Nova mađarska vlada na čelu s Peterom Magyarom predložila je ustavni amandman kojim bi se mandat premijera ograničio na najviše osam godina, što bi praktično onemogućilo povratak Viktora Orbana na tu poziciju.

Nacrt amandmana podnesen je u srijedu, nešto više od tjedan dana nakon što je nova vlada preuzela dužnost. Ovime su Magyar i njegova stranka Tisza učinili prvi korak prema rušenju ustava koji je tijekom vladavine Orbana i njegove stranke Fidesz jednostrano prepisivan i mijenjan više od deset puta.

Tijekom više od dvije godine kampanje, Magyar je više puta obećao uvesti ograničenja mandata, opisujući ih kao dio širih napora da se u zemlji ponovno uspostave demokratske kontrole i ravnoteže, piše Guardian.

Nakon uvjerljive pobjede njegove stranke na prošlomjesečnim izborima, analitičari su brzo upozorili da se nova vlada suočava s teškim zadatkom obnove urušenih javnih službi i stagnirajućeg gospodarstva, što je dodatno otežano činjenicom da mnogi Fideszovi lojalisti još uvijek imaju utjecaj u državnim institucijama, medijima i pravosuđu.

Predloženi amandman djeluje kao pokušaj da se spriječi mogućnost da Orban iskoristi situaciju za politički povratak, navodeći da su ograničenja mandata ključna za obnovu vladavine prava.

– Za predsjednika Vlade ne može biti izabrana osoba koja je obnašala dužnost predsjednika Vlade ukupno najmanje osam godina, uključujući i prekide – stoji u prijedlogu.

Ova računica odnosila bi se na sve premijerske mandate od demokratizacije zemlje 1990., što znači da bi Orban, koji je od 1998. bio pet premijerskih mandata, provodeći ukupno 20 godina na vlasti, bio onemogućen da se ponovno kandidira.

No, amandman nije potpuno siguran mehanizam, jer bi svaki budući čelnik s dvotrećinskom ili supervećinom mogao predložiti amandman za produljenje vlastitog ostanka na vlasti.

Mađarski premijer u odlasku Viktor Orban ponudio je u utorak ostavku na čelo svoje desničarske stranke Fidesz, a stranačka skupština odlučit će u lipnju hoće li je prihvatiti, rekao je lokalnim medijima zastupnik te stranke u parlamentu.

Tisa, stranka desnog centra koju vodi Peter Magyar, pobijedila je Orbana na izborima 12. travnja, okončavši njegovu 16-godišnju vladavinu i potaknuvši pozive na promjene unutar Fidesza.

Fidesz će glasovati o novom vodstvu na stranačkom kongresu 13. lipnja, rekao je parlamentarni zastupnik stranke Erik Banki, a prenosi državna novinska agencija MTI.

Orban nakon stranačkog sastanka u utorak nije razgovarao s medijima niti je išta objavio na svom Facebook profilu.

Nakon izbora, Orbán je 16. travnja za desničarski YouTube kanal Patriot rekao da kao predsjednik Fidesza preuzima “punu odgovornost” za poraz te stranke i da je mađarskoj desnici potrebna “potpuna obnova”.

U subotu je u videu objavljenom na Facebooku poručio da neće zauzeti saborsko mjesto, ali da će mandat “vratiti” Fideszu.

– Trenutačno nisam potreban u parlamentu, nego u reorganizaciji desnice – rekao je Orban, bliski saveznik američkog predsjednika Donalda Trumpa kojeg su prije izbora podržali čelnici krajnje desnih stranaka u Europi.

Članica Gornjeg doma Parlamenta Velike Britanije, barunica Arminka Helić, kaže da je pad Viktora Orbana dobra vijest, ne samo za Europsku uniju, već i za Zapadni Balkan, a posebno za Bosnu i Hercegovinu.

– Orbanov odlazak otvara rijetku stratešku priliku. Ujedinjeno Kraljevstvo i njeni partneri iz Europske unije to trebaju iskoristiti za povećanje, a ne za popuštanje pritiska na one koji žele razgraditi poslijeratni poredak u Bosni i Hercegovini, zarad regionalne stabilnosti i šireg europskog mira – kazala je.

