Dok se ultradesničarski kartografi Bosne i Hercegovine sastaju u susjednoj, deklarativno prijateljskoj državi, gdje je u ovoj priči kardinal Vinko Puljić? Da li se i što promijenilo u čovjeku koji je živio u samostalnoj i cjelovitoj Bosni i Hercegovini?

Sliku stanja sustava Puljić ne vezuje samo za Bosnu i Hercegovinu, već za opću krizu suvremene demokracije, naglašavajući gubitak njezinog temeljnog značenja.

– Nije problem samo BiH, već je u cijelom svijetu demokracija pomalo u kolapsu. Nestala je demokracija u kojoj je vrijednost čovjek, njegova prava, njegovo dostojanstvo. Problem je nastao jer se interes i vlastiti interes sve više nameću – rekao je Puljić u programu Plenuma Federalna televizija.

Govoreći o državi, Puljić jasno razlikuje Bosnu i Hercegovinu kao povijesnu cjelinu i njezino daytonsko uređenje.

– Bosna i Hercegovina je jedno, ali dejtonska država je nešto što je jako složeno i ne funkcionira. To smo rekli odmah nakon Daytona – da će biti teško raditi, i to se vidjelo.

Zatim je opisao situaciju:

– Navukao si nam luđačku košulju i otišao, a mi unutra kako se snađemo.

Ističe da je Dayton zaustavio rat, ali da nije uspostavio pravedan mir u kojem svaki narod i svaki čovjek doživljava svoja prava i dostojanstvo.

Kritike ne upućuje samo domaćim akterima, već i međunarodnom faktoru.

– Ima puno kuhara – preslan ručak. Mnogo krojača u Bosni. I međunarodna zajednica i domaći političari. Imaju svoj stil i nije ih briga kako to ovdje stvarno stoji.

Rješenje vidi u unutarnjem uređenju koje mora jamčiti ravnopravnost.

– Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionirati ako se ne stvore uvjeti da svaki čovjek i svaki narod budu poštovani i cijenjeni – kazao je.

Okupljanje u Zagrebu

Osvrćući se na svoje sudjelovanje na skupu u Zagrebu i reakcije koje su uslijedile, Puljić ističe da nije bio upoznat s cjelokupnim političkim kontekstom organizatora.

– Znao sam tko me zove, ali nisam znao sve ostale koji stoje iza toga. Oni su se potpuno politizirali, a ja nisam političar. Želim govoriti ono što je pod savješću – ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i jednakost ljudi – ustvrdio je.

Dodao je da je došao na taj skup, održao govor i otišao.

– Nisam sudjelovao u odluci. Što su drugi kasnije rekli, ne znam. Ta hajka nije na njih, nego na mene – istaknuo je.

Odnose između Bošnjaka i Hrvata vidi kao ključne:

– Najtužnije mi je stanje odnosa između Bošnjaka i Hrvata. Treba živjeti zajedno i poštovati jedni druge kao ravnopravne – rekao je i dodao:

– Kad jedan narod drugom bira predstavnika, to ne stvara dobro stanje, nego nezadovoljstvo.

Naglašava da bez tog principa nema stabilnosti.

– Tri konstitutivna naroda su kao tronožac. Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Nema mira bez jednakosti – rekao je.

Na pitanje o trećem entitetu, Puljić ne zauzima direktan politički stav, već ga vidi kao posljedicu neuspjeha postojećeg sustava.

– Samo sam rekao da je to alternativa. Ako nije moguće stvoriti sustav u kojem svaka nacija bira svog predstavnika, onda se traži drugi način.

Dodaje da je i dalje protiv legalizacije etničkog čišćenja, ali i ističe:

– Ali ako ovo ne ide, onda ljudi traže ono što je moguće.

Govoreći o geopolitičkom kontekstu, Puljić odbacuje narativ o sukobu religija.

– To nije vjerski rat. To je rat interesa. Tako je bilo prije, tako je i danas – naveo je.

Puljić jasno razlikuje ljude od politike.

– Narod u Bosni zna kako se živi. Ljudi se posjećuju, čestitaju jedni drugima, žive normalno. Problem je u politici – u interesima i konkurenciji. Svatko treba počistiti svoje dvorište, a ne bacati smeće u tuđe dvorište. Zatim dolazi priznanje, oprost i povjerenje. Toga nedostaje – rekao je.

Posebno je oštar kada govori o položaju Hrvata u Republici Srpskoj:

– Kakva je pozicija? Nijedan. Imamo oduzetu imovinu koja se ne vraća. Govorio sam Dodiku o tome, ali ne pomaže. Kome da kažem? U Modriči crkva ima ogromno zemljište koje bi mogla koristiti, ali je dano drugima. Nemamo nikakvih prihoda.

U razgovorima s političarima otkrio je “tajne planove” o kojima odbija govoriti.

– Naišao sam na te planove i bilo mi je muka od svega. Ali neću o tome.

Međutim, otkriva minimum.

– To nisu planovi međunarodne zajednice, nego domaći planovi, ali međunarodna zajednica za njih zna. Svaka od tri strane ima svoje planove – kazao je.

Odlučno je odbio otkriti o čemu se točno radi.

– Ako treba, reći ću. neću sad.

