Međunarodnog dana sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici 1995. godine, koji se obilježava 11. jula, generalni sekretar Ujedinjenih naroda António Guterres odao je počast sjećanju na više od 8.000 bosanskih muslimana, muškaraca i dječaka, te poručio da sjećanje na Srebrenicu znači čuvati istinu od poricanja i revizionizma.

– Na Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine odajemo počast više od 8.000 sistematski ubijenih bosanskih muslimana, muškaraca i dječaka, te tisućama nasilno raseljenih žena, djece i staraca – kazao je.

– Propala namjera da se unište bosanski muslimani iz Srebrenice. Solidarišemo se s preživjelima i obiteljima žrtava, uključujući i Majke Srebrenice, čija je hrabrost sačuvala ovu istinu pred svijetom – rekao je Guterres.

Međunarodni sudovi su, podsjetio je, utvrdili da zločini počinjeni u Srebrenici predstavljaju genocid. Također su potvrdili da je kaznena odgovornost individualna i da se nikada ne može pripisati bilo kojoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj skupini.

Istaknuo je važnost očuvanja istine, suprotstavljanja negiranju genocida, te nastavka rada na pravdi, pomirenju i trajnom miru.

– Sjećanje na Srebrenicu znači čuvanje ovih istina od negiranja i revizionizma, traženje odgovornosti i prepoznavanje patnje svake žrtve. To također znači suočavanje s govorom mržnje i diskriminacijom te obnavljanje naše odlučnosti da “nikad više” učinimo stvarnošću za sve, naglasio je Guterres.

Na ovaj tužan i svečan dan, dodao je, prisjetimo se žrtava, poslušajmo preživjele i poduzmimo aktivnosti za promicanje pravde, pomirenja i mira. – Neka sjećanje na Srebrenicu ojača našu predanost ljudskom dostojanstvu – danas i za generacije koje dolaze – rekao je glavni tajnik UN-a António Guterres.

Ujedinjeni narodi objavili su i dokumentarni film “Čuvari sjećanja na Srebrenicu” koji prati priče trojice preživjelih žrtava genocida koji danas rade u Memorijalnom centru Srebrenica u Potočarima.

Film govori o njihovom radu na očuvanju sjećanja, činjenica i istine, u vrijeme kada su društva još uvijek suočena s negiranjem genocida, koji se opisuje kao posljednja faza samog genocida.

Dokumentarac je dostupan na link (dostupni su titlovi na lokalnim jezicima i mogu se odabrati na YouTube snimci).

Na dnevnom brifingu za medije glasnogovornika UN-a u New Yorku, u povodu Međunarodnog dana sjećanja i sjećanja na genocid u Srebrenici, istaknuto je, između ostalog, da se tim UN-a u Bosni i Hercegovini pridružuje preživjelima, obiteljima žrtava i zajednicama širom zemlje u odavanju počasti sjećanju na žrtve genocida.

Uz potporu Fonda glavnog tajnika za izgradnju mira, tim UN-a surađuje s institucijama, civilnim društvom i organizacijama koje okupljaju preživjele kako bi doprinijeli suočavanju s naslijeđem sukoba kroz potporu preživjelima, promicanje iscjeljivanja međugeneracijskih trauma i jačanje pomirenja i društvene kohezije.

Rezidentna koordinatorica u Bosni i Hercegovini Arnhild Spence, zajedno s članovima tima Ujedinjenih naroda, sudjelovat će na službenoj komemoraciji u Memorijalnom centru Srebrenica u Potočarima, priopćeno je iz UN-a BiH.

Joris Voorhoeve smatra da Srebrenica nije morala pasti.

Trideset jednu godinu nakon pada Srebrenice, rekao je tadašnji ministar obrane za Byrne da je više puta pokušao pojačati nizozemski mirovni bataljun raspoređen u enklavi koju su Ujedinjeni narodi proglasili “zaštićenom zonom”.