Prema njenim riječima, pad Viktora Orbana dobra je vijest ne samo za Europsku uniju, već i za Zapadni Balkan, a posebno za Bosnu i Hercegovinu.

– Orban je godinama služio kao ključni vanjski pokrovitelj Milorada Dodika, prokremaljskog moćnika iz bh. entiteta Republika Srpska. Dodikov projekt je konzistentan: oslabiti središnje institucije Bosne i Hercegovine, učiniti državu nefunkcionalnom i, u konačnici, težiti otcjepljenju i ujedinjenju sa Srbijom. Njezino svrstavanje uz Moskvu nije slučajno; odražava namjernu strategiju iskorištavanja geopolitičkih podjela dok se izolira od pravnih i demokratskih ograničenja. To je išlo ruku pod ruku s ustrajnim povijesnim revizionizmom, uključujući negiranje genocida u Srebrenici i stalno podrivanje procesa poslijeratnog pomirenja – istaknula je.

Pod Orbánom, Mađarska je pružala političko pokriće, diplomatsku zaštitu i materijalnu potporu, štiteći Dodika od koordiniranog međunarodnog pritiska.

– Odlaskom Orbana uklanja se jedan od najznačajnijih vanjskih faktora koji je omogućio takvu strategiju. Bosna i Hercegovina ostaje jedan od najkrhkijih političkih sustava u Europi. Daytonski sporazum je okončao rat, ali je zemlju ostavio ranjivom na secesionizam, što Dodik i njegovi saveznici uporno koriste, ne samo kroz retoriku, već i kroz kontinuirano nastojanje da se oslabe pravni i institucionalni temelji zemlje. Uloga Mađarske učinila ju je iznimkom unutar Europske unije, što je oslabilo kolektivne odgovore i poslalo poruku da secesionizam još uvijek može pronaći saveznike unutar Unije. Orbánov pad stoga razbija mrežu podrške koja je održavala destabilizirajuće aktere diljem regije. Ta dinamika nije ograničena samo na Srednju Europu – istaknula je.

Britanija je, svaka čast, zauzela, kako navodi Helić, čvrst stav.

– Naša vlada je 2022. godine uvela sankcije Dodiku i njegovim suradnicima, uključujući zabranu putovanja i zamrzavanje imovine, nakon što je zaključila da on aktivno podriva ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Te mjere su i dalje na snazi. Međutim, kod kuće dolazi do neugodnih događaja. Dva bivša britanska veleposlanika sada su registrirana u Shemi registracije stranog utjecaja (FIRS) kao lobisti za entitet Republika Srpska. Njihov proklamirani cilj je “otvoriti i razviti novi, diskretni kanal komunikacije”. U praksi, takva nastojanja riskiraju sankcioniranom vodstvu dati upravo ono što traži: pristup, legitimitet i postupni razbijanje političke izolacije – naglasio je Helić.

Ovo nije običan dijalog. Time se, kako je dodao Helić, pokušava secesionistička agenda prikazati kao legitiman politički stav o kojem se može pregovarati.

– U tu svrhu služi angažiranje bivših diplomata, ublažavanje Dodikove slike u inozemstvu bez ikakve promjene u njegovom ponašanju. Vrijeme je izrazito nepovoljno. Kao što Rycroftova recenzija jasno pokazuje, “ova se zemlja suočava s upornim problemom stranih interesa koji pokušavaju utjecati na našu politiku i miješati se u nju”. U tom kontekstu, svaka sugestija o dopuštanju neizravnog pristupa sankcioniranim akterima britanskim političkim mrežama, najblaže rečeno, kosi se sa zaključcima pregleda i riskira slanje pogrešnog signala. Sjedinjene Države nude primjer koji upozorava. G. Dodik se udvarao suradnicima Donalda Trumpa uoči predsjedničkih izbora 2024. i angažirao lobiste koji su preoblikovali njegov program kao obranu “kršćanskih vrijednosti” i odbacivanje liberalnog internacionalizma. Strategija se pokazala učinkovitom. U listopadu 2025. Trumpova administracija ukinula je sankcije Dodiku, njegovoj obitelji i desecima suradnika bez javnog objašnjenja ili vidljivih ustupaka. Time je Washington ojačao snage koje Moskva već dugo podržava u nastojanju da oslabi Dayton i destabilizira Europu iznutra – ustvrdio je Helić.

