Sindikat obrazovanja Crne Gore (SPCG) odlučio je da raskine saradnju sa rehabilitacionim centrom Vilina vlas u Višegadu i izbaci ga iz ponude turističke agencije Prosvjeta, koja je osnivač ovog sindikata, saopštili su Centar za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore i Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) iz Bosne i Hercegovine, koji su pozdravili ovu odluku.

CGO i UDIK uputili su u petak inicijativu SPCG-u u kojoj traže prekid ove suradnje i ukazuju da postoje brojne druge mogućnosti odmora i rehabilitacije u Crnoj Gori i regiji. Omogućavanje pristupačnog dopusta, uključujući plaćanje u ratama, kao i besplatni aranžmani Sindikata obrazovanja, važan je oblik podrške zaposlenicima u obrazovanju. Rukovodstvo SPCG potvrdilo je dopisom CGO i UDIK-u, kao i javnim reagovanjem od 27. aprila 2026. godine, da je saradnja sa Višegradskom banjom ostvarena zbog povoljnijih cijena u odnosu na crnogorsko tržište. No, CGO i UDIK smatraju da ekonomski razlozi ne mogu i ne smiju biti iznad etičkih standarda.

– Cijenimo što je SPCG prepoznao ozbiljnost ovog problema i pozitivno reagovao na našu inicijativu, te ove godine raskinuo saradnju sa banjom Vilina Vlas.

Podsjećamo, Vilina vlas je tokom rata u BiH bila logor u kojem je silovano oko 200 Bošnjakinja. Ta činjenica nameće posebnu odgovornost svim institucijama i organizacijama da vode računa o simboličkom i stvarnom značenju prostora koje odabiru za suradnju – navode iz udruge.

CGO i UDIK ranije su uputili inicijativu Fondu penzijsko-invalidskog osiguranja Crne Gore (Fond PIO) kojom traže prekid saradnje sa banjom Vilina vlas, što je izazvalo veliki interes medija u obje zemlje. Na kraju je Fond PIO Crne Gore raskinuo taj ugovor.

CGO i UDIK smatraju da je prekid saradnje između SPCG i lječilišta Vilina Vlas važan korak ka odgovornijem odnosu prema prošlosti i poštovanju žrtava, ali i podsjetnik na potrebu dosljednog ugrađivanja etičkih kriterija u sve institucionalne politike i programe.

UDIK i CGE pozivaju druge institucije i pravne osobe u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini koje i dalje nude Vilu Vlas za slične namjene da hitno raskinu takve ugovore.

Fond za mirovinsko i invalidsko osiguranje Crne Gore prekinut će suradnju s rehabilitacijskim centrom Vilina vlas kod Višegrada, potvrdio je direktor Fonda Vladimir Drobnjak, javlja Beta.

Do raskida ugovora dolazi nakon pritisaka dijela medija i civilnog sektora da Fond raskine desetogodišnji ugovor s lječilištem u Višegradu, koje je tijekom rata u BiH bilo mjesto zatočenja, torture i sustavnog seksualnog nasilja nad nesrpskim stanovništvom.

Drobnjak je za podgoričku E televiziju rekao da rukovodstvo Fonda PIO nije imalo saznanja o namjeni Centra u Višegradu za vrijeme rata.

– PIO fond ne može mijenjati povijest, ali ono što sada može, kada smo vidjeli sve ove činjenice, jest raskid ugovora, što je najavljeno upravi tog lječilišta – rekao je Drobnjak.

Banja Vilina vlas je 1992. godine pretvorena u sjedište “Belih orlova”, srpske paravojne formacije povezane sa Srpskom narodnom obnovom (SNO) i Srpskom radikalnom strankom (SRS). Tu su držane bošnjačke žene i djevojke, a oko 200 ih je silovano, stoji u izvješću posebnog Komiteta UN-a. U tom izvješću također se navodi da su neki od njih ubijeni, a neki su počinili samoubojstvo.

U Vili Vlasi u listopadu 1992. godine ubijeno je 17 otetih Bošnjaka iz Srbije iz Sjeverina kod Priboja. Za ovaj zločin sud u Beogradu osudio je Milana Lukića i Olivera Krsmanovića na po 20 godina zatvora. Dvojica su dobila po 15 godina zatvora.

Prema presudama Haškog tribunala, u Višegradu je 1992. godine ubijeno oko 600 žena i 119 djece. Najstrašnije zločine počinile su paravojne postrojbe pod zapovjedništvom Milana i Sredoja Lukića 14. i 27. lipnja 1992. godine.

Za zločine u Višegradu suđeno je u Haagu i pred sudovima u Bosni i Hercegovini. Haški tribunal osudio je Milana Lukića na doživotni zatvor, Sredoja Lukića na 27 godina, a Mitra Vasiljevića na 15 godina zatvora.

U još devet slučajeva za ratne zločine počinjene u Višegradu, Sud BiH i Vrhovni sud osudili su deset pripadnika srbijanske vojske i policije, dok se dvojici još sudi.

