Milijuni dolara koje je Republika Srpska godinama izdvajala za lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama otvorili su pitanje ograničenja entitetskih nadležnosti u Bosni i Hercegovini.

Najnovija istraživanja Radio Slobodna Europa (RSE) pokazalo je da je Vlada Republike Srpske od 2015. godine izdvojila najmanje 8,3 milijuna američkih dolara za angažman lobističkih i odvjetničkih ureda u Washingtonu, a u posljednjem ugovoru s tvrtkom Dickens & Madson, vrijednom četiri milijuna dolara, kao krajnji cilj navodi se “neovisnost Republike Srpske od BiH”.

Podaci koje je RSE dobio dolaze iz baze podataka Ministarstva pravosuđa SAD-a, odnosno Registra stranih agenata (FARA), u koji svi subjekti koji zastupaju interese stranih vlada ili organizacija u SAD-u moraju prijaviti svoje aktivnosti.

Sama registracija ne znači da američke vlasti podržavaju ciljeve zbog kojih je netko angažiran, već predstavlja zakonsku obvezu transparentnog prijavljivanja lobističkih aktivnosti. Zahvaljujući ovoj javno dostupnoj dokumentaciji moguće je pratiti tko lobira, u čije ime, za koje ciljeve i za koji iznos.

Istraživanje Radija Slobodna Europa pokazuje da posljednji ugovor nije izoliran slučaj, već dio višegodišnje strategije Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama.

Prema dostupnim podacima, vlasti ovog entiteta su u proteklom desetljeću angažirale ukupno 15 američkih lobističkih i odvjetničkih tvrtki, uključujući i vlastito predstavništvo registrirano za iste poslove.

Među angažiranim tvrtkama su Dickens & Madson, Zell & Associates International Advocates, RRB Strategies i CRB Global, a gotovo sve imaju veze s republikanskim političkim krugovima u Washingtonu.

Neki su ugovori ostali djelomično anonimni, pa stvarni iznos potrošenog novca vjerojatno premašuje javno dostupnih 8,3 milijuna dolara.

Posebnu pozornost izazvao je ugovor potpisan u rujnu 2025. s tvrtkom Dickens & Madson.

Kako prenosi RSE, u tom dokumentu izričito stoji da je “nezavisnost Republike Srpske od BiH naš krajnji cilj”, što je prvi javno dostupan ugovor u kojem se takva formulacija navodi bez diplomatskih i političkih ublažavanja.

Istodobno, istraživanja pokazuju da su politički ciljevi lobiranja bili mnogo širi od organiziranja susreta s američkim dužnosnicima.

Sporazumi predviđaju političke konzultacije, kontakte s Bijelom kućom, Kongresom i State Departmentom, medijske kampanje i kontinuirano zastupanje interesa Republike Srpske pred američkim institucijama.

Angažiranje lobističkih tvrtki nije neuobičajena praksa. Države, pokrajine, federalne jedinice, pa čak i veliki gradovi diljem svijeta koriste usluge lobista kako bi privukli investicije, unaprijedili gospodarsku suradnju ili predstavili svoje stavove donositeljima odluka.

Zato nije ključno samo lobiranje, već ciljevi koji se njime žele postići.

Upravo tu počinje pravna dvojba. Može li entitet u Bosni i Hercegovini javnim novcem financirati međunarodnu kampanju čiji je krajnji cilj neovisnost od države čiji je sastavni dio?

Odgovor na to pitanje ne nalazi se u američkim propisima o lobiranju, nego prije svega u Ustavu Bosne i Hercegovine i odlukama njenog Ustavnog suda.

Mnogo je važnije pitanje mogu li vlasti jednog entiteta koristiti javni novac za međunarodno zagovaranje ciljeva koji zadiru u ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

Odgovor na to pitanje nije jednoznačan, ali ga prije svega treba tražiti u Ustavu Bosne i Hercegovine.

Ustav Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio Daytonskog mirovnog sporazuma, u članku III jasno propisuje da je vanjska politika u isključivoj nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. To znači da međunarodno predstavljanje države, uspostavljanje diplomatskih odnosa i vođenje službene vanjske politike nisu u nadležnosti entiteta.

Predsjedništvo BiH vodi vanjsku politiku zemlje, a Ministarstvo vanjskih poslova provodi odluke Predsjedništva putem diplomatsko-konzularne mreže i međunarodnih kontakata.

Istodobno, Ustav ostavlja prostor entitetima za ostvarivanje određenih međunarodnih odnosa u područjima za koja su nadležni, kao što su gospodarstvo, kultura, obrazovanje ili regionalna suradnja.