Tvrdi da su njegove pokušaje spriječili predstavnici vlastite i drugih država, vodstvo nizozemske kraljevske vojske, Europske unije i Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Na poduži popis onih koji, po njemu, nisu učinili dovoljno protiv snaga Ratka Mladića, Voorhoeve ubraja i sebe.

Nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine ubijeno je više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Ubojstva su počinjena više dana, a brojni međunarodni i domaći sudovi utvrdili su da je u Srebrenici počinjen genocid.

Nizozemska je uglavnom zauzela stav da ne može zaustaviti Mladićev napad, navodeći da su je saveznici doveli u zabludu te da NATO nije na vrijeme pokrenuo zračne napade.

– Da su NATO-ovi zrakoplovi djelovali nekoliko dana ranije, najkasnije 10. srpnja, to bi možda promijenilo užasan ishod – rekao je Voorhoeve, koji danas ima 80 godina.

Ali dio odgovornosti pripisuje sebi. Kaže da rijetko prođe dan a da ne pomisli na ono što se dogodilo.

– Srebrenica nije morala pasti – rekao je Voorhoeve za Birn.

– Naravno, samo je jedan pravi krivac – nalogodavac: Mladić. No, sve zemlje uključene u pokušaj spašavanja Srebrenice, u različitoj mjeri, snose odgovornost za nemar. To uključuje članice Europske unije, Vijeća sigurnosti UN-a, a svakako i mene. Preuzeo sam zadatak da pokušam spasiti tu enklavu i nisam uspio – rekao je.

Ratko Mladić je u Haagu osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici i druge zločine u BiH.

Voorhoeve kaže da je od trenutka kada je preuzeo dužnost 1994. pokušao ojačati kontingent u Srebrenici, poznat kao Dutchbat.

Smatra da vodstvo nizozemske vojske pokušava zadržati neodrživu neutralnost, umjesto da aktivno štiti Bošnjake koji su izbjegli u Srebrenicu tražeći sigurnost od etničkog čišćenja i zločina koje su počinile srpske snage.

Uvjeren da je cijela mirovna operacija opasno neopremljena, Voorhoeve je, kako kaže, pitao ministre obrane ostalih članica NATO-a: “Tko će nam se pridružiti? Tko će nam doći pomoći u Srebrenici?”

– Mislio sam da će prisutnost više država, pogotovo većih, biti jače odvraćanje. Nitko nije htio doći – prisjetio se.

Kasniji bilateralni razgovori sa Španjolskom i Danskom također nisu dali rezultate, rekao je za Birn.

Na konferenciji o sigurnosti u Münchenu u ožujku 1995. Voorhoeve je upozorio da postaje nemoguće jamčiti sigurnost enklava u istočnoj Bosni.

Nakon što su njegova upozorenja ponovno ignorirana, napisao je autorski tekst za International Herald Tribune pozivajući NATO da preuzme punu odgovornost za Srebrenicu. Tekst nikada nije objavljen.

– Ministar vanjskih poslova zabranio mi je da to objavim – rekao je Voorhoeve.

Prema njegovim riječima, tadašnji ministar vanjskih poslova Hans van Mierlo smatrao je da je odgovoran za nizozemsku politiku prema Ujedinjenim narodima, dok je zadaća Ministarstva obrane bila samo provođenje te politike.

Voorhoeve se prisjeća da je tražio sastanak s Van Mierlom kako bi razgovarali o tome, ali tvrdi da ga je ministar vanjskih poslova praktički odbio saslušati.

Van Mierlo je preminuo 2010.

– Ne radi se samo o njemu. Radilo se o cijelom ministarstvu i njegovim dužnosnicima – rekao je Voorhoeve.

– Moj nemar je bio što ovo pitanje nisam stavio na dnevni red Vijeća ministara. Trebao sam reći premijeru Wimu Koku: “Naš trenutni pristup je preslab i želim novu strategiju”. Možda bismo na kraju došli do istog zaključka, ali trebao sam barem pokušati – tvrdi.

