Izvijestila je organizacija Transparency International BiH Marko Kubatlijadosadašnji direktor Agencije za promicanje stranih ulaganja u BiH (FIPA), kadar DNS-a Nenad Nešić, zbog sukoba interesa, no to će se naći na dnevnom redu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa institucija BiH na idućoj sjednici, koja će vjerojatno biti tek u kolovozu.

Kako nam je rečeno, Kubatlijina firma “Qub” Istočno Sarajevo je 2024. godine dobila milionske poslove za adaptaciju četvrtog sprata rehabilitacionog centra Vilina vlas u Višegradu dok je on bio (i još uvijek je) na čelu FIPA-e. Na web stranici Vile Vlasi dostupni su ugovori na iznos od 797.802 KM bez PDV-a i 984.737 KM bez PDV-a.

O tome je bilo riječi na jučerašnjoj sjednici Povjerenstva. Dio članova bio je za pokretanje postupka protiv Kubatlije, dok je dio bio protiv toga jer su o Kubatliji razgovarali i ranije, kada su odbili pokrenuti postupak protiv njega iako posluje s javnom ustanovom. Obrazloženje je bilo da se “Vilina vlas Višegrad ne finansira iz budžeta”.

Povjerenstvo tada nije pokrenulo postupak protiv Kubatlije, iako je jedno vrijeme bio direktor FIPA-e i vijećnik u Palama, zbog čega mu je Centralna izborna komisija BiH oduzela mandat.

Na kraju je na jučerašnjoj sjednici Povjerenstva dogovoreno da se predmet nađe na dnevnom redu iduće sjednice na inzistiranje dijela članova koji traže da se utvrde nove činjenice, s obzirom da je Transparency nakon prethodne sjednice Povjerenstva izvijestio Kubatliju.

Naime, ono što je sada posebno sporno jeste donacija Vlade RS za Vilu Vlas. Vlada RS-a, a što je javno dostupno, osigurala je milijun KM upravo za adaptaciju četvrtog kata ovog rehabilitacijskog centra, za što je posao dobila tvrtka Qub.

Zanimljivo, Marko Kubatlija kao vlasnik i direktor tvrtke Qub vodio se do veljače 2025. godine, a nakon što se u javnosti počelo govoriti o poslovanju s Vilom Vlasi, tvrtka je “dobila” novog vlasnika i direktora, Branka Kubatliju.

Ima jednog zaposlenog, prema podacima iz Company wall-a. Osnovana je u svibnju 2023. godine.

Hoće li Komisija ponovno odbiti pokretanje postupka protiv Kubatlije znat će se na sljedećoj sjednici.

Obilježavanje 34. obljetnice Živog lomače na Bikavcu, jednog od najmonstruoznijih zločina počinjenih u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, organiziralo je Udruženje „Žena – žrtva rata“.

Na današnji dan 1992. godine pripadnici paravojne formacije predvođene osuđenim ratnim zločincem Milanom Lukićem zatvorili su više od 70 bošnjačkih civila, uglavnom žena, djece i staraca, u kuću Mehe Aljića, iznutra strijeljali, bacili ručne bombe, a zatim kuću zapalili.

Jedina osoba koja je preživjela zločin na Bikavcu je Zehra Turjačanin, koja je unatoč teškim opekotinama i ranama od gelera uspjela pobjeći iz zapaljene kuće. Njezino svjedočenje postalo je jedan od ključnih dokaza pred Haaškim sudom koji je Milana Lukića osudio na doživotni zatvor.

Samo trinaest dana ranije u Pionirskoj ulici u Višegradu na gotovo identičan način živo je spaljeno gotovo 70 bošnjačkih civila, među kojima i beba stara dva dana.

Suci Haaškog suda te su zločine zbog iznimne okrutnosti i brutalnosti ocijenili jednim od najgorih primjera nečovječnog postupanja.

Ni nakon 34 godine porodice nemaju mezar na kojem bi mogli proučiti Fatihu svojim najmilijima.

Ispred obnovljene kuće Aljića danas je položeno cvijeće i učena molitva za duše stradalih, a sa komemorativnog skupa je poručeno da sjećanje na žrtve ne smije izblijediti dok se njihovi posmrtni ostaci ne pronađu, a svi odgovorni ne privedu pravdi.

