Pravobranilaštvo bh. entiteta Republika Srpska raspisalo je 23. travnja 2026. godine javni poziv za područje općine Vlasenica, kojim poziva vlasnike i suvlasnike nekretnina predviđenih za eksproprijaciju radi izgradnje parking prostora. Poziv je potpisao zamjenik pravobranioca RS Vladan Pejanović.

U obrazloženju se navodi da je Vlada Republike Srpske 1. aprila 2026. godine donijela odluku o utvrđivanju opšteg interesa za izgradnju parking prostora na području općine Vlasenica, čime su stvoreni uvjeti za potpunu eksproprijaciju navedenih nekretnina.

Međutim, među nekretninama koje su obuhvaćene procedurom samo su katastarske čestice u vlasništvu Bošnjaka, obitelji koje generacijama žive u užem gradskom jezgru Vlasenice. Posebno je na udaru imovina koju je naslijedio Nedim Salaharević.

Odlukom o utvrđivanju općeg interesa vlasnici su i dalje Nura (rođ. Musemić) Salaharević, Suljo (Mujo) Salaharević i Muhamed (Mujo) Salaharević, kao i ostala imovina obitelji Salaharević na više lokacija. Iako su predmetne nekretnine odavno u vlasništvu njihovog nasljednika Nedima Salaharevića, njegovo ime nije spomenuto u javnom pozivu.

– S obzirom na to da se moja kuća i dvorište nalaze u samom središtu grada, uz postojeći trg i parkiralište, uvjeren sam da je glavni cilj ove odluke da me se ukloni iz vlastitog posjeda. Kuća je većim dijelom renovirana, a radovi će se nastaviti. Javnosti je poznato da je prethodno ispred moje kuće kao poruka ostavljena isječena košarkaška lopta, a potom je zgrada vandalizirana. Kada sam krenuo u obnovu, jedini sam, od svih povratnika u RS, općina zabranila, zamislite, izvođenje unutrašnjih radova – kaže Salaharević.

Cijelom slučaju posebnu težinu daje činjenica da je današnji Trg srpskih boraca izgrađen na mjestu 17 porušenih bošnjačkih kuća nakon etničkog čišćenja Vlasenice 1992. U tom procesu simbolično su obeštećene samo tri obitelji, dok je općina kasnijim odlukama praktično zatvorila mogućnost obeštećenja ostalim vlasnicima.

– Odluka o eksproprijaciji pod izgovorom izgradnje parkinga eklatantan je primjer nastavka tihog etničkog čišćenja Bošnjaka iz centra Vlasenice. Na listi za izvlaštenje nema niti jednog Srbina. Moja kuća je posebno na udaru jer planiram otvoriti spomen sobu mom bratu Edinu Salahareviću, bivšem juniorskom reprezentativcu SFRJ i košarkašu Slobode Dite, koji je ubijen u agresiji.

Koš u kojem je napravio svoje prve košarkaške korake ostat će u dvorištu. Želim da javnost zna da su mi ljudi bliski gradonačelniku Miroslavu Kraljeviću, uključujući i Bošnjake, više puta nudili da prodam kuću. Odgovor je uvijek bio isti – kuća nije niti će ikada biti na prodaju – kaže Salaharević.

Na drugom kraju grada, na Begovom brdu, nedavno je podignuta pravoslavna crkva. Rahmetli Mujo Hadžiomerović, dugogodišnji predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica, već godinama upozorava da je riječ o zemljištu koje je nekada pripadalo bošnjačkim obiteljima i koje bi, prema njegovim tvrdnjama, trebalo biti predmet restitucije.

– Riječ je o zemljištu koje je trebalo biti vraćeno prvobitnim vlasnicima. Dio te zemlje pripadao je i mojoj obitelji. No, vlast nije zauzela samo taj prostor. Na bošnjačkoj zemlji, uz magistralni put prema Milićima i Zvorniku, izgrađeno je najmanje 300 stambenih objekata za srpske borce i izbjeglice – upozorio je Hadžiomerović.