Voorhoeve također priznaje da nije inzistirao da nizozemski vojnici, koji su imali samo lako naoružanje, dobiju jače oružje.

– Ne znam bih li uspio, ali nisam pokušavao nabaviti teže oružje – rekao je.

– I to se može smatrati nemarom – dodao je.

Kaže da nije želio otvoreni sukob s ministrom vanjskih poslova i vrhom vojske.

Također mu je žao što, nakon što je Mladić krenuo u napad na Srebrenicu, nije otputovao u Zagreb na razgovor s francuskim generalom Bernardom Janvierom, zapovjednikom snaga UN-a, već je ostao u Haagu.

Kad je enklava pala, Voorhoeve je razmišljao o ostavci. Kaže da mu je premijer Kok rekao da to ne čini “jer bi stvorio pogrešan dojam da je neuspjeh Nizozemske uzrokovao ovu tragediju”.

– Tvrdio je da je to neuspjeh UN-a – rekao je.

Unatoč činjenicama koje su izašle na vidjelo tijekom godina i istraživanjima organizacija poput Nizozemskog instituta za ratnu dokumentaciju (NIOD), službeni narativ je uglavnom ostao utemeljen na tvrdnji da Nizozemski bataljon nije imao sposobnost spriječiti pad Srebrenice.

Sada se, međutim, pojavljuje kritičniji pogled, kroz istraživanja povjesničara povezanih, pomalo ironično, s MORH-om. Njihova otkrića objavljena su u časopisu Militaire Spectator koji je povezan s Ministarstvom.

– Unutar Ministarstva postoji strah da bi veterani Nizozemskog bataljona mogli biti uvrijeđeni – rekao je potpukovnik Dion Landstra, jedan od istraživača.

– Ali jasno smo rekli: nije riječ o braniteljima. Poslani su u misiju koja je bila osuđena na neuspjeh. S druge strane, kada veterani kažu “Nismo mogli ništa, nismo smjeli”, to jednostavno nije istina. Ne možemo stalno govoriti: “Ovo nam se upravo dogodilo”, rekao je Landstra.

– Ljudi su radije krivili UN, ali važno je da sada razgovaramo o vlastitoj odgovornosti – dodao je.

Kako vrijeme prolazi, kaže, sve je više prostora za propitivanje vlastite uloge.

– Srebrenica nas uči da su međunarodni mandati djelotvorni samo kada iza njih stoje politička volja i moralna jasnoća – rekao je Landstra.

– Moramo učiti na svojim greškama, umjesto da zatvaramo oči pred ovom bolnom poviješću – rekao je.

Isti su istraživači prošle godine objavili kritički tekst u kojem su osporili tvrdnju da je pad Srebrenice bio neizbježan, fokusirajući se na “usko i restriktivno” tumačenje mirovnog mandata UN-a.

Rezolucija UN-a 836 posebno je ovlastila snage UNPROFOR-a da koriste silu u obrani zaštićenih zona. U Goraždu, Bihaću i Tuzli zaista je primijenjena sila.

Autori zaključuju da pasivnost u Srebrenici nije bila neizbježna, već rezultat administrativne kulture koja je prioritet davala krajnjem oprezu u kriznom upravljanju.

Landstra također kritizira nalaze NIOD-a iz 2002. godine.

– Izvješće NIOD-a uvelike je zaštitilo vodstvo vojske – rekao je.

– Kako je moguće da cijelo vrijeme dok je Dutchbat boravio u Srebrenici nije napravljena nova procjena rizika? Pravno je štošta bilo moguće, ali je donesena odluka da se teže naoružanje ne postavlja…

Veliki dio objašnjenja leži u problematičnom odnosu strateške razine u Ministarstvu i operativne stvarnosti vojske. Izbjegavanje političkog rizika pretvoreno je u usku vojnu interpretaciju mandata, zbog čega su raspoložive opcije izgledale manje realne nego što su stvarno bile – rekao je.