Tužnu kolonu sjećanja i ove godine predvodio je Esad Tufekčić, čija su supruga i dvoje djece, dvogodišnji sin Ensar i petogodišnja kćerka Elma, ubijeni u njihovoj kući na Bikavcu. Obitelji stradalih 34 godine traže odgovor na pitanje gdje su odvezeni posmrtni ostaci njihovih najmilijih.

Predsjednica Udruženja “Žena – žrtva rata” Bakira Hasečić podsjeća da je prilikom ekshumacije 2016. godine u kući pronađeno tek nekoliko spaljenih fragmenata kostiju iz kojih nije bilo moguće utvrditi identitet žrtava.

– Nažalost, do danas nije pronađena niti jedna kost. Višegrad šuti i jako mi je žao zbog toga – rekla je Hasečić.

Govoreći o značaju obilježavanja obljetnice, znanstveni savjetnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Sveučilišta u Sarajevu prof. dr.sc. Ermin Kuka je istaknuo da spaljivanje živih civila predstavlja vrhunac zločina počinjenih nad Bošnjacima Višegrada, te da su lomače dio planske kampanje progona i uništavanja bošnjačkog stanovništva.

Nakon polaganja cvijeća upriličen je vjerski program, obilazak mjesta zločina, učenje Jasina i namaz u Carevoj džamiji, te posjeta gradskom mezarju Stražište.

Danas se obilježava tužna godišnjica zločina na Bikavcu kod Višegrada.

Tog datuma 1992. godine u višegradskom naselju Bikavac četnici su počinili monstruozne zločine i “živu lomaču” na kojoj je spaljeno više od 70 bošnjačkih civila, uglavnom žena i djece.

Udruženje „Žena – žrtva rata“ obavještava javnost da će danas, 27. juna 2026. godine, sa početkom u 11.30 sati, biti organizovano obilježavanje 34. godišnjice jednog od najmonstruoznijih zločina počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu – „Žive lomače“ na Bikavcu u Višegradu.

Komemoracija će se održati na autentičnom mjestu zločina na Bikavcu, uz nazočnost članova obitelji ubijenih civila.

Tog dana, kako navode iz Udruženja, s bolom i poštovanjem se prisjećaju zločina iz 1992. godine, kada je u kući Mehe Aljića na mjestu Bikavac spaljeno više od 70 bošnjačkih civila, uglavnom žena i djece. Ovaj zločin ostao je zapamćen kao “živa lomača”.

O ovom zločinu piše i prof. dr.sc. Ermin Kuka, znanstveni savjetnik Univerziteta u Sarajevu – Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Njegov tekst prenosimo u cijelosti:

Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, srpske snage počinile su brojne zločine nad bošnjačkim stanovništvom na širem području općine Višegrad.

No, po okrutnosti i broju žrtava najmasovniji i najmonstruozniji zločini počinjeni su u lipnju, točnije 14. i 27. lipnja 1992. godine na Novom naselju u Pionirskoj ulici i u naselju Bikavac.

Višegradski zločinci su tom prilikom žive spalili bošnjačke civile u kućama Adema Omeragića u Pionirskoj ulici i Mehe Aljića na Bikavcu u Višegradu. Dakle, u periodu od samo trinaest dana počinjeni su ti strašni zločini nad civilnim bošnjačkim stanovništvom Višegrada.

Prvi masovni zločin spaljivanja živih civila počinjen je u noći 14. juna 1992. godine u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu. Tada su zločinci predvođeni Milanom Lukićem spalili više od 60 civila. Najmlađa žrtva bila je beba stara dva dana koja u trenutku spaljivanja nije imala ni ime.

Osam ljudi je preživjelo, od kojih je dvoje kasnije umrlo prirodnom smrću. Pripadnici specijalne vojne formacije “Osvetnici”, pod zapovjedništvom zločinca Milana Lukića, zarobili su više od 60 osoba bošnjačke nacionalnosti iz sela Koritnik i Sase, koje su obećali autobusima prebaciti na teritoriju pod kontrolom Armije Republike BiH.

Uglavnom se radilo o ženama, djeci i starcima različite dobi. U zločinu u Pionirskoj ulici bilo je najviše žrtava s prezimenom Kurspahić, njih čak 39, svi iz sela Koritnik.