Međutim, ove aktivnosti ne mogu predstavljati zasebnu vanjsku politiku niti dovoditi u pitanje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Upravo u toj razlici leži srž cijelog slučaja.

Ustavni sud BiH već se izjasnio o pitanju lobiranja Republike Srpske.

Haris Silajdžić, tadašnji član Predsjedništva BiH, 2008. godine osporio je prvi ugovor između Republike Srpske i američke lobističke kuće, smatrajući da taj entitet preuzima poslove koji su, prema Ustavu, u isključivoj nadležnosti države.

Ustavni sud, međutim, nije prihvatio takvo tumačenje.

Kako podsjeća Radio Slobodna Europa, Sud je zaključio da aktivnosti Republike Srpske usmjerene na lobiranje za unapređenje vlastitih interesa ne predstavljaju vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine niti zadiranje u njezine isključive nadležnosti.

Ta se odluka u političkom prostoru često tumači kao potvrda da subjekti mogu slobodno provoditi međunarodne lobističke kampanje. No, pravnici upozoravaju da je riječ o puno užem tumačenju.

Naime, Ustavni sud nije odlučivao o ugovoru u kojem se kao cilj navodi samostalnost Republike Srpske.

Sud je razmatrao tadašnje lobističke aktivnosti koje su, kako stoji u obrazloženju presude, bile usmjerene na zastupanje interesa entiteta, a ne na promjenu ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine.

Postavlja se pitanje može li se odluka iz 2008. automatski primijeniti na današnje ugovore.

Upravo tu dolazi do izražaja razlika između prošlih i sadašnjih okolnosti.

Ako je cilj lobiranja promicanje gospodarstva, investicija ili drugih interesa koji proizlaze iz nadležnosti entiteta, teško je govoriti o zadiranju u isključivu nadležnost države.

No, ako se u ugovoru kao krajnji cilj navodi samostalnost Republike Srpske, otvara se sasvim drugo ustavno-pravno pitanje.

Ustavom Bosne i Hercegovine nije predviđeno pravo entiteta na odcjepljenje niti mogućnost jednostrane promjene teritorijalnog ustrojstva države.

Prema sadašnjem ustavnom okviru, Republika Srpska, kao ni Federacija Bosne i Hercegovine, nema međunarodnopravni subjektivitet koji bi joj omogućio da samostalno odlučuje o svom međunarodnom statusu.

Zbog toga dio pravnih stručnjaka smatra da nije sporno samo pitanje lobiranja, već i pitanje mogu li se proračunskim novcem financirati aktivnosti čiji bi cilj bio postizanje nečega što Ustav BiH ne poznaje.

Upravo po ovom pitanju Ustavni sud Bosne i Hercegovine mogao bi se ponovno očitovati, budući da je pred njim pokrenut postupak osporavanja financiranja lobističkih aktivnosti usmjerenih na ciljeve za koje podnositelji tvrde da su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Američki sustav registracije stranih agenata (FARA) domaća javnost često pogrešno shvaća.

Registracija ugovora o lobiranju ne znači da američka administracija podržava političke ciljeve klijenta, niti predstavlja bilo kakvu međunarodnu provjeru tih ciljeva.

FARA je osnovana kako bi javnosti dala uvid u to tko zastupa interese stranih vlada, političkih organizacija ili drugih stranih principala pred američkim institucijama.

Svaki ugovor, iznos naknade i opis aktivnosti potrebno je prijaviti Ministarstvu pravosuđa SAD-a, što omogućuje transparentnost aktivnosti lobiranja.

Zahvaljujući ovoj zakonskoj obvezi, Radio Slobodna Europa došao je do dokumentacije koja pokazuje kako je Republika Srpska u proteklom desetljeću angažirala brojne lobističke kuće, uključujući i najnoviji ugovor u kojem se kao krajnji cilj navodi osamostaljenje Republike Srpske.

Drugim riječima, američki propisi reguliraju način na koji se lobira, ali ne procjenjuju jesu li politički ciljevi zbog kojih se lobira u skladu s ustavnim poretkom zemlje iz koje klijent dolazi.

Predmet spora nije pravo Republike Srpske da angažira lobiste, već pitanje može li se javnim novcem financirati lobiranje za politički cilj – neovisnost, što nije predviđeno Ustavom BiH.

To pitanje ostaje isključivo unutarnje pravno pitanje Bosne i Hercegovine.

Vlasti Republike Srpske već godinama tvrde da je angažman američkih lobista bio neophodan kako bi se glas tog entiteta čuo u Washingtonu, posebice nakon uvođenja sankcija pojedinim dužnosnicima i učestalih političkih kriza u BiH.