Još uvijek je predmet povijesne rasprave da li bi teže naoružanje ili proaktivnija uporaba sile spriječili genocid.

Ali Landstra je specifičan.

– Nizozemska nije pokazala dovoljno spremnosti prihvatiti razinu rizika koju misija zaštite civila može zahtijevati. Nositi zelenu uniformu ponekad znači prihvaćanje rizika koji se ne mogu u potpunosti izbjeći – istaknuo je.

Voorhoeve kaže da više ne pokušava opravdati svoje postupke. Iz Srebrenice želi, kaže, izvući pouke za budućnost.

– Gotovo svaki dan razmišljam o tome – rekao je za Birn.

– Stradao je ogroman broj muškaraca i dječaka, a ovo se nije smjelo dogoditi. Ovu informaciju predstavljam kao dio pokušaja da shvatim što je trebalo učiniti drugačije. To je od presudne važnosti za slične situacije u drugim dijelovima svijeta – rekao je.

Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović kazao je u četvrtak u obraćanju Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda da je usvajanje Rezolucije o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine “trijumf istine i korak ka pravdi”, istaknuvši važnost očuvanja kulture sjećanja i borbe protiv negiranja genocida.

Earle Courtenay Rattray, šef kabineta glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Antónia Guterresa, podsjetio je na obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici 1995. godine, koje je danas održano u Generalnoj skupštini UN-a, da je genocid u Srebrenici najgori zločin na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

Dodao je da je nakon Srebrenice svijet još jednom rekao “nikad više”, ali i dalje svjedočimo jačanju govora mržnje, poticanju diskriminacije, ekstremizma i podjela, te veličanju ratnih zločinaca.

– Ne smijemo okretati glavu od tih znakova upozorenja i moramo reagirati što prije jer je prevencija naša zajednička dužnost i najsigurnija zaštita – istaknuo je Rattray.

Bećirović je istaknuo da su najviši sudovi UN-a, uključujući Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, pravomoćnim presudama potvrdili da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima.

– Genocid nije statistika, to su prekinuti ljudski životi, ljudi s imenima, obiteljima i snovima – kazao je Bećirović, podsjetivši na patnju djece i patnju majki koje nikada nisu upoznale svoje najmilije.

Naglasio je da države koje se suočavaju s vlastitom prošlošću pokazuju odgovornost prema budućnosti, a negiranje sudski utvrđenih činjenica dovodi do nestabilnosti i produbljivanja mržnje.

Bećirović je upozorio da je negiranje genocida “anticivilizacijski čin” i pozvao na zaštitu integriteta međunarodnog prava i autoriteta međunarodnih institucija.

Govoreći o značaju obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici, istaknuo je da ovaj datum ima i preventivnu dimenziju, istaknuvši da prevencija genocida počinje kroz obrazovanje, kulturu sjećanja i borbu protiv govora mržnje i diskriminacije.

– Bez istine nema povjerenja, a bez pravde nema pomirenja – kazao je Bećirović.

Kazao je da nisu pobijedile ideologije koje su dovele do genocida, istaknuvši ulogu Majki Srebrenice i međunarodnih sudova u očuvanju istine i pravde.

Na kraju obraćanja istaknuo je kako sjećanje na Srebrenicu nije samo dug prema žrtvama, već i odgovornost prema budućim generacijama koje moraju učiti činjenice utemeljene na dokazima i sudskim presudama.

Predsjednica Generalne skupštine UN-a Annalena Baerbock izjavila je da poštivanje obećanja “nikad više” podrazumijeva suočavanje sa zabrinjavajućim pojavama prije nego što prerastu u zločine, jer genocid, kakvom smo, nažalost, svjedočili prije više od 30 godina u Srebrenici, Ruandi i na mnogim drugim mjestima, ne počinje masovnim grobnicama, već mržnjom i podjelama na “mi i oni”.