Milan Lukić (doživotna kazna) i njegov rođak Sredoje Lukić (27 godina zatvora) osuđeni su pred Haškim tribunalom za ovaj zločin, dok je Radomir Šušnjar (20 godina zatvora) osuđen pred Sudom BiH.

Paradoksalna je činjenica da su za ovaj masovni zločin, pomno planiran, pripreman i do detalja organiziran, osuđena samo tri zločinca. Nije moguće da su samo tri čovjeka mogla učiniti tako nešto, a da nisu imali svoje pomagače, koji su danas slobodni ljudi. Gotovo da nema naznaka da će ostali biti privedeni pravdi, što je svakako veliki propust pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini.

Dana 27. juna 1992. godine, samo trinaest dana nakon zločina spaljivanja civila u Pionirskoj ulici, u kući Mehe Aljića, u višegradskom naselju Bikavac, zločinci su žive spalili 72 civila, uglavnom žena, djece i staraca.

Najmlađe žrtve su maloljetna djeca Esada Tufekčića, jednogodišnji sin Ensar i petogodišnja kćerka Elma. Sljedeće jutro, 28. lipnja, u blizini spaljene kuće na Bikavcu prizor je bio zastrašujući, ostaci zgarišta, a zrak je bio ispunjen užasnim mirisom spaljenih ljudskih tijela.

Žrtve paljevine, prije stravičnog zločinačkog pira i orgijanja u kućama u Pionirskoj ulici i na Bikavcu, prvo su opljačkane. Pljačka nedužnih i bespomoćnih civila odvijala se u svim mjestima na širem području Višegrada, a zatim su činjeni zločini ubojstava, hapšenja, zatvaranja i maltretiranja Bošnjaka, uništavanja njihovih kuća i imovine, miniranja i paljenja džamija i drugih vjerskih objekata, skrnavljenja mezarja…

Ovo spaljivanje civila na Bikavcu jedina je preživjela Zehra Turjačanin. Uspjela je razbiti prozorčić na gornjoj strani kuće, izaći kroz njega i spasiti se iz tog pakla. Svjedočila je tom užasnom zločinu… Zadobila je opekline trećeg stupnja u požaru i podvrgnuta presađivanju kože kako bi nadomjestila dio izgubljene kože. Izgubila je dio ušnih resica, a ruke su joj bile paralizirane. Cijelo joj je lice bilo crno, spaljeno.

Većina žrtava monstruoznog zločina na Bikavcu bila je iz višegradske župe, dvadeset i tri osobe samo iz sela Veliko Gostilje. U ovoj kući iz sela Prelovo zapaljena je Mina Vilić (supruga Hamdije) i troje malodobne djece do deset godina (Nihada, Nihad i Zinet).

Za spaljivanje civila optuženi su i osuđeni Milan Lukić i Mitar Vasiljević, isti zločinci koji su prije trinaest dana spaljivali civile u kući u Pionirskoj ulici.

Posebno je važno naglasiti da su suci Haškog tribunala spaljivanje civila u Pionirskoj ulici i na Bikavcu okvalificirali kao najteži zločin protiv čovječnosti, smatrajući da su navedene radnje bile dio šireg ili sustavnog napada usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva.

Brojna ubistva, istrebljenja, porobljavanja, deportacije i/ili prisilno preseljavanje bošnjačkog stanovništva, zatvaranja i drugi oblici lišavanja slobode, koji su poduzimani kršeći temeljna pravila međunarodnog prava, duga su lista zločinačkih i genocidnih radnji nad Bošnjacima iz doline rijeke Drine, au ime takozvanog velikosrpskog projekta.

Kraj 20. stoljeća obilježen je agresijom na Bosnu i Hercegovinu i počinjenjem masovnih zločina. Oni, zapravo, predstavljaju nastavak okrutnosti počinjene u Drugom svjetskom ratu nad muslimanskim životom, jer su četnici iu tim tragičnim vremenima počinili brojne zločine. I tada su Muslimane zatvarali u kuće, u njih bacali ručne bombe, a onda u tim kućama pravili lomače.

Danas je zabrinjavajući dugogodišnji zavjet šutnje, kako počinitelja ovih gnusnih zločina, tako i srpskih susjeda u Višegradu.

Bilo je nemoguće počiniti takve gnusne i okrutne zločine, planirane i organizirane, a za njih su znali samo rijetki pojedinci (počinitelji).

