Građani Lukavca tri desetljeća čekaju ono što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo – vodu za piće. Generacije stanovnika ovog grada godinama nose vodu u kanisterima, kupuju je ili traže na obližnjim izvorima, a iz slavina često izlazi voda koja nije za piće.

Iako su godinama slušali obećanja, sada su prvi put vidljivi konkretni pomaci. Raspisani su prvi natječaji za početak izgradnje hidroelektrane, a gradske vlasti tvrde da se radi o povijesnom projektu za Lukavac, piše BHRT.

Nošenje vode u kantama i kanisterima svakodnevna je rutina mnogih Lukavčana više od 30 godina. I dok drugi gradovi uključuju vodu za piće iz slavine, Lukavčani još uvijek čekaju elementarni uvjet dostojanstvenog života.

Građani kažu da računi stižu uredno, ali pitke vode još uvijek nema.

– Živim u gradu 40 godina, uvijek je isto. Voda je prljava. Kad se ideš tuširati, vidiš hoće li se čuti. Kad se grije u bojleru smrdi, kako drugačije reći. I plaćamo, čini mi se da na računu stoji, pitku vodu. Ovoga nema nigdje – kaže Lukavčanin Esad Cibrić.

Nakon godina obećanja, iz Gradske uprave Lukavca tvrde da je projekt konačno krenuo s mrtve točke. Za početak radova na budućoj tvornici pitke vode raspisan je prvi natječaj vrijedan 1,22 milijuna eura. Prva faza uključuje pripremu terena, pristupne ceste i izgradnju infrastrukture za budući pogon.

– Ovo je put na kojem nas nitko ne može zaustaviti, moramo završiti. Financije imamo osigurane, dozvole za projekt su pri kraju, imamo projektnu i tehničku dokumentaciju. Sada je na nama da to ostvarimo. Hoće li to biti za godinu ili tri, bit će izvjesno. S ove strane, samo da smo živi i zdravi. Na nama je da to realiziramo – ističe Eldar Čajić, voditelj ekipe vodovoda Grada Lukavca.

Ukupna vrijednost kompletnog vodovoda procijenjena je na blizu 30 milijuna maraka. U projekt su uključeni Grad Lukavac, Vlada Tuzlanskog kantona, međunarodne finansijske institucije.

– Moj najvažniji projekt u životu. Usuđujem se to reći i danas, dok još ne znam hoću li ga dočekati ili dokrajčiti. Maksimalno smo se posvetili ovom projektu i nedopustivo je da smo se doveli u ovakvu situaciju – smatra načelnik Općine Lukavac Edin Delić.

Nažalost, mnogi Lukavčani nikada nisu dobili vodu za piće. No, kao i sve u ovoj zemlji, voda kao osnovno ljudsko pravo sada postaje administrativno pitanje.

– Obično kad odem i kad se naljutim na te agencije, kažem: “Znate li što znači jednom umirovljeniku mjesec dana dulje nositi vodu za piće po katovima? Znate li da neki ljudi neće dobiti vodu za piće jer ste nešto dužni mjesec dana?” – ističe Delić.

Podrška projektu, kažu u Lukavcu, postoji bez obzira na političke razlike.

– Razmišljam o stvarima kao što je voda, a ima još puno sličnih stvari, tu nema mjesta nikakvom nejedinstvu. Naravno, trebalo je biti jedinstveno i jednoglasno. Oko nekih stvari očekujem različite političke interpretacije, možda čak i neke razlike. Ali oko ovih životnih pitanja građana nema mjesta bilo kakvim razlikama – kaže Midhat Sarajlić, predsjedavajući Gradskog vijeća Lukavac.

Dakle, nakon tri desetljeća čekanja, nada da će pitka voda konačno poteći iz slavina danas je možda bliža nego ikad prije.

Zavod za javno zdravstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) od 2022. godine neće vršiti monitoring vode s Mostarskih vrela, odgovor je koji je Sanel Kajan (DF), zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, dobio iz ovog zavoda.

Naime, Kajan je Zavodu postavio pitanje o kvaliteti vode za piće u Mostaru, Konjicu, Jablanici, Čapljini, Prozoru i Stocu.

Prema odgovoru Zavoda za javno zdravstvo HAN-a, ova ustanova od 2022. godine neće vršiti monitoring pitke vode s izvorišta Bošnjaci, Radobolja, Studenac, Salakovac i Blagaj, koja su od iznimne važnosti za opskrbu pitkom vodom građana Mostara.

Kao razlog navedeno je neispunjavanje uvjeta propisanih pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, odnosno uvjeta koji se odnose na akreditaciju laboratorijskih metoda.

U odgovoru stoji da Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH radi analize iz ovih izvora, ali odgovor koji bi to potvrdio i dao detaljnije obrazloženje na postavljena pitanja nije stigao.

Kajan upozorava da ova informacija otvara ključno pitanje: tko kontrolira vodu koju građani Mostara svakodnevno piju, koliko često, u kojoj mjeri i s kojim rezultatima?