– Zato danas moramo osigurati da “nikad više” ne bude samo fraza koju ponavljamo već obećanje kojeg se držimo – da ćemo pamtiti, osigurati pravdu i dostojanstvo za sve te reagirati na zabrinjavajuće pojave – zaključio je Baerbock.

Zamjenik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i posebni savjetnik za prevenciju genocida Chaloka Beyani rekao je da će 11. srpnja 1995. zauvijek ostati urezan u kolektivnom sjećanju međunarodne zajednice, Ujedinjenih naroda i moderne povijesti našeg svijeta.

Dodao je kako se danas prisjećamo i odajemo počast više od 8.000 muškaraca i dječaka ubijenih tog strašnog dana i narednih dana, kao i strahu od žena i djevojaka koje su u tom razdoblju prisilno raseljene i mučene.

Nakon pada Srebrenice 11. srpnja 1995. godine pripadnici Vojske Republike Srpske i njihove pristaše u nizu masovnih pogubljenja ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je odlukom članova obitelji u mjesna mezarja ukopano 250 žrtava.

Još uvijek se traga za više od tisuću žrtava genocida u Srebrenici.

Međunarodni sud pravde u Haagu je 2007. godine donio presudu kojom je utvrđeno da je Vojska Republike Srpske (VRS) u srpnju 1995. počinila genocid u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN-a.

Haaški tribunal, Sud BiH i pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni. Između ostalih, na doživotni zatvor osuđeni su ratni predsjednik RS-a i zapovjednik vojske tog entiteta Radovan Karadžić i Ratko Mladić.

Ujedinjeni narodi (UN) upozorili su da bi nova faza prirodnog vremenskog fenomena El Niño mogla započeti sljedećih tjedana, dodatno povećavajući globalne temperature na planetu već pogođenom klimatskim promjenama.

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) priopćila je da će se El Niño vjerojatno intenzivirati tijekom 2026. godine, uzrokujući ekstremne vremenske uvjete diljem svijeta, piše BBC.

Nacionalne agencije predviđaju da bi to mogao postati jedan od najjačih “super El Niña” ikada zabilježenih.

Podaci sa satelita i mjernih postaja pokazuju ogromne mase neuobičajeno toplih voda u Tihom oceanu, koje se kreću prema istoku i dosežu temperature do šest stupnjeva iznad prosjeka.

– Sigurni smo da dolazi veliki događaj, možda i rekordan – rekao je profesor Adam Scaife iz britanskog Met Officea.

El Niño obično uzrokuje sušu i toplinske valove u dijelovima Južne Amerike, jugoistočne Azije i Australije, slabi indijski monsun i donosi suše u sjevernu istočnu Afriku, dok povećava rizik od poplava u južnim dijelovima SAD-a.

Glavni tajnik UN-a António Guterres upozorio je da će El Niño doliti ulje na vatru svijeta koji se već zagrijava, ističući da će posljedice biti brže i teže.

Znanstvenici predviđaju da bi 2027. mogla postati najtoplija godina ikada zabilježena.

U nastavku donosimo status novinara i odvjetnika Senada Pećanina o aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini. U svom osvrtu Pećanin kritizira čelnike Trojke, povlačeći paralelu između aktualnih političkih procesa u zemlji i sudbine palestinskog naroda.

– Za Bošnjake u Bosni i Hercegovini više ne vrijedi ni paritet u odlučivanju, a kamoli proporcionalno učešće u vlasti.

Ovakvo stanje, konačno potvrđeno odbijanjem da se Federaciji BiH vrati oteti prihod od PDV-a iz Republike Srpske, izravna je i najveća (do sada) posljedica prihvaćanja etničkog aparthejda nad Bošnjacima od strane Trojke, formaliziranog jednodnevnom suspenzijom Ustava Federacije BiH (Murphey & Schmidth).