Vlasenicom godinama upravlja Miroslav Kraljević protiv kojeg se vodi postupak za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima u ovoj općini. Dok sudski procesi traju, među povratnicima je sve izraženiji osjećaj da se kroz urbanističke planove, izvlaštenja i administrativne odluke nastavljaju pritisci na ostanak Bošnjaka u centru grada.

Slučaj planirane eksproprijacije u Vlasenici tako nameće pitanje radi li se o legitimnom javnom interesu ili o nastavku procesa koji bi mogao dodatno promijeniti nacionalnu strukturu jednog od gradova koji su tijekom rata pretrpjeli najteže oblike progona i etničkog čišćenja.

U mjestu Zaklopača kod Vlasenice danas je obilježena 34. godišnjica zločina nad bošnjačkim civilima počinjenog 16. maja 1992. godine, kada je u ovom podrinjskom naselju za manje od pola sata ubijeno više od 60 mještana.

Prema dostupnim podacima, zločin su počinili pripadnici tadašnje srpske vojske i policije koji su u selo došli s nekoliko vozila, nakon čega su sustavno ubijali civile u ovom do tada mirnom mjestu.

Najmlađa žrtva bila je četverogodišnja Naida Hodžić, dok je najstarija Fatima Berbić sa 62 godine. Među ubijenima bilo je dvanaestero djece.

Posebno je stradala obitelj Hodžić iz koje je ubijeno 26 članova. Među njima su bili Ibro Hodžić i njegovih pet sinova – Bećir, Huso, Haso, Hamdija i Safet. Ubijeni su i Šaban Avdić i njegovi sinovi Mustafa i Salim, te trojica braće Hamidović – Alija, Asim i Hašim. Hata Hodžić ubijena je zajedno sa sedmogodišnjim sinom Salihom.

U napadu su stradale i obitelji Berbić, Dugalić, Hreljić, Ibišević, Mahmutović, Salihović i Selimović.

Među ubijenom djecom su Admir Hodžić (7), Naida Hodžić (4), Admira Hodžić (8), Anesa Hodžić (8), Asim Hodžić (6), Mersudin Hodžić (15), Sadmir Hodžić (11), Sedin Hodžić (16), Salih Hodžić (9), Edin Salihović (13), Edina Salihović (9) i Nedžad Salihović (13).

Grobnica u kojoj su se nalazila tijela ubijenih mještana Zaklopače otkrivena je 2004. godine, a četiri godine kasnije žrtvama je obavljen zajednički ispraćaj.

Obilježavanjem godišnjice obitelji žrtava, preživjeli i građani još jednom su se podsjetili na jedan od najtežih zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima u istočnoj Bosni tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

Iako je masakr u Zaklopači dokumentiran u optužnicama pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju protiv najvišeg političkog i vojnog vrha bosanskih Srba, do danas nije donesena niti jedna presuda koja se izravno odnosi na ovaj zločin.

Obitelji žrtava i dalje traže pravdu i odgovornost za počinjena ubojstva.

Zločin u Zaklopači počinjen je i u jesen 1941. Četnici, kojima je zapovijedao Jezdimir Dangić, zarobili su 80 muškaraca, žena i djece u tamošnjoj školi, a zatim ih žive spalili.

Godine 1947. u Sarajevu je suđeno Jezdimiru Dangiću. Osuđen je na smrt.

Škola u kojoj se zločin dogodio danas je pretvorena u džamiju. Riječ je o školi koja je sagrađena 1886. godine, a srušena 1941. godine. Potom je obnovljena 1988. godine, pa ponovo srušena 1995. godine. Ponovo je obnovljena 2006. godine, a posljednjih godina je izgrađena munara.