Lokalne vlasti i građani srpske nacionalnosti u Višegradu tvrdoglavo ćute o tome, misleći da će vremenom biti sve manje onih koji će o tome govoriti, koji će se sjećati i pozivati ​​na odgovornost.

Osim toga, pokušavaju otkloniti i prikriti vlastitu odgovornost, na način da kriminalca Milana Lukića predstavljaju kao nekoga tko je zapovijedao navodnom paravojnom formacijom, a ne posebnom vojnom formacijom VRS u 2. podrinjskoj lakoj pješačkoj brigadi Višegrad.

To se radi, prije svega, s ciljem da se pokaže kako iza te formacije nije stajao viši sustav zapovijedanja i rukovođenja, čime se pokušava skinuti odgovornost VRS-a za strašne zločine koje je ta formacija počinila nad Bošnjacima.

Sjećanje na te zločine obaveza je svih preživjelih, posebice u vremenu permanentnog nametanja revizionizma i krivotvorenja utvrđenih povijesnih činjenica.

Udruženje “Žena – žrtva rata” obilježit će u subotu, 27. juna, 34. godišnjicu jednog od najstrašnijih zločina počinjenih tokom agresije na BiH – godišnjicu Živog krijesa na Bikavcu, u Višegradu.

Na današnji dan, s bolom i poštovanjem, prisjećamo se jednog od najstrašnijih zločina počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu – spaljivanja više od 70 bošnjačkih civila, uglavnom žena i djece, u kući Mehe Aljića na mjestu Bikavac 1992. godine.

Ovaj zločin ostao je zapamćen kao “Živa lomača”, a samo je jedna osoba preživjela monstruozni čin, Zehra Turjačanin.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (Haag) proglasio je spaljivanje ljudi na Bikavcu zločinom protiv čovječnosti, koji je imao oblike ubojstva, okrutnog i nečovječnog postupanja, istrebljenja, izvršenog s predumišljajem i proračunom, te osudio Milana Lukića na doživotni zatvor, dok ostali počinitelji nisu procesuirani.

Do danas nisu pronađeni posmrtni ostaci žrtava koje su žive spaljene u ovoj kući, što dodatno produbljuje bol obitelji i predstavlja ozbiljan propust u procesima traženja istine i pravde.

Komemoracija će se održati na Bikavcu, na autentičnom mjestu zločina, zajedno s članovima obitelji ubijenih civila, priopćeno je iz Udruge.

Ove godine, u lipnju, obilježava se godišnjica Živih lomača u Višegradu, kada su zapaljeni civili, uglavnom žene i djeca, na nekoliko lokacija, od kojih se izdvajaju Pionirska ulica i Bikavac.

U kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici 14. lipnja zapaljeno je sedamdesetak civila Bošnjaka, uglavnom iz sela Koritnik. Najmlađa žrtva imala je samo dva dana. Dva tjedna kasnije scenarij se ponovio na Bikavcu, gdje je u kući Mehe Aljića zapaljeno sedamdesetak bošnjačkih civila. Preživjela Zehra Turjačanin svjedočila je o užasima na Bikavcu pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Ove ratne zločine počinili su u lipnju 1992. pripadnici formacije Osvetnici, predvođeni najokrutnijim višegradskim zločincima Milanom i Sredojem Lukićem.

Haški tribunal osudio je Milana Lukića na doživotni zatvor za zločine u Višegradu, uključujući Pionirsku i Bikavac. Sredoje Lukić je proglašen krivim za premlaćivanja u logoru Uzamnica i da je doprinio lišavanju života civila zatvorenih u kući Adema Omeragića. Osuđen je na 27 godina zatvora. Sud BiH je 2019. godine Radomira Šušnjara osudio na 20 godina zatvora zbog učešća u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine civila iz sela Koritnik, koji su bili zatvoreni u kući Jusufa Memića u Pionirskoj ulici u Višegradu.

Civili su morali otići do tridesetak metara udaljene kuće Adema Omeragića, gdje su bili zatvoreni u prizemlju. Prema ovoj presudi, Milan Lukić je postavio zapaljivu eksplozivnu napravu, a Radomir Šušnjar ručnu bombu. Pucali su na civile koji su pokušali pobjeći.

Kako bi javnosti približili činjenice koje je sud utvrdio i odali počast žrtvama, iz Udruge za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) kažu da aktivno rade na dokumentiranju presuda za ratne zločine koje su donesene pred domaćim sudovima.