To, naravno, ne znači da lobiranje nije imalo učinka. Lobističke kuće mogu otvoriti vrata za sastanke, ostvariti kontakte i prenijeti političke poruke.

Ipak, donošenje odluka ostaje u nadležnosti američkih institucija koje svoju politiku kreiraju na temelju vlastitih procjena nacionalnih interesa.

Republika Srpska već godinama ulaže milijune u lobiranje u Washingtonu, dok Bosna i Hercegovina kao država nema razvijen sustav profesionalnog međunarodnog lobiranja niti dugoročnu strategiju zastupanja svojih interesa u Sjedinjenim Američkim Državama.

Vanjska politika često ovisi o unutarnjim političkim nesuglasicama, što otežava jedinstveno djelovanje države prema međunarodnim partnerima.

Takva situacija ostavlja prostor pojedinim političkim akterima da samostalno grade međunarodne kontakte i pokušavaju oblikovati percepciju Bosne i Hercegovine iz vlastitog političkog kuta.

Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović podnio je Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti odluke Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) o imenovanju članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Narodna skupština RS-a podržala je 7. srpnja dvotrećinskom većinom izjavu članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović prema kojoj je odluka o imenovanju članova Povjerenstva vrlo štetna po vitalni interes Republike Srpske.

Za potvrdu njezine izjave glasovalo je 59 zastupnika.

Cvijanović je stavila veto na odluku koju su donijeli Bećirović i član Predsjedništva BiH Željko Komšić, a kojom je predviđeno imenovanje novog saziva Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika.

Za domaće članove imenovani su Mirzah Fočo i Zoran Mikulić, a za međunarodne eksperte Francesco Bandarin i George Okello Abungu.

Nije imenovan predstavnik iz entiteta RS.

Iz Bećirovićevog kabineta ranije je priopćeno da Narodna skupština RS-a nema ustavne ovlasti odlučivati ​​o odluci Predsjedništva BiH, te je najavljeno da će svaki pokušaj uzurpacije nadležnosti državnih institucija biti osporavan pred Ustavnim sudom BiH.

Kako je pojašnjeno, Odluka o Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika predstavlja opći normativni akt, a ne akt kojim Predsjedništvo BiH utvrđuje ili vodi vanjsku politiku, zbog čega se na nju ne može primijeniti procedura zaštite vitalnog interesa entiteta.

Odluka o uspostavi novog načina rada Povjerenstva donesena je 12. siječnja 2026. godine, u skladu s Aneksom VIII Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH i Poslovnikom o radu Predsjedništva BiH, a 20. veljače objavljena je u Službenom glasniku BiH.

Predsjedništvo BiH je 29. lipnja, u skladu s tom odlukom, većinom glasova donijelo odluku o imenovanju članova Povjerenstva.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine osnovana je Aneksom VIII Daytonskog mirovnog sporazuma kao neovisna institucija nadležna za proglašenje i zaštitu nacionalnih spomenika.

Prema izvornom daytonskom modelu, Komisija se trebala sastojati od pet članova, dva iz Federacije BiH, jedan iz RS-a i dva međunarodna člana koje imenuje generalni direktor UNESCO-a.

Međunarodni članovi isključeni su iz sastava 2016., a kasnije je blokiran rad Povjerenstva, zbog čega od 2023. godine nije održana niti jedna sjednica.

Klub Demokratske fronte u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine obratio se javnosti u vezi s načinom izbora sudaca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Komisija za izbor i imenovanja Zastupničkog doma FBiH dostavila je dva imena za upražnjene pozicije u Ustavnom sudu BiH, Katicu Artuković i Dženetu Omerdić, umjesto šire kandidatske liste.

Iz DF-a ističu da je riječ o modelu u kojem HDZ uz pomoć partnera u vlasti korak po korak preuzima politički utjecaj na Ustavni sud BiH.

– Jučer smo dobili odluku Komisije za izbor i imenovanje na dvije upražnjene pozicije u Ustavnom sudu BiH i da se dostave dva imena Katice Artuković i Dženeta Omerdića. Ustavom je propisano da suce bira Zastupnički dom. No, kada u dva mjeseca unaprijed dobijemo samo dva odabrana imena, zastupnici ne smiju birati, nego se traži potvrda već postignutog političkog dogovora.

Ne radi se o osobnim napadima na kandidatkinje ili izraženoj sumnji u njihov mogući budući rad. To je pitanje načina na koji Trojka i HDZ upravljaju najvažnijim državnim institucijama – rekao je Dennis Gratz.

Dodaje kako su prije više od godinu dana upozoravali da izbor Marina Vukoje nije samo izbor jednog suca. Upozoravali smo da je model koji se uspostavlja mnogo opasniji.