Dervo Sejdić, predsjednik Romskog informativnog centra “Kali Sara”, reagirao je na tvrdnje iz Kabineta ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlida Hurtića u vezi s pitanjem Roma u Vlasenici.

Iz Hurtićevog kabineta za Faktor su odgovorili na niz optužbi Nedžada Jusića, koji je bio predsjedavajući Komisije za Rome pri Vijeću ministara BiH, ali ga je napustio zajedno sa Sejdićem i još dva predstavnika romske populacije zbog, kako su naveli, diskriminacije i pokušaja manipulacije.

Između ostalog, Jusić je optužio Hurtića da se dvije godine iz budžeta Ministarstva davao novac za stambeno zbrinjavanje Roma u Vlasenici, iako tamo nema nijednog Roma.

Iz Hurtićevog kabineta su na to saopćenje odgovorili da je “žalosno što predstavnici romske populacije nemaju podatke o tome gdje sve Romi žive. Prema podacima prikupljenim od Općine Vlasenica, na području ove lokalne samouprave žive 254 Roma”.

– Prema raspoloživim podacima identificiran je 21 korisnik koji zahtijeva adekvatno stambeno zbrinjavanje sanacijom ili rekonstrukcijom postojećih stambenih objekata. Izlaskom naših predstavnika na teren utvrđeno je da su sredstva uložena u obnovu romskih kuća na području općine Vlasenica – dodaju iz kabineta.

Sejdić je tom prilikom uputio demanti onoga što je prezentirao Hurtićev kabinet.

– U Vlasenici, koju jako dobro poznajem, obitelji Stanković i Vasiljević nisu romske nacionalnosti. Nikad prije (najmanje 50 godina) nisam čuo da u Vlasenici žive Romi sa ovim prezimenima. U Vlasenici su Romi živjeli na području sela Barice do 1992. godine kada je sve uništeno, a tu su živjele porodice: Omerović, Sejdić, Hrustić, Čizmić, Hamidović. Nekoliko romskih obitelji živjelo je do 1992. godine u selima (zaselcima) Drum i Toplik.

Sadašnji načelnik općine Vlasenica Mićo Kraljević optužen je za ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom, etnički očišćenu Vlasenicu, a posebno Barice (nije kriv dok mu se ne dokaže). Srećom, Romi su uspjeli pobjeći, ali im je imanje opljačkano, a kuće sravnjene sa zemljom, tragovi njihovih kuća danas se vide u temeljima.

Jedina, ali devastirana kuća na Baricama koja je uopće ostala je zapravo kuća Hrustić Muradifa, uz napomenu da se niti jedna romska obitelj nikada fizički nije vratila u Vlasenicu. Pouzdano znam da je obitelj Hrustić prije dvadesetak godina podnijela zahtjev za obnovu kuće koja se nalazi u centru grada i da još nisu ostvarili pravo na donaciju.

Risto Vasiljević, kome je uručena donacija, nije Rom, kao ni drugi koji su bili korisnici grant sredstava Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine. Predsjednica Komisije za dodjelu granta Aleksandra Jarić nije se obazirala na te momente, njen glavni motiv je bio to što se Vlasenica nalazi u RS-u, što u konačnici i nije problem, ali je problem što su korisnici granta neromske nacionalnosti – naveo je Sejdić.

Osvrnuo se na pitanje osiguravanja sredstava za zdravstvenu zaštitu Roma.

– Da bude sreće, a nema, sve ambulante bi bile opremljene svim potrebnim medicinskim aparatima kako bi svi građani, bez obzira na nacionalnu pripadnost, imali bolju medicinsku skrb, a svi ti aparati bi se trebali nabaviti iz proračunskog fonda odlukom Vijeća ministara BiH, a ne nenamjenskim trošenjem grant sredstava namijenjenih Romima.