Lekcija za Britaniju je, kako je istaknula, jasna.

– Kontinuirano lobiranje u ovom kontekstu nije iskreno nastojanje angažiranja, već strategija iscrpljivanja političke odlučnosti. Sankcije su osmišljene da nametnu stvarne troškove, a ne da budu razvodnjene neformalnim pristupom ili zagovaranjem elite. Slabljenje tog stava ne bi bilo pragmatično. To bi značilo potvrdu strategije izgrađene na opstrukciji i prisili, s posljedicama po zemlju čija je stabilnost teško stečena. Orbánov odlazak otvara rijetku stratešku priliku. Ujedinjeno Kraljevstvo i njeni partneri iz Europske unije to trebaju iskoristiti za povećanje, a ne za popuštanje pritiska na one koji žele razgraditi poslijeratni poredak u BiH, zarad stabilnosti regije i šireg europskog mira – istaknuo je Helić, prenose Vijesti.ba.

Budimpešta se u posljednje vrijeme sve češće opisuje kao rijetka europska prijestolnica u kojoj je židovski život vidljiv, ali nije opterećen strahom.

Prema pisanju iz The Jewish Independent, grad je uglavnom lišen uobičajenih scena viđenih u drugim dijelovima Europe, od anti-izraelskih grafita do masovnih prosvjeda i napetih sigurnosnih kordona oko židovskih institucija.

U svakodnevnom životu to znači da je sasvim uobičajeno vidjeti ljude koji nose kipu ili zitzit (molitveni šal), čuti hebrejski na ulici ili posjećivati ​​židovske ustanove, a da se pritom ne osjećaju nelagodno.

Posebno vrijedi istaknuti činjenicu da se sve to odvija bez upadljive prisutnosti policije, što dodatno pojačava dojam normalnosti.

No, današnju sliku Budimpešte nije moguće razumjeti bez povijesnog bremena. Tijekom holokausta u Mađarskoj je ubijeno oko 600.000 Židova, a ta je zemlja bila poznata po brzini i učinkovitosti deportacija.

U komunističkom razdoblju koje je uslijedilo religija je potisnuta, židovska imovina konfiscirana, a odnosi s Izraelom gotovo potpuno zamrznuti.

Nakon 1989. počinje postupni zaokret. Mađarska obnavlja odnose s Izraelom i židovskom zajednicom, vraća dio imovine i otvara prostor za vjerski život.

Danas u zemlji živi oko 100.000 Židova, a zajednica je ponovno institucionalno jaka i kulturno vidljiva.

Židovski doprinos znanosti, umjetnosti i gospodarstvu postaje dio obrazovnih programa, dok se organizacije šire i jačaju.

Istovremeno, Budimpešta je postala jedno od najposjećenijih odredišta izraelskih turista. Prema The Jewish Independentu, izraelski posjetitelji ostvaruju više od milijun noćenja godišnje, s nekoliko izravnih letova dnevno između Tel Aviva i Budimpešte. U židovskoj četvrti puni su restorani i kafići, a tragovi izraelskih posjeta vidljivi su na svakom koraku.

Ispod te slike svakodnevice krije se druga, složenija dimenzija. Istraživanja pokazuju da značajan dio stanovništva još uvijek gaji antisemitske stereotipe.

Prema ADL-u (Anti-Defamation League), oko 35 posto Mađara vjeruje u predrasude o židovskom utjecaju ili lojalnosti, što je znatno više nego u mnogim zapadnim zemljama.

Međutim, ti stavovi rijetko prerastu u nasilje. Incidenata je malo, a sigurnosne organizacije navode da su počinitelji često stranci.

Politički okvir ove situacije dugo je krojila vlada Viktora Orbana. Njegova administracija provodila je snažnu proizraelsku politiku i održavala strogu imigracijsku kontrolu, s vrlo ograničenim dolascima migranata iz zemalja s muslimanskom većinom.

Vlada je istovremeno ograničila pojedine prosvjede, pravdajući to očuvanjem javnog reda i sigurnosti.

Međutim, Orbánova politika nije bila bez kontroverzi. Dok je na međunarodnoj sceni bio jedan od najjačih europskih saveznika Izraela, u domaćem kontekstu često je tolerirao ili relativizirao povijesne narative koji izazivaju zabrinutost židovske zajednice.