Jedna od njegovih ključnih poruka, koju ponavlja od rata, ostaje ista.

– Crtajte granice kako god hoćete, ali nemojte precrtavati čovjeka.

I danas inzistira:

– Spasiti čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjere i građansku slobodu.

Kardinal i nadbiskup vrhbosanski u miru mons. Vinko Puljić bio je jedan od glavnih govornika i gostiju na konzervativnom TradFestu 2026. u Zagrebu, gdje se govorilo o “trećem entitetu”.

Na početku obraćanja kardinal Puljić istaknuo je kako kada je pozvan na događaj nije “imao viziju što je to”, već je pristao doći iz “prijateljskih razloga”.

Primijetivši da je to, kako je rekao, “dosta politički obojeno”, kardinal Puljić je naglasio da “moja prisutnost ne znači odmah da potpisujem sve što se ovdje govori, jer ja nisam političar, ja sam pastir. Zato ću govoriti kao pastir”.

Podsjetio je da je u službi od 70-ih godina, najprije kao svećenik, zatim kao biskup, a zatim kao kardinal.

Kada su građani Bosne i Hercegovine morali birati kojim će putem zemlja ići, pozvao ih je da izađu na referendum.

– Pozvao sam narod na referendum. Narod je slušao, izašao, glasao. Glasali smo da Bosna i Hercegovina bude nezavisna država. Bio sam sretan što je narod izašao i glasao za nezavisnu BiH. Tada sam se nadao da će se napisati i ostvariti ono što je zapisano u AVNOJ-BiH, da BiH nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, nego i jedno i drugo. Zato mi nije bilo drago što je narod tako glasao. Nisam bio naivan, vidio sam da dolazi rat – rekao je.

Između ostalog, istaknuo je da je, kada je počelo cijepanje Bosne i Hercegovine, poručio “crtajte te granice kako god znate, ali nemojte čovjeka prekrižiti”.

– Kad je potpisan Daytonski sporazum, mi bosanskohercegovački biskupi bili smo sretni jer je došao mir, ali smo bili nesretni zbog monstruozne države koju su nam stvorili – dodao je kardinal Puljić.

Nakon Daytona rekao je Richardu Holbrookeu “kako si mogao stvoriti tako jebenu zemlju”.

– Cinično mi je rekao “znam da si u pravu, ali mi nemamo moć”. Tad sam se prodrmao, nije to jednako ljudskim pravima i dostojanstvu, ali tko je jači taj pobjeđuje. Tada sam kao pastir osjetio svu muku međunarodne politike. Primijetio sam da cijela međunarodna zajednica ima negativan stav prema Hrvatima. Bilo je razdoblje nade u povratak. Međutim, ono što je osvojeno, etnički očišćeno, nije bilo moguće vratiti. Ja sam se jako borio za povratak, ali nije išlo, a međunarodna zajednica je oprala ruke – to je vaš problem. Vrištao bih do nebesa – rekao je Puljić.

Između ostalog, Puljić je kazao kako su biskupi u BiH uvidjeli da je situacija teška, da situacija nije dobra te su dali prijedlog rješenja za BiH.

– Tada su se neki svjetski političari smijali “tko će vam to provesti”, a ni domaći nas nisu podržali, a taj prijedlog je bio sigurnost, garancija, da će sva tri naroda imati jednaka prava. Iako sam od početka bio vrlo skeptičan kada se govorilo o trećem entitetu, kao moralan čovjek bio sam protiv legalizacije etničkog čišćenja, jer ne mogu potpisati nešto što je nepravedno.

No, što dalje idemo, sve nam je jasnije da to tako ne ide. Vrlo često se u politici ne gleda na obrasce, već na posljedice. Nitko ne gleda kako je došlo do situacije da sam počeo mijenjati mišljenje. Ne pristajem na nepravdu, tražim način da preživim. Sviđa mi se Bosna i Hercegovina, tamo sam doma, ne znači da ne volim Hrvatsku, ali tamo nisam doma – rekao je Puljić.

Istaknuo je kako treba ostati vjeran Evanđelju, ljudskim pravima i slobodi.

– Međutim, sada kada vidim ovu situaciju, shvatio sam da moramo pronaći način. Volio bih da to možemo kod kuće, da mi u Bosni i Hercegovini nađemo rješenje, da se ne petljam, međutim, žao mi je. Atmosfera je dovoljno zatrovana, teško je stvoriti atmosferu povjerenja.

U svom radu posebno sam se zalagao da svatko ima hrabrosti očistiti svoje dvorište, a ne bacati smeće u tuđe, priznati zlo je zlo, ma tko ga činio, a onda nakon tog priznanja treba doći oprost. Zločin ne možemo braniti zločinom. Nakon oprosta obnoviti pomirenje i povjerenje.

Što dalje idemo, nepovjerenje raste. Kao pastir, ne mogu a da ne pozovem da se tome prestane. Nisam ja kriv što sam rođen u Bosni i Hercegovini, a ni oni oko mene, tako da trebamo stvoriti uvjete da svi žive ravnopravno, posebno kada je riječ o politici, kulturi, gospodarstvu – rekao je Puljić.

Njegov govor možete pogledati u cijelosti.