Bio sam u Jeruzalemu, Gazi i Zapadnoj obali, desetljećima sam proučavao odnos Izraela s Palestincima. Palestinci su preživjeli nakbu 1948., a Bošnjaci genocid i etničko čišćenje 1992.-1995.

Više od 70 godina je prošlo od 1948. do trenutka kada su Palestinci bili izloženi novom progonu i genocidu od strane Netanyahuove vlade; u međuvremenu su bili izloženi dehumanizaciji, pljački i pravnoj diskriminaciji Židova.

Jedan od najblažih oblika diskriminacije bio je poput ovog kojem su Bošnjaci izloženi danas – nasilno otvaranje graničnog prijelaza bez suglasnosti bošnjačkog predstavnika u Upravnom odboru Uprave za neizravno oporezivanje.

Ostavimo po strani znakovitu činjenicu da je od šest članova Upravnog odbora samo jedan Bošnjak; Upravni odbor, kao što znamo, može donositi odluke ako za njih glasa barem jedan član odbora iz svakog konstitutivnog naroda. No, kada se dogodilo da Krnjić u Upravnom odboru, unatoč pritiscima, ne pristane na otvaranje graničnog prijelaza prije nego što Republika Srpska Federaciji BiH vrati stotine milijuna maraka nelegalno otetih od naplaćenog PDV-a – onda se glas Bošnjaka u Upravnom odboru tretira kao glas palestinskog predstavnika u Palestini.

Sličnosti ovdje ne prestaju: stav Izraela prema Palestincima snažno podupiru i Amerika i Europska unija; U slučaju nasilnog ignoriranja Krnjićeva bošnjačkog glasa, uz fašističke uvrede muslimanima od strane Dodikova ministra Srđana Amidžića, Misija Europske unije u BiH hitno se oglasila podrškom Amidžiću i nasilnom otvaranju graničnog prijelaza.

Sve je to, kažem, posljedica činjenice da su čelnici Trojke (Nikšić, Bećirović, Konaković, Forto, Ćudićka) prihvatili jednodnevni ustavni etnički aparthejd nad Bošnjacima; a kada su Amerikanci i Europljani shvatili s kim imaju posla kada su u pitanju predstavnici Bošnjaka – “samo je nebo granica”, a Zakon o južnoj plinskoj interkonekciji, nastavak pljačke prihoda od PDV-a, nelegalno otvaranje graničnog prijelaza… samo su stanice na putu pretvaranja Sarajevskog, Tuzlanskog i Zeničkog kantona u Gazu, a Bihać, Cazin, Bužim i Kladuša u Zapad. Obala.

Doduše, postoji i razlika između Palestine i Bosne: Bošnjaci su (još) opet izloženi svakodnevnom granatiranju, ubijanju, progonu…

Smatrati čelnike Trojke sposobnima, kompetentnima, obrazovanima i odgovornima, podržati ih i glasati za njih u listopadu, te očekivati ​​barem ravnopravan, dostojanstven tretman najbrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini ravno je nadi da će Dino Konaković biti sljedeći generalni sekretar Ujedinjenih naroda – piše Pećanin.

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi pozvao je države članice UN-a da ne podrže ono što je opisao kao jednostrani i provokativni američki nacrt rezolucije o Hormuškom tjesnacu, prema iranskom Ministarstvu vanjskih poslova u četvrtak.

U pismu glavnom tajniku UN-a Antoniju Guterresu, kineskom ministru vanjskih poslova Wang Yiju, kineskom izaslaniku u UN-u Fu Congu i državama članicama UN-a, Araghchi je kritizirao nacrt rezolucije zbog situacije u strateškom plovnom putu i okolnim područjima.

Araghchi je rekao da predložena rezolucija zanemaruje ono što Teheran opisuje kao temeljni uzrok trenutnih napetosti, odnosno američke i izraelske vojne akcije protiv Irana.