Nakon političkih promjena pozornost privlači novi premijer Peter Magyar, koji najavljuje kontinuitet u odnosima s Izraelom i Židovskom zajednicom, ali nešto drugačijim tonom prema Europskoj uniji.

Kako je objavljeno The Times of Israel, Magyar je rekao da između Izraela i Mađarske postoji posebna veza. Naglasio je da u Izraelu živi mnogo Mađara, te da veliki broj izraelskih građana dolazi u Mađarsku.

Istaknuo je i snagu lokalne židovske zajednice, koju je opisao kao jednu od najvećih u Europi, uz jasnu poruku da u zemlji postoji nulta tolerancija na antisemitizam i da će tako i ostati.

Govoreći o gospodarstvu i diplomaciji, dodao je da je Izrael važan partner te da Mađarska teži pragmatičnim odnosima.

Istovremeno je signalizirao da se politika prema Europskoj uniji može promijeniti. Za razliku od Orbána, koji je često blokirao zajedničke europske mjere protiv Izraela, Magyar je rekao da će svaku odluku razmotriti zasebno i da neće unaprijed zauzimati čvrste stavove.

Također je nagovijestio da bi Mađarska mogla slijediti Njemačku kao svog najbližeg saveznika i jednog od glavnih europskih partnera Izraela u ovim stvarima.

Nedjeljni brutalni izborni fijasko mađarskog premijera Viktora Orbána istinski je razveselio više od dvije trećine Mađara i veliku većinu građana EU. Oni su prva i najvažnija skupina koju ovom prigodom vrijedi spomenuti i koja zaslužuje naše čestitke. Budući da Orban nije bio prijatelj naše zemlje, mnogo je razloga zbog kojih se radujemo njegovom porazu, kazao je za Fenu Safet Kešo, član Komisije za vanjske poslove Parlamenta BiH.

Drugu skupinu, kako navodi, čini širok i šarolik spektar onih koji su uznemireni i razočarani Orbánovim političkim slomom, a osim desnih stranaka i pokreta, tu su i najpoznatiji akteri suvremene svjetske geopolitike, koji su se otvoreno miješali u izborni proces u Mađarskoj te podržavali i radili za Viktora Orbána.

– Između ostalih, i Washington i Moskva u podršci Orbanu bili su na istoj valnoj duljini, ali su na dan izbora doživjeli brutalan poraz od mađarskih građana i iz prve ruke dobili jaku proeuropsku pljusku! Naravno, apsolutno zasluženo! – kaže Kešo.

Navodi dalje da su u treću skupinu oni koje je Orbanov izborni i politički krah teško uzdrmao, među kojima su predsjednici Rusije i Srbije Vladimir Putin i Aleksandar Vučić, a posebno nedavno detronizirani predsjednik entiteta RS Milorad Dodik.

– Posebno ga je pogodio Orbanov poraz pa je imao “dane žalosti” u kojima će secesionističke zastave ovog Putinovog igrača i Orbanovog suigrača dugo stajati na pola koplja – rekao je Kešo i dodao:

– Peter Magyar je u svom prvom obraćanju nakon izborne pobjede najavio politiku nemiješanja u unutarnje stvari drugih zemalja, što nas posebno raduje, jer se Orban vrlo često miješao u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine, te kraj ucjenjivačke politike mađarskog veta prema Bruxellesu, što predstavlja čin izvlačenja Orbanovih kotača iz kotača EU.

Valja podsjetiti, kaže Kešo, da se Orban nebrojeno puta suprotstavio Bruxellesu otvoreno stajući na stranu Vladimira Putina. Isto je učinio iu slučaju Milorada Dodika, otvoreno ohrabrujući njegove napade na ustavni poredak BiH i njegove secesionističke planove. Orban je Dodiku u nekoliko navrata dao značajne financijske injekcije i uspio ga održati u sedlu vlasti kako bi njih dvojica zajedno igrali za Putina i protiv Europske unije i protiv Bosne i Hercegovine.

– Sve u svemu, na izborima u Mađarskoj pobijedio je zov pozitivnih europskih vrijednosti, što su Mađari jasno čuli, kao i njihova želja da se okrenu i posvete tim vrijednostima – zaključio je Kešo.