– To je model u kojem HDZ BiH, uz pomoć partnera u vlasti, korak po korak preuzima politički utjecaj na Ustavni sud BiH. Tada su govorili da pretjerujemo, dramatiziramo, politiziramo. Danas se pokazalo da smo bili u pravu. Politička trgovina se više ne skriva.

Prilikom izbora Marina Vukoje pred zastupnike je ponuđeno samo jedno ime. Danas se isti model ponavlja za dvije pozicije. Identična matrica. To znači da slučaj Vukoj nije bio iznimka, nego uspostavljanje pravila po kojem se HDZ i Trojka unaprijed dogovaraju, a Zastupnički dom taj dogovor verificira.

Ustavni sud nije plijen koalicije, suci Ustavnog suda nisu Bošnjaci, Hrvati, Srbi, HDZ, SDP ili Trojka. Njihova jedina obaveza mora biti prema Ustavu Bosne i Hercegovine. Čim organizirate izbore kao političku razmjenu, trgovinu, već ste budući rad suda opteretili sumnjama u njegovu neovisnost.

HDZ ne dobiva sve zato što je svemoćan, nego zato što mu trojka to omogućuje. Bez SDP-a i NiP-a HDZ to ne može provesti. Naša stranka javno se ogradila i najavila da neće podržati takav izbor, ovaj slučaj Vukoja 2. Građani nisu izabrali trojku koja će Ustavni sud predati HDZ-u. Glasali su za promjene, transparentnost, europske standarde – rekao je Gratz.

Osvrnuo se na Hrvatski sabor.

– Nije nevažno da se danas u Hrvatskom saboru govori o Bosni i Hercegovini. Najava rezolucije koja ima za cilj utjecati na političko uređenje naše zemlje i otvoreno zagovaranje posebne izborne jedinice, a istovremeno imamo odluku Povjerenstva da nam dostavi dva imena. U Zagrebu se donose rezolucije, a politički ciljevi HDZ-a ostvaruju se glasovima Trojke u Sarajevu. Nije to slučajnost nego političko partnerstvo. Ne odlučuje se ko će sjediti u Ustavnom sudu BiH, ovdje se odlučuje hoće li BiH imati institucije koje pripadaju svim njenim građanima. Ili institucije koje će postati dio političkog dogovora.

I dok Hrvatski sabor danas usvaja rezoluciju o BiH, SDP i NiP ovdje u Sarajevu HDZ-u isporučuju ono što je za njega politički možda i najvažnije, još jednog suca Ustavnog suda BiH. Ako je netko tražio najkonkretniji dokaz političkog partnerstva Trojke i HDZ-a, danas ga je dobio. Za Vukoju 1 odgovoran je HDZ, a za Vukoju 2 odgovornost će snositi oni koji su obećavali građanima da će zaustaviti takvu politiku, a danas je nastavljaju svojim glasovima – rekao je Gratz.

Poručio je da Demokratska fronta u tome neće sudjelovati.

– Tražimo da se sadašnji prijedlog povuče i da se Zastupničkom domu dostavi šira lista kvalificiranih kandidata. Molimo objavu pojedinačnih ocjena kako bi vidjeli kako je povjerenstvo ocjenjivalo, obrazloženje bodovanja. Da se o kandidatima glasa pojedinačno, da se bira između više kandidata, a ne da se verificira politička trgovina – rekao je Gratz.

Zastupnica Alma Kratina kazala je kako žele poručiti građanima da je ovo što se radi u vezi s izborom sudaca protuustavno postupanje.

– Dovedeni smo u situaciju da potvrdimo stav HDZ-a i Trojke – rekla je.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je kao neutemeljenu apelaciju Srećka Aćimovića, osuđenog za pomaganje u genocidu u Srebrenici, jer nije utvrđeno da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Aćimović je podnio žalbu Ustavnom sudu smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje te da je u presudama izostala savjesna i pažljiva ocjena dokaza koji ga terete, kao i onih koji su mu išli u korist.

– Ustavni sud primjećuje da u obrazloženju osporenog prvostupanjskog rješenja nije izostala pomna i savjesna ocjena svih dokaza koji su provedeni tijekom postupka. Sud BiH je detaljno obrazložio i obrazložio zašto prihvaća ili ne prihvaća kao vjerodostojne dokaze koje su predložili Tužiteljstvo i apelant (…) Ustavni sud primjećuje da su u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja sadržani svi apelantovi prigovori koje je isticao u postupku pred redovnim sudovima, a koje je ponovio u apelaciji – navodi se u odluci Ustavnog suda.