U 2017. godini objavljena je publikacija „Ratni zločin u Višegradu – presude“ u kojoj je dokumentirano devet predmeta Suda BiH i Vrhovnog suda FBiH koji su osudili Bobana Šimšića, Dragana Šekarića, Miloša Pantelića, Momira Savića, Nenada Tanaskovića, Novu Rajak, Olivera Krsmanovića, Predraga Milisavljevića, Vitomira Rackovića i Željka Leleka za ratni zločin u Višegradu.

U nastavku ove serije presuda, UDIK predstavlja dvije nove publikacije koje dokumentiraju suđenja za ratne zločine u Višegradu. I dok jedna publikacija donosi četiri predmeta Državnog suda u kojima se sudi Mirku Tasiću, Momiru Tasiću, Petru Kovačeviću, Petru Tasiću, Radomiru Šušnjaru i Vuku Ratkoviću, druga donosi postupak protiv Milomira Đuričića i Vukadina Spasojevića osuđenih u logoru Uzamnica na ukupno 16 godina zatvora.

Kao poseban prilog ovoj publikaciji izdvajaju se autorski tekstovi Edvina Kanke Ćudića, koji su objavljeni u domaćim i regionalnim medijima.

Ovo su priče koje obilježavaju sjećanje na žrtve Višegrada, ali i apeluju na Višegrađane da ne šute, već da govore istinu o sudbini svojih komšija. Iako su ratni zločini dokumentirani, a krivci osuđeni, i dalje postoji negiranje i relativizacija zločina. Tome uvelike doprinose i ustanove koje su tijekom rata služile kao mjesta zatočenja, mučenja, silovanja i drugih nečovječnih postupaka, a danas su mjesta susreta, odmora i rehabilitacije. Podsjećamo na nedavnu inicijativu Centra za građansko obrazovanje (CGO) i UDIK-a u kojoj su crnogorske institucije pozvane da ne daju povjerenje rehabilitacionom centru “Vilina vlas” u Višegradu, poznatom kao mjesto zatočenja i silovanja Bošnjakinja, koje danas redovno radi i pruža banjske usluge.

UDIK apeluje na sve institucije u Bosni i Hercegovini i regionu da u svom djelovanju više vode računa o moralnim principima i da ne surađuju sa institucijama koje ignoriraju i ne poštuju bol i patnju žrtava rata.

– Povodom godišnjice ratnih zločina u Višegradu, prisjećamo se svih višegradskih žrtava, a posebno žrtava živih požara na Pionireskoj i Bikavcu, saopćeno je iz UDIK-a.

Sa mosta Mehmed paše Sokolovića u Višegradu danas je u rijeku Drinu spušteno tri hiljade ruža u znak sjećanja na isto toliko ubijenih Bošnjaka u ovom gradu. Molitve i cvijeće su znak da se nikada ne zaborave, a sa mosta u Višegradu, kao jednog od najvećih stratišta, poručeno je pravosudnim institucijama da procesuiraju zločince koji su još na slobodi.

I uz 34. obljetnicu strašnih zločina upućen je apel da se otkriju mjesta gdje se nalaze posmrtni ostaci ubijenih, kako bi bili dostojno pokopani.

Hajra Kadrić, sestra ubijenog Halila Ahmetspahića, prisjetila se trenutka kada su njen brat i njegov sin odvedeni iz porodične kuće.

– On i njegov sin su odvedeni iz naše avlije i više se nisu vratili – kaže Hajra.

Sličnu sudbinu doživio je i Junuz Harbaš, krojač koji se zbog posla iz Srebrenice preselio u Višegrad. O posljednjem susretu s njim svjedoči njegova supruga Zehra Harbaš.

– Pozvali su ga u policiju, otišao je i onda su ga pustili kući. Onda je došao, nije bilo do dva sata, opet su došli po njega i nikad više – kaže Zehra.

Iz Udruženja “Višegrad 92” podsjetili su da još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostaci blizu 600 ubijenih.

Tijekom obilježavanja nazočnima se obratio direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Muamer Džananović.