– Sadašnje stanje izravna je i isključivo posljedica njihova neopravdanog i nezakonitog agresivnog rata – naveo je u pismu.

Rekao je da američko-bahreinski nacrt rezolucije nastoji iskriviti stvarnost na terenu i opravdati ono što Teheran vidi kao nastavak nezakonitih američkih akcija u Zaljevu i Hormuškom tjesnacu.

Araghchi je također upozorio na ono što je opisao kao pokušaje zlouporabe Vijeća sigurnosti UN-a za legitimiranje jednostranih radnji i kršenja međunarodnog prava.

– Međunarodna zajednica ne bi smjela dopustiti da Vijeće sigurnosti bude zloupotrijebljeno od strane agresora ili da se pretvori u sredstvo legitimiranja nezakonitih radnji – rekao je.

Visoki diplomat kritizirao je nacrt zbog navodnog ignoriranja opetovanih kršenja primirja od strane Sjedinjenih Država, uključujući ono što Teheran opisuje kao ilegalnu pomorsku blokadu i napade na iranske brodove.

Također je odbacio reference na Poglavlje VII Povelje UN-a u predloženoj rezoluciji kao neopravdane i neproporcionalne, upozorivši da bi usvajanje rezolucije potkopalo vjerodostojnost Vijeća sigurnosti i postavilo ono što je opisao kao opasan presedan za legitimiranje jednostranih prisilnih mjera Washingtona.

Također je rekao da će se normalan pomorski tranzit kroz Hormuški tjesnac nastaviti ako se rat trajno okonča i sankcije i blokada Iranu budu ukinute.

– Put do stabilnosti leži u činjenici da Sjedinjene Države poštuju međunarodno pravo, a ne u zlouporabi Vijeća sigurnosti na načine koji dodatno kompliciraju situaciju – napisao je.

Araghchi je pozvao vlade da se suzdrže od potpore ili susponzoriranja nacrta rezolucije, optužujući Washington za pritisak na države članice u političke i propagandne svrhe.

SAD je u utorak predložio rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o obrani slobode plovidbe u Hormuškom tjesnacu.

– Po nalogu predsjednika Trumpa, Sjedinjene Države, zajedno s Bahreinom i našim partnerima iz Perzijskog zaljeva, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta i Katara, izradile su nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o obrani slobode plovidbe u Hormuškom tjesnacu – rekao je državni tajnik Marco Rubio u izjavi.

Rubio je rekao da ovaj potez dolazi dok “Islamska Republika Iran nastavlja držati svjetsko gospodarstvo taocem svojim naporima da zatvori Hormuški tjesnac, prijetnjama napadima na brodove u tjesnacu, postavljanjem morskih mina koje predstavljaju opasnost za plovidbu i pokušajima naplate cestarine na najvažnijem vodenom putu na svijetu.”

“Nacrt rezolucije zahtijeva da Iran prestane s napadima, miniranjem i naplatom cestarine”, rekao je Rubio, dodajući da se zahtijeva da Iran otkrije broj i lokaciju morskih mina koje je postavio i surađuje u nastojanjima da ih ukloni, dok podupire uspostavu humanitarnog koridora.

– Sjedinjene Države raduju se glasovanju o ovoj rezoluciji u nadolazećim danima i dobivanju potpore od članova Vijeća sigurnosti i široke baze supotpisnika – dodao je.

Regionalne napetosti su eskalirale otkako su SAD i Izrael pokrenuli napade na Iran 28. veljače, što je izazvalo odmazdu Teherana i nemire u Hormuškom tjesnacu.

Prekid vatre uz posredovanje Pakistana stupio je na snagu 8. travnja, ali pregovori u Islamabadu nisu uspjeli proizvesti trajni sporazum. Primirje je kasnije na neodređeno vrijeme produžio američki predsjednik Donald Trump.