Ministar Hurtić dodjeljuje medicinska pomagala lokalnim klinikama, a to objašnjava na stranicama Ministarstva, u svrhu “smanjenja diskriminacije i poboljšanja pristupa Roma medicinskim uslugama”. Ako ministar za ljudska prava Hurtić, a to i sam tvrdi, dodjeljuje medicinske aparate kako bi smanjio diskriminaciju Roma, onda je diskriminaciju prvo morao prijaviti predstojnicima tih klinika istražnim tijelima. Ovakvim koruptivnim djelovanjem “bori” se protiv diskriminacije. Osnovano sumnjam da je on te uređaje dodijelio kao način lobiranja za svoju političku stranku, što zapravo predstavlja zlouporabu položaja – ustvrdio je Sejdić.

On je poslao prateću dokumentaciju iz koje se, između ostalog, vidi da je za stambeno zbrinjavanje Roma u Vlasenici u 2024. godini osigurano 25.807 KM bespovratnih sredstava, i to za „sanaciju i rekonstrukciju četiri stambena objekta u vlasništvu Roma za četiri obitelji (Dobrinka Stanković, Danijela Stanković, Aleksandra Vasiljević i Risto Vasiljević), zamjenu stolarije i krovnih pokrivača, izgradnju potpornog zida, zamjena elektroinstalacija i postavljanje toplinske izolacije“.

Za sanaciju i rekonstrukciju stambenih objekata u vlasništvu pet romskih obitelji u Vlasenici u 2025. godini osigurano je 40.720 KM.

Na šehidskom mezarju Rakita u Vlasnici Danas je klanjana zajednička dženaza i ukopani posmrtni ostaci šest žrtava agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Nakon vjerskog programa i podne namaza dženazu za četiri identificirane i dvije nepoznate osobe predvodio je muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović.

– Ovdje smo uvijek s velikom odgovornošću prema Bošnjacima koji su uporni i koji žive u Vlasenici u svim džematima. U Šehitluku smo uvijek sa dubokom tugom u duši, ali i ovdje nosimo opomenu. Vezani smo za sve naše šehide. Mnogo je opomena u našim šehidskim mezarima i poziva na sve nas da ne posustanemo. Na pravom smo putu, tražimo istinu i pravdu i molimo se Allahu dž.š. da se to ispuni – rekao je muftija Fazlović.

Podsjetio je da se godinama ponavlja da se traga za još oko 700 šehida koji nisu pronađeni, šehida Vlasenice.

– Ovu bol dijelimo s njihovim obiteljima. Ovim danom poručujemo onima koji su preuzeli obveze da institucionalno obave sve poslove vezane uz istraživanje, pronalazak i identifikaciju svih ubijenih. I ove godine osjetili smo koliko su Bošnjaci u Vlasenici šokirani. Danas se šire mnoge laži. Tko to radi? To rade oni koji su ubijali djecu 90-ih. Među tisućama ubijenih Vlaseničana stotine su ubijene djece. Tada su ubijali komšijsku djecu, a danas lažima truju vlastitu djecu – poručio je danas iz Vlasenice muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović.

Među prisutnima danas su bili Hamdija Fejzić, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, zastupnik u Narodnoj skupštini entiteta RS Ramiz Salkić, te federalni ministar izbjeglih i raseljenih osoba Nerin Dizdar.

– Veliki je broj događaja, od aprila do septembra, što se Podrinja tiče, a to je period najtežih dana agresije na Bosnu i Hercegovinu. A zločin genocida dogodio se u julu, pa u tom periodu imamo najveći broj komemoracija našim ubijenima. Ovim činom poručujemo da naše ubijene i nestale nikada nećemo zaboraviti i da ćemo ih uvijek tražiti, te da ćemo ustrajati u tome – kazao je Fejzić.

Salkić je naglasio da Bošnjaci, dok god žive na ovim prostorima, moraju pamtiti dane kada su Bošnjaci preživjeli brojne masovne zločine.