– Ja sam prije nekoliko dana na skupu u Sarajevu koji smo posvetili zločinima u Višegradu rekao da ne dolazimo u Višegrad na komemoraciju iz bilo kojeg necivilizacijskog razloga. Ovdje smo da se prisjetimo velikog broja ubijenih. Danas smo ovdje jer zaborav nikada ne smije postati opcija. Jer zaborav i šutnja uvijek idu u prilog počiniteljima zločina, njihovim pomagačima i onima koji pokušavaju izbrisati, relativizirati ili negirati istinu o onome što je ovdje počinjeno – istaknuo je.

Dodao je kako vjeruje da mnogi od onih koji danas negiraju presude i činjenice često prihvaćaju stvari onako kako im se servira iz političkog vrha Bosne i Hercegovine. entiteta Republika Srpska i iz susjedne Srbije, politike koje ni danas ne odustaju od opasnih nacionalističkih ideologija.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, do sada je na području Višegrada verificirano 1.015 nestalih osoba. Od toga je 256 žena, a 68 djece. Ekshumacije žrtava na području Višegrada izvršene su na preko 130 lokacija, u kojima su otvorene 23 masovne grobnice.

Za zločine počinjene na području Višegrada tijekom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine, 32 osobe su u 35 predmeta osuđene na ukupno 462 godine zatvora, među kojima je i jedna doživotna.

Okružno javno tužiteljstvo u Istočnom Sarajevu naredilo je obdukciju tijela oca i djeteta koji su jučer pronađeni mrtvi u mjestu Kabernik kod Višegrada. Prvi rezultati istrage pokazuju da je ED (49) iz Goražda ubio svoje dvogodišnje dijete, a potom izvršio samoubistvo.

Dežurni tužitelj, koji je na mjestu događaja rukovodio uviđajem, naložio je poduzimanje svih istražnih mjera i radnji u cilju utvrđivanja svih okolnosti ovog tragičnog događaja.

Kako je saopćeno iz Okružnog tužiteljstva Istočno Sarajevo, naložena je obdukcija kako bi se utvrdilo točno vrijeme i uzrok smrti.

Vijest da je u selu Kabernik kod Višegrada otac ubio svoju dvogodišnju kćerku, a potom izvršio samoubistvo, duboko je potresla javnost.

Za događaj se doznalo nakon oproštajne poruke koju je hitna pomoć poslala članovima obitelji.

Uznemireni sadržajem, odmah su alarmirali policiju u Goraždu, a slučaj je ubrzo preuzela Policijska uprava Foča. Na mjestu događaja pronađena su tijela oca i djeteta.

Postoji nevjerica među onima koji su poznavali ED. Opisuju ga kao vrijednog i odgovornog čovjeka, bez poroka i predanog roditelja.

Ističu da je u posljednje vrijeme povučen, posebno nakon rastave od supruge s kojom je dobio dvogodišnju djevojčicu.

Jeziv slučaj potresao je Višegrad, gdje je muškarac ED (49) ubio dijete, a potom i sebe, potvrđeno je za portal Provjereno od policije.

Sve se dogodilo u mjestu Kabernik kod Višegrada danas oko 16 sati. Slučaj je ED-u prijavila rodbina nakon što im je poslao oproštajnu poruku.

Odmah po dojavi pripadnici višegradske policije izašli su na teren i zatekli beživotna tijela, a utvrđeno je da se radi o ubojstvu i samoubojstvu.

Daljnji rad na predmetu je u tijeku.

Predsjednik Srpsko-ruske zajednice Zavet Savo Cvjetinović rekao je da je ruskim dobrovoljcima zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu i prisustvovanje Danu ruskih dobrovoljaca.

Cvjetinović je tokom današnjeg obraćanja u Višegradu rekao da vlasti u BiH nisu dozvolile ruskim dobrovoljcima da uđu u zemlju i obilježe Dan ruskih dobrovoljaca, skup koji istražuje Tužiteljstvo BiH od 2022. Detektor.

– Donesena je odluka, negdje u BiH, da se ruskim dobrovoljcima ne dozvoli ulazak u Bosnu i Hercegovinu i zato ih danas nema. Došli su im članovi obitelji. Ova odluka pokazuje kakav je odnos druge strane, muslimanske i hrvatske, prema nama – rekao je Cvjetinović na skupu koji je okupio oko 100 ljudi.

Nije iznio detalje o zabrani ruskih dobrovoljaca. Vlasti BiH nisu se o tome javno očitovale.