Ustavni sud, kako se navodi, primjećuje da iz presuda proizlazi da krivnja nije utvrđena samo na temelju iskaza zaštićenih svjedoka SA-1 i SA-5, već su uzeti u obzir i iskazi drugih svjedoka koji su govorili o odlučnim činjenicama.

– Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje (…) Apelaciono vijeće je dalo logična i uvjerljiva obrazloženja da je dokazano da je apelant kao pomagač počinio krivično djelo genocid – zaključeno je u odluci, te se dodaje da iz presuda ne proizlazi ništa što bi ukazivalo na to da je Sud BiH sumnjao u postojanje bilo koje činjenice koja je obilježje kaznenog djela.

Aćimović je u žalbi naveo da ni prvostupanjsko ni Apelaciono vijeće Suda BiH nisu detaljno i uvjerljivo obrazložili zašto smatraju da iskazi svjedoka, nalazi i mišljenja vojnih vještaka, te materijalni dokazi nisu dovoljni za dovođenje u sumnju jedinog dokaza protiv njega – iskaza SA-1 i iskaza SA-5, prenosi Detektor.

Aćimović smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nemogućnosti unakrsnog ispitivanja zaštićenog svjedoka SA-5, te uvrštavanja iskaza tog svjedoka. On je na 11 stranica postavljao pitanja kojima diskreditira iskaz tog svjedoka, ali tu okolnost, kako navodi u žalbi, Sud nije cijenio prilikom donošenja zaključka o vjerodostojnosti iskaza svjedoka SA-5 koji je uvršten u spis.

Aćimović navodi da je na njegovu štetu pogrešno utvrđen broj zarobljenika koji su odvedeni iz fiskulturne sale škole u Roćeviću i ubijeni na obali Drine u Kozluku. Ističe da je u optužnici navedeno 1.040 osoba, a u presudi “818” osoba.

Aćimović je osuđen na sedam godina zatvora zbog genocida počinjenih nad Bošnjacima iz Srebrenice. On je ranije podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH za privremenu mjeru prekida izdržavanja kazne zatvora, koja je odbijen kao neosnovan.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Procedura za izbor dvoje sudaca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koji se biraju iz entiteta Federacija ulazi u završnu fazu. U Zastupnički dom Federalnog parlamenta službeno su poslana dva imena – Katica Artuković i Dženeta Omerdić.

Omerdić je savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića za ustavno-pravna pitanja.

Artuković je predsjednik Kantonalnog suda u Širokom Brijegu.

Proceduru izbora kandidata za suce Ustavnog suda BiH provela je Radna skupina na čelu s HDZ-ovim Mladenom Boškovićem, a potom i Povjerenstvo za izbor i imenovanja Doma, kojim također predsjeda Bošković.

Zadatak radne skupine bio je, između ostalog, razmotriti pristigle prijave u smislu ispunjavanja formalnih uvjeta, zatim obaviti razgovore sa svakim kandidatom, izraditi rang listu u skladu s njihovim sposobnostima, bodovanjem i na kraju sve odabrane kandidate proslijediti Povjerenstvu za izbor i imenovanje Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, koje je imalo zadaću Zastupničkom domu dati konačan prijedlog imena za izbor sudaca.

Na konkurs za dvoje sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prijavilo se 30 kandidata: Tanja Hadžagić, lvona Jukić, Muhamed Mujakić, Monika Mijić, Josip Dolić, Alma Čolo, Adis Poljić, Smajo Sabić, Samir Zuparević, Emir Alispahić, Dženeta Omerdić, Franjo Dragičević, Sanela Paripović, Filip Novaković, Lejla Konjić-Dragović, Faris Vehabović, Lana Mujanović, Almina Pilav. Jasminka Džumhur, Ivan Matešić, Šejla Bakić-Solbić, Juso Hadžić, Katica Artuković, Demirel Delić, Zlatko Brkić, Željka Marković-Sekulić, Mladen Šain, Ivana Matijević, Amir Pilav i Ajsela Memigević.

Kada se izuzmu kandidati koji su odustali i oni koji se nisu pojavili na razgovoru, to je rang lista koju utvrđuje Radna skupina.

Povjerenstvo za izbor i imenovanje, od devet nazočnih članova, odlučilo je sa sedam glasova za i dva glasa protiv, bez suzdržanih, podržati ovaj prijedlog i predložiti Zastupničkom domu konačan Prijedlog odluke o izboru dviju sutkinja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Katice Artuković i Dženeta Omerdića.

