Središnje izborno povjerenstvo (SIP) BiH danas je većinom glasova izglasalo Odluku o izgledu, sadržaju, svojstvima i karakteristikama glasačkog listića, uključujući i tekst u glasačkom listiću za izbor članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, na koju je bilo primjedbi.

Tekst na glasačkom listiću bit će “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine – bošnjački član”, “Predsjedništvo BiH – hrvatski član”, “Predsjedništvo BiH – srpski član”.

Protiv ove odluke bili su članovi CIK-a Suad Arnautović i Željko Bakalar. Za su bili Jovan Kalaba, predsjednik CIK-a, te članovi Irena Hadžiabdić, Ahmet Šantić i Vlado Rogić.

– Ova formulacija je u suprotnosti s odredbama Ustava i izbornog zakona. Njima je precizirano da se iz bosanskohercegovačkog entiteta FBiH kao jedinstvene izborne jedinice izravno bira po jedan član – Bošnjak i jedan Hrvat, a iz entiteta RS, također kao jedinstvena izborna jedinica, izravno se bira po jedan član iz reda srpskog naroda. U Ustavu i Izbornom zakonu ne postoji termin srpski član – rekao je Arnautović.

Istaknuo je kako je nedvojbeno da se odredbe Ustava moraju striktno primjenjivati.

– Imenica Bošnjak, Hrvat, Srbin označava osobu, pojedinca, a u ovom slučaju odgovara na pitanje ko se bira u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Navođenje posvojnih pridjeva označava pripadanje, a ne predstavljanje i odgovara na pitanje čiji je. Predlaže se da se u ovo tijelo bira bošnjački, hrvatski i srpski član, odnosno da se biraju predstavnici naroda, što nije ispravno niti je u skladu s Ustavom i Izbornim zakonom. Jedina ispravna formulacija je birati pripadnike naroda, člana Predsjedništva BiH – Bošnjak/Hrvat/Srbin – istaknuo je Arnautović.

Njegova dodatna primjedba, kako je rekao, odnosi se na označavanje jedne izborne jedinice – Federacije BiH, sa dva broja, dva brojčana znaka.

– Postoje samo dvije izborne jedinice, FBiH i RS, i kao takve se moraju numerički označiti – dodao je Arnautović.

Na kraju je kazao kako “izražavam sumnju da se radi o naizgled tehničkim rješenjima, ali rješenjima koja su suprotna Ustavu i Izbornom zakonu i imaju duboku političku pozadinu”.

– Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se biraju neposredno s teritorija Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno s teritorija Republike Srpske – stoji u Ustavu Bosne i Hercegovine.

Na isti način je formuliran iu Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine.

– Članove Predsjedništva BiH, koji se neposredno biraju s područja Federacije BiH – jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, biraju birači upisani u Središnji birački popis za glasovanje u Federaciji BiH… Člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji se bira neposredno s područja Republike Srpske – jednog Srbina, biraju birači upisani u Središnji birački popis. Popis birača za glasanje u Republici Srpskoj – stoji u Izbornom zakonu BiH.

Vlado Rogić je odgovorio kako je odluka apsolutno utemeljena na Ustavu i Izbornom zakonu.

– Ako pročitate članak 8.1 izbornog zakona, naći ćete upravo odrednicu bošnjački i hrvatski član, odnosno kandidat. U članku 5. Ustava, kada se pročita do kraja, naći ćete točnu definiciju bošnjačkog, hrvatskog i srpskog članka – tvrdi Rogić.

Dodao je da je to riješeno od Daytonskog sporazuma na isti način do danas.

– Mi se tako ponašamo 30 godina, a Arnautović, kada je bio predsjednik CIK-a, do danas to nije problematizirao, nego je čak i potpisao. Zašto to sada postaje problem, vjerojatno zbog nekih kandidata – rekao je Rogić.

Kazao je i da su potrebne dvije oznake za FBiH.

