Mozak može zadržati određeni stupanj svijesti satima nakon što liječnici proglase pacijenta mrtvim, pokazuju podaci predstavljeni na znanstvenoj konferenciji u Arizoni.

Nakon proučavanja iskustava bliskih smrti onih koji su se oporavili od srčanog zastoja, jedan od sudionika konferencije pozvao je na ponovnu procjenu “reverzibilnosti smrti”, rekavši da bi liječnici trebali nastaviti pokušavati oživljavati pacijente dulje.

Napomenula je da bolnice moraju ponovno procijeniti napore oživljavanja i točku u kojoj počinju uzimati organe za doniranje.

Kao što je navedeno, smrt se definira kao nepovratan prekid cirkulacije i funkcije mozga, ali točan trenutak u kojem se to događa teže je odrediti nego što se dosad mislilo.

Prijelaz između života i smrti možda nije iznenadno gašenje svijesti, već postupan proces koji znanost sve više može ne samo odgoditi, već i izravno izazvati.

Na sastanku Američke udruge za unapređenje znanosti u Phoenixu istaknuto je da novi dokazi upućuju na to da biološke i neuralne funkcije ne prestaju naglo.

Umjesto toga, oni opadaju tijekom nekoliko minuta do sati, što sugerira da se smrt javlja kao proces, a ne kao trenutni događaj.

Istraživanja srčanog zastoja pokazuju da se do 20 posto preživjelih sjeća svjesnih iskustava tijekom razdoblja odsutnosti kortikalne aktivnosti, a neki izvješćuju o provjerljivim percepcijama.

Studija iz 2019. pokazala je da je mozak sposoban emitirati električne signale mnogo minuta nakon smrti ili čak sati ako je sačuvan.

Sam Parnia, direktor odjela za kritičnu njegu i istraživanje reanimacije na Sveučilištu New York, rekao je da je vjerojatno da je za mnoge ljude koji umru u bolnici posljednja stvar koju čuju liječnik kako izgovara riječi “vrijeme smrti” jer ostaju pri svijesti dulje od očekivanog.