Poraz Viktora Orbana sam po sebi je značajan trijumf za EU i predstavlja mogući uvod u fazu jačanja njezina jedinstva i širenja političkih, vojnih, gospodarskih, financijskih, demografskih i drugih kapaciteta. I u tome leži velika šansa zemalja Zapadnog Balkana da se pridruže Europskoj uniji u povijesno važnom projektu jačanja zajedničke europske sigurnosti.

Prema pisanju The Guardianreakcija Kremlja na izbornu pobjedu Petera Magyara otkriva pokušaj Moskve da se brzo prilagodi gubitku svog najbližeg saveznika u Europi Viktora Orbana, ali i da zadrži prostor za budući utjecaj u Mađarskoj.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da je Rusija zadovoljna što vidi spremnost novog premijera na pragmatičan dijalog, istaknuvši da takva spremnost postoji i s ruske strane.

No, istodobno je Moskva jasno signalizirala promjenu odnosa. Mađarska više nema poseban status, već se sada ubraja u neprijateljske zemlje, zajedno s ostatkom Europe.

Ovakav ton ukazuje na pokušaj Kremlja da minimizira političku štetu nakon Orbanova poraza. Peskov je čak ustvrdio da Rusija s Orbanom “nikada nije bila prijatelj”, što predstavlja očito distanciranje od dosadašnjeg partnera.

Sličan obrazac viđen je nakon pada Bashara al-Assada, kada je Moskva brzo redefinirala svoj odnos kako bi zadržala utjecaj u novim okolnostima.

S druge strane, Magyar ne najavljuje radikalan zaokret. Njegove prve izjave sugeriraju nastavak pragmatične politike prema Rusiji, posebice u energetskom sektoru.

Naglasio je da Mađarska ne može zanemariti zemljopisnu realnost te da će i dalje morati uvoziti rusku naftu i plin, iako planira postupno diverzificirati svoje izvore.

To je ključna točka jer Mađarska više od 80 posto energije dobiva iz Rusije, što Moskvi još uvijek daje značajnu polugu utjecaja.

Međutim, politički ton nove vlade bitno je drugačiji. Za razliku od Orbána, koji je godinama gradio bliske odnose s Vladimirom Putinom i često ublažavao europski odgovor na rusku invaziju, Magyar Rusiju otvoreno naziva agresorom u ratu protiv Ukrajine. Istodobno kaže da bi razgovarao s Putinom, ali s jasnom porukom o potrebi prekida rata.

Upravo je tu bit promjene, ne u potpunom prekidu odnosa, već u redefiniranju njihove prirode. Orban je aktivno blokirao inicijative Europske unije – od sankcija do financijske pomoći Ukrajini. Nova vlada signalizira distancu od takve politike, ali bez naglih poteza koji bi ugrozili gospodarsku stabilnost zemlje.

Reakcija Moskve pokazuje da Kremlj računa na taj pragmatizam. Iako je izgubio političku potporu u Budimpešti, utjecaj pokušava zadržati energetskom ovisnošću i otvorenim kanalima komunikacije.

Istovremeno, poruke iz Mađarske upućuju na balansiranje između Zapada i nužne suradnje s Rusijom.

Promjena je već vidljiva na ulicama, gdje se ponovno čuo slogan “Ruszkik, haza” (Rusi idite kući), naslijeđen iz vremena revolucije u Mađarskoj 1956. godine.

Njegovo oživljavanje pokazuje da dio javnosti novi politički kurs doživljava kao odstupanje od dosadašnje bliskosti s Moskvom.

Rezultati izbora u Mađarskoj i pad Viktora Orbana mogli bi imati velike i negativne implikacije na opstanak NK Osijek za koji igra povremeni reprezentativac Bosne i Hercegovine Nail Omerović.

Od 2016. osječki prvoligaš je u mađarskom vlasništvu. Formalno privatno, ali jasno je da je investicijska priča povezana s mađarskom državom i politikom.