Povjerenstvo za izbor i imenovanje vodi Mladen Bošković (HDZ), a zamjenik je Aner Žuljević (SDP). Članovi su Goran Opsenica (HDZ-HNS), Dajana Frljić (HDZ-HNS), Irfan Durić (NES), Elzina Pirić (PDA), Asim Kamber (SDA), Dragan Mioković (NS), Rasim Smajlović (NiP) i Petar Galić (HNP).

Suci koji budu izabrani zamijenit će sutkinju Valeriju Galić i suca Mirsada Ćemana koji odlaze u mirovinu. Suci odlaze u mirovinu sa 70 godina.

Procedura za izbor dvoje sudaca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koji se biraju iz entiteta Federacija ulazi u završnu fazu. U Zastupnički dom Federalnog parlamenta službeno su poslana dva imena – Katica Artuković i Dženeta Omerdić.

Omerdić je savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića za ustavno-pravna pitanja.

Artuković je predsjednik Kantonalnog suda u Širokom Brijegu.

Proceduru izbora kandidata za suce Ustavnog suda BiH provela je Radna skupina na čelu s HDZ-ovim Mladenom Boškovićem, a potom i Povjerenstvo za izbor i imenovanja Doma, kojim također predsjeda Bošković.

Zadatak radne skupine bio je, između ostalog, razmotriti pristigle prijave u smislu ispunjavanja formalnih uvjeta, zatim obaviti razgovore sa svakim kandidatom, izraditi rang listu u skladu s njihovim sposobnostima, bodovanjem i na kraju sve odabrane kandidate proslijediti Povjerenstvu za izbor i imenovanje Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, koje je imalo zadaću Zastupničkom domu dati konačan prijedlog imena za izbor sudaca.

Na konkurs za dvoje sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prijavilo se 30 kandidata: Tanja Hadžagić, lvona Jukić, Muhamed Mujakić, Monika Mijić, Josip Dolić, Alma Čolo, Adis Poljić, Smajo Sabić, Samir Zuparević, Emir Alispahić, Dženeta Omerdić, Franjo Dragičević, Sanela Paripović, Filip Novaković, Lejla Konjić-Dragović, Faris Vehabović, Lana Mujanović, Almina Pilav. Jasminka Džumhur, Ivan Matešić, Šejla Bakić-Solbić, Juso Hadžić, Katica Artuković, Demirel Delić, Zlatko Brkić, Željka Marković-Sekulić, Mladen Šain, Ivana Matijević, Amir Pilav i Ajsela Memigević.

Kada se izuzmu kandidati koji su odustali i oni koji se nisu pojavili na razgovoru, to je rang lista koju utvrđuje Radna skupina.

Povjerenstvo za izbor i imenovanje, od devet nazočnih članova, odlučilo je sa sedam glasova za i dva glasa protiv, bez suzdržanih, podržati ovaj prijedlog i predložiti Zastupničkom domu konačan Prijedlog odluke o izboru dviju sutkinja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Katice Artuković i Dženeta Omerdića.

Povjerenstvo za izbor i imenovanje vodi Mladen Bošković (HDZ), a zamjenik je Aner Žuljević (SDP). Članovi su Goran Opsenica (HDZ-HNS), Dajana Frljić (HDZ-HNS), Irfan Durić (NES), Elzina Pirić (PDA), Asim Kamber (SDA), Dragan Mioković (NS), Rasim Smajlović (NiP) i Petar Galić (HNP).

Suci koji budu izabrani zamijenit će sutkinju Valeriju Galić i suca Mirsada Ćemana koji odlaze u mirovinu. Suci odlaze u mirovinu sa 70 godina.

Ustavni sud BiH donio je rješenje kojim je utvrđeno da Vlada i premijer Kantona Sarajevo nisu proveli odluku o isplati obeštećenja za dva zaštićena svjedoka zbog povrede prava na privatni život, piše Detektor.

Ustavni sud ranije je djelomično usvojio žalbu dvojice zaštićenih svjedoka i utvrdio da im je povrijeđeno pravo na privatni život. Vladi Kantona Sarajevo naloženo je da svakom od njih isplati po 5.000 KM na ime naknade nematerijalne štete, kao i da obavijesti Ustavni sud o poduzetim mjerama za provođenje odluke.

Riječ je o zaštićenim svjedocima, žrtvama ratnog seksualnog nasilja, čiji su osobni podaci uvršteni u odluke redovnih sudova u građanskim postupcima, unatoč statusu zaštićenih svjedoka.

U obrazloženju nove odluke Ustavni sud navodi da je rok za izvršenje odluke istekao početkom siječnja 2026. godine, ali da Vlada Kantona Sarajevo i premijer Kantona Sarajevo (u ostavci Nihad Uk) nisu obavijestili Sud o poduzetim mjerama niti su ispunili obveze iz Odluke.