– Moja su pitanja postavljena zbog javnog zdravlja. Pitao sam da li se redovno analiziraju izvorišta Bošnjaci, Radobolja, Studenac, Salakovac, Blagaj…; da li se ispituje prisutnost teških metala, arsena, nitrata, sulfida, pesticida, trifluoroctene kiseline, mangana, bakra, cinka, da li se vrši mikrobiološka kontrola, uključujući i fekalno zagađenje, da li su evidentirana odstupanja u zadnjih pet godina, da li su rezultati javno dostupni, da li postoji koordinacija između federalne, kantonalne razine i javnih vodoprivrednih poduzeća – rekao je Kajan.

Posebno je, kako ističe, tražio odgovor na pitanje postoji li znanstveno utemeljena veza između kvalitete vode za piće, mogućeg fekalnog zagađenja i povećanog broja oboljelih od karcinoma, posebice raka debelog crijeva u HNK.

Iz Instituta HNK u odgovoru navode da trenutno ne postoji specifična lokalna epidemiološka studija koja bi potvrdila direktnu uzročno-posljedičnu vezu između mikrobioloških parametara vode i pojave raka debelog crijeva. Ujedno, iz Zavoda ističu da fekalno onečišćenje vode predstavlja potencijalni zdravstveni rizik te da se svako odstupanje mora ozbiljno tretirati.

– Prema ovom odgovoru, Mostar je bez lokalnog monitoringa ključnih izvora iz 2022. godine, od Zavoda za javno zdravstvo (ZZJZ) HNK. Zavod navodi tehnička, kadrovska i materijalna ograničenja, nedostatak specijalizirane opreme i stručnog kadra. Iako Institut radi određena ispitivanja za Konjic i Jablanicu, priznaje da trenutno nema opremu za analizu svih specifičnih parametara propisanih zakonom. Ovo je zabrinjavajuće stanje – rekao je Kajan.

Prema njegovim riječima, posebno zabrinjava činjenica da još uvijek nema odgovora na ista pitanja koja su poslana na više relevantnih adresa u Mostaru, HNK i Federaciji BiH.

– Dok Zavod iskreno kaže što može, a što ne može, ostale nadležne institucije šute. Ta šutnja ostavlja prostora za zabrinutost, nejasnoće i opravdanu sumnju građana da nemaju potpunu informaciju o kvaliteti vode koju piju – ističe Kajan.

Dodaje da ova tema ne smije ostati zatvorena u ladicama institucija.

– Građani imaju pravo znati što piju. Imaju pravo na redovite, javno dostupne i sveobuhvatne analize vode. Imaju pravo na sustav koji ne reagira tek kad se problem pojavi, nego ga sprječava – rekao je Kajan.

Najavio je da će i dalje inzistirati na jasnim odgovorima svih nadležnih institucija, kao i da zavodima i nadležnim službama budu osigurani oprema, kadrovi i uvjeti za kvalitetnu zaštitu javnog zdravlja.

Agencija za sigurnost hrane BiH izdala je preporuke potrošačima o ispravnosti vode za piće, s obzirom da obilne kiše i brzo topljenje snijega mogu značajno utjecati na sigurnost i kvalitetu vode za piće.

Poplavne vode često sadrže brojne zagađivače, uključujući bakterije, viruse i kemikalije iz različitih izvora, uključujući kanalizaciju, farme, kućanske kemikalije, industrijski otpad i slično, a neki od tih zagađivača mogu predstavljati rizike za zdravlje.

Voda za piće može biti kemijski i mikrobiološki onečišćena na područjima pogođenim poplavama te se preporuča konzumirati samo onu za koju se zna da je ispravna za piće, priopćili su iz Agencije.

Mutnu vodu ili vodu koja je promijenila boju, kao i vodu iz lokalnih i individualnih izvora, javnih slavina, izvora, bunara, s područja pogođenih poplavama ne smije se piti, niti koristiti za pripremu hrane i osobnu higijenu.

Vodu za koju se sumnja da je mikrobiološki onečišćena potrebno je prokuhati najmanje minutu ili dezinficirati klornim pripravcima, navode iz Agencije te dodaju da se tijekom dezinfekcije moraju pridržavati uputa za uporabu i doziranje dezinfekcijskih pripravaka.

Ako se sumnja da je voda kemijski onečišćena, prokuhavanje ili dezinfekcija nema učinka te se takva voda ne preporučuje za piće.

Prilikom pripreme i rukovanja hranom pridržavati se mjera osobne i opće higijene, uz obveznu upotrebu zdrave vode za piće, a hranu koja je došla u dodir s poplavnim ili otpadnim vodama u kući ili dvorištu potrebno je baciti.

Potrošačima se preporučuje da, ukoliko su u mogućnosti, redovito prate informacije o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće koje objavljuju nadležne institucije, te da se pridržavaju izdanih preporuka i upozorenja u cilju zaštite zdravlja.