– Protiv sam centralizacije i izdizanja svega na državnu razinu, što je nepotrebno. Kad bi stavili jednu marku za FBiH, centralizirali bi i ispali jednu utrku. Imamo utrku za bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva – dodao je Rogić.

Arnautović je reagirao rekavši da nije očekivao da će ga kolega tako vrijeđati, te da je negirao da se njegova rasprava odnosila na kandidata.

– Ovo je principijelna primjedba koju sam dao i 2022. godine. I tada sam je osporavao, ali kao predsjednik moram potpisati ono što je odluka većine – dodao je Arnautović, te upitao gdje je u članku 8.1. “Srpski član” piše u izbornom zakonu.

Ahmet Šantić citirao je ranije odluke u kojima se spominju hrvatski, srpski i bošnjački član Predsjedništva BiH.

– Možda bi najsretnija formulacija bila da se radi o članu Predsjedništva iz bošnjačkog/hrvatskog/srpskog naroda. S obzirom na to da to dosad nije učinjeno, podržavam normu koja je do sada bila – dodao je Šantić.

Nije bilo primjedbi na izgled, sadržaj, svojstva i karakteristike glasačkog listića za ostale razine vlasti.

Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković rekao je nakon susreta s papom Leonom XIV. u Vatikanu da Sveta Stolica dijeli stav da konstitutivni narodi u BiH moraju biti ravnopravni, istaknuvši da je to okosnica na kojoj počiva država.

U odvojenim susretima s Papom i državnim tajnikom Vatikana Pietrom Parolinom, Jandroković je ukazao na stanje u Bosni i Hercegovini i položaj hrvatskog naroda.

Tijekom sastanka bilo je riječi o predstojećim izborima u Bosni i Hercegovini. Istaknuto je da je od velike važnosti očuvanje načela ravnopravnosti ljudi.

Na predstojećim izborima u listopadu za mjesto u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine natjecat će se Darijana Filipović iz HDZ-a BiH, Zdenko Lučić kao predstavnik pet oporbenih stranaka s hrvatskim predznakom te Slaven Kovačević iz Demokratske fronte.

U razgovoru o globalnoj nestabilnosti i promjenama u međunarodnim odnosima, Jandroković je istaknuo kako se službeni Zagreb u potpunosti slaže sa stajalištima Vatikana o potrebi uspostave međunarodnog poretka na miru, dijalogu, međusobnom poštovanju i toleranciji.

U Bosni i Hercegovini vanjska politika je odavno prestala biti polje usuglašenog državnog djelovanja, već poligon za soliranje.

Međutim, slučaj supokrovitelj Rezolucije kojom se osuđuje Iran u Ujedinjenim narodima, ako se izjava o načinu odlučivanja pokaže točnom, podigla je ljestvicu institucionalnog apsurda na novu razinu.

Javnost će ovaj potez vjerojatno zamotati u celofan “povijesnih sila”, ali ispod površine krije se opasno rušenje ustavnog poretka, koje bi se poput bumeranga moglo vratiti onima koji se zaklinju državi.

Ustavni okvir BiH ne ostavlja prostora za kreativna tumačenja. Predsjedništvo BiH je isključivi nositelj vanjske politike. To je mozak, a Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) je samo izvršna ruka.

Da bi ta ruka napravila bilo kakav međunarodni potez, mozak mora donijeti odluku – konsenzusom, na službenoj sjednici, kojom predsjedava onaj tko je u to vrijeme na redu.

U slučaju osude Irana, prema dostupnim informacijama, ništa od navedenog se nije dogodilo. Predsjedništvo kojim trenutno predsjeda Željko Komšić nije zasjedalo.

Posebno je intrigantna Komšićeva pasivnost i nevoljkost da sazove sastanak, pogotovo ako se prisjetimo da je to isto Predsjedništvo svojedobno jednoglasno podržalo odluku o nominaciji američkog predsjednika Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir. Dok se Komšić u ovom osjetljivom geopolitičkom trenutku držao po strani, vjerojatno kalkulirajući između različitih pritisaka, stvarao se institucionalni vakuum.