Od 13. travnja SAD provodi pomorsku blokadu usmjerenu na iranski pomorski promet na strateškom plovnom putu.

Napetosti na Bliskom istoku dosegle su kritičnu točku nakon što je američki predsjednik Donald Trump potvrdio da stoji iza ultimatuma Iranu da otvori strateški ključni Hormuški tjesnac, piše The Guardian.

Trump je rekao kako ga uopće ne zabrinjavaju optužbe za potencijalne ratne zločine, a istodobno je zaprijetio uništenjem iranskih mostova i elektrana ako službeni Teheran do 20 sati ne udovolji zahtjevima. Utorak.

Odgovarajući na kritike o legitimnosti takvih napada, američki predsjednik rekao je da je posjedovanje nuklearnog oružja pravi ratni zločin.

U međuvremenu, službeni Teheran kategorički je odbacio prijedlog o 45-dnevnom prekidu vatre, rekavši da ih zanima samo trajni prekid sukoba koji je diplomatske pregovore doveo u slijepu ulicu.

Situaciju dodatno rasplamsava dramatično upozorenje izraelske vojske upućeno izravno iranskim civilima. Preko platforme X izraelske snage pozvale su stanovništvo Irana da se od utorka ujutro do 21 sat po lokalnom vremenu strogo kloni željezničkih tračnica i ne koristi vlakove, napominjući da takve aktivnosti izravno ugrožavaju njihove živote.

Takva najava sugerira da bi iranska prometna mreža mogla postati primarni cilj vojne akcije u nadolazećim satima.

Dok regija čeka da istekne rok, u sjedištu Ujedinjenih naroda priprema se glasovanje o rezoluciji za zaštitu komercijalnog brodarstva u Hormuzu.

Ipak, diplomatski izvori potvrđuju da će dokument biti usvojen u znatno reduciranom obliku.

Naime, Kina je iskoristila svoj utjecaj kako bi iz teksta izbacila bilo kakvo ovlaštenje za uporabu vojne sile.

Šef humanitarne pomoći Ujedinjenih naroda upozorio je u četvrtak na moguću okupaciju južnog Libanona, rekavši da je 200.000 izbjeglica i raseljenih osoba pobjeglo iz Libanona u Siriju posljednjih tjedana zbog izraelskih napada.

“Otprilike 200.000 izbjeglica ili raseljenih osoba prešlo je granicu u posljednja tri ili četiri tjedna”, rekao je Tom Fletcher Vijeću sigurnosti UN-a, dodajući da su velika većina, njih 175.000, Sirijci koji se vraćaju kući, dok su blizu 25.000 ostalih uglavnom Libanonci i Palestinci.

Opisao je pogoršanje humanitarne krize, rekavši da je jedna od pet osoba u Libanonu trenutno raseljena, usred razorne vojne akcije Izraela i raketnih napada Hezbollaha.

Fletcher je rekao da je vidio golemo razaranje i aktivno, prisilno raseljavanje, upozoravajući:

– Sudeći prema izjavama nekih izraelskih ministara, radi se o realnoj opasnosti od nove okupacije, od novog okupiranog teritorija u južnom Libanonu.

Fletcher je također izrazio zabrinutost zbog putanje sukoba, rekavši da postoji osjećaj da je ovo vjerojatno dugotrajni sukob, te je upozorio da čak i ako se širi rat smiri, borbe između Izraela i Hezbollaha možda neće prestati.

– Ovo će imati značajne humanitarne implikacije za Libanon, ali i za širu regiju – rekao je.

Eskalacija je započela nakon što je Hezbollah pokrenuo prekogranične napade na Izrael nakon početka američko-izraelskog rata protiv Irana 28. veljače, što je navelo Izrael da izvede zračne napade i kopnene operacije diljem Libanona.

Libanonske vlasti objavile su da je od tada u izraelskom napadu ubijeno gotovo 1.318 ljudi, a 3.935 ranjeno.