Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović ponovno je pokazao da se u politici više bavi medijskim trikovima nego pravim diplomatskim pohodima.

Njegov posjet Bruxellesu više je sličio turističkom obilasku nego ozbiljnom vanjskopolitičkom angažmanu.

Susret s nižerangiranim dužnosnikom NATO-a, dok ga glavni tajnik nije primio, jasno pokazuje da od sastanka nije bilo strateške koristi, ali je bilo dovoljno materijala za javni PR.

Simboličan posjet bez strateške važnosti, ali dovoljno impresivan da se u medijima predstavi kao veliki diplomatski uspjeh.

Istovremeno, Bećirović i Trojka nastoje javnosti predstaviti da su oni kreatori europskog puta BiH, a da su ključni procesi, uključujući dodjelu kandidatskog statusa i odluku o otvaranju pregovora, napravljeni prije nego što su uopće formirali Vijeće ministara.

Sve što se danas plasira u javnost kao rezultat mandata Bećirovića i Elmedina Konakovića zapravo je selektivno preuzimanje tuđih zasluga i njihovo predstavljanje kao svojih.

Bećirović nije dobio priliku da se sretne s generalnim sekretarom NATO-a, niti da se fotografira, ali je dobio nešto drugo. Jasna poruka da bez unutarnjeg političkog konsenzusa BiH ne može napredovati prema članstvu.

Ista stvarnost prije nekoliko godina, kada je to spomenuo Bakir Izetbegović, poslužila je za optužbe i diskreditacije. Izetbegovića su optuživali za servilnost. Ta je izjava pridodata pažljivo konstruiranom propagandnom arsenalu kako bi se Bećirović instalirao kao prvi Bošnjak.

No, Trojka i njoj bliski mediji vješto skrivaju vijest iz NATO-a. Suština se skriva, a javnosti se govori o vanjskopolitičkom čudu i usponu Bosne i Hercegovine u međunarodnoj areni na krilima Trojke.

Umjesto transparentnog informiranja javnosti o političkim preprekama i stvarnim procesima, Bećirović posjete, sastanke i izjave koristi za osobnu promociju, stvarajući privid diplomatskog uspjeha tamo gdje ga nema. U tome mu pomaže suučesnik u zločinu nad povratnicima u manjoj BiH. entitet. Da, riječ je o Zlatku Lagumdžiji, Bećirovićevom izabraniku za veleposlanika u UN-u, kojem je uručio Zakon o prebivalištu kako bi ostao u fotelji ministra vanjskih poslova, odnosno predsjedatelja Zastupničkog doma BiH 2013. godine.

A službene državne posjete nisu samo platforma za promociju prvog Bošnjaka. S obzirom na evokativan modni izričaj Bećirovićeve odabranice, moguće je pretpostaviti da odabranica igra ključnu ulogu u odabiru destinacija tijekom posjeta.

Dom Bećirović provodi zajednički promotivni i modni pothvat. Suprug se promovira u svrhu političkog preživljavanja, a žena promovira sarajevsku velegradsku modnu scenu i obnovu modnih krpica.

Na kraju, vratimo se na ono bitno. Bitno za BiH, ali izgleda ne i za Bećirovića. Diplomatski posjeti se često svode na posjete adresama koje nisu strateški važne za BiH, već se u javnosti predstavljaju kao veliki iskorak, a stvarnih rezultata nema.

Za vrijeme mandata Bećirovića i Konakovića Dodiku su ukinute sankcije, međunarodni procesi su nastavili svojim tokom, a Trojka je to javnosti predstavila kao vlastiti uspjeh. Praktično, Bosna i Hercegovina u njihovom mandatu nije napravila niti jedan značajniji vanjskopolitički iskorak.

Umjesto toga, oporbu se optužuje za stagnaciju i kolaps, iako su ključne odluke i procesi doneseni prije dolaska aktualnog saziva Vijeća ministara.

Posjet Bruxellesu još jednom pokazuje da Bećirović i Trojka više rade na kreiranju medijske slike nego na realnoj politici. Fokus im je na osobnoj promociji i predstavljanju tuđih uspjeha kao vlastitih, dok pravi vanjskopolitički rezultati izostaju, a država ostaje suočena s istim političkim i institucionalnim preprekama.

Pompozno najavljivana transparentnost i odgovorno vođenje vanjske politike pričekat će neko drugo vrijeme. Do tada imamo to što imamo, a to je iluzija uspjeha.