– Čovjek koji je prije 10 godina kupio NK Osijek, jedan od najbogatijih Mađara, Lorinc Meszaros, osoba je od najvećeg Orbanovog povjerenja. Njih su dvojica prijatelji iz djetinjstva iz sela Felcsút, a neovisni mađarski mediji već godinama pišu o bliskoj vezi između enormnog rasta Meszaroseva bogatstva i državnih poslova i projekata koji su tako izravno povezani s Orbánom. Tako je, po principu “ja tebi – ti meni”, od više od 200 milijuna eura koliko se u proteklih desetak godina u NK Osijek slilo iz Mađarske, dobar dio novca došao i iz državne blagajne preko raznih zaklada, odnosno tvrtki pod kontrolom ili u vlasništvu države – pišu. Sportske vijesti.

Pobjednik izbora Peter Magyar najavio je promjenu načina upravljanja Mađarskom, pa se može zaključiti da će se “češljati” i financiranje sportskih klubova u susjednim zemljama.

Osijek nije jedini klub izvan Mađarske koji je uživao potporu iz državnog proračuna, odnosno tvrtki povezanih s državom i Orbanom. U Srbiji je to Bačka Topola, u Rumunjskoj Sepsi, Dunajska Streda u Slovačkoj. Za razliku od klubova u kojima su vlasnici domaći Mađari, Osijek je jedini čiji je vlasnik u Mađarskoj, što je otegotna okolnost.

Doduše, Meszaros je formalno glavni sponzor kluba, ali jasno je da je uprava Osijeka pod njegovom kontrolom. Sugovornici Sportske vijestikoji su željeli ostati anonimni, slažu se sa zaključkom da će rezultat izbora u Mađarskoj imati ozbiljne implikacije na financiranje NK Osijek.

Mišljenja su da će biti veliko iznenađenje ako ne dođe do drastičnog smanjenja proračuna te da bi iduće godine moglo doći do velikih problema.

Osijekov proračun kreće se od 13 do 15 milijuna eura. To je minimum koji se mora osigurati za normalno funkcioniranje. Samo održavanje novog stadiona i kampa stoji 2,5 milijuna eura godišnje. Mađarski vlasnik osigurava približno šest milijuna, a ostatak dolaze od mađarskih sponzora i tamošnjih državnih zaklada.

Zaključak je da Meszaros nije ušao u posao s Osijekom zato što voli nogomet, nego zato što mu je tako rekao Orban. Sada kada je Orban pometen na izborima, pitanje je kakav će biti Meszarosov interes da nastavi ulagati iste iznose.

Politička karta srednje Europe doživjela je tektonski poremećaj koji je najviše potresao one koji su se godinama sunčali pod suncem budimpeštanske neliberalne demokracije.

Viktor Orbán, čovjek koji je desetljeće i pol bio europski “gromobran” za balkanske čelnike, priznao je poraz i predao vlast, ostavivši svoje regionalne partnere u nezavidnom položaju.

Milorad Dodik ne krije tugu zbog odlaska svog prijatelja, ali istovremeno lansira hrabar, pa i drzak narativ. On i njegovi suradnici navodno su gradili odnos s Mađarskom kao državom, a ne s Viktorom kao pojedincem.

Međutim, dokazi iz prošlosti govore o duboko osobnim vezama koje više nalikuju tajnom paktu nego klasičnoj diplomaciji.

Dodikovo javno žaljenje za Orbanom, kojeg naziva jedinim “glasom razuma” protiv neoliberalnog svijeta, zapravo je pokušaj racionalizacije velikog gubitka.

Lider SNSD-a ističe da je Orban mirnom tranzicijom vlasti pokazao da su optužbe za diktaturu lažne, ali da istovremeno priprema teren za potencijalnu propast zajedničkih projekata.

Njegova poruka da će svaki prekid suradnje biti jednostrani potez nove mađarske vlade, uz opasku da smo prije pet-šest godina živjeli bez Mađara, zvuči kao klasično pranje ruku pred financijskom sušom koja bi mogla uslijediti.

Teško je zaboraviti da je upravo Orbanova vlast izravnim financijskim injekcijama i žestokim lobiranjem držala Dodikovu vlast iznad vode u presudnim trenucima.

S druge strane, Aleksandar Vučić i Dragan Čović pokazuju zavidnu vještinu u političkim akrobacijama.

Vučić nostalgično zahvaljuje Orbanu na postavljanju temelja i velikim projektima budućnosti u kojoj će suradnja sa Srbijom navodno nastaviti rasti pod novim vodstvom Petera Magyara.

