Dok je sukob u Iranu možda privremeno utihnuo, pravi poremećaj se događa u samom srcu zapadnog vojnog poretka. Donald Trump više ne skriva svoj prijezir prema onome što naziva “europskim parazitizmom”. Trump je shvatio što elita u Bruxellesu odbija prihvatiti. Za uništenje saveza nije potreban potpis na dokumentu, samo strateška šutnja, prema analizi časopisa The American Conservative.

NATO se godinama ne održava na snazi ​​tenkova, nego na nečem daleko krhkijem, na političkoj teologiji.

Gotovo je vjersko uvjerenje da će se američki nuklearni arsenal automatski aktivirati na svakom pedlju europske zemlje.

Međutim, Trump planira koristiti strategiju “Irski doviđenja” – ne mora službeno napustiti prostoriju, dovoljno je prestati sudjelovati u razgovoru.

Povlačenjem američkih zapovjednika i ignoriranjem zajedničkog planiranja Trump pretvara NATO u ljušturu.

Članak 5. pakta zapravo je pravno prazan. Povijest nas uči da on nikada nije jamčio rat, on jamči samo “diskrecijsko djelovanje”.

U Trumpovoj verziji stvarnosti, ta bi radnja mogla biti slanje buketa cvijeća napadnutom savezniku umjesto nosaču zrakoplova.

Glavni argument zagovornika NATO-a – onaj o neizbježnoj ruskoj invaziji na srce Europe – polako puca pod teretom stvarnosti.

Rat u Ukrajini razotkrio je ruske granice, dokazujući da Moskva nema kapaciteta obnoviti sovjetski imperij. Inzistiranje da je potrebno sto tisuća američkih vojnika za obranu bogatog kontinenta od 450 milijuna ljudi više nije strategija, već farsa.

Američki protekcionizam postao je otrovan jer potiče “naučenu bespomoćnost” kod Europljana. Sve dok Washington plaća račune i preuzima rizike, Pariz i Berlin neće imati stvarnog poticaja za izgradnju vlastite, vjerodostojne vojske.

Pitanje koje Trump postavlja, a koje transatlantski establišment smatra bogohulnim, glasi: Zašto bi Cleveland riskirao nuklearni pepeo za Varšavu ili Talin? Interesi koji su stvorili NATO – prvenstveno sprječavanje sovjetske dominacije njemačkim industrijskim resursima odavno su mrtvi.

Danas su ulozi Amerike u Europi marginalni, a prijetnje nuklearnim uništenjem u ime stranih granica postaju potpuno nevjerojatne.

Trumpov bijes zbog Irana možda je impulzivan i pogrešno usmjeren, ali njegova je dijagnoza NATO-a kirurški točna. On ne ruši savez, on samo odmiče zavjesu i pokazuje da iza toga više nitko ne stoji, stoji u analizi.

Ovo što vidimo nije samo hir jednog predsjednika, već bolan povratak u realpolitiku. Održavanje NATO-a na “aparatima” samo produžava europsku zabludu o vlastitoj sigurnosti.

Trumpov pritisak je koristan jer djeluje kao šok terapija koja bi Europu konačno mogla natjerati da se pogleda u ogledalo i shvati da su dani dječjih dodataka prošli.

Ako se američki kišobran sruši, Europa će se morati ili ozbiljno naoružati ili suočiti s posljedicama vlastite pasivnosti, zaključuje se u analizi.