– Moramo biti na svim tim mjestima i sjećati se svojih ubijenih. To je naša obveza. Mladima moramo prenijeti ono što se dogodilo u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Sjećanje nije samo radi žrtava, nego i radi onih koji su činili zločine i radi njihovih potomaka, da znaju šta su radili njihovi preci – riječi su Ramiza Salkića.

Dizdar je rekao da je svaka dženaza opomena, uspomena i sjećanje.

– Naša obaveza prema ubijenima je vječna. Apeliramo na sve one koji imaju iole svijesti da omoguće da se ubojstva pronađu, da otkriju te lokacije. Znamo da Podrinje u svojoj utrobi krije tisuće žrtava genocida. U konačnici, to je interes svih i to je minimum ljudskosti koji treba pokazati. Imamo jedan generalni problem pokušaja negiranja genocida, vidimo posljednje inicijative koje dolaze iz režima RS. Ovo je velika civilizacijska sramota i sramota za te ljude – ističe ministar Dizdar.

Ismet Topalović, koji za sebe tvrdi da je prva civilna žrtva agresije na BiH, bio je na dženazi svake godine do sada, odnosno kada je počeo napad na Vlasenicu.

– Radio sam ovdje kad je došla vojska. Samo sam Božjom milošću ostao živ. Dragi Allahu, dobio sam zadatak da dođem ovdje na svaku dženazu. Sve moje kolege su poginule. Stalno ih se sjećam i stalno učim hatmu. Te rane nikada neće zacijeliti. Tko god nešto zna, mora podijeliti tu informaciju, da se sve te obitelji smire – rekao je Topalović.

Na lokalitetu Drum (Vlasenica) i Tabine Njive (Kladanj) ekshumirane su dvije žrtve čija identifikacija DNK analizom do sada nije bila moguća. S obzirom da se, prema dostupnim informacijama, radi o žrtvama iz Vlasenice, uz suglasnost Islamske zajednice i Tužiteljstva BiH, donesena je odluka da se na današnjoj zajedničkoj dženazi izvrši ukop pod oznakom NN.

Kada su u pitanju žrtve koje su identificirane, utvrđeno je da se radi o žrtvama koje su nestale 1992. i 1995. godine na području Srebrenice, Donje Kamenice i Vlasenice.

Jedna od žrtava koja je danas ukopana je Ahmet (Mujo) Musić, rođen 1939. godine u Vlasenici. Nestao je 1995. godine nakon pada Srebrenice, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Kamenica kod Zvornika 1998. godine. Obitelj Ahmeta Musića do sada nije imala snage dati suglasnost za identifikaciju jer su posmrtni ostaci bili nekompletni. No, nakon što je ranije sahranio brata, Musićev sin je izrazio želju da oca konačno položi u grob pored njega.

Svoj posljednji smiraj pronašao je i Haso (Bajre) Imširović, rođen 1946. godine u Vlasenici. Nestao je 1995. godine na području Donje Kamenice, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2006. godine prilikom ekshumacije žrtava iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Ove godine ukopan je i Ibro (Šefke) Durmić, rođen 1961. godine u Vlasenici. Na ovom području nestao je 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u kolovozu 2025. godine na lokalitetu Jelovački Potok.

Na istom lokalitetu pronađeni su i posmrtni ostaci Lutve (Sulje) Kučić, rođene 1954. godine u Vlasenici. Nestao je 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 33 godine kasnije, zajedno s posmrtnim ostacima Durmića.

U Vlasnici Do sada je identificirano i ukopano 1.350 žrtava, od čega je 830 žrtava ubijeno u genocidu 1995. godine, dok je 537 žrtava ubijeno 1992. godine.

Ekshumacije su izvršene na 200 lokacija, a masovne grobnice otkrivene su na 23 lokacije. Tijekom 2017. godine otkrivene su posljednje masovne grobnice žrtava Vlasenice na lokalitetima Jelovačka česma iz koje je ekshumirano 20 žrtava i Tugovo iz koje je ekshumirano 11 žrtava.