Čović ide i korak dalje, izražavajući radost zbog “snažne suradnje vlada i naroda” na putu prema Europskoj uniji.

HDZ Hrvatske trlja ruke iz sasvim drugih, unutarnjih razloga. Za Andreja Plenkovića Orbanov pad je prvenstveno slabljenje njegovog najvećeg političkog rivala – Zorana Milanovića.

Hrvatska predsjednica i bivši mađarski premijer dijelili su specifičnu vanjskopolitičku liniju, posebice u pogledu blagonaklonosti prema Rusiji i otpora bruxelleskom mainstreamu.

Ta je osovina godinama otežavala poziciju HDZ-a koji je morao balansirati između lojalnosti Bruxellesu i činjenice da njegov ključni susjed i domaći protivnik igra iste, neeuropske note.

Gubitkom Orbana Milanović gubi najjačeg regionalnog saveznika, a HDZ dobiva čistiji prostor za provođenje svoje politike.

Bit promjena u Mađarskoj može se sažeti u jedno pitanje. Može li se desetljeće izgradnje saveza temeljenih na ideološkim simpatijama i dogovorima “ispod stola” jednostavno preslikati na nove institucije?

Orban nije bio samo premijer, on je bio jedini odvjetnik koji je u Bruxellesu stavio veto na sankcije balkanskim čelnicima.

Mađar najavljuje borbu protiv korupcije i povratak europskim standardima, što je suprotno od onoga na što su Banja Luka i Beograd navikli.

Tvrditi da će sve ostati po starom samo je hrabri izraz lica pred vrlo neizvjesnom budućnošću. Politički kišobran koji je godinama štitio regionalne sile od briselske kiše upravo je odletio.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je kako je mađarski premijer Viktor Orbán priznavanjem izbornih rezultata i bezuvjetnom provedbom tranzicije vlasti dokazao neutemeljenost višegodišnjih optužbi o navodnoj diktaturi.

Dodik je naglasio da je Orban već prvog dana nakon izbora pokazao demokratski kapacitet, čime su, prema njegovim riječima, “apsolutno izgubljene” sve laži koje su mu se pripisivale.

Istakao je da narod Republike Srpske ostaje vječno zahvalan Orbanu na razumijevanju za poziciju Bosne i Hercegovine. entitetu RS u periodu kada je bio izložen pritiscima neoliberalnog svijeta.

– Ovdje smo na neki način uvijek bili sami, osim Srbije i Rusije, a Orban je bio tu kao glas razuma – rekao je Dodik.

Govoreći o budućnosti odnosa, predsjednik bh. entiteta RS najavio je skori sastanak s Orbanom kako bi se dogovorio nastavak suradnje.

– Viktor Orban nije rekao svoju posljednju riječ u politici. Žao mi je što je izgubio, on je bio moj prijatelj i ostao moj prijatelj – rekao je Milorad Dodik.

Istaknuo je da su svi započeti projekti bh. entiteta RS i Mađarske, dogovoreni s Orbanovom vladom, u značajnoj mjeri već realizirani, te da je u planu nastavak zajedničkih aktivnosti.

Povijest mađarske politike rijetko bilježi preokrete koje je inscenirao Peter Magyar, čovjek koji je odrastao uz plakat Viktor Orban na zidu svoje spavaće sobe.

U to je vrijeme mladi Orbán bio simbol liberalnog antikomunizma koji je prkosno zahtijevao povlačenje sovjetskih trupa, a Magyar je bio samo jedan od mnogih koji su u njemu vidjeli budućnost.

Desetljećima kasnije taj isti dječak postao je čovjek za kojeg je predviđano da će okončati Orbánovu šesnaestogodišnju vladavinu.

Njegov uspjeh tim je veći što je postignut na terenu koji je bio potpuno okrenut protiv njega, u sustavu u kojem su prorežimski mediji izbore učinili formalno slobodnima, ali suštinski nepoštenima.

Za mnoge Mađare, poput tridesetogodišnje odvjetnice Dore, koja je pobjedu čekala na obalama Dunava, ovaj trenutak predstavlja kraj dugog čekanja koje je obilježilo cijelu njezinu mladost.

Peter Magyar, čije prezime nosi težinu nacionalnog identiteta jer znači Mađar, dolazi iz same elite budimpeštanskog društva.