Svake godine 12. travnja u Višegradu se obilježava Dan ruskih dobrovoljaca. Članovi obitelji ruskih dragovoljaca redoviti su gosti ovog događanja, uz predstavnike lokalnih vlasti.

Njihovo okupljanje Tužiteljstvo BiH istražuje od 2022. godine, ali do sada nisu objavljeni nikakvi rezultati o redovnoj godišnjoj manifestaciji kojom se odaje počast dragovoljcima koji se bore na strani Rusije u potpunoj invaziji na Ukrajinu, što je zabranjeno domaćim zakonima.

Kako je rečeno na sastanku 21. travnja, pretpostavlja se da se u sastavu VRS-a borilo oko 700 Rusa, od kojih je 37 poginulo, od kojih sedam u borbama kod Višegrada. Najviše ih se borilo na višegradskom i sarajevskom bojištu.

Među okupljenima su bili i učenici Višegradske gimnazije, a skup su promatrali pripadnici EUFOR-a.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radan Ostojić rekao je da je “pomoć Srbima stigla samo od braće Rusa” i pozdravio kćeri dobrovoljca Aleksandra Kravčenka koji nije bio na svečanosti.

– Ruska Federacija daje veliki doprinos da srpski narod u međunarodnim organizacijama raznim rezolucijama ne bude okarakteriziran kao genocidan – rekao je Ostojić.

Predsjednik Srpsko-ruske zajednice Zavet Savo Cvjetinović rekao je da je odnos Rusije i Srba “na genetskoj razini” i da je dolazak ruskih dobrovoljaca u BiH “genetski zov”.

– Ruski utjecaj se često naziva malignim, a njihov je prijetećim i brutalnim i jednostavno nemamo izlaza. Ovaj pritisak koji trpimo i nametanje rješenja Srbima opominje nas da se vratimo na pravi put – Srbija, Republika Srpska i Rusija – sveto trojstvo – rekao je Cvjetinović.

Načelnik Opštine Višegrad Mladen Đurević rekao je da su ruski dobrovoljci platili visoku cijenu i da su došli u “Republiku Srpsku u teškim vremenima”.

Milovan Gagić, predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije RS-a, rekao je okupljenima da Rusiju i Srbe veže “posebna veza” i da se oslanjaju jedni na druge.

– Moramo braniti sve principe koje Zapad pokušava narušiti. Braniti križ i braniti opstojnost svijeta kakav treba biti. Daće Bog da Rusija, koja je sada jaka, iz dana u dan bude sve jača, jer samo tako možemo garantirati opstanak, ne samo pravoslavaca, jer ono što prođe Rusiju, to je smak svijeta – rekao je Gagić.

Dan ruskih dobrovoljaca uvršten je u kalendar značajnih događaja Republike Srpske, a Državno tužilaštvo je formiralo predmet 2022. godine, nakon prijave Udruženja žena – žrtava rata povodom najave obilježavanja Dana ruskih dobrovoljaca 12. aprila.

Ranija istraživanja Detektor otkrio je da su na višegradskom skupu sudjelovali bivši ruski dragovoljci koji imaju važne uloge u udrugama današnjih proruskih boraca u Ukrajini. Istraživanje je pokazalo da neki od bivših dragovoljaca, koji dolaze u Višegrad, u ovom gradu otvoreno promoviraju odlazak na strano ratište u Ukrajinu, iako je poticanje na pristupanje stranim vojnim formacijama zakonom zabranjeno.

U Višegradu se danas obilježava Dan sjećanja na hapšenje Draže Mihailovića, komandanta četničke vojske koja je u Drugom svjetskom ratu vršila masovna ubistva Bošnjaka u istočnoj Bosni i Sandžaku.

Događaju nazoči i entitetski ministar rada i boračko-invalidske zaštite Radan Ostojić, te predstavnici lokalnih vlasti.

Dok se s jedne strane svijetom šire neutemeljene tvrdnje o navodnoj opasnosti od Bošnjaka, isti politički akteri istovremeno veličaju one koji su odgovorni za stradanje stotina i tisuća nevinih civila.

Bošnjaci se lažno optužuju, a pravi ratni zločinci veličaju i njihova brutalna djela relativiziraju.

Takvi narativi ne samo da vrijeđaju sjećanje na žrtve, već i narušavaju povjerenje među zajednicama i stabilnost u državi.