Upravo na lokalitetu Jelovački potok u kolovozu 2025. otkrivena je zajednička grobnica iz koje su ekshumirane dvije žrtve koje su danas našle svoje posljednje počivalište. Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine još uvijek traga za 363 osobe s ovog područja.

Posmrtni ostaci šest žrtava proteklog rata spremni su za ukop na zajedničkoj dženazi, koja će danas biti klanjana na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici. Ove godine, uz četiri identificirane osobe, Smiraj će pronaći i dvije neidentificirane (NN) žrtve.

Na lokalitetu Drum (Vlasenica) i Tabine Njive (Kladanj) ekshumirane su dvije žrtve čija identifikacija DNK analizom do sada nije bila moguća. S obzirom da se, prema dostupnim informacijama, radi o žrtvama iz Vlasenice, uz suglasnost Islamske zajednice i Tužiteljstva BiH, donesena je odluka da se na ovoj zajedničkoj dženazi izvrši ukop pod oznakom NN.

Kada su u pitanju žrtve koje su identificirane, utvrđeno je da se radi o žrtvama nestalim 1992. i 1995. godine na području Srebrenice, Donje Kamenice i Vlasenice, saopćeno je iz Instituta za nestale osobe BiH.

Jedna od žrtava koja će biti ukopana je Ahmet (Mujo) Musić, rođen 1939. godine u Vlasenici. Nestao je 1995. godine nakon pada Srebrenice, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Kamenica kod Zvornika 1998. godine. Obitelj Ahmeta Musića do sada nije imala snage dati suglasnost za identifikaciju jer su posmrtni ostaci bili nekompletni. No, nakon što je ranije sahranio brata, Musićev sin je izrazio želju da oca konačno položi u grob pored njega.

Svoj posljednji smiraj pronaći će i Haso (Bajre) Imširović, rođen 1946. godine u Vlasenici. Nestao je 1995. godine na području Donje Kamenice, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2006. godine prilikom ekshumacije žrtava iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Ove godine bit će ukopan i Ibro (Šefke) Durmić, rođen 1961. godine u Vlasenici. Na ovom području nestao je 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u kolovozu 2025. godine na lokalitetu Jelovački Potok.

Na istom lokalitetu pronađeni su i posmrtni ostaci Lutve (Sulje) Kučić, rođene 1954. godine u Vlasenici. Nestao je 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 33 godine kasnije, zajedno s posmrtnim ostacima Durmića.

U Vlasenici je do sada identificirano i ukopano 1.350 žrtava, od kojih je 830 žrtava ubijeno u genocidu 1995. godine, dok je 537 žrtava ubijeno 1992. godine.

Ekshumacije su izvršene na 200 lokacija, a masovne grobnice otkrivene su na 23 lokacije. Tijekom 2017. godine otkrivene su posljednje masovne grobnice žrtava Vlasenice na lokalitetima Jelovačka česma iz koje je ekshumirano 20 žrtava i Tugovo iz koje je ekshumirano 11 žrtava.

Upravo na lokaciji Jelovački potok u kolovozu 2025. godine otkrivena je zajednička grobnica iz koje su ekshumirane dvije žrtve koje će svoje posljednje počivalište pronaći sutra.

Institut za nestale osobe BiH još uvijek traga za 363 osobe s tog područja.

Posmrtni ostaci šest žrtava proteklog rata spremni su za ukop na zajedničkoj dženazi, koja će se klanjati u subotu, 25. aprila, na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici. Osim četiri identificirane osobe, ove godine bit će ukopana i dva neidentificirana (NN) tijela.

– Ove godine u Vlasenici će biti ukopano ukupno šest žrtava, a nakon što smo u proteklih mjesec dana identificirali još dvije žrtve čije su obitelji također dale suglasnost za ukop – kazala je Feni glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić.