Kao unuk bivšeg predsjednika Ferenca Madla i potomak obitelji odvjetnika i sudaca, on predstavlja oštru generacijsku suprotnost Orbanu.

Sa svojih četrdeset pet, fit i besprijekorno odjeven, Magyar je sedamnaest godina mlađi od svog rivala, a njegov put od lojaliste Fidesza do najljućeg neprijatelja bio je munjevit.

Prije dvije godine bio je dio vladajuće strukture, diplomat u Bruxellesu i suprug Judit Varga, tadašnje ministrice pravosuđa i jedne od najsjajnijih zvijezda Orbánove stranke.

Njihov život u Bruxellesu, gdje je Magyar radio u diplomaciji, a Varga za Fideszove europarlamentarce, činio se kao idila unutar sustava, sve dok se 2018. nisu vratili u domovinu sa svoja tri sina.

Preokret koji je izbacio Magyar u prvi plan započeo je skandalom koji je pogodio samu srž Fideszova identiteta. Kada je otkriveno da je tadašnja predsjednica Katalin Novak pomilovala dužnosnika osuđenog za prikrivanje zlostavljanja djece u kući, imidž Orbánove vlade kao braniteljice kršćanskih i obiteljskih vrijednosti nepovratno slomljena.

Politički analitičari poput Petera Kreke napominju da je skandal razotkrio duboko licemjerje projekta koji deklarira borbu za djecu, au praksi ih izdaje.

Judit Varga, uključena u taj proces, bila je prisiljena podnijeti ostavku, što su mnogi doživjeli kao Orbanovu žrtvu svojih najbližih suradnika kako bi spasio sebe. Upravo u trenutku velike potražnje za novim vođom, Magyar je odlučio progovoriti.

Njegov ulazak u dvoranu bio je eksplozivan, počevši od intervjua za Partizan koji je u desetomilijunskoj državi pregledan gotovo tri milijuna puta. U tom razgovoru Magyar je optužio vrh vlade da se skriva iza ženskih suknji i razotkrio mašineriju moći u kojoj šačica obitelji posjeduje pola zemlje, sugerirajući da je Orbánov govor o nacionalnom suverenitetu samo paravan za bogaćenje.

Ubrzo potom preuzima i vodstvo stranke Tisa, čije ime nosi simboliku poštovanja, slobode i velike mađarske rijeke koja “plavi” zemlju.

Već u lipnju 2024. Tisza je šokirao javnost osvojivši gotovo 30 posto glasova na izborima za Europski parlament, čime je Magyar postao europarlamentarac i jedina vjerodostojna alternativa vlasti.

Magyarova strategija bila je kirurški precizna. Dok je Orban fokusirao svoju kampanju na svjetske vođe i vanjsku politiku, Magyar je neumorno obilazio desetke gradova, provodeći sate razgovarajući s biračima i fokusirajući se isključivo na gospodarstvo i korupciju.

Učio je na pogreškama prijašnjih kandidata, koje je Orban lako otklonio etiketirajući ih.

Kad su ga vlasti pokušale ucijeniti tajnim snimkama njegova privatnog života, on je preduhitrio udarac javno priznavši da je odrastao čovjek s privatnim životom i pozvao ih da objave što god žele.

Također, mudro je izbjegao zamke ideoloških podjela. Kad je vlada zabranila paradu ponosa, odbio je postati meta rekavši da Mađarska treba premijera koji predstavlja sve građane, a ne onoga koji sije strah i podjele.

Njegova suzdržanost po pitanju Ukrajine i vanjske politike izazvala je sumnje u dijelu europske javnosti, no upućeni analitičari smatraju da je to bio nužan potez kako bi se Fidesz lišio streljiva za napade.

Njegov dolazak na vlast budi nadu u Bruxellesu da će se konačno odmrznuti 18 milijardi eura sredstava koja su blokirana zbog Orbánova urušavanja demokracije.

Iako je uspio okupiti nevjerojatno širok spektar birača, od razočaranih konzervativaca do ljevičara, Magyar ne obećava čuda preko noći.

Naglašava da će obnova države biti dugotrajan proces koji zahtijeva demontažu Orbánovog neliberalnog sustava ciglu po ciglu, no prvi put nakon mnogo godina Mađari vjeruju da je taj proces stvarno započeo.