S druge strane, Željka Cvijanović od početka ima jasan i beskompromisan stav podrške Izraelu. Taj tečaj nije slučajan. On je dio šire strategije Banjaluke koja nastoji izgraditi most do Trumpove administracije preko zaljevskih zemalja i savezništva s Izraelom, ciljajući na krunski politički trofej – izravan susret Milorada Dodika i Donalda Trumpa.

Ako nije bilo sastanka, usuglašenog stava, formalnog zaključka, postavlja se pitanje legitimiteta BiH. glas. Ako su izjave točne, Denis Bećirović, član Predsjedništva koji trenutno niti ne predsjeda ovim tijelom, preuzeo je ulogu “samoproglašenog suverena”.

Pretpostavlja se da je Bećirović usmenom instrukcijom upućenom Elmedinu Konakoviću i Zlatku Lagumdžiji mimo procedure naredio supredstavljanje rezolucije.

Tu dolazimo do ključne teze. Ovaj potez nije samo kršenje protokola, on bi mogao biti strateško samoubojstvo probosanske politike.

Godinama se iz Sarajeva opravdano kritizira paralelno diplomatsko djelovanje kadrova iz Republike Srpske. Svaki put kad su srpski veleposlanici ili članovi Predsjedništva djelovali izvan dogovorenog stava, optuživani su za rušenje države i protuustavno djelovanje.

Eventualnim davanjem instrukcija, mimo procedure i Ustava Bosne i Hercegovine, Denis Bećirović te optužbe čini ništavnim.

Davanjem usmenih instrukcija izvan sastanka i dogovora, Bećirović bi mogao stvoriti savršen “pravno-politički paravan” za svakog budućeg diplomatu iz redova Srba u BiH, odnosno stranaka sa sjedištem u Banjoj Luci.

Njime se praktično ukidaju sve naknadne radnje koje bi srpski kadrovi mogli sami poduzeti. Ako član Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda može samostalno krojiti kurs BiH u UN-u, s kojim pravom će sutra Željka Cvijanović biti kritizirana ako, primjerice, naredi podršku nekoj proruskoj inicijativi ili se ogluši o direktive EU?

Time bi se otvorio prostor u kojem više ne postoje “pravila igre”. Ako je ovaj scenarij točan, Bećirović, Konaković i Lagumdžija su pokazali da je za vođenje vanjske politike dovoljno imati istomišljenike u komandnom lancu, dok je Ustav tek usputna smetnja.

To direktno ide naruku onim politikama koje BiH žele prikazati kao nefunkcionalnu, nemoguću državu. Ako se odluke donose šapatom, usmeno i u uskom krugu podobnih i stranačkih sastavnika, onda BiH prestaje djelovati kao država i postaje zbir tri paralelne diplomatske mreže koje se nadvladavaju u hodnicima UN-a.

Pitanje nije zaslužuje li Iran osudu. Pravo pitanje, a ono mora zanimati sve kojima je stalo do države, je: zaslužuje li BiH uopće imati proceduru?

Ako je odgovor negativan ili postupak vrijedi samo kad nam ide u prilog, onda smo i sami pristali na to da su institucije samo zakulisne.

Provokativna, ali istinita, verbalna instrukcija možda je kratkoročno donijela poen u očima zapadnih partnera, ali je dugoročno legitimirala svaki budući separatni potez Banje Luke.

Kad ruka počne djelovati bez mozga, to se u biologiji zove grč, a u politici anarhija. Bećirovićev model diplomacije može biti pitanje za svakodnevnu upotrebu, ali je zapravo najjači vjetar u leđa onima koji tvrde da je BiH u Sarajevu samo deklarativno, au praksi samo alat u rukama pojedinca.

Tko zapravo vodi vanjsku politiku Bosne i Hercegovine? Ako su ovi navodi točni, odgovor je porazan – Tko prvi dođe do telefona.