Iz Ustavnog suda su podsjetili da su njegove odluke konačne i obvezujuće te da neprovođenje odluka Ustavnog suda može predstavljati kazneno djelo. Za službenu ili odgovornu osobu koja ne izvrši ili na drugi način ne poštuje konačnu i pravomoćnu odluku Ustavnog suda propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Zbog utvrđenog neizvršenja odluke, Ustavni sud je odluku dostavio Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.

Slučaj je otvorio pitanje zaštite identiteta žrtava ratnih zločina u parničnom postupku. Iako su apelanti u predmetima ratnih zločina pred Sudom BiH imali status zaštićenih svjedoka, u parničnim postupcima za naknadu štete njihov identitet je otkriven u sudskim odlukama.

Prema važećem Zakonu o parničnom postupku, za razliku od kaznenog postupka, nisu propisane mjere zaštite identiteta zaštićenih svjedoka. U praksi to znači da žrtve koje žele ostvariti svoje pravo na naknadu moraju otkriti svoj identitet ili povući zahtjev.

Odlukom iz rujna 2025. godine kojom je usvojio apelaciju, Ustavni sud je, osim dosuđene naknade, naložio Vrhovnom sudu Federacije BiH, Kantonalnom sudu u Sarajevu i Općinskom sudu u Sarajevu da utvrde pravila koja će osigurati zaštitu identiteta zaštićenih svjedoka u parničnom postupku, uključujući način evidentiranja i anonimiziranja osobnih podataka u sustavu automatske dodjele predmeta.

Ustavni sud BiH ocijenio je da su izmjene i dopune Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, koje je nametnuo visoki predstavnik u BiH 2023. godine, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud BiH odlučivao je o apelaciji 32 zastupnika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS-a koji su tražili ocjenu ustavnosti članka 203a. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine i članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine.

Osporavali su izmjene koje je tada nametnuo Christian Schmidt, a koje se odnose na to da je neprovođenje odluka visokog predstavnika kazneno djelo.

– U osporeni Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona BiH dodan je osporeni članak 203a. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine koji inkriminira ponašanje u kojem “službena osoba u organu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili mjesnoj zajednici ili bilo kojem tijelu lokalne uprave i samouprave, ili odgovorna osoba ne primjenjuje, ne provodi, ne izvršava ili na drugi način ne poštuje odluku”. Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ili tko onemogućuje ili na drugi način ometa primjenu, provedbu ili izvršenje takve odluke”.

Kontroverzni Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine nametnuo je Visoki predstavnik Odlukom broj 13/23 od 1. srpnja 2023. godine.

Ustavni sud je utvrdio da članak 203.a. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine i članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine sukladno članku I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer su osporene odredbe dostupne, konkretne i predvidive, a propisana kaznenopravna zaštita usmjerena na legitimne pravne vrijednosti koje se odnose na očuvanje vladavine prava i funkcioniranje pravnog poretka Bosne i Hercegovine – priopćeno je nakon završetka dvodnevne sjednice Ustavnog suda BiH i Ustavnog suda BiH. Hercegovine.

Prema tim odredbama koje je nametnuo Schmidt, pred Sudom BiH osuđen je Milorad Dodik, tadašnji predsjednik RS-a i lider SNSD-a. Osuđen je na godinu dana zatvora, kaznu koju je otkupio, i šest godina zabrane obnašanja dužnosti.

Ustavni sud BiH odbio je kao neosnovan zahtjev Vojina Pavlovića za odgodu izvršenja presude Državnog suda kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri i po godine zbog izazivanja mržnje, piše Detektor.

Vojin Pavlović zatražio je od Ustavnog suda BiH odgodu izvršenja presude Suda BiH iz listopada prošle godine, kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri i pol godine zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, do odluke o dopustivosti i meritumu.

Kako stoji u odluci Ustavnog suda, dostavio je dokument prema kojem se trebao javiti u zatvor do 12. siječnja ove godine.

Apelant je od Ustavnog suda zatražio hitno donošenje odluke o privremenoj mjeri, ukazujući da ima ozbiljnih zdravstvenih problema i da bi se stupanjem na izdržavanje kazne njegovo zdravstveno stanje pogoršalo. Apelant je podneskom od 5. siječnja 2026. godine urgirao za donošenje rješenja o privremenoj mjeri.

Ustavni sud ističe da je propisano da “zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti sudionik u postupku pred Ustavnim sudom pod uvjetom da je prethodno, u skladu sa zakonom propisanom mogućnošću, zatražio odgodu izvršenja odluka redovnih sudova ili upravnih tijela u postupcima koji se vode pred tim sudovima ili tijelima”.