Inicijativu za raskid ugovora Fonda PIO s Vilinom Vlasi prije nekoliko dana podnijele su nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore i Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) iz Bosne i Hercegovine.

Nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje (CGO) iz Crne Gore i Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) iz Bosne i Hercegovine podnijele su juče Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja Crne Gore inicijativu za raskid ugovora i povlačenje rehabilitacionog centra Vilina Vlas kod Višegrada iz programa odmora i oporavka koji Fond PIO po povoljnim uslovima nudi korisnicima prava na penziju.

Penzioneri u Crnoj Gori imaju mogućnost korištenja odmora i oporavka u više objekata u zemlji i regionu, što predstavlja važnu i društveno odgovornu mjeru. No, UDIK i CGO cijene da izbor ovih partnerskih objekata mora biti u skladu s temeljnim etičkim načelima, kulturom sjećanja i poštovanja prema žrtvama ratnih zločina.

Lječilište Vilina Vlas, udaljeno oko pet kilometara od Višegrada, bilo je mjesto zatočenja, mučenja i sustavnog seksualnog nasilja nad nesrpskim stanovništvom tijekom rata u BiH. Prema izvješću posebnog odbora Ujedinjenih naroda iz 1994. godine, oko 200 žena je silovano u ustanovi 1992. godine, od kojih su neke ubijene, dok su druge počinile samoubojstvo. Tu je zlostavljano i mučeno i 17 građana bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Sjeverin kod Priboja, koje su u listopadu 1992. godine oteli pripadnici paravojne formacije “Osvetnici”, predvođeni Milanom Lukićem, navodi se u priopćenju ovih udruga.

Kako dodaju, u jednoj od presuda Suda BiH ova ustanova je opisana kao “odmaralište pretvoreno u ženski logor u koji su dovođene žene i djevojke koje su sustavno maltretirane”.

“Nažalost, procesuiran je samo jedan od počinitelja – Željko Lelek, koji je osuđen na 16 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, među kojima je i seksualno nasilje počinjeno u Vili Vlasi, dok su ostali uglavnom osuđeni za druga nedjela koja su počinili u Višegradu i okolnim mjestima”, navodi se u priopćenju.

Nakon rata Vilina Vlas nastavlja s radom kao lječilište i oporavilište. Međutim, na samoj zgradi, kao ni u njenoj službenoj prezentaciji, nema podataka da je bila mjesto zatočenja, mučenja i silovanja tijekom rata. Nema spomenika, spomen-ploče, niti bilo kakvog znaka koji bi upozoravao posjetitelje na te zločine. Time se, uz potporu vlasti tog bosanskohercegovačkog entiteta, sustavno pokušavaju izbrisati činjenice o počinjenim zločinima, dodaju iz udruge.

– Promocija ovog objekta u turističko-rehabilitacijske svrhe, bez konteksta i pijeteta prema žrtvama, primjer je negiranja i normalizacije zločina. Mnogi gosti koji danas dolaze u Vilu Vlas nisu ni svjesni da borave na području gdje su prije tri desetljeća počinjena masovna silovanja i ubojstva.

Takvu praksu javno je osudila regionalna mreža za pomirenje REKOM, ocijenivši da je riječ o svjesnom izboru šutnje o silovanjima i brisanja žrtava iz javnog prostora. Reagirala je i Islamska zajednica u BiH, ističući da se mjesta stradanja ne smiju predstavljati kao turističke destinacije bez istine o onome što se tamo dogodilo – istaknuli su.

Dodaju da Fond PIO, kao javna institucija Crne Gore, mora voditi računa o etičkim implikacijama svojih odluka i partnerstva.

– Stoga je nedopustivo slati umirovljenike – među kojima mogu biti osobe koje su preživjele ratne traume ili članovi obitelji žrtava – u objekt koji simbolizira sustavno seksualno nasilje i zločine protiv čovječnosti. Takva praksa može se tumačiti kao neizravno prihvaćanje revizionizma i negiranja zločina – naveli su.

Iz tog razloga, ističu, HGO i UDIK pozivaju Fond PIO da, sukladno načelima društvene odgovornosti i poštivanja žrtava, pokrene proceduru za raskid postojećeg ugovora s rehabilitacijskim centrom Vilina Vlas, te da pri budućem odabiru partnera uvede jasne kriterije koji uključuju poštivanje dostojanstva žrtava ratnih zločina i odgovoran odnos prema nasljeđu prošlosti. UDIK i CGO izražavaju žaljenje što rukovodstvo Fonda PIO to već nije učinilo, imajući u vidu da je ovo pitanje nedavno ponovo aktuelizirano u dijelu medija u Crnoj Gori.

– Raskid ovog ugovora bio bi jasan signal da Crna Gora ne pristaje na normalizaciju scene zločina pod plaštom turizma i rehabilitacije, već da njene institucije doprinose izgradnji društva koje se odgovorno odnosi prema prošlosti i solidariše sa žrtvama – zaključuju u priopćenju.