Prema njenim riječima, specifičnost ovog ukopa je što će, osim ukupno četiri identificirane osobe, smiraj pronaći i dvije nepoznate žrtve koje su ranije ekshumirane na lokalitetima Drum u Vlasenici i Tabine Njive u Kladnju.

– S obzirom na to da ih do sada nije bilo moguće identificirati DNK analizom, a vjeruje se da je riječ o žrtvama iz Vlasenice, Islamska zajednica, kao i Tužiteljstvo BiH, dali su saglasnost za njihov ukop pod oznakom NN – pojasnio je Fazlić.

Kada su u pitanju žrtve koje su identificirane, utvrđeno je da se radi o žrtvama koje su nestale 1992. i 1995. godine na području Srebrenice, Donje Kamenice i Vlasenice.

Jedna od žrtava koja će biti ukopana je i Ahmet (Mujo) Musić koji je nestao 1995. godine nakon pada Srebrenice, a čiji su posmrtni ostaci 1998. godine pronađeni u masovnoj grobnici Kamenica kod Zvornika.

– Obitelj Ahmeta Musića do sada nije imala snage dati suglasnost za identifikaciju jer su posmrtni ostaci bili nekompletni. No, nakon što je ranije ukopao brata, Musićev sin je izrazio želju da oca konačno spusti u mezar pored njega – kazao je Fazlić.

Ove godine bit će ukopan i Ibro (Šefke) Durmić, rođen 1961. godine u Vlasenici. Na ovom području nestao je 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u kolovozu 2025. godine na lokalitetu Jelovački Potok.

Svoj posljednji smiraj pronaći će i Haso (Bajre) Imširović, rođen 1946. godine u Vlasenici. Nestao je 1995. godine na području Donje Kamenice, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2006. godine prilikom ekshumacije žrtava iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Bit će ukopan i Lutvo (Sulje) Kučić, rođen 1954. godine u Vlasenici. Nestao je 1992. godine, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su također u kolovozu 2025. godine na lokaciji Jelovački Potok.

Iz Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica saopćeno je da će 25. aprila u Memorijalnom centru Rakita biti klanjana 22. kolektivna dženaza za četiri žrtve velikosrpskog zločina.

Posmrtni ostaci dviju žrtava koje će biti pokopane nemaju identitet.

Kako je najavljeno, Ibro Durmić (1961-1992), Ahmet Musić (1939-1995) i posmrtni ostaci dvije nepoznate osobe bit će sahranjeni u Memorijalnom centru Rakita 25. aprila.

U proljeće i ljeto 1992. godine u Vlasenici je ubijeno oko 2.500 Bošnjaka, a za ratne zločine počinjene nad civilima ovog kraja pravomoćno su osuđeni Dragan Nikolić, Predrag Bastah i Goran Višković.

Prema najavama, dženazu će predvoditi muftija tuzlanski dr. Vahid ef. Fazlović, piše Preporod.info.

U Memorijalnom centru Rakita do sada je pokopano 405 žrtava velikosrpskog zločina.

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Ministarstva sigurnosti, donijelo je Odluku o odobravanju milijun KM iz tekuće proračunske rezerve za 2025. godinu za potporu u saniranju posljedica požara u Gradu Tuzla i Općini Vlasenica.

Gradu Tuzla bit će doznačeno 700.000 KM, a Općini Vlasenica 300.000 KM za sanaciju posljedica požara.

Podsjećamo, u Vlasenici su u augustu ove godine izgorjela dva stambena objekta, dok je u noći 4. novembra 2025. godine izbio požar u Domu penzionera u Tuzli u kojem je život izgubilo nekoliko štićenika ovog doma.

Krajnji korisnici ove pomoći dužni su dostaviti izvješća o namjenskom utrošku sredstava, najkasnije do 31. prosinca 2026. godine, koje će Ministarstvo sigurnosti dostaviti Vijeću ministara BiH na razmatranje, priopćeno je iz Generalnog tajništva Vijeća ministara.