– Žalitelj tu mogućnost nije iskoristio, odnosno nije ponudio dokaz za to. Stoga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan – navodi se u odluci.

Sud BiH je dva puta uvažio Pavlovićev zahtjev za odgodu zatvorske kazne na koju je osuđen zbog odobravanja genocida i veličanja Ratka Mladića. Prema posljednjim informacijama, ovaj bi mjesec trebao odslužiti zatvorsku kaznu.

Protiv Pavlovića su ranije podignute dvije optužnice zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i nesnošljivosti. Objedinjeni su u jedan predmet, a Žalbeno vijeće ga je u jednoj točki osudilo na tri godine, dok je u drugoj točki osuđen na godinu dana zatvora, pa mu je izrečena jedinstvena zatvorska kazna od tri i pol godine.

Pavlović je proglašen krivim jer je istaknuo plakat Ratka Mladića, kojeg je međunarodni sud osudio za genocid i druge ratne zločine, i Milorada Dodika, a bio je svjestan da navedenim činom veliča ratnog zločinca, kao i da takvo ponašanje može izazvati strah i nesigurnost kod stanovništva.

Proglašen je krivim i za odobravanje i pokušaj opravdanja genocida u Srebrenici organiziranjem skupa u Bratuncu 11. srpnja 2023. godine za koji je izradio plakate na kojima je pisalo “11. juli – dan oslobođenja Srebrenice, hvala Vojsci Republike Srpske”.

Odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Šefovi pet klubova zastupnika u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, koji broje 22 zastupnika, što je više od polovine, potpisali su Memorandum o zaštiti i jačanju ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, očuvanju njene državnosti i nastavku euroatlantskog puta naše zemlje.

Memorandum od osam tačaka potpisali su šefovi reprezentativnih klubova koji okupljaju sedam stranaka, a to su SDA Šerif Špago, SDP Saša Magazinović, NiP/Bh. inicijativa – Kasumović Fuad Aida Baručija, Naša stranka Sabina Ćudić i Mješoviti klub (NSZ i Napried) Jasmin Emrić.

– Ova inicijativa proizašla je iz potrebe da se, u vremenu ozbiljnih političkih izazova, pokaže institucionalna odgovornost, politička zrelost i spremnost da se zaštite temeljne vrijednosti na kojima počiva Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina je cjelovita, suverena, međunarodno priznata država.

Svaki pokušaj podrivanja ustavnog poretka, slabljenja državnih institucija ili dovođenja u pitanje teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine predstavlja prijetnju stabilnosti, sigurnosti i budućnosti svih njenih građana – kazao je zamjenik predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamenta BiH Denis Zvizdić, koji je inicirao potpisivanje memoranduma.

Naveo je da Memorandum jasno potvrđuje da je BiH vlasnik državne imovine, sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i međunarodno-pravnom kontinuitetu države Bosne i Hercegovine. Državna imovina pripada državi Bosni i Hercegovini i njeno uređenje moguće je samo putem zakona i odluka institucija države Bosne i Hercegovine.

Naglasili su da je Ured visokog predstavnika (OHR) sastavni dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, sukladno Aneksu 10 Daytonskog mirovnog sporazuma. Uloga visokog predstavnika, uključujući njegove bonske ovlasti, ostaje važna za očuvanje mira, stabilnosti i provedbu civilnih aspekata mirovnog sporazuma.

– Ujedno, memorandum potvrđuje naše jasno opredjeljenje za nastavak europskog i euroatlantskog puta Bosne i Hercegovine. Članstvo u Europskoj uniji i jačanje partnerstva s NATO savezom nisu samo vanjskopolitički ciljevi, već pitanje dugoročne sigurnosti, gospodarskog razvoja, stabilnosti i boljeg života svih građana.

Evropski standardi znače više pravde, više odgovornosti institucija, jaču ekonomiju i više prilika za mlade ljude koji danas prečesto svoju budućnost traže van Bosne i Hercegovine – naveo je Zvizdić.

Napomenuo je da je ovaj memorandum poziv svim odgovornim političkim akterima da se vrate dijalogu, institucionalnom djelovanju i zajedničkom radu na očuvanju mira i stabilnosti.

– Interes države i građana mora biti iznad dnevne politike. Bosna i Hercegovina može napredovati samo kao demokratska, europska, stabilna i institucionalno funkcionalna država ravnopravnih građana i naroda. To je naša ustavna obaveza, ali i dug prema generacijama koje dolaze – istakao je Zvizdić.